Archive for 2020-07-26

Home Archive for 2020-07-26

Nova Odluka o privremenoj zabrani prelaska graničnih prijelaza Hrvatske odnosi se na ne-državljane EU-a, odnosno Schengenskog prostora i pridruženih država. No, to je tek početak priče.

Odluka, uvjetovana pandemijom koronavirusa, ne odnosi se niti na članove obitelji državljana EU-a ili iz Schengenskog prostora, kao niti na državljane trećih zemalja koji imaju dugotrajno boravište u EU-u, nacionalne dugoročne vize ili na druge načine riješen legalan dugotrajni boravak, piše N1.

Zabrana prelaska granice Hrvatske ne odnosi se niti na prekogranične radnike, kao niti na zdravstvene radnike, istraživače i suradnike, na stručnjake za skrb o starijima. Od zabrane su izuzeti i svi oni kojima je potrebno hitno medicinsko liječenje.

Autori Odluke o privremenoj zabrani prelaska granice imali su razumijevanja i za prijevoznike roba i drugo prometno osoblje, u razumno potrebnoj mjeri, te za diplomate, policiju na službenim poslovima, službenike civilne zaštite, osoblje međunarodnih organizacija i međunarodni vojni personal, ako je riječ o obavljanju službenih poslova.

Putnici kroz Hrvatsku smiju prolaziti u tranzitu čak i ako su iz trećih zemalja, ali će ih granična policija provjeravati jesu li napustili zemlju u roku od 12 sati.

Jedna od točaka Odluke navodi i sljedeću kategoriju: “Osobe koje putuju zbog turističkih ili drugih poslovnih razloga ili koje imaju drugi gospodarski interes te osobe koje putuju radi školovanja.”

Zanimljiva je i sljedeća kategorija: “Osobe koje putuju zbog neodgodivih osobnih razloga (npr. vlasnici su nekretnine u Republici Hrvatskoj) ili imaju koji drugi neodgodiv osobni razlog.”

No, da to ne ide tako lako, pokazuju upute za zdravstveni nadzor koje u Hrvatsku ulaze iz trećih zemalja. Za sve njih vrijedi da im je obavezna karantena ili samoizolacija od 14 dana od ulaska u Hrvatsku.
To se može i skratiti pod ovim uvjetom:

“Karantena/samoizolacija može se skratiti na sedam dana ako osoba o svom trošku napravi bris nosa i ždrijela sedam dana po ulasku u Hrvatsku i dobije negativan rezultat PCR testa na SARS-CoV-2.”

Karantena se ne primjenjuje na službeno obrazložene prelaske, poput prekograničnih radnika, diplomate, policiju, vojsku, medicinare i slično. Putnici u tranzitu također nisu obavezni ići u samoizolaciju.

Iz trećih zemalja se u našu zemlju ipak može ući i turistički, zbog biznisa ili zbog školovanja, ali se u tom slučaju na granici mora predočiti negativan nalaz PCR pretrage brisa nosa o ždrijela na koronavirus koji nije stariji od 48 sati do dolaska na granicu.

Ako je testu putnika koji dolazi na granicu rok od 48 sati protekao, u zemlju će smjeti samo ako pristane o svom trošku platiti novi test i ostati u karanteni do negativnog nalaza.

Priopćenje objavljeno u Narodnim novinama i na stranicama HZJZ-a, koje supotpisuju i Ministarstvo zdravstva te Civilna zaštita, opisuje i kako se stranci, koji se nađu u karanteni, moraju ponašati tijekom tih 14 dana:

“Izlasci iz smještaja ograničavaju se samo na nužne: obavljanje posla ako se radi o poslovnom razlogu ulaska u Republiku Hrvatsku, obavljanje nužnih aktivnosti uz kontinuirano pojačano provođenje higijenskih mjera.”

Njihovi izlasci opisuju se isključivo kao “nužni”, te im se “preporučuje” korištenje maske ili prekrivala za nos i usta. Moraju se, stoji dalje, držati na udaljenosti od najmanje 1,5 metara od drugih ljudi i redovito prati ruke. Pranje ruku, pak, znači pranje ili vodom i sapunom ili dezinfekcijskim sredstvom koje “treba dobro utrljati u dlanove”.

