crkva Madeleine Pariz
Eglise de la Madeleine Paris
Madeleine Pariz povijest
Napoleonov hram
ulaznice Madeleine
vodič Pariz
Znamenitosti Pariza
Église de la Madeleine u Parizu: Povijest, tajne i vodič za posjet
Dok stojite na vrhu monumentalnog stubišta i gledate niz otmjenu Rue Royale prema Trgu Concorde, lako je zaboraviti da se nalazite ispred kršćanske crkve. Neogotički tornjevi, šareni vitraji i prepoznatljivi križevi ovdje su ustupili mjesto masivnom peripteru od 52 korintska stupa visoka dvadeset metara. Église de la Madeleine (Crkva svete Marije Magdalene) u samom srcu 8. pariškog arondismana nije samo jedno od najneobičnijih sakralnih zdanja Europe, već i spomenik nezasitnim vladarskim ambicijama, političkim prevratima i pričama koje stoljećima kruže Gradom
Svjetlosti.
Turbulentna povijest: Od kraljevske zamisli do Napoleonova hrama slave
Gradnja Madeleine započela je 1757. godine pod vladavinom kralja Luja XV., a prvotne nacrte izradio je arhitekt Pierre Contant d'Ivry, zamislivši klasičnu crkvu u obliku grčkog križa. Međutim, izbijanje Francuske revolucije 1789. godine u potpunosti je zaustavilo radove, ostavljajući samo temelje da prkose vremenu.
Prekretnica nastupa dolaskom Napoleona Bonapartea na vlast.
Godine 1806., očaran antičkom arhitekturom i željan ovjekovječiti vlastitu vojnu moć, Napoleon donosi radikalnu odluku: ruši dotad izgrađene zidove i zapovijeda arhitektu Pierreu-Alexandru Vignonu izgradnju veličanstvenog "Hrama u čast Velike armije" (Temple à la Gloire de la Grande Armée). Inspiracija za dizajn pronađena je u iznimno dobro očuvanom rimskom hramu Maison Carrée u Nîmesu.
Ipak, Napoleonov pad i restauracija dinastije Bourbon iznova mijenjaju namjenu građevine. Kralj Luj XVIII. odlučuje vratiti objektu prvotnu sakralnu namjenu u spomen na kralja Luja XVI. i kraljicu Mariju Antoanetu. Crkva je konačno posvećena tek 1842. godine, pod vladavinom kralja Luja-Philippe-a i pod vodstvom arhitekta Jean-Jacquesa Huvéa, nakon više od osam desetljeća od početka prve gradnje.
Arhitektonska enigma, kletva identiteta i neobična mistika
Jedan od najfascinantnijih aspekata Madeleine jest njezin vanjski izgled koji svjesno zavarava promatrača. Izvana, zgrada ne posjeduje niti jedan zvonik, niti vidljivi križ na glavnom pročelju – djeluje u potpunosti kao paganski hram starog Rima ili Grčke.
Oko same gradnje isprepletene su brojne priče i gradske legende o "kletvi promjene identiteta". Pariški kroničari dugo su zabilježavali da je građevina bila ukleta da nikada ne postane ono za što je prvotno projektirana. Napoleon nikada nije dočekao u njoj proslaviti svoje vojne pobjede jer se njegovo carstvo raspalo prije dovršetka radova.
Tijekom 1830-ih godina čak se ozbiljno razmatralo da se zgrada prenamijeni u – prvu glavnu željezničku stanicu u Parizu! Srećom, ta je ideja odbačena, no mit o građevini koja konstantno mijenja svoju sudbinu ostao je živjeti u pariškoj povijesti.
Posebnu pozornost privlači i monumentalni timpan (trokutasti zabat) na sjevernom pročelju, rad kipara Philippea Josepha Henrija Lemairea, koji prikazuje Posljednji sud. U središtu je Isus Krist, a pored njega kleči Marija Magdalena koja moli za grešnike. Mnogi mistici ističu neobičnu simboliku: zgrada započeta u slavu ratnih osvajanja naposljetku je ukrašena snažnim motivom pokajanja i milosrđa.
Relikvija svete Marije Magdalene: Sveta kost u srcu Pariza
Iza monumentalnih zidova ove hramolike crkve krije se i duboki duhovni razlog hodočašća vjernika i znatiželje turista iz cijelog svijeta – originalna relikvija svete Marije Magdalene.
Prema drevnoj predaji francuske provincije Provanse, nakon Isusova uskrsnuća i progona ranih kršćana, Marija Magdalena je zajedno sa svojim bratom Lazarom i sestrom Martom izbjegla brodom preko Sredozemlja te se iskrcala na obalama današnje južne Francuske.
Tamo je provela ostatak života u molitvi i pustinjaštvu u pećini Sainte-Baume. Dok se njezina sačuvana lubanja danas čuva u pozlaćenom relikvijaru u bazilici Saint-Maximin-la-Sainte-Baume na jugu Francuske koju smo posjetili 2020.
Značajan dio njezinih posmrtnih ostataka – veliki fragment kosti (ruke/ručne kosti ili bedrene kosti) – pohranjen je upravo u ovoj pariškoj crkvi njoj u čast.
Kako pronaći i vidjeti relikviju:
Relikvija je izložena unutar unutrašnjosti crkve, duž desnoga bočnog prolaza. Smještena je u elegantnom, dragocjenom relikvijaru koji se nalazi neposredno ispod impresivne skulpture koja prikazuje uskrsnulog Isusa u vrtu kada se prvi put ukazuje upravo Mariji Magdaleni. Prolaz je jasno označen putokazima, a posjetitelji i hodočasnici mogu prići izbliza, kleknuti, pomoliti se ili u tišini promatrati ovaj dragocjeni artefakt kršćanske povijesti.
