U kasno poslijepodne, kad se pariško nebo prelijeva iz sivog u zlatno, Cour Napoléon se polako puni. Turisti se tiskaju uz rubove fontana, traže savršen kadar – a u središtu svega, poput kristalnog obeliska koji je pao iz neke druge civilizacije, stoji Pyramide du Louvre. Staklo hvata posljednje zrake sunca, iza nje se dižu renesansna krila nekadašnje kraljevske palače. To je trenutak u kojem Pariz pokazuje svoje pravo lice: grad koji se ne boji spojiti srednjovjekovnu tvrđavu i ultramodernu arhitekturu u jednu sliku.
Vodimo vas kroz priču o toj staklenoj piramidi – od srednjovjekovnih temelja do teorija zavjere, od praktičnih savjeta za ulazak u muzej do mistike i mitova koji okružuju jedno od najfotografiranijih mjesta na svijetu.
Njegovo rješenje bilo je jednostavno i radikalno: staklena piramida u središtu dvorišta Cour Napoléon, s velikim podzemnim predvorjem ispod nje. Piramida je dovršena i službeno inaugurirana 29. ožujka 1989. godine. U to vrijeme reakcije su bile burne: tradicionalisti su govorili o “staklenom kiosku” koji nagrđuje dvorište palače, drugi su oduševljeno pozdravljali hrabri spoj starog i novog.
Danas se, tri desetljeća kasnije, malo tko uopće može zamisliti Louvre bez nje. Piramida je postala jedan od nezaobilaznih pariških simbola, rame uz rame s Eiffelovim tornjem i Slavolukom pobjede, i to usprkos činjenici da je zapravo vrlo “mlada” u odnosu na ostatak grada.
Održavanje takve strukture samo je po sebi tehnički izazov. Zbog nagiba i glatke površine, klasično pranje prozora bilo bi opasno, stoga se koristio – i još uvijek koristi – poseban daljinski upravljani robot kako bi se staklo čistilo bez rizika za radnike.
Piramidu okružuju tri manje staklene piramide i plitki vodeni bazeni s fontanama, koji dodatno naglašavaju efekt refleksija i simetrije. Ispod, u veliko podzemno predvorje, slijevaju se tokovi posjetitelja koji se zatim raspoređuju prema tri glavna krila muzeja – Denon, Richelieu i Sully.
Kontroverze, šok i preokret
Kad je projekt objavljen, francuski su mediji bili nemilosrdni. Kritičari su tvrdili da moderna staklena forma “vrijeđa” renesansnu palaču, da je previše američka, previše futuristička. Arhitektonski krugovi bili su podijeljeni – jedni su u Peijevoj konstrukciji vidjeli “nokte po školskoj ploči”, drugi “zamrznutu glazbu” suvremene arhitekture, kako ju je slikovito opisao Goethe.
Ipak, upravo je ova hrabrost učinila da Louvre postane funkcionalan za 21. stoljeće. Podzemno predvorje povezalo je krila muzeja, omogućilo bolje upravljanje gužvama i udvostručilo izložbeni prostor – s oko 31.000 na više od 60.000 kvadratnih metara. Godine 2018. Louvre je primio preko 10 milijuna posjetitelja, od kojih je oko 70 posto dolazilo iz inozemstva – brojke koje bi bez nove organizacije i piramide bilo gotovo nemoguće “progutati”.
“Đavolskih” 666 stakala
Jedan od najupornijih mitova koji kruže oko Pyramide du Louvre jest tvrdnja da je izgrađena od točno 666 staklenih ploča – broja Zvijeri iz Knjige Otkrivenja. Ova je priča dodatno raspirila maštu ljubitelja teorija zavjere, osobito onih koji u svemu vide znakove tajnih društava i okultnih simbola.
Mit datira iz 1980-ih, kada su neki rani promotivni materijali i novinski članci senzacionalistički spominjali upravo taj broj, a kasnije ga je popularizirao i niz knjiga, uključujući i one koje povezuju piramidu s iluminatima i masonima. U stvarnosti, službeni broj ploča je 673 (603 romboida i 70 trokuta), što potvrđuju i muzejske i arhitektonske reference, a i sam je I. M. Pei javno odbacio priču o 666 kao potpuno neutemeljenu.
Ipak, mit živi i dalje – i vjerojatno ćete tijekom posjeta čuti barem jednu “stručnu” raspravu u redu za ulazak.
Illuminati, okultni simboli i “energetski čvor”
Uz “đavolski” broj stakala vežu se i razne priče o tome da piramida stoji na “energetskom čvorištu”, da je povezana s tajnim društvima poput iluminata ili masona, ili da služi kao svojevrsni simbol skrivenih moći u srcu Francuske. Činjenica da se radi o piramidi – obliku koji Zapad tradicionalno povezuje s Egiptom, s grobnicama, mistikom i religijom – samo dodatno hrani takve interpretacije.
