Na samom istočnom rubu Pariza, gdje se gradska vreva susreće sa spokojem prostrane šume Bois de Vincennes, stoji monumentalni svjedok francuske povijesti – Château de Vincennes. Više od dvorca, ovo je kamena kronika koja obuhvaća stoljeća kraljevske moći, ratnih previranja, mračnih zatvorskih priča i nacionalnog ponosa. Sa svojim impozantnim bedemima i najvišom srednjovjekovnom utvrđenom kulom u Europi, Vincennes posjetiteljima nudi jedinstveno putovanje kroz vrijeme.
Uz Donjon, drugo arhitektonsko blago je Sainte-Chapelle de Vincennes. Započeta 1379. po uzoru na svoju slavniju imenjakinju na Île de la Cité, ova kapela je remek-djelo plamteće (Flamboyant) gotike. Iako je njena gradnja trajala gotovo dva stoljeća, a dovršena je tek u renesansi, zadivljuje svojom lakoćom, visinom i prekrasnim vitrajima koji ispunjavaju unutrašnjost božanskom svjetlošću.
Od kraljevske kolijevke do zloglasnog zatvora
Château de Vincennes bio je poprište ključnih događaja u francuskoj povijesti. U njemu su rođena tri kralja 14. stoljeća (Luj X., Filip V. i Karlo IV.), a unutar njegovih zidina umro je engleski kralj Henrik V. 1422. godine tijekom Stogodišnjeg rata.
Château de Vincennes poznat je i po tome što je kroz povijest bio zatvor za brojne znamenite ličnosti i političke protivnike, čija su sudbina i priče zauvijek obilježile povijest dvorca.
Poznati zatvorenici i njihova sudbina
Henrik IV. (Henri de Navarre): Prije nego što je postao kralj Francuske, Henrik IV. je 1574. bio pod kućnim pritvorom u Vincennesu zbog sudjelovanja u političkim zavjerama.
Nicolas Fouquet: Raskošni ministar financija Louisa XIV. zatvoren je ovdje 1661. nakon što je pao u kraljev nemilost zbog sumnje u pronevjeru i izgradnje veličanstvenih palača; provedene su višegodišnje istrage i suđenja, a Fouquet je ostatak života proveo iza zidina.
Denis Diderot: Filozof i enciklopedist prosvjetiteljstva bio je zatvoren 1749. godine bez suđenja zbog provokativnih ideja i pisanja, po tzv. "lettre de cachet", čime je kralj mogao narediti zatvaranje bez ikakvog procesa.
Honoré Mirabeau: Kontroverzni političar priveden je 1777., počev njegovu borbu protiv apsolutizma i kraljevskog pravosudnog sustava upravo iz Vincennesa; pisao je zapažene prosvjedne tekstove o zlostavljanju zatvorenika.
Markiz de Sade: Bio je zatvorenik Vincennesa od 1777. do 1784., odsluživši sedam godina zbog optužbi za nemoral, razuzdano ponašanje i politički neposluh; upravo je ovdje započeo pisanje svojih najpoznatijih djela, a legenda kaže da je rukopise skrivao unutar zidova ćelije.
Vojvoda d’Enghien: 1804. godine, na izravnu Napoleonovu zapovijed, zarobljen je i pogubljen bez suđenja u rovovima dvorca. Njegova smrt izazvala je val užasa diljem Europe i ostala je simboličan mračni trenutak francuske povijesti; sahranjen je u Sainte-Chapelle unutar kompleksa dvorca.Navodno je čak i netko od Napoleonovih bliskih suradnika to nepošteno smaknuće opisao riječima: “C’est pire qu’un crime, c’est une faute” (otprilike “To je gore od zločina, to je pogreška”).
Jean Henri Latude: Poznati francuski prevarant i bjegunac, čuven po uspješnim bijegovima iz Vincennesa i Bastille; postao je simbol borbe protiv apsolutističkog sustava.
Ostala poznata iskustva
Zatvorska ćelija bila je iznimno hladna i mračna, a na zidovima se i danas mogu naći tragovi i natpisi koje su zatvorenici ostavljali.
