Dnevnik sa putovanja

Dok rijeke turista u pariškom Louvreu hita prema osmijehu Mona Lise ili krilima Samotračke Nikike, u sjeni sjevernog krila muzeja krije se jedan od najnetaknutijih i najglamuroznijih prostora europske povijesti. Apartmani Napoleona III., smješteni u krilu Richelieu, ne pružaju samo uvid u aristokratski luksuz 19. stoljeća – oni su doslovni vremenski stroj koji posjetitelja lansira u doba kada je Pariz postajao prijestolnica svjetske mode, opijajuće raskoši i političkih intriga.

Povijest, gradnja i nepoznata namjena: Tko je doista ovdje živio?

Jedna od najčešćih zabluda jest da je car Napoleon III. (nećak slavnog Napoleona Bonapartea) spavao u ovim sobama i iz njih vladao Francuskom. Stvarnost je znatno intrigantnija.

Vrijeme i razlog gradnje

Apartmani su građeni u sklopu takozvanog "Velikog projekta" spojnog povezivanja Louvra i palače Tuileries pod vodstvom glavnog arhitekta Hectora Lefuela. Izgradnja je trajala od 1852. do 1861. godine. Prostrani kompleks nije bio zamišljen kao careva privatna rezidencija – Napoleon III. i njegova supruga, carica Eugénie, živjeli su u susjednoj palači Tuileries.

Apartmani u Louvreu izgrađeni su kao službeno sjedište i rezidencija Ministarstva državne uprave (Ministère d'État) te njegovog moćnog ministra Achillea Foulda. Služili su kao carski izložbeni prozor – mjesto gdje je režim priređivao službene prijeme, balove pod maskama, primače večere i audijencije za strane veleposlanike kako bi ih fascinirao moći i bogatstvom Drugog Francuskog Carstva.

Koliko su dugo korišteni za izvornu namjenu?

Izvorna namjena apartmana trajala je izuzetno kratko – svega 13 godina (od kraja 1857. do 1870. godine). Padom Napoleona III. nakon katastrofalnog poraza u Prusko-francuskom ratu 1870. godine, carstvo se urušilo.

Međutim, same prostorije doživjele su nevjerojatnu sudbinu:

Preživljavanje požara (1871.): Tijekom Pariške komune, pobunjenici su zapalili palaču Tuileries, koja je izgorjela do temelja. Zahvaljujući masivnom protupožarnom zidu, krilo Richelieu i apartmani Napoleona III. ostali su potpuno neoštećeni.
Administrativna faza (1871. – 1989.): U Trećoj Republici u ove se sobe uselilo Ministarstvo financija. Više od jednog stoljeća birokrati su sjedili za pozlaćenim stolovima pod kristalnim lusterima.
Preuređenje u muzej (1993.): U sklopu projekta "Veliki Louvre" predsjednika François Mitterranda, Ministarstvo financija preseljeno je u kvart Bercy, a kompletno restaurirani apartmani otvoreni su javnosti 1993. godine.

Unutrašnjost i najvažniji eksponati: Što ne smijete propustiti

Stil Napoleona III. poznat je kao vrhunac eklekticizma – spoj baroka, rokokoa i teške viktorijanske raskoši s potpisom pozlate i crvenog svilenog baršuna.

Veliki salon (Le Grand Salon)

Središnja točka cijelog kompleksa. Dvorana odiše teatralnošću:

Kristalni lusteri: Gigantski lusteri od Baccarat kristala vise s oslikanih stropova i u zlatnom sjaju reflektiraju stotine svijeća (danas posebnih žarulja).

Stropne freske: Rad slikara Eugènea Apperta, prikazuju carstvo kako ujedinjuje umjetnost, industriju i trgovinu.

Sofistički namještaj za šaputanje (Confident i Indiscret): Jedinstveni komadi baršunastih sofa u obliku slova "S" ili trokuta. Dizajnirani su s namjerom da dvije ili tri osobe mogu sjediti leđima okrenute jedne drugima i razgovarati na uho bez okretanja tijela – idealno za dvorske intrige i širenje tračeva.

Velika blagovaonica (La Grande Salle à Manger)

Prostorom dominira monumentalni stol od mahagonija za više od 40 uzvanika.

Srebrni i porculanski servisi: Na masivnim komodama izloženi su spektakularni srebrni servisi tvrtke Christofle i porculan iz Sèvresa, koji svjedoče o kulinarstvu kao instrumentu visoke diplomacije.

Strop slikara Chassériaua: Prikazuje bujne motive flore i faune te egzotične ptice, stvarajući dojam blagovanja pod vedrim nebom.

Mali saloni (Petits Salons)

Kolekcija manjih intimnih soba obloženih grimiznom svilom, zlatnim nitima, s detaljima u pozlaćenoj bronci (ormolu) i ormarićima s intarzijama od kornjačevine i sedefa.

Intrige, mistika i priče iz dvorskog zakulisja

Apartmani nisu samo hladni muzejski zidovi; oni čuvaju sočne priče 19. stoljeća:

Iza leđa cara: Zbog pozlaćenog sjaja i nevjerojatne raskoši, javnost je bila uvjerena da Ministarstvo države troši više novca na šampanjac i kristal nego na gladne pariške radnike. Upravo je ta dekadencija podgrijala bijes koji je eskalirao 1871. godine.

Carica Eugénie i modna diktatura: Carica Eugénie bila je modna ikona svoga doba. Upravo su u ovim salonima organizirane privatne revije i prijemi na kojima je promovirala korzete i široke krinoline. Bilo je poznato da su vrata salona proširivana kako bi dame u glomaznim haljinama mogle proći bez gužvanja svile.

Duhovi uništene palače: Budući da je susjedna palača Tuileries potpuno uništena, apartmani Napoleona III. jedini su preostali autentični interijer pariške carske obitelji. Mnogi posjetitelji opisuju osjećaj "nevidljive prisutnosti" dok prolaze kroz tihe salone s teškim zavjesama koje potpuno prigušuju zvukove moderne metropole.

Vodič za posjetitelje: Kako doći i turističke informacije

Lokacija u muzeju Louvre

Apartmani se nalaze u krilu Richelieu (Aile Richelieu), na 1. katu (1er étage), u sklopu Odjela za primijenjenu umjetnost (Objets d'art)

[ Glavni ulaz: Staklena Piramida ] 
                 │
                 ▼
       [ Krilo RICHELIEU ]
                 │
                 ▼
     [ 1. KAT: Objets d'art ]
                 │
                 ▼
   [ Apartmani Napoleona III. ]

Kako doći do Louvra?

Podzemna željeznica (Metro): Linije 1 ili 7, stanica Palais-Royal / Musée du Louvre. Iz podzemne stanice postoji izravan prolaz u trgovački centar Carrousel du Louvre i prolaz do muzeja.
Autobus: Linije 21, 27, 39, 68, 69, 72, 95.
Savjet za ulazak: Glavni ulaz na Staklenoj piramidi često ima najduže redove. Preporučuje se ulazak kroz trgovački prolaz Carrousel du Louvre (99 Rue de Rivoli) ili prolaz Porte des Lions (ako je otvoren).

Praktične informacije i cijene:

Informacija	Detalji
Radno vrijeme	Ponedjeljak, srijeda, četvrtak, subota, nedjelja: 09:00 – 18:00 h Petak (noćni posjet): 09:00 – 21:45 h Utorkom je muzej ZATVOREN.
Cijena ulaznice	22 € (u pretprodaji na službenoj stranici). Unaprijed kupljena karta uključuje točan termin ulaska.
Besplatan ulaz	Osobe mlađe od 18 godina, građani EU-a mlađi od 26 godina (uz predočenje osobnog dokumenta). Besplatno za sve posjetitelje prve petke u mjesecu nakon 18:00 h (osim u srpnju i kolovozu).
Trajanje obilaska	Obilazak samih apartmana traje oko 45 do 60 minuta.

