Archive for 06/01/20

Portret Napoleona u Fontainebleauu, 31. ožujka 1814. godine, Paul Delaroche

Nakon što je uspostavio kontrolu nad gotovo cijelom Europom, Napoleon je smatrao da je Rusko Carstvo zaprijetilo njegovim planovima za dominaciju, pa je pokušao baciti ovu zemlju na koljena.

Napoleon je 1812. napao Rusiju, što se na kraju pokazalo njegovom kobnom pogreškom. Ispostavilo se da je Rusija daleko nepredvidljivija no što su to francuski vojni i politički geniji mogli pretpostaviti.

1. Lukava vojska

Neuobičajeno ponašanje ruskih trupa bilo je prvo neugodno iznenađenje koje je dočekalo Napoleona. U nadi da će osigurati brzu pobjedu, francuski je car okupio svoju golemu i multinacionalnu Grand Armée i ušao u Rusiju bez ikakvog otpora. Kasnije se, u izgnanstvu na otoku Sveta Helena, Napoleon prisjetio da je imao "vojsku brojniju od svih koje su se ikada borile u Europi... Uz pojačanje trupa iz Pruske, Austrije i Rajnske Konfederacije, imao sam pod svojim zapovjedništvom do 480 000 vojnika..."

Budući da je bilo jako teško opskrbljivati tako veliku vojsku dugo vremensko razdoblje, Napoleon se nadao da će se ubrzo nakon preslaska granice, negdje na području današnje Litve, održati tradicionalna bitka na bojnom bolju.

Međutim, dogodilo se nešto neočekivano. Dok se ruska vojska (oko 240 tisuća vojnika) ljuto odupirala francuskim osvajačima, izbjegavala je veliku bitku. Svaki put bi se povukla nakon što bi izvela podmukli brzi napad. Napoleon je sveobuhvatni osjećaj Francuza opisao kada je sredinom kolovoza, nakon ljute bitke, ušao u grad Smolensk (385 kilometara zapadno od Moskve).

"Čitava vojska je mislila da će to biti kraj naše kampanje... Moje pukovnije su bile zaprepaštene time što su, nakon toliko teških i smrtonosnih marševa [dva mjeseca nakon invazije], rezultati njihovih nastojanja bili sve dalje, i počeli su biti zabrinuti oko udaljenosti koja ih dijeli od Francuske", napisao Napoleon u progonstvu.

2. "Skitska" vatra

Na kraju je francuski vladar dobio svoju veliku bitku na bojnom polju: dvije su se vojske susrele u selu Borodino, nedaleko od Moskve. Unatoč činjenici da su se ruske trupe povukle noć nakon bitke, Napoleon nije postigao svoj strateški cilj. Ruska vojska je još uvijek bila netaknuta. Suprotno tome, Napoleonova vojska je pretrpjela teške udarce te joj je trebalo vremena da se oporavi. Nadao se da će francuske trupe to moći učiniti u Moskvi, u koju su ušli tjedan dana kasnije.

"Ovaj je požar uništio sve", rekao je Napoleon.Getty Images

Još je jednom, međutim, Napoleonov plan osujetio podivljali požar koji je uništio drevnu rusku prijestolnicu, požar koji su izazvali sami Moskovljani. "Ovaj je požar uništio sve. Bio sam spreman na sve, ali ne i na ovo. Tko bi mogao pomisliti da će ljudi zapaliti vlastitu prijestolnicu? Da nije bilo tog sudbonosnog požara, imao bih sve potrebno za vojsku. Sljedeće godine bi ili [ruski car] Aleksandar zaključio mir, ili bih ja bio u Sankt-Peterburgu", rekao je Napoleon britanskom liječniku tijekom svog progonstva. Tada je u Moskvi Napoleon navodno izjavio: "Kakva užasna scena! Spaljuju ga sami... Kakva odluka! Kakvi ljudi! To su Skiti!"

3. Nepodnošljiva hladnoća

Napoleon se kasnije žalio na preuranjenu i žestoku hladnoću koju je doživio u Rusiji. "Bio sam u krivu za samo nekoliko dana. Proučio sam rusko vrijeme unazad 50 godina... Niske temperature su uvijek započinjale 20 dana kasnije [nego 1812.]. Kada smo bili u Moskvi, bila su minus 3 stupnja [Celzija] i Francuzi su to dobro podnijeli. No na putu [tijekom povlačenja] je bilo minus 18 i gotovo su svi naši konji umrli... Vojnici su postali demoralizirani... Raštrkali su se i završili kao žrtve neprijatelja. Neki su samo legli, zaspali i umrli", kasnije je jadikovao svrgnuti car.

Marš iz Moskve, Laslett John PottGetty Images

Napoleon je kasnije govorio da su glavni faktor u uništenju njegove vojske bili upravo teški vremenski uvjeti.

4. Prekrasni gradovi

Unatoč ponižavajućem porazu, Napoleon je cijenio ljepotu ruskih gradova. "Pogled na Smolensk, koji se u obliku amfiteatra smjestio na obalama rijeke Dnjepar, prekrasan je prizor", napisao je francuski car o mjestu na kojem je, prema nekim stručnjacima, sakrio blago ukradeno iz Moskve.