U do Napoleonovog razdoblja ponovno se koristi za zatvaranje protivnika režima i royalista nakon zatvaranja Temple Prison u Parizu.
Dvorac je simbol kraljevske represije; njegova ćelija “Domus Dolorum” (Kuća boli) izrazito je poznata među povjesničarima.
Sudbine ovih zatvorenika, od filozofa i političara do aristokrata, svjedoče o turbulentnim vremenima i pretvaraju Château de Vincennes u jedan od najpoznatijih političkih zatvora francuske povijesti.
Za razliku od uglađenih dvoraca Loire, Château de Vincennes odiše sirovom snagom srednjovjekovne tvrđave. Njegova priča započinje skromno, oko 1150. godine, kao lovački dom koji je za sebe podigao kralj Luj VII. u gustoj, divljači bogatoj šumi. No, bila je to vizija njegovih nasljednika, posebice Luja IX. (Svetog Luja) u 13. stoljeću i kasnije Karla V. u 14. stoljeću, koja je ovu rezidenciju pretvorila u jednu od najvažnijih i najsigurnijih utvrda kraljevstva.
Srce srednjovjekovne moći i arhitekture
Vrhunac svoje moći dvorac doživljava u 14. stoljeću. Karlo V., mudar i oprezan vladar, odlučuje preseliti središte uprave izvan opasnog i nemirnog Pariza unutar sigurnih zidina Vincennesa. Tada nastaje i najprepoznatljiviji simbol dvorca – veličanstveni Donjon (branič-kula). Visok 52 metra, ovaj toranj nije bio samo obrambena struktura, već i luksuzna kraljevska rezidencija, s privatnim odajama, uredima i kapelicom. Njegova masivna konstrukcija i danas izaziva strahopoštovanje i pruža nevjerojatan pogled na Pariz.
Srce srednjovjekovne moći i arhitekture
Vrhunac svoje moći dvorac doživljava u 14. stoljeću. Karlo V., mudar i oprezan vladar, odlučuje preseliti središte uprave izvan opasnog i nemirnog Pariza unutar sigurnih zidina Vincennesa. Tada nastaje i najprepoznatljiviji simbol dvorca – veličanstveni Donjon (branič-kula). Visok 52 metra, ovaj toranj nije bio samo obrambena struktura, već i luksuzna kraljevska rezidencija, s privatnim odajama, uredima i kapelicom. Njegova masivna konstrukcija i danas izaziva strahopoštovanje i pruža nevjerojatan pogled na Pariz.
Uz Donjon, drugo arhitektonsko blago je Sainte-Chapelle de Vincennes. Započeta 1379. po uzoru na svoju slavniju imenjakinju na Île de la Cité, ova kapela je remek-djelo plamteće (Flamboyant) gotike. Iako je njena gradnja trajala gotovo dva stoljeća, a dovršena je tek u renesansi, zadivljuje svojom lakoćom, visinom i prekrasnim vitrajima koji ispunjavaju unutrašnjost božanskom svjetlošću.
Od kraljevske kolijevke do zloglasnog zatvora
Château de Vincennes bio je poprište ključnih događaja u francuskoj povijesti. U njemu su rođena tri kralja 14. stoljeća (Luj X., Filip V. i Karlo IV.), a unutar njegovih zidina umro je engleski kralj Henrik V. 1422. godine tijekom Stogodišnjeg rata.
Međutim, s preseljenjem dvora u Versailles pod Lujem XIV., Vincennes postupno gubi na važnosti kao kraljevska rezidencija i započinje svoje najmračnije poglavlje – postaje državni zatvor. Njegove debele zidine, koje su nekada štitile kraljeve, sada su čuvale neke od najpoznatijih zatvorenika Francuske. Iza rešetaka su se našli markiz de Sade, koji je ovdje proveo godine pišući, filozof Denis Diderot te revolucionar Mirabeau. Tragovi koje su zatvorenici ostavili, poput grafita urezanih u kamen, i danas su vidljivi i jezivo svjedoče o njihovoj patnji.
