Posljednji poginuli vozač u Formuli 1 je na žalost bio Jules Bianchi, a nakon devet mjeseci borbe život je 17.07.2015 bitku i izgubio izgubio. A mi se prisjećamo 10 smrtnih nesreća za vrijeme Velikih nagrada

JULES BIANCHI

5. listopad 2014.

Bianchija su mnogi smatralim velikim talentom, i vozačem koji bi u budućnosti trebao voziti za Ferrari. Te 2014. godine, Bianchi je u Monaku odličnom vožnjom donio i prve bodove svojoj momčadi slabašnoj Marussiji. Za vrijeme kišne VN Japana Sutil je u 42. krugu izletio sa staze. Krug kasnije, dok je traktor za uklanjanje bolida izblačio Sutilov bolid, na istom mjestu je izletio i nesretni Bianchi, te je udario u traktor (doslovno odbacivši šest i pol tona teško vozilo u zrak). Zbog naglog usporavanja Bianchi je s teškim ozljedama glave (difuzna aksonalna lezija) preveden u komatoznom stanju u bonicu. Nažalost, nakon devet mjeseci bez dolaska svijesti, od posljedica teških ozljeda glave Bianchi je preminuo

AYRTON SENNA

1. svibanj 1994.

Crni vikend u San Marinu, koji je počeo teškom nesrećom Rubensa Barrichella i pogibijom Rolanda Ratzenbergera, završio je najvećim šokom koji je ikada pogodio Formulu 1 – pogibijom trostrukog svjetskog prvaka i jednog od najvećih svih vremena Ayrtona Senne. Veliki Senna je u 7. krugu izletio u zavoju Tamburello te udario u betonsku ogradu brzinom od 233 km/h. Unatoč brzoj intervenciji, zbog teških ozljeda glave (dio ovjesa je probio brazilčevu kacigu iznad oka) preminuo je četiri sata kasnije u bolnici. Kasnije je otkriveno da je u kokpitu Senna nosio austrijsku zastavu u čast tragično poginulog Ratzenberga. O razlozima izljetanja se i danas lome koplja.

ROLAND RATZENBERGER

30. travanj 1994.

Početkom 90-tih Formula 1 se već smatrala sigurnim sportom jer 12 godina nije bilo tragičnog slučaja, ali je taj crni vikend u San Marinu pokazao koliko je ovaj sport opasan. Austrijanac Roland Ratzenberger se u slabašnom Simteku pokušavao kvalificirati za utrku, a u jednom krugu se izvrtio i oštetio prednje krilo. Umjesto da se vrati u boks, Ratzenberger je krenuo u još jedan brzi krug. Nažalost, u zavoju Villeneuve mu je otpalo oštećeno krilo te je brzinom od 313 km/h svom snagom udario u betonsku ogradu. Proglašen je mrtvim odmah nakon dolaska u bolnicu.

RICCARDO PALETTI

13. lipanj 1982.

Nakon što je na startu VN Kanade žutim svjetlima trebalo neuobičajeno dugo vremena da pređu u zelena, Didieru Pironiju, koji je bio na pole positionu, se ugasio bolid. Zeleno svjetlo je ipak dato, i dok su ga drugi bolidi uspjeli zaobići, Talijan Paletti, koji je krenuo s 23. mjesta, se brzinom od 180 km/h zabio u njega. Ozljede su bile tako velike da je Paletti ležao u bolidu bez svijesti. Medicinska ekipa je počela raditi na njemu, a u trenutku kada se Sid Watkins popeo na bolid, gorivo koje je izlazilo se zapalilo i cijeli bolid je zahvatio plamen. Vatrogascima je trebalo čak 25 minuta da ugase vatru i izvuku tijelo nesretnog vozača.

GILLES VILLENEUVE

8. svibanj 1982.