Najpovoljnije vrijeme za posjet

Najbolji izbor (Noćni posjet petkom): Posjetite apartmane petkom poslije 18:00 sati. Gužve u krilu Richelieu drastično opadaju, a osvijetljeni kristalni lusteri u večernjim satima daju apartmanima spektakularan, autentičan ambijent.
Ranojutarnji termin: Rezervirajte prvi termin u 09:00 ujutro. Čim prođete sigurnosnu provjeru, odmah krenite ravno u krilo Richelieu dok se većina posjetitelja probija prema Mona Lisi u krilu Denon.
Što izbjegavati: Vikende (posebice subotu između 11:00 i 15:00 sati) te dane s besplatnim ulazom ako ne volite iznimno velike gužve.

Obavezno rezervirajte ulaznicu putem web stranice nekoliko tjedana unaprijed jer su dnevni kapaciteti strogo ograničeni.

Protivnik je fenomenalan, idemo se nadmetati , kazao je Mateo Kovačić najavivši u Sevilli utakmicu protiv Španjolske u nastavku Lige nacija.

FOTO: MATIJA HABLJAK/PIXSELL

Hrvatska nogometna reprezentacija u utorak u Sevilli gostuje kod Španjolske u drugom kolu skupine A3 Lige nacija. Hrvatska je slavila kod Češke u 1. kolu, a Španjolska kod Engleske.

“Trenutačno su najbolja momčad na svijetu. Osvojili su Svjetsko prvenstvo, igraju fenomenalan nogomet. Očekujem sutra tešku utakmicu, ali nema ništa ljepše nego igrati protiv najboljih. Tako da, jedva čekamo sutra istrčati. Španjolski vezni red je jedan od najboljih na svijetu. Imaju fenomenalne igrače, pogotovo na čelu s Rodrijem, koji je glavni kreator igre i s kojim sam igrao tri godine. Tako da znam kako se igra, ali siguran sam da imamo i mi naših dobrih strana i nadam se da ćemo to sutra i pokazati. Čeka nas teška utakmica.

Vole posjed, napadati, ali mi ćemo tražiti naše strane također. U toj utakmici volimo imati loptu, volimo se nadmetati, tako da smo igrali već dosta puta protiv njih, imali smo naših dobrih utakmica i manje dobrih, ali manje-više je to bilo dobro s naše strane, tako da se nadamo ponoviti jednu dobru utakmicu protiv njih i dati sve od sebe”, kazao je Kovačić za web-stranicu HNS-a, komentiravši i pohvale izbornika Slavena Bilića.

“Uvijek je lijepo kad izbornik da takvu pohvalu. Još uvijek nisam dobio takvu pohvalu da sam kao krilo u sredini, ali za sve postoji prvi put. Na meni je da igram dobro, da radim, da svojim igrama i ponašanjem opravdavam što sam tu i to je to. Najbitnije je da smo kao ekipa dobro, i nadam se da ćemo to sutra opet ponoviti.”

Španjolska čak 39 utakmica ne zna za poraz. Može li Hrvatska prekinuti taj niz?

“Sigurno možemo. Mi od nas uvijek tražimo uvijek pobjedu. Idemo se nadmetati s njima. Naravno da nećemo srljati, ali siguran sam da ćemo raditi, pokušati ostvariti našu igru koju smo mi gajili. Protivnik je fenomenalan, znamo da su dobri, ali znamo i mi da smo dobri, tako da imamo puno povjerenja u sebe same. Sutra nas čeka teška utakmica, ali jedna dobra utakmica, lijepa utakmica sa sjajnom ekipom.”(Hina)

From 22 to 25 October, BolognaFiere will host Europe’s largest show dedicated to historic motoring. Among the first highlights of the 2026 edition are the Icons of Speed thematic exhibition, new international entries in the market area, the return of Honda Classic, Prestige Bikes, the Italian Motorcycle Championship, and an increasingly rich programme dedicated to culture, heritage and collecting.

Photo:Auto e Moto d’Epoca

Auto e Moto d’Epoca is preparing to return to BolognaFiere from 22 to 25 October 2026 with a new edition that confirms the continued growth and international development of Europe’s most important event dedicated to historic vehicles. With more than 235,000 square metres of exhibition space, 14 halls, over 5,000 vehicles and visitors from 40 countries, Auto e Moto d’Epoca has become one of the leading international events for collectors, dealers, automotive manufacturers, museums, clubs and industry professionals.

The growth achieved in recent years, with a constant increase in the international presence of exhibitors and visitors, confirms the increasingly central role of the event within the European Classic vehicle market. This position has been further strengthened by Intermeeting’s participation in the main international events of the sector and by new collaborations developed with leading European partners. “Over the past few years, Auto e Moto d’Epoca has grown steadily, becoming the European reference point for the sector,” says Luciano Rizzi, CEO of Intermeeting. “Our ambition is to continue developing an event that combines the strength of the market with highlevel international cultural content, offering collectors, professionals and enthusiasts from all over the world new reasons to visit Bologna every year.”

Photo:Auto e Moto d’Epoca

The first highlights of the 2026 edition. Among the most anticipated events of the new edition is the debut of Icons of Speed, the major new thematic exhibition dedicated to endurance racing. The exhibition journey will guide visitors through more than half a century of endurance competition history, one of the disciplines that has contributed most to the technical and sporting evolution of the automobile. From the legendary 24 Hours of Le Mans to iconic international races such as the Nürburgring, Monza and Daytona, and through to the modern FIA World Endurance Championship, the exhibition will explore the role of endurance racing as a laboratory for innovation, where reliability, performance and technological research have defined new design frontiers.

At the heart of the exhibition will be the cars that transformed endurance into a true motorsport legend: machines created to face extreme conditions, capable of maintaining high performance over many consecutive hours and becoming symbols of the ingenuity of the world’s leading manufacturers. Twelve cars will be gathered in the entrance hall of Via Costituzione, while other protagonists will be displayed throughout the exhibition centre, creating a widespread journey through the vehicles that shaped different eras of endurance racing. Among the cars already confirmed are genuine motorsport icons, including the Bentley EXP Speed 8, which finished third overall at the 2001 24 Hours of Le Mans; the Sauber C9, 1989 World Endurance Champion and Le Mans winner; and the Porsche 956 Rothmans, one of the defining cars of the Group C era and one of the most iconic machines in endurance racing history. All three vehicles come from the Nationales Automuseum – The Loh Collection.

Photo:Auto e Moto d’Epoca

Also on display will be the Lancia LC2, the Italian prototype developed to challenge for top honours in the World Endurance Championship during the 1980s; the Maserati MC12 Corsa; and the extremely rare Bugatti EB110 Le Mans, built as a one-off specifically to compete in the legendary French endurance classic. The selection of Icons of Speed will highlight not only the collectible value of the cars on display, but also the technical and engineering heritage they represent: from the evolution of aerodynamics to the use of innovative materials, from engine solutions to electronic performance management.

Further vehicles featured in the exhibition will be revealed closer to the event. Rally heritage and the legends of Group B. Motorsport rallying will also play a leading role thanks to the collaboration with Rallylegend, which will bring to Auto e Moto d’Epoca an exhibition dedicated to the legendary Group B cars, protagonists of one of the most fascinating eras in rally history. An increasingly international market. The market remains at the heart of the event.