Neki autori idu i korak dalje pa tvrde da se ispod Louvrea nalaze tajni hodnici, skrivena blaga templara ili čak portal u “druge dimenzije”. Dokaza za to, naravno, nema, ali priče su dovoljno slikovite da se s njima možete zabaviti dok čekate svoj red za Mona Lisu.
Brown u knjizi dodatno koristi i mit o 666 stakala, tvrdeći da je piramida namjerno projektirana s tim brojem staklenih ploča, što je kasnije podignuto na razinu globalnog bestselera. Louvre je službeno morao reagirati i pojasniti da broj stakala nije okultna poruka niti “tajni Mitterrandov zahtjev”, već jednostavno konstruktivno i estetsko rješenje.
Ipak, ne treba podcijeniti utjecaj fikcije: val “Da Vincijeva koda” donio je u Louvre novu generaciju posjetitelja, koji danas svjesno hodaju istim prostorima kao filmski junaci – i traže “tragove” priče u stvarnosti.
Pod staklom: što vas čeka ispod piramide
Ulazak kroz Pyramide du Louvre znači ulazak u veliko podzemno predvorje, svijetlo i prostrano, u kojemu se susreću svi tokovi posjetitelja.
Metro
Najpraktičniji način dolaska je pariški metro:
Palais-Royal – Musée du Louvre, linije: 1 i 7 na udaljenosti oko 3 minute hoda do piramide a izlaz vas vodi praktički na sam rub dvorišta Cour Napoléon.
Pyramides linija: 14 na oko 8 minuta hoda, kroz elegantne ulice i trgove između Opere i Louvrea.
Metro linija 1 prolazi glavnom istočno–zapadnom osi Pariza (Bastille – Champs-Élysées – La Défense) i idealna je ako dolazite iz smjera slavoluka, Champs-Élyséesa ili Maraisa.
Piramida (Cour Napoléon) – glavni ulaz za većinu posjetitelja
Pogodan za one s unaprijed kupljenim online ulaznicama i za one koji žele “klasičan” doživljaj ulaska ispod stakla
Računajte na gužve, posebice u vrhuncu sezone; i s unaprijed kupljenim ulaznicama prosječno čekanje može biti 10–30 minuta, bez njih 30–90 minuta.
Carrousel du Louvre (Galerie du Carrousel) – podzemni ulaz iz trgovačkog centra
Često manje gužve, dobar izbor za kišne dane ili ako dolazite iz podzemnog parkinga
Odavde se možete pojaviti izravno u podzemnom predvorju ispod piramide.
Porte des Lions – bočni ulaz bliže Seine
Ponekad se otvara kao dodatni ulaz, ovisno o danu i opterećenju
Može biti dobra “tajna” opcija kad je otvoren, ali nije stalno u funkciji.
Savjeti za vaš posjet
Za kraj, nekoliko praktičnih savjeta za one koji planiraju posjet:
Karte kupite unaprijed online – link dolje,a skratit ćete čekanje pod piramidom i izbjeći razočaranje u slučaju ograničenja broja posjetitelja.
Dođite ranije ili kasnije tijekom dana – sredina dana je najgušća; jutro i kasno poslijepodne nude podnošljivije redove i ljepše svjetlo.
Iskoristite Carrousel ulaz ako vidite da su redovi ispod piramide predugi, ali barem jednom prođite ulazom ispod stakla – zbog doživljaja.Mada u zadnje vrijeme i tamo se stvaraju poprilične gužve.
Planirajte unaprijed što želite vidjeti unutar muzeja (Mona Lisa, egipatska zbirka, kipovi, slikarstvo…), kako biste racionalno koristili vrijeme koje ste “zaradili” brzim ulaskom.
Ostavite si vremena samo za Cour Napoléon – i ako taj dan ne ulazite u muzej, sama šetnja oko piramide, fotografiranje i promatranje ljudi vrijedni su zaokruženog posjeta.
Kad napokon stanete u središte dvorišta, pogledate prema staklenom vrhu i iza njega u kamenu renesansnu fasadu, bit će vam jasno zašto se oko ovog mjesta isplela tolika mreža mitova. Pyramide du Louvre nije samo ulaz u muzej – ona je ulaz u priču o tome kako se grad od tvrđave i palače pretvorio u globalnu pozornicu umjetnosti, misterija i suvremene mitologije.
