Pariz, grad koji vječno inspiriše, dočekao me je svojim prepoznatljivim šarmom. Nakon uzbudljivog putovanja, moje pariško utočište postao je Hôtel Europe BLV, smješten u živahnom 11. arondismanu, na adresi 10 Rue Louis Bonnet. Ovaj hotel pokazao se kao odlična polazna tačka za istraživanje svega što Pariz nudi, kombinujući pristupačnost sa autentičnim duhom jedne od najzanimljivijih gradskih četvrti.

Dolazak i Prvi Dojmovi

Do hotela se jednostavno dolazi sa glavnih prometnih čvorišta. Sa aerodroma Charles de Gaulle (CDG), najlakši put je RER B linijom do stanice Gare du Nord, a zatim presjedanje na metro liniju 2 u smjeru Nation do stanice Belleville. Od metro stanice Belleville, hotel je udaljen svega nekoliko minuta hoda. Slično je i sa aerodroma Orly, odakle Orlyval vozi do RER B linije. Za one koji dolaze vozom na neku od glavnih stanica poput Gare de Lyon ili Gare de l'Est, metro mreža nudi brze i efikasne veze do Bellevillea.

Smještaj i Pogodnosti

Hôtel Europe BLV nudi nekoliko vrsta soba, uključujući standardne dvokrevetne i trokrevetne sobe. Sobe su kompaktne, što je i očekivano za pariške standarde u ovom cjenovnom rangu, ali su funkcionalno opremljene. Svaka soba posjeduje vlastitu kupaonicu sa tušem, televizor ravnog ekrana i, što je najvažnije za modernog putnika, besplatan i solidan Wi-Fi.

Pogodnosti hotela uključuju:

• Recepcija otvorena 24/7: Uvijek dostupno osoblje za pomoć i informacije.

• Besplatan Wi-Fi: Dostupan u svim sobama i zajedničkim prostorijama.

• Skladište za prtljagu: Mogućnost ostavljanja torbi prije prijave ili nakon odjave.

• Dnevno čišćenje soba: Sobe i kupaonice se redovno održavaju.

• Lift: Olakšava pristup višim katovima.

Cijene i Vrijednost za Novac

Hôtel Europe BLV pozicionira se kao izuzetno pristupačna opcija za boravak u Parizu. Cijene noćenja variraju ovisno o sezoni i vrsti sobe, ali se generalno kreću u rangu od 50 do 90 eura po noćenju za dvokrevetnu sobu. S obzirom na lokaciju i osnovne pogodnosti koje nudi, hotel pruža odličnu vrijednost za novac, posebno za putnike s ograničenim budžetom koji veći dio dana provode istražujući grad.

Okvirni trošak po danu (boravak):

• Smještaj: 50 - 90 €

• Hrana (doručak u pekari, ručak i večera u pristupačnim restoranima): 40 - 60 €

• Prijevoz (dnevna karta za metro): oko 8.45 €

• Ukupno po danu: Otprilike 100 - 160 €

Istraživanje Okoline: Belleville i Najbliže Atrakcije

Ono što ovaj hotel čini posebnim je njegova lokacija u srcu Bellevillea. Ova četvrt je pravo multikulturalno središte Pariza, poznato po svojoj umjetničkoj sceni, uličnoj umjetnosti i živahnoj atmosferi. Šetnja ulicama Bellevillea otkriva brojne umjetničke ateljee, galerije i murale poznatih street art umjetnika.

Najbliže atrakcije i lokacije:

• Place de la République: Veliki trg, važno prometno čvorište i popularno mjesto za okupljanje, udaljen oko 15 minuta hoda.

• Kanal Saint-Martin: Šarmantni kanal sa mostovima i ugodnim šetnicama, idealan za opuštanje, također na pješačkoj udaljenosti.

• Groblje Père Lachaise: Poznato groblje na kojem su sahranjene mnoge slavne ličnosti poput Jima Morrisona, Oscara Wildea i Édith Piaf, udaljeno je samo nekoliko metro stanica.

• Četvrt Le Marais: Sa svojim povijesnim zgradama, buticima i muzejima (uključujući i Picassov muzej), lako je dostupna metroom.

Zahvaljujući blizini metro stanice Belleville (linije 2 i 11), cijeli Pariz je na dlanu. Do Louvrea, Elizejskih poljana ili Eiffelovog tornja stiže se za manje od 30 minuta vožnje metroom.