For years, Auto e Moto d’Epoca has taken part in the main European appointments dedicated to historic vehicles, with the aim of promoting the Bologna show and developing relationships with international dealers and industry professionals. This strategy continues to deliver concrete results: the presence of foreign exhibitors grows year after year, confirming Bologna as the reference platform for the European classic vehicle market. Among the new features of the 2026 edition is the debut of the prestigious Galleria Aaldering, while important international operators such as Metropole and OldtimerFarm have already confirmed their participation, demonstrating the growing interest of the European market in the event. The internationalisation process is further strengthened through the partnership with InterClassics Brussels, which will bring to Bologna a dedicated area for exhibitors from the Belgian event and will also allow Italian operators to be protagonists in Brussels through a dedicated exhibition space. Heritage, manufacturers and automotive culture. Once again in 2026, the show will host major protagonists from the heritage world. Among automotive manufacturers, the presence of Stellantis with the Alfa Romeo brand has already been confirmed.

The event will also welcome back the Motor Valley Pavilion, dedicated to the excellence of Emilia-Romagna’s automotive industry, the dedicated ACI area, the ASI Village, a key reference point for federated clubs, historic registers and the preservation of Italy’s motoring heritage. New highlights for the two-wheel world. Alongside the confirmation of Honda Classic, following the success of last year’s edition, the 2026 show introduces Prestige Bikes, a new area dedicated to motorcycles from private collections. Located in Hall 31, the exhibition will bring together a selection of motorcycles chosen by the organisers for their historic, technical and collectible value, creating an exclusive setting dedicated to enthusiasts and collectors of two-wheeled vehicles.

The Italian Motorcycle Championship – Custom Bike Show will also return for the second consecutive year. Organised by Terre di Moto, it is the first Italian championship dedicated to custom motorcycles based on historic platforms. The customised motorcycles, strictly built on models produced before 2006, will compete in different categories – from Café Racer to Scrambler, Bagger and Freestyle – transforming Bologna into one of Italy’s leading events dedicated to customisation culture. European Corvette Day. Among the special events of the 2026 edition will be the European Corvette Day – Italy, organised in collaboration with the National Corvette Museum in Kentucky and the CNO American Motors Club. On 25 October, the show will host one of the most important European gatherings dedicated to the Corvette, open to all generations of the legendary American sports car, from the first C1 of 1953 to the latest C8 models.

For the first time, the official stand of the National Corvette Museum will also be present in Bologna, further confirming the growing international relevance of the event. Spare parts, collectibles and special experiences. The event will once again feature the spare parts market, one of the most sought-after and appreciated areas of Auto e Moto d’Epoca, together with model cars, memorabilia and automotive collectibles. Once again this year, Time on Show, the leading event dedicated to vintage and collectible watches organised by BolognaFiere in the Gallery Hall, will also take place. For all visitors, the Beauty Garage by Cosmoprof will return as well: an exclusive area located in the Service Centre, the heart of the event, where guests can enjoy a genuine “beauty pit stop” during their visit. “Every edition of Auto e Moto d’Epoca must offer the public something new, capable of surprising visitors and presenting historic motoring from ever-changing perspectives,” concludes Mario Carlo Baccaglini, President of Intermeeting. “We continue to invest in the quality of our content, in the international growth of the market and in our ability to create experiences that are not only exhibitions, but also cultural moments. Bologna has become the meeting point for the European Classic vehicle community, and we want to continue strengthening this role by creating an event that is increasingly authoritative, international and rich in exclusive content.”

With its major international market, the presence of automotive manufacturers, the Motor Valley Pavilion, the ASI Village, the dedicated ACI area, thematic exhibitions and special events, Auto e Moto d’Epoca 2026 is preparing to offer a new edition focused on quality and innovation, confirming Bologna as the European capital of historic motoring and a privileged meeting place for collectors, professionals and enthusiasts from all over the world.

Postoje mjesta u sportu gdje se slavlje i tragedija isprepliću tako snažno da postaju svetišta. Jedno takvo mjesto, tiho i puno poštovanja, nalazi se unutar legendarnog trkališta Autodromo Enzo e Dino Ferrari u Imoli. Ovdje, s unutarnje strane zloglasnog zavoja Tamburello, stoji spomenik koji nije samo umjetničko djelo, već vječni podsjetnik na život, nasljeđe i tragični odlazak jednog od najvećih vozača Formule 1 – Ayrtona Senne.

Detalji i pejzaž unutar kompleksa trkališta u Imoli gdje se dogodio tragični prekid povijesne utrke.

Tam

1. Svibanj 1994: Dan kada je Formula 1 zadrhtala

Da bi se razumjela dubina emocije koju ovaj spomenik izaziva, potrebno je vratiti se u najcrnji vikend u povijesti modernog motorsporta. Velika nagrada San Marina 1994. godine trebala je biti samo još jedna utrka, no pretvorila se u trodnevnu moru.

Ograda s posvetama, zastavama, krunicama i porukama hodočasnika i navijača u čast Ayrtonu Senni.

Nakon teške nesreće Rubensa Barrichella u petak i pogibije Rolanda Ratzenbergera u subotu, svijet je u nedjelju, 1. svibnja, svjedočio trenutku koji je zauvijek promijenio sport.

U sedmom krugu utrke, plavo-bijeli Williams-Renault Ayrtona Senne, pri brzini većoj od 300 km/h, neobjašnjivo je izletio s putanje u zavoju Tamburello i silovito udario u betonski zid. Nekoliko sati kasnije, bolnica u Bologni potvrdila je ono čega su se svi bojali: trostruki svjetski prvak, brazilski "Kišni čovjek", bio je mrtav.

Umjetnost koja hvata suštinu: Brončani vozač u vječnom razmišljanju

Vijest je potresla svijet, a Imola, grad koji je do tada bio sinonim za brzinu, postao je mjesto hodočašća. Ubrzo se rodila ideja o trajnom spomeniku. Rad je povjeren umjetniku Stefanu Pierottiju, koji je odlučio izbjeći klasičnu herojsku pozu. Umjesto toga, stvorio je djelo koje odražava Senninu kompleksnu osobnost – njegovu duboku introspektivnost i filozofsku prirodu.

Brončani spomenik Ayrtonu Senni kipara Stefana Pierottija u sjedećem položaju na zavoju Tamburello u Imoli.

Otkriven 26. travnja 1997. godine, spomenik prikazuje Sennu u sjedećem položaju, odjevenog u trkaći kombinezon, ali bez kacige. Njegova glava je pognuta, pogled uprt u tlo, a izraz lica je mješavina tuge, koncentracije i mira. Visok 1,60 metara, izrađen od bronce, spomenik je postavljen točno na mjestu s pogledom na točku gdje se njegov život ugasio. Pierotti je uspio uhvatiti ne samo fizičku sličnost, već i duh čovjeka koji je bio puno više od vozača – bio je mislilac, filantrop i nacionalni heroj.

Mjesto hodočašća i tihih poruka

Ograda iza spomenika postala je zid sjećanja. Navijači iz cijelog svijeta ostavljaju brazilske zastave, krunice, pisma, fotografije, kacige i osobne poruke. To je dirljiv i neprestano promjenjiv mozaik ljubavi i poštovanja.

Mnogi posjetitelji ovdje provode vrijeme u tišini, sjedeći na travi pored brončanog Senne, kao da mu prave društvo. To nije samo turistička atrakcija, već mjesto duboke emotivne povezanosti, gdje se osjeća težina povijesti i veličina Senninog nasljeđa koje je inspiriralo milijune.

Praktične Informacije za posjetitelje

Lokacija: Spomenik se nalazi unutar Parco delle Acque Minerali, javnog parka koji je dio kompleksa trkališta Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari.

Adresa staze je Piazza Ayrton Senna da Silva, 1, 40026 Imola.

Kako doći?

Pješice iz centra Imole: Najugodniji način je šetnja. Od glavnog željezničkog kolodvora u Imoli do ulaza u park kod zavoja Rivazza treba otprilike 20-25 minuta (oko 2 km). Put je ravan i vodi kroz grad.

