Najjužnija točka Južnog Otoka Novog Zelanda, Slope Point, je poznata po svojim prelijepim prirodnim prizorima i velikom broju ovaca, ali isto tako je poznata i po neobičnim iskrivljenim stablima koje iz godine u godinu oblikuju snažni vjetrovi.

Dok su rasla, stabla su konstantno bila pod utjecajima vjetra koji je preko oceana neometano dolazio sa Južnog pola, a njihove grane su se savile prema sjeveru, kako bi pružale što manju otpornost. Ljudi ipak nisu izdržali, pa su davno odustali od ideje da ovo područje nasele.

Slope Point je udaljen oko 4800 km od Južnog pola i 5100 km od ekvatora, tako da je redovno izložen extremnim vremenskim uvjetima. Ali čak i u ovim izuzetno teškim uvjetima, priroda je stvorila prekrasan krajolik. Sama stabla nikada ne bi izdržala rane faze života da se o njima ne brinu lokalni farmeri koji na Slope Point redovno dovode svoje ovce. A i same ovce i farmeri nikada ne bi izdržali da nema stabala koja im nude makar i mali predah od jakih vjetrova.

Ljubiteljima prirode je posjeta Slope Pointu dozvoljena tokom cijele godine, osim tokom sezone janjenja (rujan-listopad). S obzirom da ni jedna cesta ne vodi do ove lokacije, potrebno je pješačiti 20-ak minuta, a lokalne vlasti uvijek preporučuju da se turisti vrate na sigurno prije mraka, kako bi izbjegli ekstreme vremenske uslove na koje su ovce i uvrnuto drveće već odavno navikli.

Avenija Baobaba, također poznata i kao Aleja Baobaba, se nalazi na Madagaskaru, ali slični prizori se mogu vidjeti u još nekoliko dijelova Afrike.  Ovaj krajolik privlači putnike iz cijelog svijeta, što ga čini jednim od najposjećenijih lokacija u regiji, a od 2007. godine zvanično je postao i prvi nacionalni spomenik Madagaskara.

Ovdje, desetine stabala visokih i preko 30 metara okružuju staru usku prašnjavu cestu. Lokalno poznata kao renala (‘Majka šume”), ova stabla pripadaju najvišim baobabima na svijetu: Adansonia grandidieri, nazvana po francuskim botaničarima iz 19. stoljeća, Michelu Adansonu i Alfredu Grandidieru.

Avenija je često krcata turistima tokom zalaska Sunca, kao i brojnim fotografima koji žele da zabliježe ovaj veličanstveni trenutak. Regijom uvijek odjekuju pjesme lokalne djece koja prodaju dinje i voće baobaba, kao i one koja nude raznoliko cvijeće u zamjenu za slatkiše.

Avenija Baobaba nije prirodna tvorevina. Iako su stabla izrasla sama, okolni krajolik su oblikovali ljudi koji su u procesu uništili na stotine stabala. Ipak, neki baobabi su pošteđeni, ili su čak i slučajno preživjeli velike požare koje su izazvali ljudi, a oni su danas samo podsjetnik na veličanstvenu šumu koja je ovdje nekada bila.

Dvorac Balmoral (Balmoral Castle) je škotska rezidencija kraljevske obitelji još od kako ga je princ Albert kupio za kraljicu Viktoriju 1852. godine. Nakon smrti kraljice, cijelo Balmoral imanje je pripalo  kralju Edwardu VII, a zatim i svakom od njegovih nasljednika. Zbog njegove veličine i ljepote, Viktorija ga je zvala “ovaj divan raj.”

Balmoral se nalazi na sjeveroistoku Škotske, nedaleko od grada Aberdina. Imanje je prvobitno pripadalo Robertu II od Škotske koji je ovdje imao lovački dom, a prvu kuću na imanju izgradio je Sir William Drummond 1390. godine. Nekoliko generacija poslije, jedna po jedna građevina je dodavana sve dok se konačno nije izgradio i toranj koji je upotpunio izgled dvorca. Od tada, Balmoral je promijenio nekoliko vlasnika sve dok konačno nije pripao Sir Robertu Gordonu koji je 1830. godine napravio velike izmjene koje su ostale do današnjeg dana.

Preporučujemo i ostale dvorce iz serijala “Najljepši dvorci svijeta”

Nakon što je princ Albert kupio dvorac za kraljicu Viktoriju 1852. godine, on se značajno i proširio – dodane su još neke strukture, a oko dvorca su uređeni prekrasni vrtovi. Za razliku od većine službenih rezidencija – on nije u vlasništvu Krune, već je i dalje u privatnom vlasništvu nasljednika kralja Edwarda VII.

Imanje, vrtovi i dvorana dvorca su otvoreni za posjetitelje od početka aprila pa sve do kraja jula svake godine. Balmoral Estate danas i dalje služi kao odmaralište za Kraljicu, ali i kao nekretnina čiji je cilj zašita okoliša, kao i doprinos lokalnoj ekonomiji.

