Vrlo poznati poster Théophilea Steinlena pojavljuje se na majicama, šalicama i posterima, a sigurno ste ga vidjeli kod nekoga doma na zidu ili magneta na hladnjaku.
Naime, to je bio prvi pravi noćni klub, odnosno u pariškim/francuskim terminima cabaret. Posjećivali su ga mnogi poznati Francuzi, mijenjao je lokaciju, ali u svoje je vrijeme bio hot spot. Čak je izlazio i magazin istog naziva, a mjesto postoji i danas.
Tvorac prvog takvog moderng Cabareta je bio Rodolphe Salis koji je za to vrijeme bio revolucionaran. U Chat Noiru posluživao se alkohol, a goste su zabavljali raznovrsni umjetnici, od pjesnika, pjevača pa do slikara.
Otvoren davne 1881. godine u poznatoj pariškoj četvrti Montmartre i prvotno zamišljen kao umjetnički cabaret "Cabaret Artistique", ubrzo je postao i službeno "Le Chat Noir". Crna mačka oduvijek je označavala provokativnost, a s vremenom je postala istinskim simbolom umjetnika i glumaca s Montmartra koji su se rado pridružili Salisovom nesvakidašnjem cabaretu. Umjetnike je plaćao besplatnim pivom i absinthom, a Paul Verlaine pisao je poeziju sjedeći satima u Le Chat Noiru, dok je poznati skladatelj, Eric Satie jedno vrijeme bio službeni pijanist omiljenog okupljališta.
Svojedobno su izdavali i istoimeni tjednik s duhovitim pjesmama, kratkim pričama i ilustracijama koji je egzistirao sve do 1899. godine.
Sa sve većom posjećenošću, Salis je bio primoran preseliti Le Chat Noir u veći prostor svega par ulica niže, a kupovinom klavira Le Chat Noiru donio je još veću popularnost.
Ljudi su ih obožavali do te mjere da je Salis s cijelom postavo glumaca i umjetnika krenuo na turneju diljem Francuske. Upravo za spomenute turneje Théophile Steinlen kreirao je poster s crnom mačkom.
Le Chat Noir bio je sjecište svih stilova i ekstravagancije, a u njemu ste mogli sresti sve umjetnike i glazbenike onoga vremena. Čak je i Pablo Picasso čim je 1900. godine došao u Pariz želio posjetiti čuveno mjesto te ostao razočaran zatvaranjem.
Premda Le Chat Noir kao takav ne postoji od Salisove smrti, 1897. godine, egzistirao je još nekoliko godina nakon njegove smrti. Njegova umjetnička ostavština itekako je obilježila parišku povijest, a na posljednjoj lokaciji 68, Boluevard de Clichy, Le Chat Noir zamijenio je moderni boutique - hotel ničim odavajući boemsku povijest kakva se krije iza luksuzne fasade.