Zanimljivosti i priče unutar zidina
Pogubljenje Mate Hari: Jedan od najdramatičnijih događaja u novijoj povijesti dvorca dogodio se 1917. godine, kada je u jarcima tvrđave strijeljana slavna špijunka Mata Hari, osuđena za dvostruku špijunažu tijekom Prvog svjetskog rata.
Olimpijska lokacija: Manje poznata činjenica je da je Bois de Vincennes, park koji okružuje dvorac, bio domaćin streličarskih natjecanja tijekom Olimpijskih igara 1900. godine.
Nacistička okupacija: Tijekom Drugog svjetskog rata, dvorac su koristile nacističke snage. Prilikom oslobođenja Pariza u kolovozu 1944., njemački vojnici su u dvorcu pogubili 26 francuskih policajaca i članova Pokreta otpora.
Zanimljivosti i priče unutar zidina
Pogubljenje Mate Hari: Jedan od najdramatičnijih događaja u novijoj povijesti dvorca dogodio se 1917. godine, kada je u jarcima tvrđave strijeljana slavna špijunka Mata Hari, osuđena za dvostruku špijunažu tijekom Prvog svjetskog rata.
Olimpijska lokacija: Manje poznata činjenica je da je Bois de Vincennes, park koji okružuje dvorac, bio domaćin streličarskih natjecanja tijekom Olimpijskih igara 1900. godine.
Nacistička okupacija: Tijekom Drugog svjetskog rata, dvorac su koristile nacističke snage. Prilikom oslobođenja Pariza u kolovozu 1944., njemački vojnici su u dvorcu pogubili 26 francuskih policajaca i članova Pokreta otpora.
Poznati zatvorenici i njihova sudbina
Henrik IV. (Henri de Navarre): Prije nego što je postao kralj Francuske, Henrik IV. je 1574. bio pod kućnim pritvorom u Vincennesu zbog sudjelovanja u političkim zavjerama.
Nicolas Fouquet: Raskošni ministar financija Louisa XIV. zatvoren je ovdje 1661. nakon što je pao u kraljev nemilost zbog sumnje u pronevjeru i izgradnje veličanstvenih palača; provedene su višegodišnje istrage i suđenja, a Fouquet je ostatak života proveo iza zidina.
Denis Diderot: Filozof i enciklopedist prosvjetiteljstva bio je zatvoren 1749. godine bez suđenja zbog provokativnih ideja i pisanja, po tzv. "lettre de cachet", čime je kralj mogao narediti zatvaranje bez ikakvog procesa.
Honoré Mirabeau: Kontroverzni političar priveden je 1777., počev njegovu borbu protiv apsolutizma i kraljevskog pravosudnog sustava upravo iz Vincennesa; pisao je zapažene prosvjedne tekstove o zlostavljanju zatvorenika.
Markiz de Sade: Bio je zatvorenik Vincennesa od 1777. do 1784., odsluživši sedam godina zbog optužbi za nemoral, razuzdano ponašanje i politički neposluh; upravo je ovdje započeo pisanje svojih najpoznatijih djela, a legenda kaže da je rukopise skrivao unutar zidova ćelije.
Vojvoda d’Enghien: 1804. godine, na izravnu Napoleonovu zapovijed, zarobljen je i pogubljen bez suđenja u rovovima dvorca. Njegova smrt izazvala je val užasa diljem Europe i ostala je simboličan mračni trenutak francuske povijesti; sahranjen je u Sainte-Chapelle unutar kompleksa dvorca.Navodno je čak i netko od Napoleonovih bliskih suradnika to nepošteno smaknuće opisao riječima: “C’est pire qu’un crime, c’est une faute” (otprilike “To je gore od zločina, to je pogreška”).
Jean Henri Latude: Poznati francuski prevarant i bjegunac, čuven po uspješnim bijegovima iz Vincennesa i Bastille; postao je simbol borbe protiv apsolutističkog sustava.