U slučaju nagle pojave teških, po život ugrožavajućih simptoma osoba se javlja nadležnoj hitnoj medicinskoj službi na broj 194.

Ostalo je poznato iz ranijih mjera i uputa tijekom epidemije SARS-CoV-2. Javni prijevoz preporuča se izbjegavati, a ako se već mora koristiti, onda je poželjno da je osoba sama ili eventualno s onima s kojima dijeli smještaj. Grupiranja i okupljanja “treba dosljedno izbjegavati”.

“Tijekom poslovnih sastanaka treba susretati što manji broj osoba, osigurati fizički razmak od 1,5 metra uz dostupnost dezinfekcijskih sredstava te izbjegavati nepotrebne sastanke”, navodi se i to, a ako se baš treba nešto plaćati, onda to treba obavljati ili karticama ili online uslugama.

Osobe koje su u karanteni/ samoizolaciji svako jutro su dužne mjeriti temperaturu. Ako je ona viša od 37,2°C, mjerenje se ponavlja. A ako je i drugi put viša, samoizolirana osoba “potrebno je” da ostane kod kuće i javi se liječniku u turističkoj ili covid-19 ambulanti, u svakom slučaju i nadležnom epidemiologu.

Ostati kod kuće i javiti se liječnicima i epidemiolozima, osoba mora i ako osjeti akutne respiratorne simptome; kašalj, grlobolja, povišena tjelesna temperatura, kratak dah/otežano disanje ili gubitak osjeta njuha.

Temelj

Opatiju Senanque osnovali su 9. srpnja 1148. godine kalendari (23. lipnja) cistercijanski redovnici iz Mazana u Ardecheu. Gospa od Senanquea četvrta je cistercitska opatija osnovana u Provansi, nakon mjesta Le Thoronet, Aiguebelle i Silvacane.

Opatija pripada snažnom monaškom redu, kojeg drži aura Svetog Bernarda.

U utemeljenju Senanquea, cisterciti broje više od 350 samostana širom Europe. Na temelju solidne organizacije razvijaju specifičan arhitektonski stil, odmah prepoznatljiv.

U Senanqueu, zajednica posjeduje usku dolinu dugu 1 kilometar i širinu 300 metara, ali mjesto savršeno odgovara uputama cistercitskog reda koje određuju kako se samostani ne mogu graditi u gradovima, selima i seoskim kućama ( poglavlje 9. Summa Cartae Caritatis).

Sveti Benedikt traži da samostan posjeduje sve potrebne stvari: vodu, mlin, vrt, pekaru i različita zanimanja kako monasi ne bi trebali izlaziti vani, što nije korisno za njihove duše.

Dolina Senanque predstavlja sav materijal potreban za izgradnju kao kamen i drvo. Izolirana je s obradivim zemljištima, pašnjacima i, posebno, rijekom: Senancole.

Klima, svježa i kišovita, tijekom XII. Stoljeća bila je drugačija nego danas: rijeka Senancole bila je dovoljna za potrebe redovnika utemeljitelja. Svjedoci te drevne snage, neki su ostaci još uvijek vidljivi na nekoliko mjesta u dolini.

Ime opatije može se povezati s ovom providonosnom rijekom: sana aqua (čista voda). Prema Summa Cartae Caritatis, svaka nova zaklada mora brojati dvanaest redovnika i jednog opata, ali čini se da to nije bio slučaj u Senanqueu. Spominje se samo šest redovnika, uključujući i prvog opata Pierrea: opat, tri redovnika i dva brata laika.

1220. godine završava gradnja opatije, nakon 60 godina rada.

Zlatno doba opatije

Zahvaljujući brojnim donacijama obitelji Agoult Simiane iz Gordesa i gospodara Venasquea, opatija brzo napreduje. Zahvalni redovnici Senanque prihvaćaju pokopati Geoffreya iz Venasquea u crkvi. Njegov pogrebni spomenik još je uvijek vidljiv u transeptu na Istoku.