Sve u svemu, boravak u Hôtel Europe BLV bio je autentično pariško iskustvo. Iako hotel ne nudi luksuz, njegova lokacija, pristupačnost, ljubazno osoblje i duh Bellevillea čine ga idealnim izborom za sve one koji žele osjetiti pravi, pulsirajući život Pariza izvan uobičajenih turističkih staza.

5. travnja 2019. cijeli je svijet bespomoćno gledao kako razorni požar prijeti uništiti jedan od najdragocjenijih simbola Francuske: katedralu Notre-Dame u Parizu. Danas pet godina nakon tragedije, zgrada je podignuta iz pepela, spremna ponovno dočekati vjernike i posjetitelje.

Ovo uskrsnuće je prilika da se osvrnemo na drugo vrijeme kada je Notre-Dame gotovo nestao: 19. stoljeće. Prijetilo joj je napuštanje i rušenje, ali je spašena zahvaljujući genijalnosti Victora Hugoa i njegovom romanu  “Notre-Dame de Paris” , djelu koje je katedrali vratilo mjesto koje joj pripada u srcima Parižana i Francuza.

Katedrala u opasnosti u 19. stoljeću

Notre-Dame de Paris  jedan je od  najpoznatijih romana Victora Hugoa . Iako se radnja događa u 15. stoljeću, Hugo ju je objavio 1836. godine, u vrijeme kada je katedrala bila u vrlo derutnom stanju. Tijekom revolucije Notre-Dame je postao žrtva nekoliko vandalskih djela: uništeni su kipovi u portalima, kao i poznata Galerija judejskih kraljeva - na žalost uslijed neznanje revolucionari su mislili da su kraljevi Francuske. U toj strci  srušen je i toranj.

Do kraja 1793. situacija se nije popravila. Kao dio politike dekristijanizacije, tada nova revolucionarna vlast je naredila da se zatvore sve crkve u Parizu. Notre-Dame nije bila iznimka, a jedno je vrijeme čak pretvorena i u... skladište!

Tek 1802. godine katedrala je vraćena za bogoslužje i obavljeni su neki hitni radovi, ali Notre-Dame je bio u tako lošem stanju da je čak bilo razmatrano i njeno rušenje. Svojim romanom Victor Hugo želi prenijeti svoja politička razmišljanja, a posebno svoju borbu za očuvanje baštine. Notre-Dame de Paris  doživio je veliki uspjeh kod publike i pomogao svojim čitateljima da postanu svjesni vrijednosti katedrale, koja će na kraju biti pošteđena. Arhitekt Viollet-le-Duc je sredinom 19. stoljeća izveo veliki projekt obnove  .

Quasimodo, duša Notre-Dame de Paris?

No, vratimo se romanu. Prvo izdanje je bio tada prilično pozamašan komad od čak  733 stranice u izdanju Pochea – a opet je imao ono nešto: romantika, spletke, povijest… sve je tu da očara čitatelja, uključujući likove koji su toliko simpatični da je jedan od njih – Quasimodo – postao i danas neodvojiv od Katedrale.Čuveni grbavac koji zvoni je naravno izmišljen lik, ali Hugo ga tako dobro opisuje da vjerujemo da je stvaran, kao u ovom odlomku:

” Ponekad biste se susreli s nekom vrstom žive himere u mračnom kutu crkve, koja čuči i mršti se: Quasimodo je to mislio. Ponekad biste pod zvonikom vidjeli ogromnu glavu i snop neurednih udova kako se bijesno njišu na kraju užeta: bio je to Quasimodo kako zvoni Večernju ili Angelus. Često se noću moglo vidjeti odvratno obličje kako luta po krhkoj, čipkastoj balustradi koja kruni tornjeve i obrubljuje apsidalni perimetar: bio je to grbavac Notre-Damea. Tada je,” pričali su susjedi, “cijela crkva poprimila nešto fantastično, nadnaravno, užasno; tu i tamo otvorene oči i usta; mogli ste čuti lavež pasa, guivere, kamene taraske koji dan i noć bdiju, ispruženih vratova i raširenih čeljusti oko monstruozne katedrale. A ako je bila božićna noć, dok je veliko zvono, koje kao da ječi, pozivalo vjernike na vatrenu polnoćku, tamnim pročeljem širio se takav zrak da se činilo kao da veliki portal proždire mnoštvo i ružičasti prozor gledao ih je odozgo. A sve je to došlo od Quasimoda. Egipat bi ga uzeo za boga ovog hrama; Srednji vijek vjerovao je da je on demon: on je bio njegova duša.