Gilles Villeneuve je bio jedan od najomiljenijih vozača u Formuli 1, a fanovi su ga obožavali zbog toga što nije znao kalkulirati i svaki put je vozio do maksimuma pa se čak i u boks vraćao vozeći punim gasom. U kvalifikacijama za VN Belgije u Zolderu, Villeneuve se punom brzinom vraćao u boks (iako neki tvrde da je vozio brzi krug pokušavajući postići bolje vrijeme od kolege mu Pironia) kada je u jednom zavoju naišao na bolid Jochena Massa koji se kretao polagano, također vraćajući se u boks. Mass se, propuštajući Villeneuvea, pomaknuo desno, ali je Villeneuve također skrenuo desno te je došlo do sudara. Villeneuve je zajedno sa sjedalom, ali bez kacige, katapultiran 50 metara dalje u ogradu.

RONNIE PETERSON

10. rujan 1978.

Osoba zadužena za start na VN Italije u Monzi je dala zeleno svijetlo i prije nego je cijeli grid formiran, što je značilo da su svi vozači od četvrtog startnog reda prema dalje krenuli tzv. letećim startom. Peterson, koji je krenuo iz trećeg startnog reda je loše krenuo i u prvom zavoju se našao okružen bolidima iz sredine grida. U kaosu koji je nastao Peterson i Hunt su se sudarili te je Peterson udario u ogradu, odbio se, vratio na sredinu staze i zapalio. Srećom, kolege vozači su ga brzo izvukli iz bolida, ali su ozljede noga bile velike. Primljen je u bolnicu gdje su mu trebale biti operirane noge, ali mu se stanje odjednom pogoršalo. Preminuo je sljedeće jutro od embolije.

TOM PRYCE

5. ožujak 1977.

Nesreća u kojoj je poginuo po mnogima budući svjetski prvak, Tom Pryce, ostat će zapamćena kao najstravičnija nesreća koja se ikada dogodila u Formuli 1. U 22. krugu VN Južne Afrike bolid Renza Zorzija se zaustavio na startno ciljnoj ravnini, nakon čega su sa druge strane staze počela dotrčavati dva vatrogasca i to dok su stazom još jurili drugi bolidi. Nažalost, Pryce koji se nalazio iza Hans Joachim Stuckovog bolida ih nije vidio te je pokupio 19-godišnjeg vatrogasca pri punoj brzini (tijelo nesretnika je bilo toliko neprepoznatljivo da je identificiran jedino naknadnim prebrojavanjem vatrogasaca). Da stvar bude gora vatrogasni aparat, kojeg je nosio vatrogasac, je pogodio Prycea u glavu usmrtivši ga na mjestu, a silina udarca je bila tolika da je vatrogasni aparat preletio glavnu tribinu i odletio sve do parkinga iza nje.

HELMUTH KOINIGG

6. listopad 1974.

Koinigga su smatrali velikim talentom, a kako bi pokazao svoje sposobnosti Austrijanac je za posljednje dvije utrke sezone kupio mjesto u Surteesu. U 9. krugu posljednje utrke sezone, u Watkins Glennu, Koinigg je izletio zbog kvara na ovjesu. Nažalost, u to vrijeme dosta ograda oko staze je bilo kao što su danas metalne ograde uz stazu. Brzina kojom je Koinigg izletio je bila relativno mala, ali je njegov bolid donjim dijelom probio željeznu ogradu, dok je gornjim „ostao“ na gornjem dijelu. Prevedeno – Koiniggu je doslovno odsječena glava.

FRANCOIS CEVERT

6. listopad 1973.

29-godišnji Francuz je bio zvijezda u usponu i tijekom 1973. sezone pokazao je da se može nositi i sa svjetskim prvakom Jakie Stewartom koji se trebao umiroviti nakon svoje 100. utrke u Watkins Glennu. Nažalost, tragičan se stvar dogodila tijekom subotnjih kvalifikacija kada je u 7. zavoju, boreći se s Ronniem Petersonom za pole position, Cevert izgubio kontrolu nad bolidom te se zabio u ogradu koju je doslovno potkopao. Ozljede glave su bile toliko jake da je smrt bila trenutna. Potresen tragedijom, Jackie Stewart nije ni vozio svoju 100. utrku.

29. srpanj 1973.