Od tvrđave do najvećeg muzeja svijeta
Prije nego što je staklo zavladalo dvorištem, na ovom je mjestu stoljećima stajala moć. Louvre je počeo svoj život krajem 12. stoljeća kao tvrđava kralja Filipa Augusta, izgrađena da brani Pariz od mogućih napada preko Seine. Kasnije je postao kraljevska palača, u kojoj su vladari Francuske skupljali umjetnine, skulpture i egzotične predmete – svojevrsni privatni muzej prije muzeja.
Nakon Francuske revolucije, 1793., Louvre se otvara kao “narodni muzej”, simbol nove ideje da umjetnost pripada svima, a ne samo kraljevskoj obitelji. Tijekom stoljeća palača se širila, nadograđivala, preuređivala – svako doba ostavilo je svoj arhitektonski trag. Do 20. stoljeća Louvre je već bio golemi labirint hodnika, dvorišta i krila, sve više neprimjeren za milijune posjetitelja koji su se gušili u uskim ulazima.
Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih muzeju je hitno trebala moderna infrastruktura: jasni ulazi, prostrani holovi, bolji protok ljudi, više prostora za izložbe. Godine 1981. predsjednik François Mitterrand pokreće “Grand Louvre” – ambiciozan projekt preuređenja koji će zauvijek promijeniti lice muzeja i pariškog centra.
Prije nego što je staklo zavladalo dvorištem, na ovom je mjestu stoljećima stajala moć. Louvre je počeo svoj život krajem 12. stoljeća kao tvrđava kralja Filipa Augusta, izgrađena da brani Pariz od mogućih napada preko Seine. Kasnije je postao kraljevska palača, u kojoj su vladari Francuske skupljali umjetnine, skulpture i egzotične predmete – svojevrsni privatni muzej prije muzeja.
Nakon Francuske revolucije, 1793., Louvre se otvara kao “narodni muzej”, simbol nove ideje da umjetnost pripada svima, a ne samo kraljevskoj obitelji. Tijekom stoljeća palača se širila, nadograđivala, preuređivala – svako doba ostavilo je svoj arhitektonski trag. Do 20. stoljeća Louvre je već bio golemi labirint hodnika, dvorišta i krila, sve više neprimjeren za milijune posjetitelja koji su se gušili u uskim ulazima.
Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih muzeju je hitno trebala moderna infrastruktura: jasni ulazi, prostrani holovi, bolji protok ljudi, više prostora za izložbe. Godine 1981. predsjednik François Mitterrand pokreće “Grand Louvre” – ambiciozan projekt preuređenja koji će zauvijek promijeniti lice muzeja i pariškog centra.
Rođenje jedne staklene ikone
Za preuređenje Louvrea odabran je kinesko-američki arhitekt I. M. Pei – izbor koji je tada šokirao mnoge Francuze, navikle da se o “njihovim” nacionalnim simbolima brinu domaći arhitekti. Pei je dobio gotovo nemoguć zadatak: osmisliti glavni ulaz u ogroman muzej, pod zemljom, a da pritom ne uguši svjetlo, ne naruši povijesnu palaču i istovremeno jasno “označi” ulaz.
Rođenje jedne staklene ikone
Za preuređenje Louvrea odabran je kinesko-američki arhitekt I. M. Pei – izbor koji je tada šokirao mnoge Francuze, navikle da se o “njihovim” nacionalnim simbolima brinu domaći arhitekti. Pei je dobio gotovo nemoguć zadatak: osmisliti glavni ulaz u ogroman muzej, pod zemljom, a da pritom ne uguši svjetlo, ne naruši povijesnu palaču i istovremeno jasno “označi” ulaz.
Njegovo rješenje bilo je jednostavno i radikalno: staklena piramida u središtu dvorišta Cour Napoléon, s velikim podzemnim predvorjem ispod nje. Piramida je dovršena i službeno inaugurirana 29. ožujka 1989. godine. U to vrijeme reakcije su bile burne: tradicionalisti su govorili o “staklenom kiosku” koji nagrđuje dvorište palače, drugi su oduševljeno pozdravljali hrabri spoj starog i novog.
Danas se, tri desetljeća kasnije, malo tko uopće može zamisliti Louvre bez nje. Piramida je postala jedan od nezaobilaznih pariških simbola, rame uz rame s Eiffelovim tornjem i Slavolukom pobjede, i to usprkos činjenici da je zapravo vrlo “mlada” u odnosu na ostatak grada.
Brojke, staklo i skriveni detalji
Pyramide du Louvre nije samo fotogeničan objekt; iza nje stoji ozbiljna inženjerska i arhitektonska priča. Visoka je oko 21,6 metara, s kvadratnom bazom od 34 metra sa svake strane i površinom od približno 1000 kvadratnih metara. Četiri su joj strane nagnute pod kutom od oko 51,5 stupnjeva – vrlo blizu nagibu egipatskih piramida iz Gize, što dodatno pojačava simboliku i asocijaciju na drevni Egipat.