Toliko da je, za one koji znaju da je Quasimodo postojao, Notre-Dame danas napušten, beživotan, mrtav. Osjećate da je nešto nestalo. Ovo golemo, prazno tijelo; to je kostur; duh ga je napustio, vidi se njegovo mjesto i to je to. To je poput lubanje u kojoj još uvijek postoje rupe za oči, ali nema više pogleda. ” 

I istina je da kada pročitate roman Notre-Dame de Paris, bacite novi pogled na katedralu, tražeći tračak Quasimoda kako se vrti u njezinim tornjevima. Dakle, Quasimodo, je zapravo duša Notre-Damea?  Možda, jer iako je lik izmišljen, on je uvelike pridonio spašavanju spomenika – i zahvaljujemo mu na tome!

A danas gledamo Notre-Dame de Paris u njenom najsjajnijoj Gotičkom sjaju i neka to potraje još do vječnosti!

Jer Gotička se umjetnost pojavila iznenada, poput bljeska svje­tlosti nakon višestoljetnog mraka srednjeg vijeka i u samo nekoliko godina dosegla vrhunac u mnoštvu novih elemenata bez prethodnih razvojnih etapa. Intrigantno je kako su graditelji, za koje se još uvijek ne zna odakle su sakupili svoja znanja, tijekom samo jednog stoljeća podigli stotinjak savršeno zamišljenih i zadivljujuće izvedenih ka­tedrala a jedna je i Notre Dame de Paris.

Gotičke su katedrale jedinstvena sinteza matematičkih i astronomskih spoznaja, graditeljskih, umjetničkih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Od samih početaka one izmiču pokušajima da ih se u potpunosti rastumači. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, veličanstvenim portalima, stupovima i svodovima obasjanim magičnom svjetlošću vitraja, omogućavaju susret čovjeka sa samim sobom, usmjeravajući ga prema vječnosti.

Broj gledatelja koji će moći prisustvovati svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Parizu 26. srpnja na obalama Seine je “oko 300.000”, izjavio je u srijedu francuski ministar unutarnjih poslova.

“Ideja je da bude 100.000 ljudi na donjim platformama”, s plaćenim ulaznicama, i “više od 220.000 ljudi na gornjim platformama”, s besplatnim ulaznicama, istaknuo je ministar Gérald Darmanin na javnom kanalu France 2.

Ta je brojka manja od 600.000 gledatelja koliko je Darmanin najavio u listopadu 2022.Tu je brojku ponovio i u svibnju 2023. prilikom potpisivanja sigurnosnog protokola za svečanost otvaranja.

“A tu su i svi oni koji žive i koji će moći iznajmljivati, imati večernji program uz Seinu”, dodao je Darmanin.

Šef pariške policije Laurent Nuñez spomenuo je “proljeće” kako bi potvrdio ove procjene, koje će se vjerojatno razvijati ovisno o stanju terorističke prijetnje.

Prvi put u povijesti Olimpijskih igara ceremonija otvaranja neće se održati na stadionu nego vani, na Seini.

Duž šest kilometara rijeke plovit će 115 brodova s ​​izaslanstvima sportaša, od mosta Austerliz do mosta Jena, uz nazočnost šefova država i vlada iz cijeloga svijeta.

Za Olimpijske igre u Parizu bit će mobilizirano oko 30.000 policajaca i žandara dnevno, a ponekad i 45.000, posebno za svečanost otvaranja.(Hina)

 Dvorac Versailles, od Pariza udaljena četrdesetak kilometara, i veliki park koji je okružuje evakuirani su poslijepodne iz sigurnosnih razloga.

"Dragi posjetitelji, iz sigurnosnih razloga palača Versailles danas, u subotu 14. listopada, evakuira posjetitelje i zatvara svoja vrata. Hvala vam na razumijevanju", stoji u poruci objavljenoj na društvenim mrežama.