Ulazak Francuza u Moskvu, 14. rujna 1812. godine, Edme BovinetGetty Images

Njegovi komentari o drevnoj ruskoj prijestolnici bili su još laskaviji: "Izgrađena poput Rima na sedam brežuljaka, Moskva izgleda pitoreskno. Trebali biste vidjeti pogled na ovaj grad, poluistočnjački i polueuropski, s 200 crkava i tisuću kupola različitih boja koje se uzdižu, iskusiti osjećaj koji smo mi doživjeli kada smo ga gledali s visina Poklone gore."

5. Odlučan otpor

Napoleona je duboko pogodio masivan otpor njegovoj invaziji, kao što je već pokazala njegova reakcija na moskovski požar. "Ni najopasnija vojska ne može uspješno voditi rat protiv cijelog naroda koji je odlučio ili pobijediti ili umrijeti. Nismo imali posla s Litavcima, indiferentnim promatračima događaja koji se zbivaju oko njih. Svi ljudi koji su etnički bili Rusi napustili su svoje domove kada smo napredovali. Na putu smo nailazili samo na napuštena ili spaljena naselja čiji su se stanovnici ujedinjavali u bande koje su djelovale protiv našh furažera."

preneseno sa :Russia Beyond

Napoleonova invazija na Rusiju bila je njegova najveća i najubojitija kampanja, no to je ujedno bio i krah njegove vojske i kraj njegove vladavine. Navodimo četiri razloga zbog kojih je Bonaparte ratovao protiv Ruskog Carstva.

Napoleon Bonaparte (1769.-1821.), francuski car (1804.-1814., 1815.), gajio je ambicije da uspostavi totalnu kontrolu nad kontinentalnom Europom. To je podrazumijevalo političku kontrolu nad europskim državama, koju je Napoleon uspostavio u svojim trijumfalnim ratnim kampanjama, a uz to i kontrolu nad morima i glavnim trgovačkim lukama.

1. Napoleon je želio "smrviti" Rusiju

Susret Napoleona I. i Aleksandra I. na Njemenu¸ 25. lipnja 1807., "Tilzitski mir", Adolphe RoehnDvorac Versailles

Ruski car Aleksandar I. je 1807. godine potpisao s Napoleonom Tilzitski mir kojim je okončan Rat Četvrte koalicije (Rusija, Pruska, Saska, Švedska i Velika Britanija protiv Francuske). Iz tog rata je Francuska izašla kao pobjednica. Prema Drugom Tilzitskom sporazumu koji su potpisale Francuska i Pruska, pruski kralj je Napoleonu ustupio skoro polovicu svog predratnog teritorija. Na njoj je Napoleon osnovao Kraljevinu Vestfaliju, Varšavsko vojvodstvo i "Slobodni grad Danzig". Ostatak teritorija dodijelio je tadašnjim francuskim državama-satelitima i Rusiji.

Francuski medaljon napravljen poslije Tilzitskog mira. Prikazani su francuski i ruski car kako se grle.Javna domena

Rusija i Francuska, tadašnja dva velika carstva, sklopile su potpisivanjem Tilzitskog mira savez protiv Velike Britanije i Švedske. Tako je nastala teška situacija koja je ubrzo, već 1809., prerasla u Rat Pete koalicije, tj. Austrijskog Carstva i Ujedinjenog Kraljevstva protiv Napoleonove Francuske i njezinih saveznica. Pruska i Rusija nisu sudjelovale u tom ratu, ali je bilo očito da je Rusija sljedeća na Napoleonovom popisu. Francuski car je 1811. godine rekao Dominiqueu Dufouru de Pradtu, francuskom veleposlaniku u Varšavi: "Za pet godina ću ja vladati svijetom, ostat će samo Rusija. No ja ću i nju smrviti... Tada ću postati i gospodar mora, i sva trgovina će svakako morati ići preko mene." Drugim riječima, "prijateljstvo" dvojice careva bilo je, blago rečeno, klimavo. "On je pravi Vizantinac", rekao je Napoleon za ruskog cara Aleksandra, jer je ovaj bio vrlo snalažljiv i nije bio previše otvoren.

2. Rusija se nije pridružila kontinentalnoj blokadi Ujedinjenog Kraljevstva

Car Napoleon I. (1769.-1821.) Jacques-Louis David, 1807.Muzej umjetnosti Harvard

Rusija prema Tilzitskom miru trebala pridružiti kontinentalnoj blokadi britanske pomorske trgovine kako bi se Britancima onemogućio izvoz robe u kontinentalnu Europu. Oni su tada uglavnom izvozili željezo i tekstil, a to je bilo najpotrebnije svakoj vojsci kojoj nedostaju oružje i uniforme. Na taj način je Napoleon pomoću blokade ujedno želio onemogućiti opskrbu vojski europskih zemalja, uključujući i Rusiju. Pored toga, uslijed blokade je, po riječima ruskog povjesničara Ljubomira Beskrovnog, četverostruko reduciran izvoz ruskog žita.

Charles Williams. Uzajamna počast u Tilzitu, ili Majmun, medvjed i orao. 1807. Obojeni bakropis.Javna domena

Blokada je očito bila suprotna onome što je željela i za čim je imala potrebu Rusija kao politička sila. Uostalom, slične želje i potrebe imale su i ostale europske države. Napoleon je izdao direktna naređenja svojoj floti da presreće i blokira trgovačke brodove različitih nacija koje su ignorirale blokadu, što nije imalo mnogo efekta.

