Prva i druga razina dostupne su liftom i stubama, dok je treća dostupna samo liftom.



Kada liftom dođete na vrh, pogled na grad je veličanstven, a ako želite, možete se osvježiti pićem ili pojesti nešto u tamošnjim restaurantima - Les Buffets, Altitude 95 i Le Jules Verne.

Toranj je sastavljen iz nešto više od 18 tisuća metalnih dijelova, a gradio se dvije godine, za potrebe Svjetske izložbe. Po prvotnom planu, trebao je ostati na tom mjestu 20 godina, ali ga je u međuvremenu 'spasilo' to što je postao radijski odašiljač. Stanovnici ga u to vrijeme nikako nisu prihvatili kao dio 'gradskog tkiva', a koliko ga nisu voljeli pokazuje i činjenica da je slavni francuski književnik Guy de Maupassant gotovo uvijek ručao na vrhu tornja. Kad su ga pitali zašto to čini, rekao je da je to jedino mjesto u gradu gdje se ne vidi ta konstrukcija.



Zanimljivo je da je Eiffel, tvorac tornja, prvotni nacrt ponudio Barceloni, godinu prije nego Parizu, ali su ga odbili jer se projekt nije uklapao u gradske vizure. Koliko je danas popularan, dokaz je i više od 20 replika širom svijeta. 

Zanimljivost je i da se toranj svakih sedam godina nanovo boja, kako bi ga se zaštitilo od hrđe, a prije nekoliko godina dodane su mu bijele i plavkaste lampice, koje noću daju još ljepši sjaj.

Sagrađen na Champ de Mars (Marsovoj poljani) pokraj rijeke Seine.To je svakako najviša građevina u Parizu i jedan od najprepoznatljivijih svjetskih simbola.

Nazvan je po svom dizajneru, inženjeru Alexandreu Gustavu Eiffelu.



Javnosti je predstavljen 31. ožujka 1889., a za posjetitelje otvoren 6. svibnja 1889. Eiffel je tada upotrijebio nov i revolucionarni način temeljenja, te je na kesonima (pneumatički način temeljenja) podigao, u obliku vitke piramide, četiri rešetkasta nosača do visine od 300 m, gdje ih je platformom spojio s kupolom. Sadrži 3 dijela. Vrh prvog dijela se nalazi na visini od 57, drugi je na 115, a treći na 274 metra. Pri najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 8 cm, pri najvećim temperaturama.



Toranj je visok 300 m, što je otprilike 75 katova.

Uključujući antenu visine 20.75 m, građevina je visoka 320.75 m, što je otprilike 81 kat. U vrijeme njegove gradnje povodom Svjetske izložbe 1889., toranj je zamijenio Washingtonski spomenik, koji je do 1932. bio najviša građevina na svijetu. Eiffelov toranj je najviša građevina u Parizu. Druga po visini građevina u Parizu je Tour Montparnasse (Toranj Montparnasse), sa 210 m.

Metalna konstrukcija Eiffelovog tornja teži 7 300 tona, a ukupna težina je 10 100 tona. Broj stepenica do vrha je varirao kroz povijest, kroz različite restauracije: u vrijeme izgradnje 1889., bilo je 1710 stepenica do vrha na 300.65 m; nakon restauracije 1980-ih, bilo je 1920 stepenica; i danas ima 1665 stepenica (javnosti nije dostupan vrh stubištem; do vrha se stiže liftom s druge platforme).Osnovu tornja uključuje i 50 tona antikorozivne troslojne boje kojom se premazuje svakih sedam godina. Boja se periodično mijenja. Na prvom katu su interaktivne konzole na kojima se može vidjeti koja boja će se upotrijebiti u budućim premazima. Na tornju su ugravirana imena 72 znanstvenika za njihove doprinose znanosti.



A kako je sagrađen?

Sama konstrukcija je sagrađena između 1887. i 1889. kao ulazni svod za Svjetsku izložbu, koja je obilježavala stoljeće Francuske revolucije. To su bile godine industrijske revolucije, godine progresa i znanstvenih osvajanja.