Rijetka ali opasna prirodna pojava – Vatreni tornado – je upravo ono što i samo ime govori: plamen koji se može pojaviti kada se intenzivna toplina i burni vjetar kombinuju u obliku rotirajućeg vrtloga zraka. Ovi vrtlozi vrlo brzo mogu postati klasični tornado koji ‘upija’ okolnu vatru i zapaljive plinove.

Vatreni tornado, poznat i kao Vareni vrag, se rijetko viđa u prirodi, ne zato što se rijetko pojavljuje, već zato što se gotovo uvijek pojavi na mjestima koje zaobilazimo po svaku cijenu – kao što su požari nastali prirodnim katastrofama, a u nekim slučajevima čak i požari u naseljenim područjima. Kao što se može i očekivati​​, vatrogascima vatreni tornado nije nova pojava, no, naučnicima ili običnim posmatračima su još uvijek poprilično strani.

Vatreni tornado se sastoji od jezgre – dijela koji gori – i nevidljivog džepa rotirajućeg zraka koji hrani jezgru svježim kisikom. Jezgra tipičnog vatrenog tornada obično bude široka 1-3 metra, te od 50 do 100 metara visoka. Pod pravim uslovima, vatreni tornado može biti visok i 300 metara, a tokom velikog prirodnog požara u Australiji 2003. godine, zabilježen je vatreni tornado visok čak 500 metara.

Temperature u središtu ovog tornada mogu doseći 1090 ° C – što je dovoljno vruće da se ponovo zapali pepeo isisan iz zemlje. Često, vatreni tornado nastaje kada je požar već formiran, ali ponekad, i sam tornado može izazvati požar.

Saltstraumen tjesnac u Nordlandu, 30 km istočno od grada Bodø u Norveškoj, ima najsnažniju morsku struju na svijetu. Svakih šest sati, do 400 miliona kubičnih metara morske vode tjera svoj ​​put kroz 3 kilometra dugačak i 150 metara širok tjesnac, s brzinama vode koje dosežu 22 čvora (41 km/h).

U najsnažnijoj morskoj struji se formiraju i maelstromi, to jest, najsnažniji virovi na svijetu (Saltstraumen maelstromi) čiji promjer često iznosi i do 10 metara, a kada je morska struja dosegne vrhunac, vrtlozi budu duboki i do 5 metara.

Maelstrom (malström/malstrøm ) je riječ kojom se  u skandinavskim jezicima opisuju vrlo snažni virovi. 1841. godine riječ je u engleski jezik uveo Edgar Allan Poe, a od tada se koristi u velikom broju svjetskih jezika.

Pored toga što ima najsnažniju morsku struju i virove (maelstrome) na svijetu, Saltstraumen privlači turiste koji uživaju u ronjenju i ribolovu. Ali svi koji se nalaze u tjesnacu moraju uvijek biti na oprezu, jer se Saltstraumen smatra jako opasnim mjestom i zbog snažnih podvodnih struja, čak i kada je površina mirna.

Već stotinama godina legende okružuju čarobne i očaravajuće otoke južnog Pacifika. Ovaj prekrasni dio svijeta je svojim različitim kulturama i rajskim ljepotama inspirisao brojne svjetske umjetnike… a u samom srcu ovog povijesnog i kulturno bogatog dijela svijeta leže Cookovi Otoci, skupina od 15 malih otoka koji se nalaze u slobodnoj asocijaciji s Novim Zelandom.

Sa populacijom od oko 2.000 stanovnika i površinom od 18.05 kvadratnih kilometara, Aitutaki je jedan od najpoznatijih i najljepših otoka ove regije. Sa svojim bijelim plažama, kristalno čistim tirkiznim morem i gustim zelenim palmama, Aitutaki se s punim pravom može nazvati rajskim otokom.

Ronjenje, tradicionalni ribolov ili jednostavno cjelodnevno izležavanje na bijelim plažama jesu popularne aktivnosti, ali Aitutaki je možda i najpoznatiji po brojnim vjenčanjima, opravdano nazvanim ‘Vjenčanja u Raju’. Ovaj romantični otok je također popularno odredište i za medeni mjesec, kao i za obilježavanje godišnjica braka… odnosno, popularno odmaralište za sve zaljubljene parove, a također je i odgovoran za mnoge zaruke koje su se ovdje desile tokom prekrasnih zalazaka sunca.

Iako je lako pomisliti, Aitutaki ipak nije rezervisan samo za najbogatije. Ovaj čarobni rajski otok nudi sve vrste smještaja – od trodnevnih aranžmana koji koštaju 350 eura za dvije osobe, pa sve do luksuznih hotela i vila koje naplaćuju više od 2.000 eura za samo jednu osobu (tri noći).