Zemlje, snaga i utjecaj opatije rastu tijekom XIII. I XIV. Ovo je njegov vrhunac. Opatija posjeduje četiri mlina, sedam grana, bolnicu u Arlesu, nekoliko kuća u l'Isle sur la Sorgue, Cavaillon, Carpentras, Marseille, farmu u Maussaneu i hospiciju u Pernes les Fontaines gdje možete pronaći cestu s imenom od Senanquea Od brda Ventoux do Sisterona mogu se pasti jata opatije.

Primjer bogatstva opatije: dan prije Božića opatija sakuplja 8 kilograma papra i cimeta u gradu Buis les Baronnies i 4 kilograma začina u luci Marseille. Tada zajednica broji oko 40 braće.

Pad

Situacija opatije se pogoršava početkom XV. Stoljeća: tijekom razdora i nasilja, svojstva opatije se ne mogu očuvati, prihodi se smanjuju i zvanja smanjuju. Samo tri brata ostaju u Senanqueu 1439. godine.

Don Berenger Borgarelli, opat imenovan 1444. godine, opisuje katastrofalnu situaciju: samostan u ruševinama, uništene zgrade i najniži prihodi zbog ratova koji devastiraju to područje.

Predsljednici ratovskih vjera, 1544. godine, oružana skupina od 25 valdežana iz Cabrièresa diže se i napada Senanque. Južni dio samostana je izgorio. Mrtvačnica, fontana u klaustru i zgrada braće laika uništeni su, a arhiv izgubljen. Dvanaest redovnika bilo je obješeno. U međuvremenu se u Provansi širi kuga.

1781. godine, kada umire posljednji monah Senanque, Dom Dreux, prije opatije Thoroneta, imenovan je administratorom, ali ne živi u opatiji. U svibnju 1790. pozdravlja revolucionare koji vrše popis imovine.

24. rujna 1792. opatija se prodaje kao nacionalno vlasništvo za 28 000 franaka. Da bi zaštitio Senanque, novi vlasnik vodi brigu o uklanjanju svakog "previše religioznog" detalja u tom poremećenom razdoblju: uzme križ na vrhu crkve i 3 zvona, s degradira grb s južnog dijela.

Oživljavanje

Početkom XIX. Stoljeća predlažu se lude ideje koje se tiču sudbine Senanquea: od uništenja do prodaje kamenja do transformacije u tvornici ...

1854. godine u Senanque se doselila zajednica redovnika. 29. travnja 1857. g. De Pluvinal, privatni vlasnik opatije, prodaje zgrade zajednici koju zastupa njen opat Dom Barnouin. Ovaj započinje važna djela restauriranja. Izgrađeni su novi dijelovi: za novicijat iznad rijeke Senancole, za radionice na južnom dijelu i posljednji za prijem gostiju ispred crkve. Zahvaljujući brojnim zvanjima, zajednica se širi na 72 braće.

Tijekom tog istog razdoblja, Jean Leonard (1815-1895), zaređen za svećenika 1839. u Nîmesu, tada profesor matematike u minornom sjemeništu u Beaucaireu, ulazi u opatiju Senanque i postaje majstor novaka. Od ostalih redovnika cijenjen je po svojim književnim i znanstvenim spoznajama, intenzivnoj i blistavoj predanosti. On širi istinski obiteljski duh, učvršćen molitvama. Postaje opat opatije Fontfroide koja se doista vidi kao mjesto dobročinstva i gostoprimstva. Riječi i spisi Jeana Leonarda utječu na ličnosti poput Svete Terezije od Djeteta Isusa, Dom Chautarda i svetog Antoina Marie Claret. U tijeku je njegov postupak beatifikacije.

Međutim, 5. studenoga 1880. godine policija je deložirala redovnike zbog novog pokreta protiv vjerskih zajednica: većina redovnika seli u opatije Fontfroide ili Lérins. Troje braće dopušteno je boraviti u Senanqueu pod uvjetom da napuste naredbe.

1882. opatija se ponovno prodaje kao javno vlasništvo za 15 000 franaka.

1889. redovnici se vraćaju u opatiju bez osporavanja vlasnika. Početkom XX. Stoljeća vlasti reagiraju protiv te instalacije: zajednica je deložirana 1903. Tijekom razdoblja napuštanja, samostan je otvoren svima: kao svjedočanstvo vidimo i danas grafitis na nekoliko zidova.