Blokada protiv blokade ili John Bull i Boney, 1807.Biblioteka Sveučilišta u Washingtonu

Rusija je 1810. nastavila trgovati s Velikom Britanijom. Štoviše, povećala je carinu za francusku robu, a to je već bila otvorena konfrontacija.

3. Napoleon je bio uvrijeđen jer je dva puta prosio ruske kneginjice i oba puta je odbijen

Ruska kneginjica Katarina Pavlovna, Johann Friedrich August TischbeinJavna domena

Napoleon nije imao vladarske krvi i zato se htio bar oženiti djevojkom kraljevskog ili carskog porijekla. Dva puta je prosio ruske kneginjice, nadajući se da će tako preko osobnog utjecaja moći kontrolirati rusku politiku. Tako je 1808. godine, ubrzo nakon potpisivanja Tilzitskog mira, preko ministra vanjskih poslova Francuske Charles-Mauricea de Talleyranda zaprosio od Aleksandra I. veliku kneginjicu Katarinu Pavlovnu (1788.-1819.), Aleksandrovu sestru. Aleksandar je odbio Napoleona, i to na sebi svojstven način - nije mu ništa odgovorio.

Velika ruska kneginjica Ana Pavlovna oko 1813. godine (kopija Walterove slike napravljena u

19. stoljeću)Oblasni muzej umjetnosti, Murmansk

Napoleon je 1810. ponovno pokušao - ovoga puta je zaprosio Aleksandrovu 14-godišnju sestru Anu Pavlovnu (1795.-1865.), kasnije nizozemsku kraljicu. Ponovno je odbijen i ubrzo zatim se oženio Marijom Lujzom (1791.-1847.), kćerkom austrijskog cara Franje II. (1768.-1835.). Bilo je očigledno da Napoleonu treba savez s Austrijom ako želi zaratiti protiv Rusije, i zato je ovaj brak dodatno zaoštrio ionako zategnute odnose dviju zemalja.

4. Rusija je sklopila savez sa Švedskom koja je napustila Napoleonovu koaliciju

Jean-Baptiste Bernadotte Karlo XIV. Ivan Švedski i Karlo III. Ivan Norveški,

maršal francuski, 1818. prema slici Francoisa Josepha KinsonaDvorac Versailles

U to vrijeme je Napoleon već u Europi okupljao internacionalnu savezničku vojsku. Tu Veliku armiju nije podržala samo jedna država, a ta država je bila Švedska. Švedskom je tada upravljao Jean-Baptiste Bernadotte (1763.-1844.), bivši maršal Francuskog Carstva koji je pomoću lukavih političkih intriga postao Karlo XIV. Ivan Švedski. On je želio biti neovisan vladar, a samim tim se nije uklopio u Napoleonov sustav. Tako su njih dvojica postali neprijatelji.

Napoleon je u siječnju 1812. okupirao švedsko Pomorje. Bernadotte je u ožujku odlučio sklopiti savez između Švedske i Rusije. Car Aleksandar je obećao da će mu pomoći da postane i kralj Norveške (što se kasnije i dogodilo).

Napoleonova vojska forsira Njemen

Savez sa Švedskom je bio odlučujući korak Rusije. Ubrzo zatim, 28. svibnja 1812. godine, Rusija je s Osmanskim Carstvom potpisala Bukureštanski sporazum, kojim je okončan šestogodišnji rat. Osmanlije su se također obvezale raskinuti savez s Francuskom. Sporazum je potpisao ruski vojskovođa Mihail Kutuzov, a ratificirao ga ruski car Aleksandar Prvi. Samo 13 dana nakon toga Napoleon je napao Rusiju.

preneseno sa : Russia beyond

Ruska vojska ulazi u Pariz 1814. (nepoznati umjetnik)Wikimedia

Nakon sloma francuske vojske u pohodu na Rusiju, novoformirana Koalicija gotovo ujedinjenih europskih sila s Rusijom krenula je u pohod na Francusku. Bez obzira na strateški geniji Napoleona i niz manjih pobjeda, ljudski se resursi Francuske nisu mogli mjeriti s nastupajućim snagama Šeste koalicije. Nakon poraza kod Leipziga 1813. Napoleon je bio prisiljen odstupiti i braniti samu Francusku. Ipak, posljednji trzaji carstva nisu prošli bez krvavih bitaka. Sam Pariz se nije predao bez borbe.

U prvim danima siječnja 1814. vojske Saveznika, sastavljene od Rusa, Austrijanaca i Prusa, stupile su na teritorij Francuske s ciljem svrgavanja Napoleona s vlasti. Nakon što su razbili Napoleona kod Leipziga u listopadu 1813., saveznici su nastupali s dvije vojske: rusko-pruskom, na čelu s feldmaršalom Blücherom, i rusko-njemačko-austrijskom, koju je vodio austrijski feldmaršal Schwarzenberg.