Williamson je vozio tek svoju drugu utrku kada mu je u Zandvoortu u 8. krugu puknula guma te se njegov bolid prevrnuo. Ozljeda nije bilo, ali je nesretni Williamson ostao zarobljen pod bolidom koji se uskoro i zapalio. Dva vatrogasca su dotrčala, ali jednostavno nisu bili pripremljeni za ovako nešto te su stajali kao ukopani. Jedini koji je potrčao u pomoć je bio vozač David Purley koji je parkirao bolid i potrčao u pomoć kolegi. Nažalost, herojski pokušaji Purleya koji je golim rukama pokušavao prevrnuti gorući automobil nisu urodili plodom te je Williamson, koji je bio pri svijesti, doslovno izgorio. Danas zvuči nevjerojatno da utrka nije prekinuta i da su bolidi jurili stazom dok se drama događala.

Na spomen Prvog svjetskog rata automobili vjerojatno i nisu prva stvar koja nekome padne na pamet. Uglavnom svi imamo istu sliku pred očima, veliku tragediju, rovovsko ratovanje i smrt 15 milijuna ljudi.
Automobilska industrija, međutim, imala je veliku utjecaj u Velikom ratu.

Mnoge tvrtke koje i danas postoje, poput Forda, Rolls-Roycea ili Citroëna,  u tom su sukobu odigrale značajnu ulogu.

Nakon završetka svjetskog sukoba Francuzi su ga izvozili po svijetu te je bio u oružanom sastavu gotovo svih europskih zemalja. U Drugom svjetskom ratu bio je i u arsenalu Kraljevine Jugoslavije, ali i nacističke Njemačke.

Renaultovi taksiji zaustavili ofenzivu

Prva bitka na Marni odvijala se od 5. do 12. rujna 1914., a za zaustavljanje snažnog njemačkog napada najzaslužniji su Renaultovi automobili Type AG i Type AG-1, kolokvijalno zvani ‘Taxi de la Marne’. Francuska vojska, naime, sve je pariške taksije u rujnu prenamijenila za potrebe prijevoza vojnika na prvu liniju. Akcija je uspjela i njemačka ofenziva je zaustavljena. Da se to nije dogodilo vrlo vjerojatno bi pao Pariz i rat vjerojatno ne bi imao isti ishod.

Versajski ugovor natjerao je BMW na proizvodnju motocikala 

Bayerische Motoren Werke nije još postojao na početku Velikog rata. Temelji su postavljeni 1913. kad je Friedrich Rapp osnovao tvrtku Rapp Motorenwerke, koja je proizvodila motore za zrakoplove. Kompanije je ubrzo bankrotirala, a 7. ožujka 1916. osnovan je današnji BMW. Primarna djelatnost nove tvrtke bila je proizvodnja avionskih motora, no nakon versajskog mira Bavarci su se okrenuli izradi motocikala. Tek 10 godina nakon rata proizveli su i prvi automobil. Bio je to Dixi temeljen na Austinu 7.

Andre-Gustav Citroën je proizvodio municiju

Andre-Gustave Citroën uoči izbijanja Prvog svjetskog rata nije bio netko koga se prvo  povezivalo s automobila. Francuski industrijalist je doduše 1906. postao direktorom automobilske tvrtke Mors, no kad su topovi zapucali nad Europom Andre Citroën bio je zadužen za masovnu proizvodnju streljiva. I to je činio briljantno te je stekao svjetsku slavu. Dnevno su se ispaljivale tisuće i tisuće granata, no iz Citroënove tvornice na prvu liniju redovito su stizale nove pošiljke.

Andre je 1916. ipak shvatio da će jednom rat završiti i da njegova ogromna tvornica u Parizu neće imati svrhu. Iskustvo iz masovne proizvodnje streljiva iskoristio je za pokretanje automobilske tvrtke. Do kraja rata isplanirao je baš sve, a tvrtku je osnovao 1919. Samo 13 godina kasnije Citroën je postao četvrti najveći automobilski proizvođač u svijetu.

Ford Model T preinačen je u ambulantno vozilo

Malo je poznato da je Henry Ford bio veliki pacifist, međutim,  kad je Amerika 1917. ušla u rat svi Fordovi traktori i kamioni u britanskim tvornicama proizvodili su se isključivo za potrebe vojske.

