Iako je širom svijeta poznat kao Pećinski grad, Vardzia u Gruziji je zapravo ogromni manastir isklesan u stijeni još davne 1185. godine. Svrha manastira je bila da pruži zaštitu građanima od invazije Mongola, a nije ni čudo da ga mnogi nazivaju gradom, jer je ovdje u stijeni uklesano gotovo 6.000 stanova!

Izgradnju je naredila Kraljica Tamara, koja je u to vrijeme vladala Gruzijom. Iako su mnogi pokušavali da je smaknu sa prijestolja, samo zato što je (mlada) žena, Kraljica Tamara je ipak uspješno vladala regijom cijelih 29 godina.

Mongoli nisu uništili Vardziu, ali umjesto njih – to je učinio veliki potres 1283. godine, manje od stotinu godina od kako je manastir izgrađen. Potres je bio toliko snažan da je urušio većinu tunela, a na nekim mjestima izazvao i potpuni kolaps. Zapravo, dvije trećine manastira je potpuno devastirana.

Iako je bio gotovo uništen, od manastira se nije odustalo tako lako. U njemu je nastavljen život sve do 1551. godine, kada su ga napali i opljačkali perzijanci. Manastir još uvijek nije potpuno napušten – jedna skupina redovnika još uvijek ovdje živi kako bi zaštitili i očuvali povijest ovog nevjerovatnog mjesta.

Došli smo do trećeg dijela zaboravljenih gradova, gradova koji su stoljećima ostali gotovo isti, omogučujući nam da na trenutak doživimo povijest. 

Taksila (Takkasila ili Taxila) je ruševina drevnog grada koja se nalazi u provinciji Punjab u Pakistanu. Od 6. stoljeća prije nove ere, pa sve do 5. stoljeća nove ere, grad je bio važno hinduističko i budističko središte.

326. godine prije nove ere, grad se predao Aleksandru Velikom. Od tog perioda, gradom su vladali mnogi nasljednici kada je on i postao važan budistički centar. Taksila je bio prosperitetan grad zahvaljujući svojoj odličnoj geografskoj poziciji: nalazio se na tromeđu tri važna trgovačka puta. Kada su ovi putevi postali manje bitini, grad je počeo gubiti svoju moć i slavu sve do 5. stoljeća kada su ga Huni konačno uništili.

Timgad (Thamugas ili Thamugadi) bio je kolonijalni grad Rimskog Carstva koji je osnovao car Trajan oko 100-te godine u blizini današnjeg grada Batna u Alžiru.

Izvorno dizajniran za populaciju od oko 15.000 stanovnika, grad je brzo postao pretrpan, te se značajno proširio i izvan svojih granica. U 5. stoljeću grad su opljačkali Vandali, a dva stoljeća kasnije i Berberi. Nakon berberskih napada grad je potpuno napušten i zaboravljen, sve do ponovnog otkrića 1881. godine.

Veliki Zimbabve je kompleks kamenih ruševina raširenih na velikom području preko današnjeg Zimbabvea, države koja je i dobila ime po ovoj drevnoj prijestolnici Kraljevstva Zimbabve.

Izgradnja grada je započeta u 11. stoljeću, a trajala je i narednih 300 godina kada je konačno postao glavni grad tadašnjeg kraljevstva koje se prostiralo velikim područjem današnjih država Zimbabvea i Mozambika. Na svom vrhuncu, procjenjuje se da je Veliki Zimbabve imao čak 18.000 stanovnika. Pretpostavlja se da je do konačnog napuštanja grada došlo usljed pada u trgovini, političke nestabilnosti, gladi i nestašice vode koju su uzrokovale klimatske promjene.

Chan Chan je najveći pretkolumbovski grad u Južnoj Americi, a nalazi se u peruanskom dijelu područja La Libertad, 5 km zapadno od grada Trujillo. Ovaj neobični veliki grad izgrađen je adobe tehnikom gradnje oko 850. godine za vrijeme civilizacije Chimú, prijelaznog kraljevstva između civilizacija Moche i Inke.

Grad je u svom vrhuncu imao oko 30.000 stanovnika, a njegova slava trajala je sve do 1470. godine kada ga je osvojila civilizacija Inka. Nažalost, od ovog nevjerovatnog grada danas su ostali samo neobične zidine i arhitektonski stil koji se ne viđa svaki dan. Dolaskom španjolaca, grad je u potpunosti opustošen.