Prilikom nekoliko manjih bitaka na teritoriju Francuske Napoleon je uspio održati nekoliko pobjeda, no nijedna iz bitaka nije bila odlučujuća ili velika po obimu. Napoleon zbog masovne pogibije u prethodnim ratovima nije pod svojim zapovjedništvom mogao skupiti više od 40 tisuća vojnika u vrijeme kada su snage Koalicije stupale na teritorij Francuske s vojskama od 150 do 200 tisuća ljudi. Nekoliko pokušaja koncentriranja dijelova vojski za nastupanje na Pariz Napoleon je uspio odbaciti na početne pozicije. Saveznici su se spremali za generalno nastupanje.

Napoleon se odlučio na pogrešan korak te je s vojskom krenuo na sjeveroistočne granice da bi deblokirao opkoljene francuske garnizone i popunio mobilni dio vojske deblokiranim trupama. Međutim, suprotno Napoleonovim kalkulacijama, monarsi Koalicije odlučili su se za direktan napad na Pariz, nakon dobivanja informacija da je populacija Francuske sve manje raspoložena za rat zbog užasnih gubitaka tijekom prethodnih ratova, 24. ožujka je odobreno generalno nastupanje. Kao mamac Napoleonu je u napad s konjičkim korpusom i 40 topova isturen generala Wintzingerode. Napoleon mu je krenuo u susret te je uspio razbiti njegovu vojsku 26. ožujka, no time je napravio stratešku pogrešku.

Početak gradnje fortifikacija oko Pariza započeo je tek 23. ožujka, dok su Savezničke vojske počele generalno nastupanje na Pariz 25. ožujka. Istog dana kod mjesta Fère-Champenoise razbili su francuski korpus pod zapovjedništvom dvojice maršala Marmonta i Mortiera koji su krenuli spojiti se s Napoleonom. Već 29. ožujka Saveznici su bili pred vratima Pariza. Napoleon je bio zaprepašten: "To je šah-mat potez. Nikada ne bih povjerovao da među saveznicima ima generala sposobnih na takav potez." Napoleon se sa svojom vojskom udaljenom 180 km istočno od Pariza krenuo ka prijestolnici, no došao je kasno.

Pariz je bio najveći grad u Europi s populacijom od oko 714 tisuća ljudi, čiji se veći dio nalazio na desnoj obali rijeke Seine. Udaljenost od prednje obrane Pariza do centra kretala se od 5 do 10 km. Broj zaštitnika grada kretao se, prema raznim izvorima, od 28 do 45 tisuća. Od toga 26 000 vojnika i oko 12 000 dobrovoljaca i 150 topova. Branitelji su se oslanjali na visok moral i iščekivanje dolaska Napoleona i njegove vojske.

Saveznici su došli do Pariza sa sjeveroistočne strane u tri stupca s brojem od oko 100 000 ljudi (od kojih 63 000 Rusa). Ovu vojsku vodili su feldmaršal Blücher, general Barclay de Tolly i prijestolonasljednik Württemberga. Borbenim djelovanjima na lijevom i središnjem dijelu zapovijedao je ruski general Barclay de Tolly.

Saveznici su bili odlučni da zauzmu Pariz prije dolaska Napoleona i zbog toga nisu čekali koncentraciju svih snaga za napad iz više pravaca. U 6 sati ujutro 30. ožujka 1814. napad je počeo na pozicije francuske vojske kod sela Pantina 2. pješadijskim korpusom princa Eugena od Württemberga. U isto je vrijeme general Rajevski s 1. pješadijskim korpusom krenuo u juriš na uzvišenje Belleville, gdje su se mogle nalaziti artiljerijske baterije Francuza.

Francuzi su izvršili snažan protunapad na Pantin, nanijevši gubitke od 1500 poginulih 2. pješadijskom korpusu, nakon čega je Eugen od Württemberga tražio pomoć od Barclayja de Tollyja koji mu je poslao u pomoć dvije divizije 3. grenadirskog korpusa koji je riješio ishod bitke. Francuzi su odstupili.

Feldmaršal Blücher je svoje nastupanje na lijevom krilu započeo u 11 sati. Ka utvrđenom selu La Vallette približavali su se pruski korpus Yorcka i Kleista. Uvidjevši nadmoć saveznika, Joseph Bonaparte pobjegao je s bojišta ostavivši punomoć Marmontu i Mortieru za predaju grada radi spasenja.

U jedan sat popodne snage pod zapovjedništvom prijestolonasljednika Eugena prešle su Marnu i napale desno krilo francuske vojske s istoka prošavši Vincennesku šumu, nakon čega su zauzeli selo Charenton. Barclay de Tolly je obnovio nastupanje na centru nakon čega je zauzeto uzvišenje Belleville. Na visove je ruska vojska odmah koncentrirala artiljeriju koja je sada kao na dlanu imala francusku prijestolnicu.

Obrana Pariza 30. ožujka 1814. godineWikimedia

Nakon što je bitka već riješena, želeći spasiti prijestolnicu od bombardiranja i uličnih borbi, maršal Marmont je u pet sati popodne otpravio parlamentarce ruskom caru Aleksandru I., nakon čega je dobio povratni odgovor: "Car će narediti prekid djelovanja ako se Pariz preda, inače do večeri okolna mjesta neće više znati gdje je bila prijestolnica."