Model T uskoro je postao uobičajena slika na prvoj liniji bojišnice jer je automobil prenamijenjen u ambulantno vozilo. Pokretao ga je četverocilindarski motor s 20 KS. Po  teškom, blatnjavom i grbavom terenu mogao je voziti i 45 km/h.

Oklopljeni Rolls-Royce vozio i Lawrence od Arabije

Tijekom rata Britanci su osnovali šest eskadrila sa po 12 Rolls-Royce Silver Ghost vozila u svakoj. Pokazali su se toliko uspješnim na bojištu da je britanska vojska prisvojila sve automobile koje je našla u Rolls-Royceovoj tvornici. Za potrebe rata Silver Ghost, koji je prvi put proizveden 1906., dobio je oklop, a neki modeli imali su ugrađen i mitraljez na kupoli.

Premda je najviše korišten na zapadnom bojištu,  Rolls-Royce proslavio je legendarni Lawrence od Arabije na Bliskom istoku. Od 1917. oklopljeni Silver Ghost se više nije proizvodio jer je vojska naredila da se inženjeri Rolls-Roycea usredotoče na proizvodnju motora za zrakoplove.

Kako bi izbjegli vječna prepucavanja vozače nismo rangirali, a na listi su samo vozači koji su se umirovili

„Omaleni Francuz će ipak najviše biti pamćen po rivlastvu s Ayrtonom Sennom, koje je kulminiralo u dvije završnice prvenstva u Suzuki“

ALBERTO ASCARI

Ascari je jedan od samo dva talijanska vozača koja su osvajala naslov prvaka, a vozaču iz Milana je to pošlo za rukom dva puta (1952 i 1953). Jedan od pionira Formule 1 je nastupio samo 33 puta, zbog čega saldo od dva naslova izgleda još impresivnije. Upisao je i 13 pobjeda, uključujući tada nezamislivih sedam za redom! Dodao je i 17 postolja (dakle, postotak veći od 50%) te 14 najboljih startnih pozicija vozeći za tri velika talijanska proizvođača (Ferrari, Maserati i Lanciju). Poginuo je na utrci u Monaku 1955. godine.

JUAN MANUEL FANGIO

Legendarni Argentinac je bio prvi superstar Formule 1. Njegov rekord od pet naslova prvaka je stajao čak 46 godina, dok ga nije oborio Michael Schumacher, a rekordnih pet naslova sa četiri različite momčadi (Alfa Romeo, Maserati, Mercedes i Ferrari) stoji još i danas i sigurno neće biti oboren još dugo vremena. Između 1954. i 1957. godine osvojio je četiri naslova za redom, a pobjedio je u 24 od 52 utrke u kojima je nastupio (rekordnih 46%). El Cheuco se na podij penjao 35 puta, a s prve startne pozicije je kretao 29 puta.

STIRLING MOSS

Za razliku od drugih s ove liste, Sir Stirling Moss nije osvojio niti jedan naslov prvaka, te ga redovno proglašavaju najvećim vozačem koji nikada nije osvojio titulu. Vozeći za Mercedes-Benz, Maserati, Vanwall, Rob Walker Cooper, Lotus i HWM nastupio je na 67 utrka, ostvarivši pri tom 16 pobjeda, 24 podija, 16 najboljih startnih pozicija i 19 najbržih krugova. Moss je bio i jedan od prvih agresivnijih vozača na stazi koji je obožavao opasnost. Sir Moss tako smatra da današnjoj Formuli 1 jednostavno nedostaje opasnosti i uzbuđenja.

JACK BRABHAM

Legendarni Australac je tijekom svoje 15-godišnje karijere osvojio tri naslova prvaka (1959, 1960 i 1966), te je jedini vozač u povijesti koji je osvojio nasov prvaka za volanom vlastitog bolida. Za volan Coopera, Rob Walker Racing Teama i vlastitog Brabhama je sjeo ukupno 128 puta, 14 puta je ciljnu ravninu prošao kao prvi, 31 put se peo na postolje, a 12 puta je ostvario najbržu startnu poziciju. Brabham je inače bio mehaničar u Australskom zrakoplovstvu prije nego je počeo s utrkivanjem, a pomogao je i u dizajniranju Coopera, prvog bolida kojeg je vozio u F1.