Toranj je predstavljen javnosti 31. ožujka 1889., a otvoren za posjetitelje 6. svibnja 1889. Tristo radnika je spojilo 18,038 komada željeza, koristeći tri i pol milijuna zakovica, po dizajnu konstrukcijskog dizajnera Mauricea Koechlina.


Rizik od nesreće je bio velik, za razliku od modernih nebodera toranj je otvorena konstrukcija bez ikakvih međukatova osim dvije platforme. Unatoč tome Eiffel se dobro pobrinuo za sigurnost svojih radnika, te je tako samo jedan čovjek poginuo prilikom postavljanja liftova.




Zanimljivo je a kako to već biva da je toranj naišao na otpor javnosti kad je sagrađen, osporavajući estetsku formu (Novelist Guy de Maupassant jeo je redovito u restoranu na tornju, jer je to jedino mjesto u Parizu odakle ga sigurno ne vidi).
Danas, je naširoko smatran kao jedan od najupečatljvijih umjetničkih instalacija na svijetu.
Jedan od najvećih hollywoodskih filmskih klišeja je da pogled s pariškog prozora uvijek uključuje Eiffelov toranj.

U stvarnosti, restrikcije rezidencijalnih zona ograničile su visinu većine zgrada na nekoliko katova, samo nekoliko viših zgrada imaju nesmetani pogleda prema tornju.




Zanimljivo je i da zapravo u stvarnosti, Eiffel je imao dozvolu da toranj može stajati 20 godina (nakon toga je vlasništvo trebalo prijeći na Grad Pariz, koji je planu imao rušenje tornja; pravila dizajnerskog natječaja su zahtjevala je da se toranj može s lakoćom srušiti), ali kasnije se pokazao vrlo iskoristiv u komunikacijske svrhe, te je tako dopušteno da ostane i nakon isteka dozvole. Iskoristio se za hvatanje ozloglašene Mata Hari, te je nakon toga njegovo rušenje postalo nepojmljivo Francuzima.

Svakako je za napomenuti da je od početka 20. stoljeća, toranj korišten za radijska odašiljanja. Do 1950-ih, za povremene prijenose modificiran je setom antenskih žica koje su išle od vrha do Avenue de Suffren (Avenije Suffren) i Champ de Mars (Marsovih polja). One su bile spojene s odašiljačima dugih valova u malim bunkerima. 1909. godine stalni podzemni radijski centar je sagrađen blizu južnog stupa i postoji do danas. Od 1957. toranj se koristi za odašiljanja FM radija i televizije.

Toranj ima dva restorana: Altitude 95, na prvom katu (95 m iznad morske razine); i Jules Verne, skupi gastronomski restoran na drugom katu, s privatnim liftom, koji glasi kao jedan od najboljih u Francuskoj.



Uspon na Eiffelov toranj

Karte za posjet kupuju se u podnožju spomenika i gotovo uvijek se čeka u redovima. Gužve su nešto manje noću, pa je to svakako bolje vrijeme za posjet ako više volite gledati osvijetljeni Pariz.No preporuka je i kupiti on line kartu za određeni sat, onda samo prođete do sigurnosne provjere koje su malo rigoroznije nego prije,svakako pazite da ne nosite boce ili išta što se može protumačiti kao nedozvoljeni predmet. Ako ste odmah kupili kartu i za vrh, kada dođete do druge etaže, morat ćete presjesti na dizalo, koji će vas prevesti do vrha. Vjerojatno će vas na drugoj etaži dočekati gužva,kao i nas, no najčešće se radi o tome da ljudi koji su kupili karte za drugu etažu, ili se do tamo popeli pješice, žele na vrh, pa moraju kupiti dodatne karte,a to nisu napravili ili on line što je komotnije svakako ili nisu u podnožju kupili potrebnu kartu.Svakako zaobiđite taj red i otiđite do liftova, gdje biste trebali kratko čekati na prijevoz do vrha ako idete do vrha ako ne uživajte u pogledu jer je stvarno veličanstven osobito ako upecate vremenski u dan i noć.Mi smo bili u 6 mjesecu pa uz vremensku zovu otprilike oko 21 do 22 je najbolje ,dobijete i dan i noć.