Prijetnje bombom

Francuska televizijska kuća BFMTV je, pozivajući se na policijske izvore, objavila da je uprava jedne od glavnih francuskih turističkih atrakcija primila prijetnju bombom. I pariški muzej Louvre je nekoliko sati ranije zatvoren iz sigurnosnih razloga. BFMTV je objavio da je i muzej dobio prijetnju bombom.

Ti su incidenti uslijedili dan nakon što je učitelj u sjevernom francuskom gradu Arrasu nasmrt izboden nožem. To je potaknulo vlasti da uvedu najvišu razinu opasnosti od terorističkih napada. Dvadesetogodišnji osumnjičenik navodno je otprije poznat vlastima kao radikalizirani islamist. BFMTV je izvijestio da je prije napada uzviknuo "Allahu Akbar". U napadu su teško ozlijeđene tri osobe.(Hina)

Muzej Louvre u Parizu zatvoren je danas iz sigurnosnih razloga, dok je Francuska u stanju pripravnosti nakon napada u sjeveroistočnom gradu Arrasu.

"Louvre je primio pisanu poruku u kojoj se navodi da postoji rizik za muzej i njegove posjetitelje", rekla je glasnogovornica za agenciju France Presse nakon što je na društvenim mrežama objavila zatvaranje.

"Odlučili smo evakuirati ga i zatvoriti ga na dan, dok ne izvršimo potrebne provjere."(Hina)

Francuski Senat razmatra u utorak i srijedu olimpijski prijedlog zakona koji će posebno odobriti eksperimentiranje s tzv. “proširenim” kamerama, s video-alatima opremljenim algoritmima, radi sigurnosti Olimpijskih igara u Parizu 2024, piše AFP.

Zakon dolazi nekoliko mjeseci nakon fijaska u finalu Lige prvaka krajem svibnja na Stade de Franceu, kada su se gledatelji bez ulaznica probili na stadion, a nakon finala su uslijedile krađe i napadi, pretvorivši finale između Real Madrida i Liverpoola u noćnu moru.

Vlasti zahtijevaju da se osiguraju Olimpijske igre u Parizu, koje će vjerojatno privući 13 milijuna gledatelja, od čega oko 600.000 ljudi za neviđenu ceremoniju otvaranja uz obalu Seine 26. srpnja, korištenjem kamera za otkrivanje sumnjivih kretanja u gomili.

Te posebne kamere bit će postavljene oko ograđenih prostora i u transportu, također će moći detektirati “napuštene predmete” ili čak omogućiti “statističke analize, primjerice prometnih tokova”, navodi se u studiji utjecaja zakona.

Francuzi očekuju da će se testirati za Svjetsko prvenstvo u ragbiju 2023. koje je na rasporedu u Francuskoj od 8. rujna do 28. listopada, no postoje ozbiljna protivljenja, posebice skupina za ljudska prava.

“Ovi novi videoalati mogu dovesti do masovne obrade osobnih podataka, ponekad uključujući osjetljive podatke”, upozorili su amandmanom oporbeni komunisti, koje traži brisanje stečenih podataka, smatrajući da postoji “nerazmjeran napad na zaštitu privatnosti, kao i drugih temeljnih prava i sloboda sudionika predmetnih događaja, kao što je sloboda dolaska, slobode mišljenja i demonstracija”.

Uloženo je čak stotinu amandmana za ovaj Zakon, tvrdi AFP.(Hina)

The Friends Experience, izložba koja rekreira slavne setove iz serije Prijatelji, dolazi u Pariz.

Nakon turneje po Americi izložba stiže i u glavni grad Francuske 21. studenog i trajat će sve do 22. siječnja 2023. godine. 

Prošlo je više od 25 godina otkako su se obožavatelji prvi put susreli s Rossom, Rachel, Joeyjem, Monicom, Chandlerom i Phoebe, a The Friends Experience vodi posjetitelje natrag u 1994. kako bi ponovno doživjeli neke od najlegendarnijih scena serije.

Dobro poznati setovi i rekviziti

U sklopu ove izložbe posjetitelji mogu istražiti setove iz popularne serije kao što su Joeyjev i Chandlerov stan, kao i onaj Monice i Rachel. Zatim mogu obići kafić Central Perk i popularnu fontanu iz serije. Osim toga, mogu vidjeti i razne rekvizite i kostime. 