Najpoznatiji detalj svakako je staklo. Piramida se sastoji od 603 romboidne i 70 trokutaste staklene ploče, ukupno 673 staklena segmenta. Francuska tvrtka Saint-Gobain razvila je posebno, iznimno prozirno staklo, bez uobičajenog zelenkastog tona, kako bi piramida bila gotovo nevidljiva “membrana” koja propušta svjetlo u podzemni hol.
Brojke, staklo i skriveni detalji
Pyramide du Louvre nije samo fotogeničan objekt; iza nje stoji ozbiljna inženjerska i arhitektonska priča. Visoka je oko 21,6 metara, s kvadratnom bazom od 34 metra sa svake strane i površinom od približno 1000 kvadratnih metara. Četiri su joj strane nagnute pod kutom od oko 51,5 stupnjeva – vrlo blizu nagibu egipatskih piramida iz Gize, što dodatno pojačava simboliku i asocijaciju na drevni Egipat.
Najpoznatiji detalj svakako je staklo. Piramida se sastoji od 603 romboidne i 70 trokutaste staklene ploče, ukupno 673 staklena segmenta. Francuska tvrtka Saint-Gobain razvila je posebno, iznimno prozirno staklo, bez uobičajenog zelenkastog tona, kako bi piramida bila gotovo nevidljiva “membrana” koja propušta svjetlo u podzemni hol.
Održavanje takve strukture samo je po sebi tehnički izazov. Zbog nagiba i glatke površine, klasično pranje prozora bilo bi opasno, stoga se koristio – i još uvijek koristi – poseban daljinski upravljani robot kako bi se staklo čistilo bez rizika za radnike.
Piramidu okružuju tri manje staklene piramide i plitki vodeni bazeni s fontanama, koji dodatno naglašavaju efekt refleksija i simetrije. Ispod, u veliko podzemno predvorje, slijevaju se tokovi posjetitelja koji se zatim raspoređuju prema tri glavna krila muzeja – Denon, Richelieu i Sully.
Kontroverze, šok i preokret
Kad je projekt objavljen, francuski su mediji bili nemilosrdni. Kritičari su tvrdili da moderna staklena forma “vrijeđa” renesansnu palaču, da je previše američka, previše futuristička. Arhitektonski krugovi bili su podijeljeni – jedni su u Peijevoj konstrukciji vidjeli “nokte po školskoj ploči”, drugi “zamrznutu glazbu” suvremene arhitekture, kako ju je slikovito opisao Goethe.
Ipak, upravo je ova hrabrost učinila da Louvre postane funkcionalan za 21. stoljeće. Podzemno predvorje povezalo je krila muzeja, omogućilo bolje upravljanje gužvama i udvostručilo izložbeni prostor – s oko 31.000 na više od 60.000 kvadratnih metara. Godine 2018. Louvre je primio preko 10 milijuna posjetitelja, od kojih je oko 70 posto dolazilo iz inozemstva – brojke koje bi bez nove organizacije i piramide bilo gotovo nemoguće “progutati”.
“Đavolskih” 666 stakala
Jedan od najupornijih mitova koji kruže oko Pyramide du Louvre jest tvrdnja da je izgrađena od točno 666 staklenih ploča – broja Zvijeri iz Knjige Otkrivenja. Ova je priča dodatno raspirila maštu ljubitelja teorija zavjere, osobito onih koji u svemu vide znakove tajnih društava i okultnih simbola.
Mit datira iz 1980-ih, kada su neki rani promotivni materijali i novinski članci senzacionalistički spominjali upravo taj broj, a kasnije ga je popularizirao i niz knjiga, uključujući i one koje povezuju piramidu s iluminatima i masonima. U stvarnosti, službeni broj ploča je 673 (603 romboida i 70 trokuta), što potvrđuju i muzejske i arhitektonske reference, a i sam je I. M. Pei javno odbacio priču o 666 kao potpuno neutemeljenu.
Ipak, mit živi i dalje – i vjerojatno ćete tijekom posjeta čuti barem jednu “stručnu” raspravu u redu za ulazak.
Illuminati, okultni simboli i “energetski čvor”
Uz “đavolski” broj stakala vežu se i razne priče o tome da piramida stoji na “energetskom čvorištu”, da je povezana s tajnim društvima poput iluminata ili masona, ili da služi kao svojevrsni simbol skrivenih moći u srcu Francuske. Činjenica da se radi o piramidi – obliku koji Zapad tradicionalno povezuje s Egiptom, s grobnicama, mistikom i religijom – samo dodatno hrani takve interpretacije.
Neki autori idu i korak dalje pa tvrde da se ispod Louvrea nalaze tajni hodnici, skrivena blaga templara ili čak portal u “druge dimenzije”. Dokaza za to, naravno, nema, ali priče su dovoljno slikovite da se s njima možete zabaviti dok čekate svoj red za Mona Lisu.