Automobilom: Oko staze postoji nekoliko parkirališta. Najbolje je ciljati parking kod zavoja Rivazza (Piazzale Ayrton Senna da Silva) ili Tosa.

Vlakom: Imola je dobro povezana vlakovima s Bolognom (oko 20-30 minuta vožnje) i drugim većim talijanskim gradovima, što je čini lako dostupnom za jednodnevni izlet.

Kako pronaći spomenik?

Najlakši ulaz je kroz kapiju kod zavoja Rivazza. Kada uđete u park, pratite stazu koja ide uz unutrašnjost trkališta u smjeru suprotnom od smjera vožnje utrke. Nakon otprilike 10-15 minuta hoda, prolazeći pored zavoja Tosa i Piratella, doći ćete do unutrašnjeg dijela zavoja Tamburello, gdje se spomenik jasno vidi. Pristup parku i spomeniku je besplatan kada na stazi nema utrka ili drugih događanja.

Posjet spomeniku Ayrtonu Senni u Imoli nije samo turistički obilazak; to je hodočašće. To je prilika da se oda počast ikoni čija je strast, talent i humanost nadišla granice sporta. Stojeći pred njegovim brončanim likom, dok tišinu remeti tek povjetarac koji nosi duhove brzine, čovjek ne može a da ne osjeti duboko poštovanje prema legendi koja i danas, desetljećima nakon svoje smrti, nastavlja inspirirati.

“Vatrene” koncem rujna i početkom listopada očekuju četiri utakmice – protiv Češke (26. rujna u Pragu), Španjolske (29. rujna u Sevilli), Engleske (3. listopada u Rijeci) i ponovno Španjolske (6. listopada u Splitu).

Foto: Screenshot HRT

Bilić je u srpnju naslijedio Zlatka Dalića, a utakmicom protiv Češke počinje njegov drugi mandat na hrvatskoj klupi. Reprezentaciju je vodio od 2006. do 2012.

Najiščekivanija vijest je bila poznata i prije same objave popisa. Kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić u subotu je potvrdio nastavak svojeg igranja u dresu “Vatrenih”.

Na konferenciji za medije na kojoj je objavio popis kandidata za početak Lige nacija, Bilić je predstavio i svoj stožer.

Njegovi asistenti će biti Danilo Butorović, Nikola Jurčević i Dejan Računica, dok će trener vratara biti Vatroslav Mihačić. Nick Davies i Fedor Kulušić će biti treneri za kondicijsku pripremu, dok su video analitičari Alen Terzić, Jasmin Osmanović i Ive Bilić.

Gianni Vio će biti stručnjak za prekide. Liječnik reprezentacije će biti Jurica Rakić, fizio Jurica Skelin. Ponovno će uz Bilića biti i Aljoša Asanović, član stožera iz njegova prvog razdoblja u reprezentaciji. Asanović će ovoga puta imati ulogu savjetnika.

Novost u stožeru je specijalist za prekide, 73-godišnji Talijan Gianni Vio. Talijan je tijekom karijere radio u klubovima poput Fiorentine, Milana, Leedsa, Brentforda i Tottenhama, a bio je i član stručnog stožera talijanske reprezentacije koja je pod Robertom Mancinijem osvojila Europsko prvenstvo 2021. godine.

“I sami znate koliko je ta tema aktualna, prekidi. To je bitno, to su ti detalji koji odlučuju. Ispalo je da je Gianni iz Venecije, našli smo se u Rijeci, i to dogovorili u par dana. Bio je u Tottenhamu, o njemu sam pričao i s Perišićem. Bio je i s Mancinijem kad su Talijani bili europski prvaci. Bio je u Americi, Atletico Madridu, on je po meni bingo. Gianni ima svoj prostor, volju, želju, entuzijazam, to u teoriji izgleda super. On jedva čeka krenuti,” kazao je Bilić.

BILIĆEV STOŽER:
pomoćni treneri: Nikola Jurčević, Danilo Butorović, Dean Računica
trener vratara Vatroslav Mihačić
kondicijski treneri: Nick Davies, Fedor Kulušić
analitika i videoanalitika: Alen Terzić, Jasmin Osmanović, Ive Bilić
specijalist za prekide: Gianni Vio
liječnik: dr. Jurica Rakić
fizioterapeut: Jurica Skelin

Reprezentacija će se okupiti u Zagrebu 21. rujna, odakle odlazi u Rijeku gdje će se pripremati do 25. rujna i polaska u Prag.

Popis igrača:

Vratari: Dominik Livaković, Dominik Kotarski, Ivor Pandur

Braniči: Josip Stanišić, Joško Gvardiol, Josip Juranović, Josip Šutalo, Martin Erlić, Luka Vušković, Ivan Smolčić

Veznjaci: Luka Modrić, Mateo Kovačić, Mario Pašalić, Martin Baturina, Nikola Vlašić, Petar Sučić, Josip Mišić, Luka Sučić

Napadači: Andrej Kramarić, Ivan Perišić, Ante Budimir, Marco Pašalić, Igor Matanović, Franjo Ivanović, Petar Musa, Dion Drena Beljo

Pretpoziv: Karlo Letica, Marin Pongračić, Kristijan Jakić, Lovro Majer, Nikola Moro, Toni Fruk, Luka Stojković.(Hina)

Nacionalni arheološki muzej u Napulju nije tek zbirka predmeta, već vremeplov koji nas vodi ravno u srce antičkog svijeta. No, pravo putovanje počinje tek kada vas kroz njegove prostore vodi stručnjak s dušom naš kustos kroz muzej.

Daniel i Adrijana Taslidžić Prostrani izložbeni prostor u prizemlju Nacionalnog arheološkog muzeja u Napulju s antičkim mramornim skulpturama.

S nevjerojatnom strašću i znanjem, ona nam je oživjela povijest i udahnula život u mramor, broncu i freske, pretvarajući običan posjet Muzeju u za nas nezaboravno iskustvo.

Ulaskom u sam muzej nismo ni znali koliko je velik i prostran, sastoji se od više katova na kojima se nalaze različite zbirke umjetničkih predmeta i dodatnog izložbenog prostora u podrumu.

Trebao bi vam zapravo cijeli dan da ih sve obiđete. U prizemlju su velike prostorije koje su ispunjene raznim kipovima, a u sredini se nalazi malo dvorište s prostorom za odmor u zelenilu, dok u podrumu možete vidjeti dio s egipatskim papirusima, skulpturama i raznim djelima egipatske civilizacije.

Povijest pod povećalom našeg kustosa kroz muzej

Naš kustos kroz muzej nas je na samom početku posjete uvela u samu genezu muzeja, objasnivši da zgrada u 17. stoljeću nije bila zamišljena kao muzej, već kao konjanička škola. Ovdje je, kako nam je ispričala, kralj Karlo III. Burbonski postavio temelje riznice, a ključan trenutak dogodio se nasljeđivanjem impozantne i nadaleko poznate zbirke Farnese.

Ona je istaknula kako je ova zbirka, skupljana stoljećima od strane moćne obitelji Farnese, postala temelj i okosnica muzeja. Njezinim dolaskom u Napulj, grad je dobio jedne od najvažnijih antičkih skulptura ikad otkrivenih, a muzej je postao nezaobilazno odredište za sve ljubitelje umjetnosti i povijesti.

Detaljan prikaz antičke mramorne skulpture iz bogate zbirke Farnese u Napulju.

Kako smo i rekli njegovo stvaranje usko je povezano s likom Karla III. iz dinastije Burbona, koji je stupio na napuljsko prijestolje 1734. godine. Poticao je iskapanja rimskih gradova zatrpanih erupcijom 79. godine, kao i projekt osnivanja Muzeja Farnesiano, preselivši u Napulj dio bogate zbirke koju je naslijedio preko svoje majke Elisabeth Farnese.