Ostala poznata iskustva
Zatvorska ćelija bila je iznimno hladna i mračna, a na zidovima se i danas mogu naći tragovi i natpisi koje su zatvorenici ostavljali.
U do Napoleonovog razdoblja ponovno se koristi za zatvaranje protivnika režima i royalista nakon zatvaranja Temple Prison u Parizu.
Dvorac je simbol kraljevske represije; njegova ćelija “Domus Dolorum” (Kuća boli) izrazito je poznata među povjesničarima.
Sudbine ovih zatvorenika, od filozofa i političara do aristokrata, svjedoče o turbulentnim vremenima i pretvaraju Château de Vincennes u jedan od najpoznatijih političkih zatvora francuske povijesti.
Zatvorenici Château de Vincennes često su bili izloženi strogom, teškom i ponekad okrutnom tretmanu, a uvjeti su varirali ovisno o statusu zatvorenika i vremenskom razdoblju.
Tretman i zlostavljanje zatvorenika
Izolacija i hladnoća: Mnoge ćelije bile su na višim etažama, izložene vjetru i hladnoći; treći kat posebno je bio poznat kao "Domus Dolorum" (Kuća boli), gdje su zatvorenici osjetili hladan zrak, vlažnost i mrak.
Vlažne i neudobne ćelije: Ćelije prizemlja, smještene izravno na tlu, bile su izrazito vlažne, neugodne i hladne. Markiz de Sade proveo je šest godina u takvim uvjetima te je često bio bolestan i fizički iscrpljen; opisana je stalna vlaga, glodavci i nedostatak svjetlosti.
Odsustvo pravde i suđenja: Mnogi su zatvarani na temelju kraljevske "lettre de cachet" — zapovijedi za zatvaranje bez suđenja, često bez ikakve pravne procedure, što je pogodovalo zloupotrebama i psihološkom zlostavljanju.
Zatvaranje slavnih filozofa i političara: Diderot, Mirabeau i drugi pisci prosvjetiteljstva bili su zatvoreni zbog slobode mišljenja, često u potpunoj izolaciji, bez kontakta s obitelji i vanjskim svijetom te bez mogućnosti obrane.
Okrutnost prema političkim protivnicima: Vojvoda d’Enghien pogubljen je bez suđenja, a u revolucijskim vremenima i Napoleonovoj eri mnogi protivnici režima držani su u šutnji i strašnoj neizvjesnosti, izloženi i prijetnjama tjelesne kazne.
Rukotvorine i tragovi zatvorenika: Zatvorenici su ugravirali natpise, grafite i rukotvorine u zidove ćelija, svjedočeći o vlastitoj boli, očaju i zlostavljanju.
Drugi svjetski rat: Tijekom okupacije, nacističke snage držale su zarobljenike i ustanike u prostorijama izloženim hladnoći i gladi; nekoliko desetaka zatvorenika pogubljeno je pred povlačenje iz dvorca 1944. godine.
Château de Vincennes ostao je kroz stoljeća sinonim za zatvorsku represiju, nepravdu i teške životne uvjete, s razdobljima brutalnog postupanja prema onima koji su predstavljali prijetnju režimu ili monarhiji.
1358.–1361.: Izgradnja utvrde pod Karolom V. kao odgovor na nemire u Parizu, izgradnja visokog donjona (52 metra), najvišeg u Europi, koji postaje kraljevska rezidencija.
15. stoljeće: Utvrda postaje utočište za kraljeve tijekom Stogodišnjeg rata i Engleske okupacije — Henry V, kralj Engleske, umire u Vincennesu 1422. nakon što je zgradu koristio za svoje trupe.
16.–19. stoljeće: Dvorac postaje proslavljeni zatvor (Mirabeau, Fouquet, markiz de Sade i drugi).
1670–1682.: Posljednji kraljevi koriste dvorac kao rezidenciju, nakon čega Louis XIV. administraciju seli u Versailles.
Napoleonovo doba: Tvrđava preuređena u vojnu kasarnu i arsenal; postaje važno uporište tijekom Napoleonskih ratova.