“Da Vincijev kod” i sveti gral ispod piramide
Ako ste čitali ili gledali “Da Vincijev kod” Dana Browna, Pyramide du Louvre i njezina “obrnuta” staklena piramida (La Pyramide Inversée) u trgovačkom centru Carrousel du Louvre već su vam poznati. U romanu i filmu, upravo je ovdje skriven tajni grob Marije Magdalene, a dvije piramide – jedna uspravna, druga obrnuta – simboliziraju “mač i kalež”, muški i ženski princip.
“Da Vincijev kod” i sveti gral ispod piramide
Ako ste čitali ili gledali “Da Vincijev kod” Dana Browna, Pyramide du Louvre i njezina “obrnuta” staklena piramida (La Pyramide Inversée) u trgovačkom centru Carrousel du Louvre već su vam poznati. U romanu i filmu, upravo je ovdje skriven tajni grob Marije Magdalene, a dvije piramide – jedna uspravna, druga obrnuta – simboliziraju “mač i kalež”, muški i ženski princip.
Brown u knjizi dodatno koristi i mit o 666 stakala, tvrdeći da je piramida namjerno projektirana s tim brojem staklenih ploča, što je kasnije podignuto na razinu globalnog bestselera. Louvre je službeno morao reagirati i pojasniti da broj stakala nije okultna poruka niti “tajni Mitterrandov zahtjev”, već jednostavno konstruktivno i estetsko rješenje.
Ipak, ne treba podcijeniti utjecaj fikcije: val “Da Vincijeva koda” donio je u Louvre novu generaciju posjetitelja, koji danas svjesno hodaju istim prostorima kao filmski junaci – i traže “tragove” priče u stvarnosti.
Pod staklom: što vas čeka ispod piramide
Ulazak kroz Pyramide du Louvre znači ulazak u veliko podzemno predvorje, svijetlo i prostrano, u kojemu se susreću svi tokovi posjetitelja.
Ovdje se nalaze:
Informacijski pult i karte muzeja
Blagajne za kupnju ulaznica (ako ih niste kupili online)
Kontrole sigurnosti i ulaz u tri glavna krila (Denon, Richelieu, Sully)
Knjižare i suvenirnice, kafići i restorani
Pristup trgovačkom centru Carrousel du Louvre, koji se proteže ispod dvorišta i nudi dodatne trgovine, restorane i – poznatu obrnuto postavljenu staklenu piramidu.
Ispod piramide nalaze se i garderobni ormarići (lockeri) koje posjetitelji mogu koristiti besplatno; preporučuje se da ne nosite velike kofere i glomazne torbe, jer su zbog sigurnosnih razloga ograničeni.
Informacijski pult i karte muzeja
Blagajne za kupnju ulaznica (ako ih niste kupili online)
Kontrole sigurnosti i ulaz u tri glavna krila (Denon, Richelieu, Sully)
Knjižare i suvenirnice, kafići i restorani
Pristup trgovačkom centru Carrousel du Louvre, koji se proteže ispod dvorišta i nudi dodatne trgovine, restorane i – poznatu obrnuto postavljenu staklenu piramidu.
Ispod piramide nalaze se i garderobni ormarići (lockeri) koje posjetitelji mogu koristiti besplatno; preporučuje se da ne nosite velike kofere i glomazne torbe, jer su zbog sigurnosnih razloga ograničeni.
Kako doći do Pyramide du Louvre
Louvre se nalazi u samom srcu Pariza, na desnoj obali Seine, između Tuilerijskih vrtova i povijesne četvrti oko crkve Saint-Germain-l’Auxerrois. S obzirom na centralnu lokaciju, dolazak je jednostavan iz gotovo bilo kojeg dijela grada.
Kako doći do Pyramide du Louvre
Louvre se nalazi u samom srcu Pariza, na desnoj obali Seine, između Tuilerijskih vrtova i povijesne četvrti oko crkve Saint-Germain-l’Auxerrois. S obzirom na centralnu lokaciju, dolazak je jednostavan iz gotovo bilo kojeg dijela grada.
Metro
Najpraktičniji način dolaska je pariški metro:
Palais-Royal – Musée du Louvre, linije: 1 i 7 na udaljenosti oko 3 minute hoda do piramide a izlaz vas vodi praktički na sam rub dvorišta Cour Napoléon.
Pyramides linija: 14 na oko 8 minuta hoda, kroz elegantne ulice i trgove između Opere i Louvrea.
Metro linija 1 prolazi glavnom istočno–zapadnom osi Pariza (Bastille – Champs-Élysées – La Défense) i idealna je ako dolazite iz smjera slavoluka, Champs-Élyséesa ili Maraisa.