Tek njegov sin, Ferdinand IV., odabrao je sadašnju zgradu za smještaj farnske zbirke i relikvija iz vezauvskih gradova, koje su i danas temeljne zbirke Muzeja. Palača, izvorno izgrađena za smještaj kraljevske konjičke vojarne krajem 16. stoljeća, postala je sjedište Sveučilišta u Napulju od 1616. do 1777. Kada je Sveučilište preseljeno negdje drugdje, arhitekti Fuga i Schiantarelli proširili su i obnovili zgradu.

Iako su prve galerije Muzeja osnovane tijekom francuskog desetljeća (1806.-1815.), s restauracijom Burbonaca na napuljskom prijestolju, 1816. godine, postao je Real Museo Borbonico. U početku zamišljen kao enciklopedijski muzej, uključivao je različite institute i laboratorije (Kraljevsku knjižnicu, Akademiju crtanja, Officina dei Papiri i astronomski opservatorij, koji nikada nije dovršen), koji su u različito vrijeme preseljeni na druge lokacije.

Foto:Gettyimages

Zahvaljujući ujedinjenju Italije 1860. godine, preimenovan je u Nacionalni muzej. Njegove su se zbirke postupno proširivale dvostrukim prikupljanjem nalaza s iskapanja u Kampaniji i južnoj Italiji, kao i iz privatnih zbirki. Prijenos svih slika u Muzej Capodimonte 1957. godine odredio je njegov jedini identitet Arheološkog muzeja.

Najvredniji i najzanimljiviji predmeti Arheološkog Muzeja u Napulju.

Naš kustos kroz muzej nas je s posebnim žarom vodila do najznačajnijih eksponata:

* Farneseov bik (Toro Farnese): Otkrila nam je tajnu iza najveće antičke skulpture na svijetu. Prikaz Dirke, vezane za bika, nevjerojatno je dinamičan i snažan. dr.Martucci nam je objasnila da je skulptura pronađena u ruševinama Karakaline terme u Rimu, a u Napulj je prenesena kao simbol moći i kulturnog nasljeđa.

Impozantna antička skulptura Farneseov Herkul prikazana u trenutku odmora.

* Farneseov Herkul (Ercole Farnese): Još jedna monumentalna skulptura, koja prikazuje Herkula u rijetkom trenutku odmora. Naš kustos je istaknula kako je to bio uzor mnogim umjetnicima, uključujući i Michelangela, te kako njegova predimenzionirana figura savršeno odražava antički ideal herojske snage.

Antička skulptura i reljefni prikaz iz zbirke Tajni kabinet u arheološkom muzeju u Napulju.

* Gabinetto Segreto (Tajni kabinet): Naš kustos nam je diskretno predstavila i ovu zbirku, nekada skrivenu od očiju javnosti zbog erotskog sadržaja. Objasnila nam je kako ova zbirka nije bila perverzna, već autentičan prikaz antičke seksualnosti i društvenih normi, te kako nudi jedinstven uvid u svakodnevni život i vjerovanja Rimljana.

No krenimo mi polako u čudnovati svijet zbirki muzeja.

Dvorana sunčanih satova

No vratimo se privremeno do samog početaka muzeja.

Naš kustos kroz muzej nam je objasnila da kada je Kraljevski muzej Napulja osnovan 1777. godine, ova je zgrada, osim umjetničke zbirke, trebala biti dom i Kraljevskoj knjižnici i Akademiji likovnih umjetnosti. Namjera je bila stvoriti zgradu za njegovanje i širenje znanja, u skladu s prosvjetiteljskim idealima tog razdoblja.

Raskošni unutrašnji prostor Dvorane sunčanih satova s visokim stropovima i umjetninama u Napulju.

U tom kontekstu, gotovo stoljeće i pol, Dvorana sunčanih satova bila je najreprezentativniji prostor Kraljevske burbonske knjižnice, kasnije Nacionalne knjižnice (1783. – 1926.).

Veliki dio njezine dekoracije s kraja osamnaestog stoljeća još je uvijek netaknut. Posebno, freska Pietra Bardellina (1781.), koja krasi strop, slavi slavu burbonskih vladara kao mecena umjetnosti, s kartušom koja nosi podsjetnik da će umjetnost propasti ako se ne izlaže i ne promovira: "Iacent nisi pateant".

Godine 1791. dvorana je obogaćena sunčanim satom, po kojem je i dobila ime, a koji i danas savršeno funkcionira. Sunčani sat postavljen je u jugozapadnom kutu kata, prema nacrtu arhitekta Pompea Schiantarellija i znanstvenim izračunima astronoma Giuseppea Caselle.

Trebao je to biti prvi korak sveobuhvatnog projekta koji bi u zgradi stvorio prvog astronomskog promatrača u Napulju, ali zbog niza razloga projekt je proveden negdje drugdje, na brdu Capodimonte, između 1812. i 1819. godine.

S vremenom je potreba za prostorom za smještaj stalno rastuće zbirke umjetnina rezultirala preseljenjem Knjižnice u Kraljevsku palaču na Piazza del Plebiscito (1926.).

Od tog trenutka, monumentalni prostor iz osamnaestog stoljeća, oslobođen drvenih polica koje su oblagale njegove zidove, integriran je u Muzej.

Na kraju dvorane, dva poznata mramorna svijećnjaka Piranesija ponovno su zauzela svoje mjesto: savršen su primjer vješte ponovne upotrebe antičkih fragmenata rekombiniranih u modernim djelima tijekom neoklasičnog razdoblja.

Konačno, tu su i dva kipa koji predstavljaju Muze Uraniju i Erato iz Herkulaneja, a koji evociraju slavu umjetnosti, također prikazana na freski na stropu Bardellina, zajedno sa slavnim Farneseovim atlasom.

Farneseova kolekcija

Farneseova kolekcija vjerojatno je najpoznatija među rimskim zbirkama starina i u potpunosti je ukorijenjena u renesansnom miljeu. Nastala je zahvaljujući čvrstoj politici akvizicija koju je provodila moćna rimska obitelj na različite načine: trgovanje antikvitetima, konfiskacije i arheološka iskapanja, što se pokazalo važnim izvorima dragocjenog mramora i skulptura za ukrašavanje obiteljskih dvoraca.

Zbirku je započeo Aleksandar Farnese, koji je 1534. postao papa Pavao III. Njegovi nećaci, kardinali Aleksandar i Odoard, značajno su doprinijeli njezinom obogaćivanju, uključujući i značajne ostavštine. Posebno se ističe poznata zdjela od sardoniksa, koja je došla u posjed Margarete Austrijske, udovice prvo Aleksandra Medicija, a kasnije Oktavija Farnesea, kao i zbirka koju je stvorio Fulvio Orsini, koji je bio numizmatičar, knjižničar i antikvar u ime obitelji Farnese, a i sam je bio amaterski kolekcionar dragog kamenja, poprsja, kovanica i antičkih knjiga.

Slijedeći vijugave puteve baštine, zbirka je završila u Napulju: Karlo III. Burbonski, kralj Napulja od 1734. do 1759., naslijedio ju je od svoje majke Elizabete, koja je bila supruga Filipa V. Španjolskog i posljednji potomak obitelji Farnese.

Ferdinand IV. Burbonski, nakon što je naslijedio oca na napuljskom prijestolju, organizirao je stvarni prijenos zbirke u Napulj, gdje su njezini mramori postali prepoznatljiva značajka muzeja, zajedno s nalazima s arheoloških nalazišta Vezuva.