1804.: Pogubljenje vojvode d’Enghiena u jarku dvorca, što dvorcu daje i mističnu povijesnu dimenziju.
1814.: Otpor Napoleonskim saveznicima — general Pierre Daumesnil, ranjen u ratovima, legendarnim riječima odbija predaju ("Predat ću Vincennes kad vratim svoju nogu") te se predaje tek po povratku monarhije.
1988.–danas: Velika restauracija dvorca i kapelice; dvorac postaje zaštićeni povijesni kompleks i organizira brojne kulturne događaje.
RER: Možete koristiti i prigradski vlak RER A do stanice Vincennes. Od stanice do dvorca ima desetak minuta ugodne šetnje kroz grad Vincennes.
Radno vrijeme i ulaznice: Radno vrijeme se mijenja ovisno o sezoni.
Visoka sezona (otprilike od kraja svibnja do kraja rujna): 10:00 – 18:00 sati.
Niska sezona (ostatak godine): 10:00 – 17:00 sati.
Crkva Sainte-Chapelle ima pauzu za ručak, stoga je preporučljivo provjeriti točno radno vrijeme na službenim stranicama prije posjeta.
Cijena ulaznice za odrasle u 2025. godini iznosi oko 13 €. Ulaz je besplatan za mlađe od 18 godina te za građane EU od 18 do 25 godina.
Tretman i zlostavljanje zatvorenika
Izolacija i hladnoća: Mnoge ćelije bile su na višim etažama, izložene vjetru i hladnoći; treći kat posebno je bio poznat kao "Domus Dolorum" (Kuća boli), gdje su zatvorenici osjetili hladan zrak, vlažnost i mrak.
Vlažne i neudobne ćelije: Ćelije prizemlja, smještene izravno na tlu, bile su izrazito vlažne, neugodne i hladne. Markiz de Sade proveo je šest godina u takvim uvjetima te je često bio bolestan i fizički iscrpljen; opisana je stalna vlaga, glodavci i nedostatak svjetlosti.
Odsustvo pravde i suđenja: Mnogi su zatvarani na temelju kraljevske "lettre de cachet" — zapovijedi za zatvaranje bez suđenja, često bez ikakve pravne procedure, što je pogodovalo zloupotrebama i psihološkom zlostavljanju.
Zatvaranje slavnih filozofa i političara: Diderot, Mirabeau i drugi pisci prosvjetiteljstva bili su zatvoreni zbog slobode mišljenja, često u potpunoj izolaciji, bez kontakta s obitelji i vanjskim svijetom te bez mogućnosti obrane.
Okrutnost prema političkim protivnicima: Vojvoda d’Enghien pogubljen je bez suđenja, a u revolucijskim vremenima i Napoleonovoj eri mnogi protivnici režima držani su u šutnji i strašnoj neizvjesnosti, izloženi i prijetnjama tjelesne kazne.
Rukotvorine i tragovi zatvorenika: Zatvorenici su ugravirali natpise, grafite i rukotvorine u zidove ćelija, svjedočeći o vlastitoj boli, očaju i zlostavljanju.
Drugi svjetski rat: Tijekom okupacije, nacističke snage držale su zarobljenike i ustanike u prostorijama izloženim hladnoći i gladi; nekoliko desetaka zatvorenika pogubljeno je pred povlačenje iz dvorca 1944. godine.
Château de Vincennes ostao je kroz stoljeća sinonim za zatvorsku represiju, nepravdu i teške životne uvjete, s razdobljima brutalnog postupanja prema onima koji su predstavljali prijetnju režimu ili monarhiji.
Kronologija glavnih događaja
1150.: Luj VII. gradi lovački dom u šumi Vincennes, što je početak dvorca.
1150.: Luj VII. gradi lovački dom u šumi Vincennes, što je početak dvorca.
1270.: Kralj Luj IX. (Sveti Louis) kreće na osmi križarski rat iz Vincennesa — zadnji put viđen je živ na ovom mjestu.