Opatija se prodaje 27. lipnja 1905. rentitantu Cavaillona koji daje odgovornost poljoprivredniku. Država je 17. ožujka 1921. godine naredila klasifikaciju kao povijesni spomenik, a odnosi se na najstariji dio građevina.

U svibnju 1926. desetak redovnika seli se u Senanque. Samostan se kupuje ponovno: Gospa od Senanquea sada je prioritet opatije Lérins.

U ožujku 1969. pet posljednjih monaha Senanque ne mogu se nositi s velikim teretom opatije: preseljavaju se u svoju matičnu kuću Lérins.

Opat Lérins odluči trenutno iznajmiti zgrade vlasniku privatnika koji obeća da će ga vratiti za vrijeme emfetetičkog zakupa. Na kraju ugovora mjesto će biti vraćeno cistercitskim redovnicima. 24. listopada 1969. godine s tvrtkom Berliet potpisuje se ugovor o najmu na 30 godina koji započinje nekoliko kampanja obnove. Ovaj sporazum potiče ministar kulture André Malraux koji je odlučan u spašavanju spomenika u opasnosti.

Početkom osamdesetih monaška zajednica Lérins dovoljno je razvijena da planira proširiti se u Italiji (Pra'd'Mill) i misli se vratiti u Senanque. Najam emfiteuta nije gotov, ali, uz velikodušnost, Paul Berliet opatiju vraća braći. 26. novembra 1988. zajednica cistercitskih redovnika došla je iz Lérinsa i opet seli u Senanque.

Zajednica slijedi pravilo svetog Benedikta i živi zahvaljujući radu braće. Uzgoj lavande, maslinik, proizvodnja meda, posjeti opatiji, ugostiteljstvo i samostanski dućan omogućuju redovnicima da žive, a pogotovo održavanje i obnovu spomenika.

Smještena u zlatnom trokutu Luberona, u Coustelletu, tradicionalna je provansalska građevina napravljena od suhog kamenja i okružena poljima lavande pod sjenom maslina i borova koje je Muzej lavande stvorio 1991. godine Georges Lincelé.

Osnovao je prvi i jedini muzej posvećen u potpunosti provansalskoj lavandi Lavandula Officinalis Chaix. Etnološki muzej ističe mnoga lica ovog cvijeta, istinskog ambasadora Provanse. Posvećen povijesti i znanju destilerija lavande, Muzej lavande otkrit će pravu umjetnost prave lavande. Povezuje ljepotu ove kulture, ekološku predanost i koristi za zdravlje u aromaterapiji i kozmetici. Očuvanje ove baštine i prijenos ove endemske lavande s planina Provanse još su svrha ovog strastvenog naroda koji radi u ovom muzeju.

Sačuvana tradicija i baština

Obilazak omogućuje posjetitelju da se udubi u povijesni i olfaktivni svemir ove dokazane ikone zahvaljujući otkriću botaničkih sorti lavande, povijesti prvih proizvođača i destilerija, scenografiji s privatnom kolekcijom naslijeđa lavande s 346 jedinstvenih predmeta. Da biste dovršili ovu turneju, entuzijastični i multikulturni tim specijaliziranih vodiča dijeli i prenosi vrijednosti i tradicije ove jedinstvene lavande. Muzej lavande izvanredan je konzervatorij za očuvanje baštine Majke Prirode i talenta tih muškaraca i žena, koji svaki dan u godini oslikavaju prekrasne krajolike provansalskih polja lavande.

Muzej modernog i punog života

Kako bi se dubina približila različitim temama, tijekom cijele godine nude se tematski posjeti okoline, vrta, mirisa, romantizma, tradicija povezanih s proslavama.

Različita područja u muzeju omogućuju i specifične aktivnosti.

Tu je izložba Povijest, projekcijska soba za upoznavanje žetve i tradicionalne destilacije koji su postupak koji se koristi u Le Chateau du Bois na 1100 metara u planinama.

Radionica koja omogućava nezaboravno iskustvo sa svojom obitelji, predstavljajući vam neke kreacije Do-It-Yourself i destilacijom u vrtu muzeja.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Follow

Pages

Support donation