Popodne 31. ožujka s konjičkom svitom centrom Pariza se prošetao ruski car Aleksandar I. Po sjećanjima, stanovnici su znatiželjno izlazili na balkone i promatrali ruske i savezničke vojnike. Tek kada su se približavali centru, pristaše monarhije su stidljivo isticale bijele značke, simbol Bourbona. Francuskoj vojsci je dozvoljeno da se povuče iz grada. Posljednje neprijateljske postrojbe koje su stupile u Pariz bile su engleske u 15. stoljeću.

Gubici Savezničke vojske bili su veći od 8000, od čega 6100 ruskih vojnika, čija su imena bila upisana u katedralu Krista Spasitelja. Francuski gubici su ocijenjeni između 4500 i 5000, a pored toga je zarobljeno preko 150 francuskih topova. Nakon pada Pariza Napoleon se odlučio za odricanje od prijestolja i egzil.
preneseno sa : Russia beyond

Da nije bilo grofa Pavla Šuvalova, ne bi bilo ni čuvenih Napoleonovih sto dana, niti bi se ikada odigrala Bitka kod Waterlooa.

U proljeće 1814. godine Francusko je Carstvo prestalo postojati. Savezničke trupe su zauzele Pariz, Napoleon se odrekao prijestolja, a na vlast su u Francuskoj ponovo došli Burbonci. U znak poštovanja prema čovjeku koji je nekada imao vlast nad cijelom Europom saveznici su Bonaparteu ostavili titulu cara, ali je mogao upravljati samo malenim otokom Elbom u Sredozemnom moru.

Napoleon potpisuje abdikaciju.François Bouchot/Muzej povijesti Francuske

Napoleon je krenuo u progonstvo krajem travnja, oprostivši se u dvorcu Fontainebleau s vojnicima svoje Stare garde. Morao je proći kroz cijelu Francusku do luke Fréjus, gdje ga je već čekao brod koji će ga odvesti na Elbu.

Napoleon nakon abdikacije u dvorcu Fontainebleau.Paul Delaroche

Svrgnuti car je putovao skromno, u običnim kočijama, u pratnji manjeg konvoja i nekoliko izaslanikakoje su mu saveznici dodijelili. U ime cara Aleksandra Prvog Bonapartea je pratio general poručnik Pavel Šuvalov. Upravo njemu će Napoleon dugovati život.

Protiv Napoleona

Kada je "Velika armija" prodrla u Rusko Carstvo, grof Pavel Šuvalov je zapovijedao Četvrtim pješadijskim korpusom, ali se vrlo brzo teško razbolio te je bio prisiljen predati zapovjedništvo drugome.

Portret grofa P. A. ŠuvalovaGeorge Dawe/Ruski muzej

Šuvalov se vratio na front 1813. godine, kada su se ruske trupe već kretale Europom, polako postiskujući Francuze prema Parizu. Grof je pratio cara Aleksandra I. u svim bitkama, a za sudjelovanje u "Bitci naroda" kod Leipziga dobio je orden svetog Aleksandra Nevskog.

U posljednji tren

U prvo vrijeme je narod dočekivao Napoleona i njegovu pratnju likovanjem i uzvicima "Živio car!" Međutim, kako su se kretali na jug, oduševljenje je bivalo sve manje, narod je uglavnom šutio, da bi na kraju pokazao i neskrivenu mržnju.

U Provansi je gomila obasula Bonapartea psovkama i prokletstvima, a on je bio spokojan, pretvarajući se da sve to nema nikakve veze s njim.

Prava opasnost ga je čekala u gradiću Orgonu, južno od Avignona. Usput je gomila postavila vješala s Napoleonovom figurom od slame. Ljudi su pojurili prema zatvorenim kočijama u pokušaju da svrgnutog cara izvuku vani i ubiju. U raspirivanju narodnog gnjeva mogli su sudjelovati i rojalisti, koji su bili zainteresirani da "korzikanski monstrum" ne stigne na odredište.

Napoleon napušta Elbu.Joseph Beaume

Gomila je savladala malobrojni konvoj i već je bila blizu cilja kada je pristigao grof Šuvalov. On je jedini izdržao pritisak, a zatim je i sam šakama i vikom potisnuo gomilu. Tako je dobio na vremenu i dao znak Napoleonovom kočijašu da potjera konje i što brže napusti Orgon.

Kada im je izmakao Bonaparte, nezadovoljnici su bili spremni rastrgati Šuvalova, no čim su saznali da je pred njima ruski general, obradovali su se i pozdravili ga poklicima: "Živjeli naši osloboditelji!"

Ubrzo je Šuvalov stigao Napoleonovu kolonu i predložio mu da zamijene kapute i da on, Šuvalov, sjedne na Napoleonovo mjesto. On je ujedno objasnio da će tako atentator, ako se pojavi, ubiti njega, ruskog generala, umjesto Napoleona. Kada je Napoleon u čudu pitao zašto bi Šuvalov to učinio, ovaj mu je odgovorio: "Moj car Aleksandar mi je naložio da vas živog i zdravog dostavim na mjesto progonstva. Izvršenje naredbe moga cara za mene je pitanje časti."

Zahvalnost

Nekoliko dana kasnije Napoleon se živ i zdrav ukrcao na britansku fregatu "Neukrotivi" kojom je otplovio na mediteranski otok. Uoči polaska je ruskom grofu poklonio svoju sablju u znak zahvalnosti.