13.–14. stoljeće: Mjesto kraljevskih vjenčanja i smrti — ovdje su umrli Louis X (1316.), Filip V (1322.) i Charles IV (1328.), a Philippe III (1274.) i Philippe IV (1284.) se ovdje žene.
1358.–1361.: Izgradnja utvrde pod Karolom V. kao odgovor na nemire u Parizu, izgradnja visokog donjona (52 metra), najvišeg u Europi, koji postaje kraljevska rezidencija.
15. stoljeće: Utvrda postaje utočište za kraljeve tijekom Stogodišnjeg rata i Engleske okupacije — Henry V, kralj Engleske, umire u Vincennesu 1422. nakon što je zgradu koristio za svoje trupe.
16.–19. stoljeće: Dvorac postaje proslavljeni zatvor (Mirabeau, Fouquet, markiz de Sade i drugi).
1670–1682.: Posljednji kraljevi koriste dvorac kao rezidenciju, nakon čega Louis XIV. administraciju seli u Versailles.
Napoleonovo doba: Tvrđava preuređena u vojnu kasarnu i arsenal; postaje važno uporište tijekom Napoleonskih ratova.
1804.: Pogubljenje vojvode d’Enghiena u jarku dvorca, što dvorcu daje i mističnu povijesnu dimenziju.
1814.: Otpor Napoleonskim saveznicima — general Pierre Daumesnil, ranjen u ratovima, legendarnim riječima odbija predaju ("Predat ću Vincennes kad vratim svoju nogu") te se predaje tek po povratku monarhije.
1988.–danas: Velika restauracija dvorca i kapelice; dvorac postaje zaštićeni povijesni kompleks i organizira brojne kulturne događaje.
Turističke informacije: Kako doći do Château de Vincennes
Posjet Château de Vincennes je jednostavan i predstavlja odličan izlet iz središta Pariza.
Adresa: Avenue de Paris, 94300 Vincennes, Francuska.
Javni prijevoz:
Posjet Château de Vincennes je jednostavan i predstavlja odličan izlet iz središta Pariza.
Adresa: Avenue de Paris, 94300 Vincennes, Francuska.
Javni prijevoz:
Metro: Najlakši način dolaska je metroom. Uzmite liniju 1 (žuta linija) do njene posljednje stanice na istoku: Château de Vincennes. Izlaz iz metroa nalazi se točno ispred ulaza u dvorac.
RER: Možete koristiti i prigradski vlak RER A do stanice Vincennes. Od stanice do dvorca ima desetak minuta ugodne šetnje kroz grad Vincennes.
Radno vrijeme i ulaznice: Radno vrijeme se mijenja ovisno o sezoni.
Visoka sezona (otprilike od kraja svibnja do kraja rujna): 10:00 – 18:00 sati.
Niska sezona (ostatak godine): 10:00 – 17:00 sati.
Crkva Sainte-Chapelle ima pauzu za ručak, stoga je preporučljivo provjeriti točno radno vrijeme na službenim stranicama prije posjeta.
Cijena ulaznice za odrasle u 2025. godini iznosi oko 13 €. Ulaz je besplatan za mlađe od 18 godina te za građane EU od 18 do 25 godina.
Preporučljivo je kupiti unaprijed sa linka dolje.
Posjet ovom dvorcu nije samo obilazak još jedne povijesne građevine; to je uranjanje u samu srž francuske države, njenih trijumfa i tragedija. Od kraljevskog sjaja do zatvorske tame, Château de Vincennes stoji kao moćan i nezaobilazan podsjetnik na slojevitost povijesti koja je oblikovala današnju Francusku.
Posjet ovom dvorcu nije samo obilazak još jedne povijesne građevine; to je uranjanje u samu srž francuske države, njenih trijumfa i tragedija. Od kraljevskog sjaja do zatvorske tame, Château de Vincennes stoji kao moćan i nezaobilazan podsjetnik na slojevitost povijesti koja je oblikovala današnju Francusku.
Powered by GetYourGuide