Trenutni izložbeni projekt ističe dvije temeljne značajke povijesne evolucije zbirke: antikvarsku kulturu i želju za samoproslavom obitelji Farnese.

U nekim slučajevima, izložba je usmjerena na reprodukciju izvornih dekorativnih konteksta u obiteljskim dvorcima: to vrijedi za palaču Farnese na Campo dei Fiori u Rimu, s njezinim galerijama carskih portreta i takozvanom galerijom Carracci, gdje antički kipovi dijalogiziraju s mitološkim slikama koje su oslikala braća Carracci, kao i za vile, poput Ville Farnesina, smještene na drugoj obali rijeke Tiber i Ville Madama u podnožju brda Mario, završavajući s Orti Farnesiani na Palatinu.

Daljnji dijelovi posvećeni su specifičnim temama, poput serije portretnih poprsja filozofa i slavnih ljudi ili važnim povijesnim trenucima poput kampanje iskapanja u Caracallinim termama, koja je započela 1545. godine i omogućila otkrivanje kolosalnih kipova poput Herkula i Bika, što je u to vrijeme izazvalo nevjerojatan interes. U zasebnoj galeriji izloženo je drago kamenje, prikazano prema raznim temama i različitim kolekcijama a koju smo posjetitli slijedeću.

Galerija „Farnese Gems“

Nakon toga naš kustos kroz muzej nas je provela kroz čuvenu zbirku dragulja koju čuva Nacionalni arheološki muzej Napulja, a koja se može pohvaliti s više od 2000 artefakata, jasno dokumentira s jedne strane profinjenu vještinu drevnih obrtnika, a s druge strane entuzijazam koji je animirao kolekcionare talijanskih i europskih dvorova od renesanse.

Jezgra zbirke, s vremenom obogaćena s oko tristo pedeset dragulja pronađenih na raznim nalazištima drevne Kampanije, sastoji se od jedne od najneobičnijih zbirki gliptičke umjetnosti ikad formirane u Italiji: Farneseove zbirke. Oblikovala se u Parmi sredinom 17. stoljeća, uključujući donacije i ostavštine već postojećih zbirki koje su pripadale Lorenzu de' Medici i venecijanskom kardinalu Pietru Barbu, budućem papi Paolu II., kojima su se dodali dragulji koje su prikupili kardinali Ranuccio i Alessando Farnese te njihov knjižničar Fulvio Orsini.

Zbirku je naslijedio kralj Karlo Burbonski, a zatim je preseljena u Napulj, gdje je, otprilike dva desetljeća kasnije, smještena u Vili Capodimonte. Kada je 1806. godine započela francuska vladavina, kralj Ferdinand IV. Burbonski pobjegao je u Palermo i poveo zbirku sa sobom. Tek 1817. godine zbirka je vraćena u Napulj i smještena u Kabinet dragocjenosti Kraljevskog muzeja Burbona.

Današnja galerija „Farnese Gems“ u dvije sobe u prizemlju Muzeja prikazuje izbor od 491 predmeta, među najznačajnijim modelima kameja i graviranih dragulja.

Soba IX (9) prikazuje korpus dragulja povezanih s Ranucciom i Alessandrom Farneseom, organiziranih prema različitim ikonografskim temama.

Soba X (10) izlaže druge dvije povijesno važnije zbirke: Barbove dragulje i Blago Lorenza de' Medicija, izložene prema različitim majstorima i razdobljima. Ostavština Fulvija Orsinija također je organizirana prema različitim temama, kako bi se naglasio interes za mitove i ikonografiju antikvara obitelji Farnese.

Najneobičniji komad je takozvana Farnese zdjela, najpoznatija i najveća kameja antike, isklesana od sardoniks ahata i proizvedena u Aleksandriji u Egiptu, između kraja 2. stoljeća i 1. stoljeća prije Krista. Zdjela nam je došla iz antike kroz intrigantan niz prijelaza od jednog vlasnika do drugog.

Zbirka također uključuje mnoga druga remek-djela, prave minijaturne skulpture, koje evociraju poznate ikonografske uzore.

Tajna soba

Tajna soba jedinstvena je zbirka s 250 predmeta seksualne tematike, uglavnom iskopanih tijekom iskapanja Pompeja i Herkulaneuma. Zbirka je, zbog neugodnosti uzrokovane izlaganjem „opscenih“ i „pornografskih“ predmeta tijekom stoljeća, naizmjenično cenzurirana i fizički odvojena od ostalih zbirki, odražavajući manje-više liberalan stav političke scene, kao i raznih ravnatelja Muzeja.

prikaz iz zbirke Tajni kabinet u arheološkom muzeju u Napulju.

prikaz iz zbirke Tajni kabinet u arheološkom muzeju u Napulju.

Godine 2000. konačno je ponovno otvoren za javnost, s novo uređenim galerijskim postavom, temeljenim na najnaprednijim kriterijima, koji iscrpno ilustrira različite aspekte seksualnosti u antičkom svijetu. Izložba slijedi kronološki i kulturni redoslijed, a predmeti su organizirani prema svojoj funkciji i materijalu. Predsoblje i mali vestibul, odmah nakon ulaznih vrata, domaćini su predrimskim predmetima koji ne potječu iz Pompeja.

U sljedećim sobama, erotska tema se razvija prema porijeklu i kontekstu predmeta, stoga se obilazak nastavlja s mitološkim freskama, odvojenim od originalnih zidova privatnih kuća u Pompejima u Trećem i Četvrtom stilu, gdje su imale funkciju pravih slika. U sljedećoj sobi, vrt sa svojim ukrasima je protagonist, dok su dalje izložene manje profinjene, ali realističnije freske iz lupanara, bordela, namještaj za bankete (uljane svjetiljke i tintinabule, brončana vjetrena zvona) i simboli sreće. Obilazak se nastavlja predmetima u obliku falusa koji se obično nalaze uz ulicu i završava pogledom na antičku vitrinu, u kojoj su izloženi erotski predmeti iz kolekcije Borgia, koji se odlikuju sumnjivom autentičnošću.

Maketa Pompeja

Maketa Pompeja prvi je put javnosti prikazana 1879. godine, nudeći minijaturni prikaz grada, temeljen na dokazima arheoloških iskapanja provedenih do tada.

Daljnje intervencije na modelu dogodile su se u prvim desetljećima 20. stoljeća i preoblikovale su ga u ono što danas izgleda. Njegovo stvaranje vezano je uz dalekovidni um Giuseppea Fiorellija, voditelja iskapanja Pompeja od 1861. i kustosa Muzeja od 1863. do 1875. Fiorelli je rane radove na modelu povjerio Feliceu Padiglioneu, sinu Domenica Padiglionea, koji je bio prilično poznat po izgradnji, između 1820. i 1822., plutenih modela hramova iz Paestuma, zajedno s nekim Vezuvskim spomenicima, poput Diomedove vile, Izidinog hrama i kazališta Herkulaneum, koje je naručio Kraljevski muzej.

S obzirom na tehničke mogućnosti tog vremena, model je bio pravo čudo, budući da s milimetarskom preciznošću 1:100 reproducira urbanu mrežu Pompeja, sa svim njegovim zgradama, od kojih je svaka detaljno rekonstruirana sa svojim ukrasima i namještajem, koristeći uglavnom pluto, drvo i papir. Baza je izrađena od drveta, dok su zidovi izrađeni od pluta, koje se lakše modeliralo i moglo je bolje rekreirati drevne građevinske tehnike. Umjesto toga, papir se koristio za imitaciju mozaičnih podova, s njihovim karakterističnim sitnim teserama, a također i kao pozadina za zidne oslikane ukrase.