Napoleonova sablja(CC BY-SA 3.0)

Francuski car je tu sablju dobio "za Egipatski pohod" još kao prvi konzul Republike i gotovo se petnaest godina nije odvajao od nje. Činjenica da ju je poklonio ruskom grofu bila je znak Napoleonove iskrene zahvalnosti.

Nepunih godinu dana kasnije Bonapartea će se vratiti u Francusku da trijumfalno preuzme vlast i još će tri mjeseca drmati Europom, a u svemu tome je značajnu ulogu odigrao i ruski general.
preneseno sa : Russia beyond

The Louvre museum in Paris on Friday said it was planning to re-open its doors on July 6 following new steps announced by French Prime Minister Édouard Philippe to ease the country's Covid-19 lockdown.

In a statement, the Louvre, France's most visited museum, said a progressive re-opening would entail a reservation system and new signage that would enable "maximum security conditions" for visitors in addition to the wearing of masks and recommended social-distancing measures.

The statement came a day after Prime Minister Philippe announced details of the second phase in the gradual lifting of France’s strict coronavirus lockdown, which included a nationwide reopening of bars and restaurants from June 2. But in Paris, where the risk of coronavirus spread remains higher than in the rest of the mainland, only the outside terraces of eating and drinking establishments can reopen to clients.

French Culture Minister Franck Riester on Friday held a meeting with the presidents of major cultural institutions and following this a provisional re-opening schedule was released.

The Louvre Museum, the Tuileries gardens, the "jardin du Carrousel" and the Eugène Delacroix National Museum, all part of the same public institution, were all preparing for a phased reopening, the statement noted.

The "jardin du Carrousel" will open Saturday, May 30, while the Tuileries garden will open Sunday, May 31. Gatherings would still be restricted to groups of no more than 10 people.

The Louvre, which had 9.6 million visitors last year, closed in March, just days before France went into a strict nationwide lockdown to stem the spread of the virus

Svjetska odredišta oprezno poduzimaju korake za ublažavanje ograničenja putovanja i dolaske stranih turista uvedenih kao odgovor na covid19, te je prema novim istraživanjima Svjetske turističke organizacije (UNWTO) početkom lipnja oko 3 posto globalnih odredišta poduzelo takve korake.

Autor : Hina

Očekujući kako će se u idućim tjednima u svijetu povećavati broj odredišta koja će se otvarati i time i potaknuti turistička kretanja, iz UNWTO-a podsjećaju da su nedavno objavili globalne smjernice za otvaranje turizma, signalizirajući prijelaz u pripremu za jači i bolji oporavak.

"Od početka pandemije covid19 pratimo, razmatramo stanje i mjere u 217 svjetskih odredišta, od kojih je u posljednja dva tjedna do desetak njih ublažilo ograničenja putovanja za strane turiste, no još uvijek gotova sva u svijetu i dalje imaju neku vrstu ograničenja zbog covida19.

Novo istraživanje UNWTO-a pokazuje i da je od 18. svibnja do sada još 75 posto destinacija u svijetu i dalje potpuno zatvoreno za strane turiste, kod njih 40 posto ograničenja za putovanja postoje već deset tjedana, a kod 24 posto 14 tjedana ili više.

Povodom postupnog otvaranja pojedinih globalnih odredišta za turiste, glavni tajnik UNWTO-a Zurab Pololikašvili ističe da je u tom procesu važno pravovremeno i odgovorno ublažavanje ograničenja, te da to može pomoći osigurati i brojne društvene i ekonomske koristi.

"Otvaranje turizma pridonijet će preživljavanju milijuna ljudi širom svijeta, jer je u mnogima sektor pokretač održivog razvoja i stup ekonomije. Zato naglašavamo potrebu za budnošću, odgovornošću i međunarodnom suradnjom jer se svijet polako iznova otvara", poručio je glavni tajnik UNWTO-a s početkom lipnja, u kojemu UNWTO u svijetu uslijed popuštanja mjera očekuje pojačavanje turističkih aktivnosti.

Napominjući da je turizam 'žilav' i spreman vratiti se na put rasta, iako je covidom19 među najteže pogođenim granama u svjetskom gospodarstvu, UNWTO naglašava da se suradnjom vlada i privatnog sektora mogu poduzeti mjere za ubrzanje oporavka u predstojećim mjesecima.
Većina država još zatvorena za turizam

Nova istraživanje UNWTO-a pokazala su i da što je turizam važniji ekonomijama pojedinih destinacija, veća je vjerojatnost da će uvesti potpuno zatvaranje granica. Primjerice, u segmentu odredišta Male otočne države u razvoju 85 posto ih i dalje ima potpuno zatvorene granice za turističke svrhe.

Nadalje, sve regije svijeta po UNWTO-u imaju više od 65 posto svojih odredišta potpuno zatvorenih za turizam - u Africi je 74 posto zatvorenih, u Amerikama 86 posto, u Aziji i Pacifiku 67 posto, u Europi 74 posto i na Bliskom Istoku 70 posto.

Također su u još brojnim destinacijama u svijetu na snazi i ograničenja unutarnjih putovanja, suspenzije avio letova, obvezna samoizolacija i karantena turističkih dolazaka.