Ulaznice za izložbu mogu se kupiti na službenoj web stranici, a cijena je 188.36 kn (25 €) za odrasle i 150.69 (20 €) za djecu. Osim toga, nude i opciju kupnje šest ulaznica po cijeni za njih pet, i to za 162 kn (21.50 €), ali su ove ulaznice za određene datume već rasprodane. 

Lokacija izložbe je u izložbenom parku Paris Expo, u paviljonu 2.1. 

Izložba je nastala u produkciji Superfly X, Warner Bros. Consumer Products i Warner Bros. Television Grupe, a stalna postava joj je u Torontu.

 Louis Renault, the founder of the French automobile company that bears his name, died in prison on this day in 1944 at age 67. 

The Frenchman found himself behind bars after being named as a suspected Nazi collaborator, a charge he denied. The circumstances leading up to his arrest and death remain mysterious, but he cemented his legacy in the auto industry long before the rise of the Nazi party.

The first Renault car

Louis Renault, born in 1877, build his first car in 1898 with the help of two hired workers. Dubbed the Voiturette, the car featured a De Dion-Bouton 1 cylinder engine, giving the car a top speed of about 20 miles per hour. After demonstrating the vehicle could maneuver hilly roads without issue on Christmas Eve of 1898, he received 13 orders. A friend of Louis father purchased that first car, paving the way for production for the rest. After officially founding the company that would become the Renault known today in 1899, he continued to build Voiturette cars until 1903. As each year passed, he added new features to the car, such as a roof and doors. This was the early days of the automobile after all.

The last iteration of the Voiturette was the Type G. It featured semi-elliptical springs that gave the car a rather comfortable ride for the era. It also had a highly engineered water cooling system that reduced the operating temperature of the 8 horsepower De Dion-Bouton engine. That same year, Renault would begin to manufacture its own engines. Orders for cars soon began to flow in, including a large purchase of taxis that would roam French streets. In 1908 Renault had its biggest year yet, producing 3,575 cars.

Renault in WWI

Following a trip to the US to visit Henry Ford in Detroit in 1911, Renault instituted a variety of manufacturing techniques that would bolster production. By 1913 he had mastered mass production at his plant, just in time for World War I. Like most industrial companies of the era and area, civilian production ceased so munitions and other military equipment could be manufactured. During the war Renault built airplane engines, trucks and tanks.

In peacetime, Renault began producing more commercial vehicles and agricultural agreement. It struggled to produce a successful affordable vehicle for the French people. This led to Citroen, Renault’s fiercest rival, overtaking it as the largest French automobile company by the late 1920s. All the while, Renault churned out Grand Renault automobiles. As the name suggests, they were quite grand. However, in the midst of the Great Depression, Citroen faced major financial hardship and went bankrupt, relieving the production title back to Renault as it became a part of Michelin.

As the global financial crisis grasped the French auto industry, so did labor disputes just prior to World War II. Renault eventually fired more than 2,000 workers. During this era, Renault remained in complete control of his company and continued to invent new automobile systems. Some, such as hydraulic shocks and certain drum brakes, remain in use to this day by modern automakers. Then war found its way to France once again.

Louis Renault in WWII

in 1940, while Renault was in the USA to ask for tanks the Germans invaded. He returned to find the Franco-German armistice in place. Renault ultimately had to decide if he would have his factories dismantled and moved to Germany or if he would continue production for the Nazis in France. He chose the latter going to work for the French Vichy, the new independent government of France with strong ties to the Nazis. In Renault’s words, he kept his factories active he would prevent thousands of French from being transported to Nazi Germany. His company went on to produce more than 30,000 vehicles for the Nazis.

Just three weeks after the liberation of France in 1944 Renault was arrested on charges of industrial collaboration with the Nazis. By that time, Renault’s health had been greatly diminished. Despite his frail state he found himself in Paris’ Fresnes Prison. As his mental and physical state continued to decline he was moved to a hospital and then a nursing home. He died there after claiming to have been mistreated at Fresnes. No autopsy was completed at the time and uremia was listed as the cause of death. More than ten years later his wife would claim he died after being beaten by guards.

His body would later be exhumed and he’d be found to have a broken vertebrae. However, his family’s claims went unheard. For decades his heirs would fight to restore his name and claim that his company was illegally confiscated. Court battles continued as late as 2011 in which his family sought damages for the death of Louis Renault and the nationalization of Renault.(automotivehistory,motorssportplus)