JIM CLARK

Jedan od pravih racera uživao je u utrkivanju u različitim serijama, a u Formuli 1 se okitio i sa dva naslova prvaka (1963 i 1965). Broj bi sigurno bio i veći da nije poginuo u Hockenheimu 1968. godine na utrci Formule 2, u njegovoj tek osmoj godini utrkivanja u Formuli 1. U trenutku pogibije Clark je bio rekorder po broju pobjeda (25) i pole positiona (33), a cijelu je karijeru proveo za volanom Lotusa. Škot se inače može pohvaliti i još jednim rekordom – jedini je vozač koji je osvojio Indianapolis 500 i naslov prvaka F1 (1965).

JACKIE STEWART

Leteći Škot, Sir Jackie Stewart se može pohavliti sa tri naslova prvaka (1969, 1971 i 1973), 27 pobjeda i 43 podija u 100 utrka. Točnije, nastupio je u 99 utrka, jer je odustao od nastupa u jubilarnoj 100. utrci nakon što je na treninzima u Watking Glenu poginuo njegov timski kolega Francois Cevert. Sir Jackie Stewart je već i prije nesreće bio veliki borac za poboljšanje sigurnosti u tada izuzetno opasnom sportu te je jedan od najzaslužnijih što danas gledamo strahovite nesreće iz kojih vozači izlaze neozljeđeni.

NIKI LAUDA

Trostruki prvak (1975, 1977 i 1984) je tijekom karijere vozio za pet različitih momčadi – March, BRM, Ferrari, Brabham i McLaren. U 177 utrka pobjedio je 25 puta, ostvario 54 podija i 24 pole positiona. Austrijanac će zauvijek ostati zapamćen po strahovitoj nesreći u Nurburgringu 1976. godine u kojoj je zamalo izgorio. Nevjerojatno zvuči da se Lauda vratio na stazu nakon samo šest tjedana kako bi mogao nastaviti borbu s Jamesom Huntom. Na kraju bi titulu vjerojatno i osvojio te godine da u posljednjoj utrci nije padala monsunska kiša, pa je Lauda odustao ne želeći ponovo riskirati svoj život.

ALAIN PROST

Alain Prost je bio prvi vozač koji je vozio kalkulirajući, ne izlagajući se riziku ako to nije bilo potrebno, zbog čega je i dobio nadimak profesor. Njegove kalkulacije su ga dovele do četiri naslova prvaka (1985, 1986, 1989 i 1993) i 51 pobjede (po čemu je drugi na ljestvici svih vremena). Na podij se penjao 106 puta, a tijekom karijere vozio je za McLaren, Renault, Ferrari i Williams. Omaleni Francuz će ipak najviše biti pamćen po rivlastvu s Ayrtonom Sennom, koje je kulminiralo u dvije završnice prvenstva u Suzuki (1989. i 1990. godine).

AYRTON SENNA

Po mnogima jedan od najboljih svih vremena, legendarni Brazilac će zauvijek biti zapamćen kao vozač koji nikada nije kalkulirao. Tijekom svoje karijere tri je puta osvajao naslov prvaka (1988, 1990 i 1991), pobjedio je 41 put, penjao se na postolje 80 puta, te ostvario 65 pole positiona u 162 utrke (što je nestvarnih 40%). Specijalist za kišne utrke kaijeru je počeo u slabom Tolemanu, nastavio u Lotusu, najveće rezultate je ostvario u McLarenu, da bi nakon toga prešao u Williams. Njegova briljantna karijera tragično je završila u Imoli 1994. godine.

MICHAEL SCHUMACHER

O tome tko je najbolji svih vremena svatko ima svoje mišljenje, ali jedna je stvar sigurna – Michael Schumacher je statistički najbolji vozač svih vremena. Čak 31 rekord drži veliki Njemac, uključujući najviše naslova (7), najviše pobjeda (91), najviše najbržih krugova (76), pole positiona (68) te pobjeda u sezoni (13). Schumacher je i jedini vozač koji je svaku utrku u jednoj sezoni završio na postolju, na putu prema također rekordnih 155 postolja. Njegovu karijeru su obilježile kontroverze, ali i nevjerojatne vožnje u kojima je pokazivao svoju genijalnost.