Voditelj Službe za susjedne zemlje u MUP-u Tomislav Kufner izjavio je u ponedjeljak da građani Europske unije, koji nisu iz 10 zemalja koje mogu slobodno ulaziti u Hrvatsku, moraju imati opravdan razlog za ulazak u našu zemlju.

"Građani deset zemalja EU mogu u Hrvatsku ući bez posebnog uvjeta ili razloga, građani ostalih članica EU i trećih zemalja kod dolaska moraju imati opravdan razlog", rekao je Kufner jutros na Hrvatskom radiju. Objasnio je kako to mogu biti poslovni ili osobni razlozi, primjerice, posjedovanje nekretnine.

„Postupak je takav da dolaskom na granični prijelaz, uz standardnu proceduru koja je bila i prije pojave koronavirusa, davanje putne isprave na pregled, sada moraju dati i broj telefona i adresu na kojoj će boraviti u Hrvatskoj“, rekao je Kufner u emisiji „U mreži Prvog“.

To su, pojasnio je, zdravstvene ili epidemiološke mjere kako bi imali kontakt u slučaju da epidemiolozi moraju s njima stupiti u kontakt.

Kufner je rekao da je suradnjom ministarstava unutarnjih poslova i turizma razvijena aplikacija Welcome to Croatia. „Strani putnici preko te web stranice mogu popuniti obrazac s podatcima o mjestu kamo putuju, njihove osobne podatke, ukoliko putuju sa suputnicima i njihove podatke, kao i neke epidemiološke podatke, kazao je.Zemlje iz kojih se slobodno ulazi u Hrvatsku su Slovenija, Mađarska Austrija, Češka, Slovačka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska i Njemačka.

Metelko - Zgombić: Austrija se još nije otvorila prema Hrvatskoj, dopušta tranzit

Državna tajnica u Ministarstvu za vanjske i europske poslove Andreja Metelko-Zgombić rekla je kako je Hrvatskoj važno da stranci, kada dolaze, poštuju epidemiološka pravila, da ima sve podatke za vrijeme njihovog boravka radi sigurnosti naših građana i njih samih.

„Jednako nam je važno da, kada se vraćaju, ne moraju ići u karantenu, nego da se slobodno mogu vratiti svojim kućama“, poručila je državna tajnica, prenosi HRT na svojem web portalu.

Metelko-Zgombić je rekla i da se Austrija nije još otvorila prema Hrvatskoj, ali da dopušta tranzit.

" Stranci mogu mirno proći kroz Austriju i doći u Hrvatsku kao u krajnju destinaciju za turizam", rekla je državna tajnica.

Turska, Rusija i Australija u ponedjeljak postupno ublažavaju ograničenja uvedena zbog koronavirusa.

U Turskoj su od ponedjeljka ponovno otvoreni restorani, kafići i parkovi te se ukidaju ograničenja za međugradska putovanja.

Vlada turskog predsjednika Tayyipa Erdogana postupno je ublažavala ograničenja zadnjih nekoliko tjedana, a vlasti kažu da je epidemija sada pod kontrolom.

U zemlji je od koronavirusa umrlo više od 4500 ljudi, a zaraženo je više od 160.000.

Restorani, kafići, gimnastičke dvorane, bazeni plaže, parkovi, knjižnice i muzeji od ponedjeljka ponovno rade.

Otvaraju se i domovi te vrtići, no ostaju ograničenja kretanja za ljude starije od 65 godina i mlađe od 18.

Moskva ublažava strogu karantenu

U Rusiji pak Moskovljani u ponedjeljak mogu napustiti svoje domove i prošetati se prvi put u zadnjih devet tjedana, u sklopu djelomičnog ublažavanja stroge karantene zbog novog koronavirusa.

Moskovski gradonačelnik Sergej Sobjanin prošli je tjedan rekao predsjedniku Vladimiru Putinu da će ublažiti neka ograničenja u ruskome glavnom gradu u kojemu živi 12,7 milijuna , te da bi se mogao otvoriti niz prodavaonica.

Moskovske trgovine koje su se morale zatvoriti krajem ožujka, uključujući auto salone, kemijske čistionice, knjižare i praonice, bit će ponovno otvorene.

Građani će se moći prošetati tri puta tjedno u označenim danima, određenima prema adresi gdje žive. Ljudi mogu i trčati ili vježbati vani, no samo između 5 i 9 sati ujutro.

I dalje se prijavljuju tisuće novozaraženih svaki dan širom 11 ruskih vremenskih zona, a glavni grad i dalje je najteže pogođen u pogledu broja potvrđenih slučajeva.

Ipak, zadnjih je tjedana stopa zaraženih oštro pala. Moskva je u nedjelju prijavila 2595 novih slučajeva, u usporedbi s prijašnjim dnevnim porastom više od 6000 slučajeva.

Putin je prošli tjedan odredio da se odgođena vojna parada na Crvenom trgu u povodu Dana pobjede održi 24. lipnja.

Rusija je potvrdila da je broj zaraženih koronavirusom tijekom vikenda prešao 400.000, što je treći po visini u svijetu.

Australija s oprezom popušta mjere

Od ponedjeljka se značajno ublažavaju i mjere u australskoj saveznoj državi koja je najjače pogođena koronavirusom, Novom Južnom Walesu. U cijeloj zemlji, uključujući i prijestolnicu Sydney, otvaraju se restorani, kafići, klubovi i barovi, uz ograničenje od maksimum 50 ljudi u isto vrijeme.