Autobus
Ispred i oko Louvrea staju brojne autobusne linije – korisno ako želite usput vidjeti grad iznad zemlje:
Glavne linije: 21, 27, 39, 67, 68, 69, 72, 74, 85, 95
Najbliža stajališta: Musée du Louvre, Palais Royal – Musée du Louvre, Louvre – Rivoli (3–6 minuta hoda do piramide).
Autobus 69, primjerice, povezuje Champ de Mars (blizu Eiffelovog tornja) s područjem Louvrea i nudi slikovitu rutu preko Seine.
Autobus
Ispred i oko Louvrea staju brojne autobusne linije – korisno ako želite usput vidjeti grad iznad zemlje:
Glavne linije: 21, 27, 39, 67, 68, 69, 72, 74, 85, 95
Najbliža stajališta: Musée du Louvre, Palais Royal – Musée du Louvre, Louvre – Rivoli (3–6 minuta hoda do piramide).
Autobus 69, primjerice, povezuje Champ de Mars (blizu Eiffelovog tornja) s područjem Louvrea i nudi slikovitu rutu preko Seine.
RER i Batobus
RER B prolazi kroz središnji Pariz; ako iz zračne luke Charles de Gaulle dolazite RER-om, možete presjesti na metro liniju 1 ili 7 i sići na Palais-Royal – Musée du Louvre.
Batobus – turistički brod po Seini – ima stanicu Louvre, na Quai François-Mitterrand. Od pristaništa do piramide imate kratku šetnju uz rijeku.
RER B prolazi kroz središnji Pariz; ako iz zračne luke Charles de Gaulle dolazite RER-om, možete presjesti na metro liniju 1 ili 7 i sići na Palais-Royal – Musée du Louvre.
Batobus – turistički brod po Seini – ima stanicu Louvre, na Quai François-Mitterrand. Od pristaništa do piramide imate kratku šetnju uz rijeku.
Automobil, taxi i bicikl
Automobil: Podzemni parking nalazi se na 1 Avenue du Général Lemonier, s izravnim pristupom muzeju kroz ulaz Galerie du Carrousel. Otvoren je svakodnevno od 7 do 23 sata; osobe s invaliditetom imaju pravo na smanjenu cijenu, koja se može dogovoriti na posebnom pultu ispod piramide.
Taxi: Taksiji mogu ostaviti putnike na kružnom toku kod Carrousel du Louvre; najbliže mjesto za ukrcaj je Place André Malraux.
Vélib’ bicikli: U okolici Louvrea nalazi se nekoliko stanica pariškog javnog biciklističkog sustava (npr. 2 place A. Malraux, 165 i 186 rue Saint-Honoré), kao i prostor za parkiranje bicikala ispred École du Louvre.
Automobil, taxi i bicikl
Automobil: Podzemni parking nalazi se na 1 Avenue du Général Lemonier, s izravnim pristupom muzeju kroz ulaz Galerie du Carrousel. Otvoren je svakodnevno od 7 do 23 sata; osobe s invaliditetom imaju pravo na smanjenu cijenu, koja se može dogovoriti na posebnom pultu ispod piramide.
Taxi: Taksiji mogu ostaviti putnike na kružnom toku kod Carrousel du Louvre; najbliže mjesto za ukrcaj je Place André Malraux.
Vélib’ bicikli: U okolici Louvrea nalazi se nekoliko stanica pariškog javnog biciklističkog sustava (npr. 2 place A. Malraux, 165 i 186 rue Saint-Honoré), kao i prostor za parkiranje bicikala ispred École du Louvre.
Piramida (Cour Napoléon) – glavni ulaz za većinu posjetitelja
Pogodan za one s unaprijed kupljenim online ulaznicama i za one koji žele “klasičan” doživljaj ulaska ispod stakla
Računajte na gužve, posebice u vrhuncu sezone; i s unaprijed kupljenim ulaznicama prosječno čekanje može biti 10–30 minuta, bez njih 30–90 minuta.
Carrousel du Louvre (Galerie du Carrousel) – podzemni ulaz iz trgovačkog centra
Često manje gužve, dobar izbor za kišne dane ili ako dolazite iz podzemnog parkinga
Odavde se možete pojaviti izravno u podzemnom predvorju ispod piramide.
Porte des Lions – bočni ulaz bliže Seine
Ponekad se otvara kao dodatni ulaz, ovisno o danu i opterećenju
Može biti dobra “tajna” opcija kad je otvoren, ali nije stalno u funkciji.