U ranim fazama proizvodnje, freske koje su ukrašavale unutarnje prostore, uključujući svodove i stropove, dobivale su se temperom nanesenom na tanki sloj vapnenca, dok su u kasnijim fazama oslikavane razrijeđenim bojama ili vodenim bojama. One savršeno reproduciraju podjelu zida, prema različitim stilovima, kao i prikazane teme, koje su još uvijek prepoznatljive, čak i u tako smanjenom mjerilu. Štukature i kreda korištene su za imitiranje mramornih ukrasa, poput fontana i malih stolića. Zahvaljujući konačnom rezultatu, posjetitelji mogu obuhvatiti veći dio drevnog grada iz ptičje perspektive i identificirati i raspodjelu urbanog prostora i unutarnje uređenje pojedinih javnih i privatnih zgrada. Konačno, model je nevjerojatan resurs za rekonstrukciju povijesti iskapanja Pompeja, kao i za stjecanje znanja o onome što je ovdje vidljivo, ali je vrijeme ispralo u pravim ruševinama.

MOZAICI

Pompeji i Herkulanej: Svijet zamrznut u vremenu

Najveći dio muzeja, naglasila je naš kustos kroz muzej, posvećen je artefaktima iz Pompeja i Herkulaneja. Hodajući pored staklenih vitrina, osjećali smo kao da prelazimo pragove kuća koje su nekada vrvjele životom. Vidjeli smo predivno očuvane freske s mitološkim i svakodnevnim motivima, poput onih iz Kuće Vettii, koje nam je naš kustos kroz muzej dočarala kroz priče o bogatim rimskim trgovcima.

Posebno nas je zadivila zbirka mozaika, gdje se ističe legendarni Aleksandrov mozaik. Sastavljen od preko milijun sitnih kamenčića, on prikazuje epsku bitku Aleksandra Velikog i Darija III. Također nas je podsjetila da je to mozaik koji je nekoć krasio pod kuće u Pompejima, a danas je jedno od najcjenjenijih remek-djela antičke umjetnosti.

Odjel je toliko bogat da može dokumentirati ukus i vještinu postignutu u umjetnosti mozaika, kao i najčešće korištene tehnike i teme, u razdoblju od 2. stoljeća prije Krista do 1. stoljeća poslije Krista. Uz nekoliko iznimaka, mozaici su bili podni ukrasi, često stvarajući figurativne ploče, čak i vrlo velike, zvane emblémata, svojevrsne medaljone umetnute u središte poda prostorije. Muzej posjeduje dobar izbor njih, poput tonda s lavovima i puttima, takozvanog 'Memento mori' i golubova koji piju iz zdjele i mnoge druge.

Cijeli dio odjeljka posvećen je mozaicima i namještaju iz Kuće fauna u Pompejima, počevši od brončane statue po kojoj je kuća dobila ime. Iskopana između 1830. i 1832. godine, Kuća fauna otkrila je jednu od najluksuznijih kuća u Pompejima, s dragocjenim mozaicima u boji, najvjerojatnije izrađenim u radionicama iz Aleksandrije u Egiptu. Izložba prikazuje neke jedinstvene primjere koji su karakterizirali različite prostore, od ulaznog praga s kazališnim maskama do malih mozaika, gotovo nalik malim slikama, koji su ukrašavali triklinije, alae i kubikule.

Obilazak kulminira vrlo poznatim mozaikom koji prikazuje trijumf Aleksandra Velikog nad Darijem III. Perzijskim, vjerojatno najpoznatijim antičkim mozaikom ikad, izvorno postavljenim na podu eksaedre, velike prostorije namijenjene primanju gostiju. Mozaik, inspiriran slikovnim modelom, izveden je krajem 2. stoljeća prije Krista, koristeći više od milijun sitnih komadića tehnikom opus vermiculatum. Izložbu obogaćuju i drugi primjeri mozaične umjetnosti, s različitim materijalima: geometrijskim i figurativnim mramornim intarzijama, kao i komadićima staklene paste, karakteriziranim sjajnim bojama, koje su odražavale sunčevu svjetlost i vodu u vrtovima i nimfeju.

Egipatska zbirka

Egipatska zbirka Muzeja je druga po važnosti izloženih starina, odmah iza Egipatskog muzeja u Torinu u Italiji. Nastala je između 1817. i 1821. godine, oslanjajući se na akviziciju poznatih privatnih zbirki (Borgia, Drosso-Picchianti, Hogg i Schnars), kao i na iskapanja koja je potaknula obitelj Bourbon u području Flegrejskog i Vezuvskog doba. Farneseova zbirka prisutna je s jednim izvanrednim djelom, Naoforom, kipom koji prikazuje klečećeg lika koji u rukama drži naos u kojem se nalazi lik boga Ozirisa.

Novi izložbeni projekt, koji se proteže kroz sedam soba (XVII do XXIII – 17 do 23), organiziran je u pet dijelova, od kojih je svaki posvećen jednom važnom aspektu egipatske civilizacije: sferi moći, svijetu mrtvih, kultovima i magiji, te društveno-ekonomskoj organizaciji.

Prve sobe galerije upoznaju posjetitelje s „Poviješću zbirke“, s odljevima egipatskih spomenika iz 18. stoljeća, i s fenomenom „Sakupljanja egipatskih starina“, s evokativnom reprodukcijom prvog egipatskog galerijskog postava muzeja, koji datira iz 18. i 19. stoljeća.

„Faraon i ljudi“ naziv je sobe XIX (19), gdje gotovo sve skulpture prikazuju faraone, civilne i vojne dužnosnike, pisare i svećenike (tzv. „Dama di Napoli“ iz Starog kraljevstva, kip batlera Nakta iz Srednjeg kraljevstva, spomenik Amenemone iz Novog kraljevstva, portretni kipovi iz Kasnog razdoblja).

S druge strane, neki drugi relikvije odražavaju evoluciju struktura političke moći i društva u različitim razdobljima tisućljetne egipatske povijesti.

Sljedeća dva odjeljka posvećena „Grobnici i grobnim prilozima“ i „Mumifikaciji“ usredotočena su na pogrebnu sferu, koja razvija vrlo osebujne sadržaje i oblike u egipatskoj civilizaciji.

Soba XX (20) nudi opis metoda pokopa i „knjige mrtvih“, prikazujući stele (poput one koja pripada Hatu i Amenhotepu), oslikane i ugravirane reljefe i veliki niz šabtija (tipične male figure koje predstavljaju sluge koji obavljaju razne svakodnevne zadatke u ime mrtvih, pronađene u najuglednijim grobnicama), zajedno s posudama i ukrasima, koji su tipični predmeti grobnih priloga.

Soba XXII (21) sadrži neke primjerke ljudskih mumija (u sarkofazima od drveta ili drugih materijala, upotpunjenih kartonskom kutijom i amuletima), pečata u obliku buba i tipičnih kanopskih posuda.

Soba XXII (22) naglašava ulogu „Religije i magije“, izlažući figure glavnih božanstava velikog egipatskog panteona, poput kamenih i brončanih statueta, s amuletima i ukrasnim predmetima, tri mumije krokodilskog boga Sobeka te daljnje reference na hramove, mitologije, religijski sinkretizam i magična vjerovanja.

Soba XXIII (23), posljednja soba galerije, pod nazivom „Pisanje, umjetnost i obrti“, istražuje jezik i hijeroglife, kulturu i organizaciju rada, usredotočujući se na najčešće poslove (poput pisara i kipara), a također ističe gustu mrežu razmjena koja se odvijala na Mediteranu, između Egipta i drugih drevnih civilizacija, a datira od 9. stoljeća prije Krista do rimskog razdoblja.