Cijene za vožnju dizalom su od 4,80 eura za prvu etažu do 12 eura za treću etažu. Za uspon stubama do prvog ili drugog kata izdvojit ćete četiri eura. Naravno, i ovdje postoji nekoliko vrsta popusta,no ne kao u Muzejima za djecu do 18 godina i Eu gređane do 25 godina nije besplatno nego nude popuste i pogodnost, zato svakako imajte putovnicu ili osobnu iskaznicu kod sebe. Dizala voze od 9:00 do 00:45 sati po ljeti ili od 9:30 do 23:45 sati u ostatku godine.
Ukoliko dolazite metroom najbliže postaje podzemne željeznice su Champ de Mars - Tour Eiffel ili Bir-Hakeim - Tour Eiffel.A nije ni Trocadero daleko,usput malo prošetate po njemu il ako je vrijeme ručka ili večere poput Parižana razvučete "piknik" pribor izvadite sir,vino i kuh "francuz" dakako uživate...

Danas su brojni tornjevi visinom premašili Eiffel, ali njegova značajnost, vizualni identitet i njegova jedinstvenost koji daje Parizu, odlike su koje se ovoj velikoj građevini ne mogu oduzeti. Ipak, fascinacija Eiffelovim tornjem pridonijela je izgradnji njegovih replika posvuda u svijetu.


U njihovom službenom vodiću našao sam i nekoliko zanimljivosti vezanih uz toranj.
• Na prvom katu tornja sa svih njegovih strana otisnuta su imena 72 znanstvenika i inženjera koji su sudjelovali u konstruiranju tornja.
• Eiffel teži preko 10.000 tona i sadrži preko 18.000 pojedinačnih komada željeza.
• Od 1900. do 1914. Eiffelov toranj imao je svoj ‘Eiffel top’ koji je tokom tih godina svaki dan pucnjem obilježavao podne (usporedbe radi- naš Grički top u Zagrebu ove godine proslavio je 137 godina).
• Prvi film snimljen na tornju bio je ‘Uspavani Pariz’, Rene Claira.
• Tadašnji najstariji cirkuski slon na svijetu dobiva svoju priliku za obilazak Eiffelovog tornja 1948. godine, ali ‘penje’ se samo do prvog kata.
• Vrh Eiffelovog tornja izgorio je 1957. kad je započelo renoviranje nakon kojeg je zamjenski vrh povisio toranj na 320 metara.
• Prvo klizalište na prvom katu Eiffela postavljeno je krajem 60-ih, a u klizanju je prvi ‘probio led’ moskovski cirkuski medvjed.
• Jacques Coutard i Joel Descuns imena su motorista koji su se prvim fracuskim motorima spustili s drugog kata tornja na prvi.
• 1984. godine britanski par skočio je padobranom s vrha Eiffelovog tornja, te su se sigurno spustili za 45 sekundi.
• Svakih 7 godina, 25 radnika penje se na toranj kako bi s oko 60 tona boje uljepšali i od hrđe zaštitili Eiffel. Za današnju brončanu boju tornja odlučili su se prije dvadesetak godina, a do tad boje na Eiffelovom tornju mijenjale su u raznim nijansama od crveno-smeđe do žute.
• Predviđa se da će se toranj pod utjecajem promjena temperature smanjivati ili povećavati za do 15 cm.
• Eiffelov toranj otvoren je svih 365 dana u godini, čak i na Božić. Zadnji lift do vrha ide u 23 sata, a ljeti u ponoć.
• Svaki dan nakon zalaska sunca, svaki puni sat do jedan sat iza ponoći, Eiffelov toranj na 5 minuta ‘izvede’ svoj light show za koji je potrebno od 20 000 žarulja.
• Preko 600 ljudi zaposleno je na Eiffelovom tornju uključujući restorane i suvenirnice
• Na Eiffelovom tornju danas se nalazi preko 30 TV i radio postaja