Radno vrijeme i praktične informacije
Louvre je otvoren svaki dan osim utorka. Zadnji ulaz je sat vremena prije zatvaranja, a posjetitelje se počinje usmjeravati prema izlazu oko 30 minuta prije službenog zatvaranja dvorana. To pravilo vrijedi i za ulaz ispod Pyramide du Louvre, jer piramida slijedi isto radno vrijeme kao i muzej.
Prije dolaska provjerite:
aktualno radno vrijeme (može se mijenjati ovisno o sezoni i posebnim događanjima) eventualne štrajkove, posebne mjere sigurnosti ili ograničenja broja posjetitelja
Svakako stoji preporuka za online kupnju karata (u sezoni praktički nužno)
Ispod piramide nalaze se:
besplatni ormarići za manju prtljagu
Radno vrijeme i praktične informacije
Louvre je otvoren svaki dan osim utorka. Zadnji ulaz je sat vremena prije zatvaranja, a posjetitelje se počinje usmjeravati prema izlazu oko 30 minuta prije službenog zatvaranja dvorana. To pravilo vrijedi i za ulaz ispod Pyramide du Louvre, jer piramida slijedi isto radno vrijeme kao i muzej.
Prije dolaska provjerite:
aktualno radno vrijeme (može se mijenjati ovisno o sezoni i posebnim događanjima) eventualne štrajkove, posebne mjere sigurnosti ili ograničenja broja posjetitelja
Svakako stoji preporuka za online kupnju karata (u sezoni praktički nužno)
Ispod piramide nalaze se:
besplatni ormarići za manju prtljagu
sanitarni čvorovi
info-pult s kartama i osnovnim informacijama o aktualnim izložbama
restorani i kafići, kao i brojne trgovine u Carrousel du Louvre centru
info-pult s kartama i osnovnim informacijama o aktualnim izložbama
restorani i kafići, kao i brojne trgovine u Carrousel du Louvre centru
Kad je najbolje doći i gdje stati za savršenu fotografiju
Za one koji žele doživjeti mističnu atmosferu Pyramide du Louvre, vrijeme dana igra veliku ulogu:
Rano jutro – manje gužve, mekše svjetlo, idealno za fotografiranje s manje ljudi u kadru.
Zalazak sunca – staklo hvata zlatne nijanse, a dvorište postaje prirodna pozornica; simetrični odraz palače i piramide u plitkim bazenima jedan je od najtraženijih kadrova.
Noć – kad se piramida osvijetli iznutra, postaje svjetleći kristal okružen tamom palače; ako ne želite u muzej, vrijedi doći samo radi ovog prizora.
Za fotografije:
Središnja os dvorišta pruža klasičan “ravni” kadar piramide i palače.
Kut prema Tuilerijskim vrtovima otvara pogled na osi Pariza – od Louvrea, preko vrta do Place de la Concorde.
Igranje s perspektivom – piramida u odrazu vode, snimanje kroz arkade, “hvatanje” Eiffelovog tornja i piramide u istom kadru iz udaljenijih točaka – daje dodatni sloj kreativnosti.
Za one koji žele doživjeti mističnu atmosferu Pyramide du Louvre, vrijeme dana igra veliku ulogu:
Rano jutro – manje gužve, mekše svjetlo, idealno za fotografiranje s manje ljudi u kadru.
Zalazak sunca – staklo hvata zlatne nijanse, a dvorište postaje prirodna pozornica; simetrični odraz palače i piramide u plitkim bazenima jedan je od najtraženijih kadrova.
Noć – kad se piramida osvijetli iznutra, postaje svjetleći kristal okružen tamom palače; ako ne želite u muzej, vrijedi doći samo radi ovog prizora.
Za fotografije:
Središnja os dvorišta pruža klasičan “ravni” kadar piramide i palače.
Kut prema Tuilerijskim vrtovima otvara pogled na osi Pariza – od Louvrea, preko vrta do Place de la Concorde.
Igranje s perspektivom – piramida u odrazu vode, snimanje kroz arkade, “hvatanje” Eiffelovog tornja i piramide u istom kadru iz udaljenijih točaka – daje dodatni sloj kreativnosti.
Mistika ispod kamena: arheologija i srednjovjekovni zidovi
Jedna od manje poznatih posljedica izgradnje Pyramide du Louvre jesu arheološka istraživanja koja su prethodila gradnji. Prije nego što su bageri zašli u dvorište Cour Napoléon, arheolozi su proveli opsežna iskapanja i otkrili srednjovjekovne temelje originalne tvrđave iz doba Filipa Augusta.
Ovo je bilo jedno od prvih velikih preventivnih arheoloških istraživanja u urbanom prostoru u Francuskoj i dovelo je do stvaranja Nacionalnog instituta za preventivnu arheologiju (Inrap). Danas, dok hodate kroz muzejske podrume, možete vidjeti dijelove tih starih zidova – podsjetnik da se ispod staklene zvijezde kriju stoljeća vrlo stvarne, često krvave povijesti.