I tako nakon neaboravnih tri sata intenzivnog i uzbudljivog obilaska, zahvaljujući našem kustosu kroz muzej, iz muzeja smo izašli bogatiji za znanje, ali i s osjećajem da smo doista dotakli povijest na najbolji mogući način.Iiznimno se zahvaljujemo na posjetu i svemu što nam je omogućeno i pruženo tijekom posjeta.

Korisne informacije za buduće posjetitelje.

Za sve koji planiraju posjetiti ovu neprocjenjivu riznicu povijesti, evo nekoliko praktičnih savjeta:

Radno vrijeme: Muzej je otvoren od srijede do ponedjeljka, od 9:00 do 19:30. Posljednji ulaz je u 18:30. Utorkom je zatvoren, kao i 1. siječnja i 25. prosinca.

Cijena ulaznice: Puna cijena ulaznice iznosi oko 20 €. Za građane EU u dobi od 18 do 25 godina postoji snižena cijena od 2 €, a za mlađe od 18 ulaz je besplatan. Preporučuje se kupnja ulaznica online kako bi se izbjegle gužve.

Kako doći: Muzej se nalazi u povijesnom centru Napulja a najlakše je doći podzemnom željeznicom(Metro):

Metro linija 1: siđite na stanici Museo, koja je praktički ispred ulaza u sam muzej a u zgradi muzeja.

Metro linija 2: siđite na stanici Cavour, od koje je muzej udaljen 5-10 minuta hoda.

Savjeti:

Odvojite barem 4 sata za posjet jer je zbirka izuzetno bogata i opsežna.

Iako je putovanje kroz muzej sa našim kustosom kroz muzej bio neprocjenjivo, na raspolaganju su i audio vodiči na nekoliko jezika.

Ako ste u Napulju dulje vrijeme, razmislite svakako o posjetu ovom izuzetno zanimljivom muzeju

Hoćete li i vi krenuti na ovo putovanje kroz vrijeme?

U mirnoj ruralnoj okolici Modene, daleko od gradske vreve, nalazi se dom koji i danas odjekuje arijama i smijehom jednog od najvećih opernih pjevača svih vremena. Casa Museo Luciano Pavarotti, posljednje utočište legendarnog tenora, danas je muzej koji posjetiteljima otvara vrata u intiman svijet umjetnika čiji je glas dirnuo milijune. Ovo nije samo zbirka predmeta; ovo je putovanje kroz život, umjetnost i strasti čovjeka koji je operu približio masama.

Vanjski izgled obiteljske kuće i muzeja Luciana Pavarottija u Modeni, okružene zelenilom.

Vanjski izgled obiteljske kuće i muzeja Luciana Pavarottija u Modeni, okružene zelenilom.

Povijest ispisana u cigli i notama

Vila od žute fasade, koju je Maestro osobno projektirao i čija je gradnja završena 2005. godine, bila je ostvarenje njegovog sna. Izgrađena na imanju koje je kupio još sredinom osamdesetih, prvenstveno zbog svoje velike ljubavi prema konjima, ova kuća postala je njegovo utočište.

Ovdje je podučavao mlade pjevače, ugošćivao prijatelje i provodio dragocjene trenutke s obitelji. Svaki kutak odiše njegovom osobnošću – od prostranog dnevnog boravka sa Steinway klavirom, za kojim je često pratio audicije svojih učenika, do svijetlih soba ispunjenih suncem koje je toliko volio.

Unutrašnjost muzeja Luciana Pavarottija u Modeni s izloženim osobnim stvarima, kostimima i nagradama slavnog maestra.

Nakon njegove smrti 2007. godine, obitelj je odlučila njegov dom otvoriti javnosti kako bi sačuvala uspomenu na velikog umjetnika, ali i otkrila čovjeka iza legende. Muzej je službeno otvoren 2015. godine i od tada privlači rijeke obožavatelja i znatiželjnika iz cijelog svijeta.

Zanimljivosti i priče iz Maestra života

Ulaskom u kuću, posjetitelja ne dočekuje hladna muzejska atmosfera, već toplina doma koji je i dalje živ. Kroz audio vodič, koji je uključen u cijenu ulaznice, priče o Pavarottijevom životu i anegdote oživljavaju predmete i prostore.

Jedna od najzanimljivijih priča vezana je uz njegovu malu, ali važnu praznovjerje. Pavarotti je, naime, prije svakog nastupa tražio savijeni čavao koji bi stavio u džep za sreću. Ova tradicija započela je slučajno, a prerasla je u ritual bez kojeg nije izlazio na pozornicu.

Memorabilije i intimni detalji iz obiteljskog doma maestra Luciana Pavarottija u Italiji.

Osim glazbe, Pavarotti je gajio i veliku strast prema slikarstvu. Potaknut ulogom slikara Marija Cavaradossija u operi "Tosca", počeo je i sam slikati.

Njegovi radovi, potpisani s "LUPA" (Luciano Pavarotti), izloženi su u prizemlju i otkrivaju umjetnika vedrih boja i spontanog stila, preslikavajući tako njegov vlastiti karakter. Kuća je također bila pozornica za njegovu ljubav prema konjima; ovdje je od 1991. do 2002. godine organizirao prestižni konjički turnir.

Umjetnost i uspomene u svakoj sobi

Svaka od dvanaest soba u muzeju posvećena je različitom aspektu Pavarottijevog života i karijere. Posjetitelji mogu vidjeti njegove raskošne scenske kostime, uključujući onaj iz Verdijevog "Rigoletta" i Puccinijeve "La Bohème", koji svjedoče o njegovim trijumfima na najvećim svjetskim pozornicama.

Vitríne su ispunjene nebrojenim nagradama, uključujući šest Grammyja i dva Emmyja, te počasnim doktoratima i ključevima gradova.

No, ono što najviše dira su osobni predmeti: pisma koja su mu pisali prijatelji poput Franka Sinatre, Bona Voxa i princeze Diane, njegove prepoznatljive šarene marame i havajske košulje, te fotografije s obitelji i prijateljima koje otkrivaju njegovu toplu i duhovitu stranu.

Kuhinja, srce svakog talijanskog doma, ostavljena je gotovo netaknuta, svjedočeći o njegovoj ljubavi prema dobroj hrani i druženju.

Turističke informacije: Kako doći do Pavarottijevog doma

Casa Museo Luciano Pavarotti nalazi se na adresi Stradello Nava 6, oko 8 kilometara od centra Modene.

Kako doći:

Automobilom: Najjednostavniji način dolaska je automobilom. Iz Modene pratite putokaze za jug grada. Od Bologne, koja je udaljena oko 50 km, vožnja autocestom A1 traje otprilike 45-60 minuta. Izađite na izlazu Modena Sud i pratite daljnje upute.

Taksijem: Iz centra Modene, vožnja taksijem traje oko 10-15 minuta, a cijena se kreće između 15 i 20 eura.

Autobusom: Iz Modene vozi autobusna linija 731 (SETA) sa stanice "Modena - Largo Garibaldi" prema stajalištu "Cantone di Mugnano". Od stajališta do muzeja ima oko 20 minuta hoda (približno 1.6 km). Provjerite vozni red jer autobusi ne voze često.

Radno vrijeme i ulaznice:

Radno vrijeme: Muzej je otvoren svaki dan od 10:00 do 18:00 sati (posljednji ulaz u 17:00).

Ulaznice:

Odrasli: €12

Snižena cijena (mladi od 12 do 18 godina, stariji od 65): €10

Djeca do 12 godina: Besplatno

Ulaznica uključuje audio vodič dostupan na više jezika.

Posjet Casa Museo Luciano Pavarotti nije samo obilazak muzeja, već duboko osobno iskustvo koje slavi život i nasljeđe čovjeka čiji je glas bio dar čovječanstvu. To je prilika da se, barem na trenutak, osjeti duh Maestra u domu koji je toliko volio.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Translate Page

Follow