Također se ukidaju restrikcije vezano uz slobodu putovanja između država, a dopušta se i veći broj prisutnih, 20 odnosno 50, prilikom vjenčanja i sprovoda.

Otvaraju se i muzeji, knjižnice, galerije, zoološki vrtovi, parkovi. I dalje ostaju vrijediti pravila socijalne distance.

"Uz popuštanje mjera apsolutno je ključno da se testiraju svaki pa i najmanji simptomi", upozorila je premijerka te države Gladys Berejeklian na Twitteru.

Ministarstvo zdravstva u ponedjeljak je objavilo da su registrirana tri nova slučaja koronavirusa, koja su uvezena izvana.

Australija je zabilježila 7,195 slučajeva koronavirusa, a većina njih, 3,098, bila je u Novom Južnom Walesu, u kojem je i umrlo polovica od 103 umrle osobe koje su bile zaražene koronavirusom.

Nakon što je epidemija završila u većini balkanskih zemalja srpska premijerka Ana Brnabić zamolila je EXIT Festival da se ne otkaže već pomakne na kasniji ljetni termin. Ova vijest postala je jedna od vodećih vijesti svjetske glazbene industrije prošli tjedan i donijela tako potrebnu nadu za povratak live evenata i vraćanja života u normalu.

Sada, nakon dodatnih konzultacija, novi datumi 20. rođendanskog slavlja najvećeg festivala naše regije i jednog od vodećih festivala svijeta postavljeni su od 13. do 16. kolovoza ove godine! Exit tim najavjuje i da će se cijeli događaj organizirati u bliskoj suradnji s Nacionalnim kriznim stožerom Republike Srbije, a kao jedna od mjera će biti smanjen kapacitet festivala na pola od uobičajnih 55.000 posjetitelja po danu. Također, bit će zatvoreni pojedini rovovi i opkopi u kojima je inače smješteno oko 40 pozornica i zona. Ipak, najimpresivnija mjesta Petrovaradinske tvrđave koja čine EXIT legendarnim, kao što su kolosalna Dance Arena, Main Stage i ikonska No Sleep pozornica, kao i još neke pozornice, sjajit će i ovog ljeta punim sjajem!

Ponovno pokretanje prodaje ulaznica kreće 1. lipnja, dok više detalja o festivalu, mogućnostima refundacije i programu stiže u nadolazećim danima. Festivalski tim je potvrdio da je veliki broj izvođača izuzetno željan nastupiti ovog ljeta. Mnogi su bili u izolaciji mjesecima, odvojeni od fanova, pa EXIT vide kao mogućnost da se svi skupa ponovo ujedine.

Iz EXIT-a dodaju kako su dobili mnogo poruka i mailova podrške od umjetnika, agenata i drugih festivala, koji održavanje Exita vide kao šansu za oživljavanje kompletne svjetske event industrije. “Još važnije od oživljavanja muzičke industrije je signal nade i optimizma koji šaljemo cijelom društvu, a to je da je najgore iza nas. Između širenja panike, koje u prošlom razdoblju nije manjkalo i optimizma, mi uvijek biramo ovo drugo” – rekao je EXIT-ov osnivač Dušan Kovačević i dodao znimljivu referencu na festivalsku revolucionarnu povijest: “Prije točno 20 godina, nakon desetljeća izolacije i rata u 90-ima, našli smo izlaz i prihvatili ga kao svoje ime. Sada je vrijeme da pronađemo globalni izlaz iz pandemijske krize.”

Regionalnih turistički eksperti na nedavno održanoj tribini “Od otkazivanja do otkaza” u sklopu međunarodne konferencije EXIT Strategy, iznjeli su procjenu kako je Srbija napravila jako pametan potez što je prva objavila ovakvu vijest, jer će mladi upravo biti prvi koji će putovati, te kako će se u državama koje to prepoznaju brže oporaviti turizam od drugih. O preporuci srpske premijerke da se Exit odgodi za kolovoz izvestili su i brojni globalni mediji. Slavni britanski list Guardian naveo je da je Srbija uspela prevazići zdravstvenu krizu bez težih posljedica, dok britanski Telegraf ističe procjenu kako će do kolovoza epidemiološka situacija biti pod potpunom kontrolom u čitavoj Europi. I američki Pollstar piše o drastičnom poboljšanju zdravstvene situacije i prenosi kako primjer EXIT-a može pomoći ubrzanju oporavka cjelokupne svjetske glazbene industrije.

Srbija, kao i mnoge europske države, ponovo će otvoriti svoje granice bez ikakvih limita ili PCR testova. Organizatori napominju da ukoliko slučajno dođe do novog vala epidemije u pojedinim državama, posjetitelji iz tih zemalja će morati proći PCR test koji će biti besplatan ili izuzetno jeftin. Ipak, srpska premijerka Ana Brnabić izjavila je kako epidemiolozi očekuju da će situacija u cijeloj Europi do kolovoza biti u potpunosti pod kontrolom.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Le musée du Louvre, le musée national Eugène-Delacroix et le Louvre-Lens préparent leur réouverture...

Follow

Pages