Perzepolis je bio ceremonijalni glavni grad Perzijskog Carstva u doba iranske dinastije Ahemenida. Nalazi se 70 km sjeveroistočno od modernog grada Širaza u provinciji Fars u Iranu.

Ruševine ovog, nekada prelijepog grada, datiraju još iz 515. godine prije nove ere, a njegova slava nije trajala dugo jer ga je 331. godine prije nove ere napao Aleksandar Veliki, u procesu osvajanja Perzijskog carstva – i spalio do temelja. Ovo je bio osvetnički čin Aleksandra koji se osvetio perzijcima za spaljivanje Akropole u Ateni. Perzepolis je nakon ove katastrofe ostao glavni grad Perzije kao pokrajina Velikog Makedonskog Carstva, ali je njegova slava postupno opadala tokom vremena.

Nastavljamo sa istraživanjem drevnih gradova od kojih su nam ostale samo ruševine, ali ipak dovoljno očuvane da na trenutak osjetimo prošlost i da se vratimo nekoliko stotina, pa čak i tisuća godina kroz vrijeme…

Smješten u današnjem Tunisu, Kartaga je grad osnovan od strane feničkih kolonista koji je u svoje vrijeme postao prava  velesila na Mediteranu. Grad je preživio mnoge ratove i napade, a rimljani su ga konačno osvojili i uništili 146. godine prije nove ere.

Iako su rimljani doslovno išli od kuće do kuće i činili nezamislive zločine stanovnicima Kartage, grad su ipak obnovili i uvrstili u svoje veliko Rimsko carstvo. Još jednom, Kartaga je postao jedan od najvećih i najvažnijih gradova iz tog vremena. Ipak, 698. godine nakon velikog Muslimanskog osvajanja regije grad je još jednom uništen, a danas nam od njega ostaju dobro očuvane ruševine koje nas na trenutak mogu vratiti u vrijeme njegove velike svjetske slave.

Ciudad Perdida (Španjolski za: “Izgubljeni grad”) je drevni grad u Sierra Nevadi, Kolumbija, a vjeruje se da je osnovan oko 800 godina prije nove ere.

Izgubljeni grad se sastoji od niza terasa urezanih u planine, popločanih cesta i nekoliko malih kružnih trgova. Članovi lokalnih plemena nazvali su grad Teyuna, a oni također vjeruju da je ovo bio drevni centar njihovih predaka. Iako nije u potpunosti jasno kako i zbog čega je grad napušten, generalno se vjeruje da se to desilo tokom španjolskog osvajanja.

Smješten na glavnom otoku Orkneya, Škotska, Skara Brae je jedno od najbolje očuvanih naselja iz kamenog doba u Europi. Bilo je sakriveno stotinama godina, sve dok velika oluja 1850. godine nije otkrila jedan gotovo netaknut grad ispod površine zemlje.

Kameni zidovi su relativno dobro očuvani jer su svi stanovi bili napunjeni pijeskom gotovo odmah nakon što je grad napušten. Budući da nije bilo stabala na otoku, namještaj se pravio od kamena, zbog čega je i preživio do današnjeg dana. Skara Brae je bio naseljen od oko 3180 – 2500 godina prije nove ere. Nakon što se klima promijenila, postao je mnogo hladniji i vlažniji, a konačno (vjerovatno zbog promjene klime) i napušten.

Memfis, osnovan oko 3100 godina prije nove ere, je legendarni grad Menesa, kralja koji je ujedinio Gornji i Donji Egipat. Na početku, grad je bio utvrda kojom je Menes kontrolisao važne trgovačke rute, vodu i zemlju između Gornjeg Egipta i Delte. Do treće dinastije, Memfis je postao poprilično velik grad.

Kao i mnogi drugi gradovi iz tog perioda, i Memfis je ‘ugostio’ brojne osvajače, uključujući Nubijce, Asirijce, Perzijance i Aleksandra Velikog. Zanemaren je kao religijski centar tokom uspona kršćanstva, a zatim i islama, te konačno napušten nakon muslimanskog osvajanja Egipta 640. godine. Njegove poznate očuvane ruševine uključuju veliki hram Ptah, kraljevsku palaču i ogroman kip Ramzesa II. Koji se nalazi u blizini piramide Saqqara.

Caral je veliko naselje, odnosno jedan od najstarijih izgubljenih gradova Amerike, koji se nalazi u Dolini Supe, blizu Supea u peruanskoj provinciji Barranca. Bio je naseljen između 2600 i 2000 godine prije nove ere.