Prisutnost ove relikvije daje crkvi Église de la Madeleine dimenziju živa hodočasničkog svetišta, pretvarajući hladni Napoleonov marmor u mjesto dubokog duhovnog mira i poštovanja.
Raskošni interijer: Spoj tame, svjetlosnih okulusa i carskog prkosa
Kada prođete kroz masivna brončana vrata – na kojima su u visokom reljefu prikazani prizori Deset zapovijedi autora Henrija de Triquetija – ulazite u potpuno drugačiji svijet. Za razliku od eksterijera, unutrašnjost Madeleine iznenađuje svojom mramornom i intimnom atmosferom.
Unutrašnjost nema prozora na bočnim zidovima. Jedini izvor prirodne svjetlosti dolazi kroz tri velike kupole s okulusima na stropu, što unutar prostora stvara dramatičan i mističan svjetlosni efekt.
Središtem glavnog oltara dominira veličanstvena mramorna skulptura Apotreoziranje svete Marije Magdalene autora Charlesa Marochetija, koja prikazuje sveticu koju anđeli uzdižu prema nebu.
No, najveća intriga unutrašnjosti krije se iznad samog oltara, u polukružnoj fresci Povijest kršćanstva koju je oslikao Jules-Claude Ziegler. Na tej monumentalnoj slici prikazane su ključne osobe iz povijesti Crkve, no među svecima, carskim i vjerskim velikanima nalazi se i lik – Napoleona Bonapartea u carskoj odori. To je jedna od rijetkih katoličkih crkava u svijetu gdje je svjetovni vladar ovjekovječen na tako istaknutom mjestu u samom prezbiteriju.
Akustika, slavne orgulje i posljednji ispraćaji velikana
La Madeleine je od samih početaka bila jedno od središta pariškog glazbenog života. U njoj se nalaze slavne orgulje koje je 1846. godine izradio legendarni majstor Aristide Cavaillé-Coll. Na tim orguljama svirali su i stvarali neki od najvećih francuskih skladatelja, uključujući Camillea Saint-Saënsa i Gabriela Fauréa, koji je upravo ovdje premijerno izveo svoj poznati Requiem.
Ova crkva ima i posebnu emotivnu težinu jer su u njoj održani posljednji ispraćaji velikana svjetske kulture:
Frédéric Chopin (1849.): Chopin je izrazio želju da se na njegovom pogrebu izvede Mozartov Requiem. Kako su u to vrijeme ženski glasovi bili zabranjeni u pjevačkom zboru crkve Madeleine, izvedba je odgađana sve dok Crkva nije izdala posebnu dozvolu pod uvjetom da pjevačice budu sakrivene iza crnog zastora.
Édith Piaf (1963.): Zbog njezinog turbulentnog života Katolička crkva u početku nije odobrila formalnu pogrebnu misu, ali se ispred i u crkvi okupilo stotine tisuća Parižana kako bi odali počast svojoj ikoni.
Coco Chanel (1971.): Modna ikona ispraćena je upravo iz ove crkve, koja se nalazi na svega nekoliko koraka od njezinog slavnog ateljea u Rue Cambon.
Johnny Hallyday (2017.): Pogreb francuskog kralja rock'n'rolla privukao je stotine tisuća ljudi na ulice Pariza.
Praktične informacije i vodič za posjetitelje
Posjet crkvi Église de la Madeleine iznimno je jednostavan, a njezina lokacija čini je savršenom polazišnom točkom za obilazak središta Pariza.
Kako doći:
Metro: Najjednostavniji način je vožnja metroom do stanice Madeleine. Postaja leži na linijama 8, 12 i 14. Izlaz iz metroa vodi izravno na Trg Madeleine (Place de la Madeleine).
Autobus: Linije 24, 42, 52, 84 i 94 staju u neposrednoj blizini crkve.
Pješice: Crkva se nalazi na pješačkoj udaljenosti od Trga Concorde (spustom niz Rue Royale) i od zgrade Opere Garnier.
Informacije o ulazu i radnom vremenu:
Radno vrijeme: Crkva je otvorena za posjetitelje svakodnevno, obično od 09:30 do 19:00 sati.
Ulaznice: Ulaz u crkvu je besplatan za sve posjetitelje. Dobrovoljni prilozi za održavanje građevine su dobrodošli.
Pravila ponašanja: Budući da se radi o aktivnom sakralnom objektu, od posjetitelja se očekuje prikladna odjeća (pokrivena ramena i koljena) te tišina tijekom vjerskih obreda.
Fotografiranje: Fotografiranje je dopušteno bez upotrebe bljeskalice, osim za vrijeme trajanja sveta mise.
Nakon što istražite unutrašnjost i osjetite mir ove monumentalne građevine, stanite na sam vrh ulaznog stubišta. Pogled koji se odande pruža niz Rue Royale prema Obelisku na Trgu Concorde i palači Bourbon u pozadini pruža jedan od najfotogeničnijih urbanih prizora u Parizu. Samo okruženje trga poznato je po vrhunskoj gastronomiji i povijesnim slastičarnicama u neposrednoj blizini, poput Ladurée u Rue Royale, što čini savršenu završnicu ovog povijesnog obilaska.