Jedna od manje poznatih posljedica izgradnje Pyramide du Louvre jesu arheološka istraživanja koja su prethodila gradnji. Prije nego što su bageri zašli u dvorište Cour Napoléon, arheolozi su proveli opsežna iskapanja i otkrili srednjovjekovne temelje originalne tvrđave iz doba Filipa Augusta.
Ovo je bilo jedno od prvih velikih preventivnih arheoloških istraživanja u urbanom prostoru u Francuskoj i dovelo je do stvaranja Nacionalnog instituta za preventivnu arheologiju (Inrap). Danas, dok hodate kroz muzejske podrume, možete vidjeti dijelove tih starih zidova – podsjetnik da se ispod staklene zvijezde kriju stoljeća vrlo stvarne, često krvave povijesti.
Louvre između stvarnosti i legende
Za posjetitelja koji stiže prvi put, Pyramide du Louvre je ulaz u svijet u kojem se stvarnost i legenda slobodno isprepliću. S jedne strane, tu su vrlo konkretne činjenice: broj stakala, visina, godine gradnje, tokovi posjetitelja. S druge strane, tu su priče o templarskom blagu zakopanom negdje ispod dvorišta, o “energetskim linijama” koje se križaju pod staklenim vrhom, o svetom gralu skrivenom ispod obrnute piramide.
Možda je upravo u tome najveća čar Pyramide du Louvre. Iza nje stoji hladna logika muzejske logistike – potreba da se usmjeri više od 10 milijuna posjetitelja godišnje. Ali istovremeno, njezin oblik, sjaj, poveznice s Egiptom i književnošću otvaraju prostor za maštu. Svaki posjetitelj donosi sa sobom vlastitu priču: nekoga tjera želja da vidi Mona Lisu, nekoga da slijedi tragove “Da Vincijeva koda”, a nekoga jednostavno da sjedne na rub bazena i promatra kako se Pariz ogleda u staklu.
Louvre između stvarnosti i legende
Za posjetitelja koji stiže prvi put, Pyramide du Louvre je ulaz u svijet u kojem se stvarnost i legenda slobodno isprepliću. S jedne strane, tu su vrlo konkretne činjenice: broj stakala, visina, godine gradnje, tokovi posjetitelja. S druge strane, tu su priče o templarskom blagu zakopanom negdje ispod dvorišta, o “energetskim linijama” koje se križaju pod staklenim vrhom, o svetom gralu skrivenom ispod obrnute piramide.
Možda je upravo u tome najveća čar Pyramide du Louvre. Iza nje stoji hladna logika muzejske logistike – potreba da se usmjeri više od 10 milijuna posjetitelja godišnje. Ali istovremeno, njezin oblik, sjaj, poveznice s Egiptom i književnošću otvaraju prostor za maštu. Svaki posjetitelj donosi sa sobom vlastitu priču: nekoga tjera želja da vidi Mona Lisu, nekoga da slijedi tragove “Da Vincijeva koda”, a nekoga jednostavno da sjedne na rub bazena i promatra kako se Pariz ogleda u staklu.
Savjeti za vaš posjet
Za kraj, nekoliko praktičnih savjeta za one koji planiraju posjet:
Karte kupite unaprijed online – link dolje,a skratit ćete čekanje pod piramidom i izbjeći razočaranje u slučaju ograničenja broja posjetitelja.
Dođite ranije ili kasnije tijekom dana – sredina dana je najgušća; jutro i kasno poslijepodne nude podnošljivije redove i ljepše svjetlo.
Iskoristite Carrousel ulaz ako vidite da su redovi ispod piramide predugi, ali barem jednom prođite ulazom ispod stakla – zbog doživljaja.Mada u zadnje vrijeme i tamo se stvaraju poprilične gužve.
Planirajte unaprijed što želite vidjeti unutar muzeja (Mona Lisa, egipatska zbirka, kipovi, slikarstvo…), kako biste racionalno koristili vrijeme koje ste “zaradili” brzim ulaskom.
Ostavite si vremena samo za Cour Napoléon – i ako taj dan ne ulazite u muzej, sama šetnja oko piramide, fotografiranje i promatranje ljudi vrijedni su zaokruženog posjeta.
Kad napokon stanete u središte dvorišta, pogledate prema staklenom vrhu i iza njega u kamenu renesansnu fasadu, bit će vam jasno zašto se oko ovog mjesta isplela tolika mreža mitova. Pyramide du Louvre nije samo ulaz u muzej – ona je ulaz u priču o tome kako se grad od tvrđave i palače pretvorio u globalnu pozornicu umjetnosti, misterija i suvremene mitologije.