U Caralu je boravilo više od 3.000 stanovnika, što ga čini i jednim od od najvećih gradova civilizacije Norte Chico. U gradu se nalazi središnja javna površina sa šest velikih platformi poredanih oko ogromnog trga. Svi izgubljeni gradovi u dolini Supe dijele sličnosti sa Caralom. Svi su imali male platforme ili kamene krugove, a vjeruje se da je upravo ovaj grad bio centralni za Norte Chico civilizaciju.

Postoje mnogi razlozi zašto bi neki grad mogao biti napušten. Rat, elementarne nepogode, klimatske promjene, gubitak važnih trgovinskih partnera… Bez obzira na uzrok, ovi gradovi su ostali zaboravljeni i po nekoliko stoljeća, a danas su zaštićeni (netaknuti) dio zajedničke ljudske istorije.

S obzirom da postoji veliki broj ovakvih gradova, odlučili smo da ih predstavimo u serijalu postova. Uskro  očekujte i više drevnih, zaboravljenih gradova u kojima je vrijeme potpuno stalo….

Sukhothai je jedan od istorijski najvažnijih i najstarijih gradova na Tajlandu. Izvorno provincijski grad Carstva Khmera, Sukhothai se osamostalio u 13. stoljeću te postao glavno grad novonastale nezavisne Tai države. Prema  zapisima, imao je oko 80.000 stanovnika.

Nakon 1351. godine, kada je Ayutthaya osnovana kao glavni grad snažnog suparnika Tai dinastije, njegov utjecaj je počeo opadati, a 1438. godine grad je osvojen i samim time postao dio Ayutthaya kraljevstva. Sukhothai je potpuno napušten u kasnom 15. ili početkom 16. stoljeća.

Izgrađen oko 2.600 godina prije nove ere u današnjem Pakistanu, Mohenjo-daro je bio jedan od prvih urbanih gradova na svijetu. Zbog njegovog planiranog izgleda koji se temelji na mreži gradskih ulica napravljenih u savršenim uzorcima, ovaj grad je nekada bio pravo arhitektonsko čudo. Na vrhuncu je vjerovatno imao oko 35.000 stanovnika.

Građevine koje su se ovdje nalazile bile su posebno napredne za vrijeme u kojem su građene, sa strukturama izgrađenim od cigli iste veličine, napravljenih od pečenog blata i paljenog drveta. Mohenjo-daro, kao i Civilizacija Doline Inda, nestala je bez traga oko 1.700 prije nove ere, a ponovo je otkrivena tek 1920. godine.

Veliki grad pod utjecajem Partskog Carstva i glavni grad prvog arapskog kraljevstva, Hatra je izdržala nekoliko napada od strane Rimljana zahvaljujući svojim visokim, debelim zidovima i tornjevima.

Kada je konačno osvojen, i to od strane iranskog Sassanid carstva 241. godine prije nove ere, grad je uništen i konačno napušten. Ruševine Hatre u Iraku, posebno hramovi gdje se helenistička i rimska arhitektura spaja u jednu, a sve to uz dodatak istočnih ornamenata, svjedoče o veličini još jedne drevne civilizacije.

Grad Sanchi se gradio više od hiljadu godina. Počevši od budističkih stupa još u 3. stoljeću prije nove ere, pa sve do budustičkih hramova i manastira u 10. i 11. stoljeću. Nažalost, većina ovih impresivnih arhitektonskih poduhvata danas leži u ruševinama.

U 13. stoljeću, nakon pada budizma u Indiji, Sanchi je napušten, a umjesto ljudi u grad se uselila džungla. Grad je ponovo otkriven tek 1818. godine.

Hattusa je postao glavni grad Hetita Carstva još u 17. stoljeću prije nove ere. Uništen je, zajedno sa Hetita državom, oko 1.200 godina prije nove ere, te konačno i potpuno napušten.

Prema modernim procjenama, Hattusa je imao između 40.000 i 50.000 stanovnika. Izgubljeni grad je otkriven početkom 20. stoljeća u središnjoj Turskoj od strane arheološkog tima iz Njemačke. Jedno od najvažnijih otkrića pronađenih na ovoj lokaciji bile su glinene pločice, koje se sastoje od pravnih propisa, postupaka i književnosti drevnog Bliskog istoka. (na drugoj slici iznad je prikazan 3d model grada)