Archive for 05/30/17

Rodno mjesto najvećih tajni u povijesti čovječanstva.
Nepresušni izvor teorija zavjera.
Država kojoj pripada najviše prefiksa ”naj”.
Država kojoj pripada najviše odrednica ”jedina” i ”samo”.

Najmanja je na svijetu.
Njena željeznica je najmanja.
Ima najmanje stanovika, ali najveću stopu pismenosti.
Njena dijaspora je najmanja.
Stopa kriminaliteta najveća.
Ima najveću katoličku crkvu.
Jedina je kompletna pod zaštitom UNESCO-a.
Jedina nema vladu.
Samo ovdje državljanstvo nije zajamčeno rođenjem.
Samo ovdje nema obaveznog poreza.
Jedina je sa 100 posto urbanim područjem.
Samo ovdje nijedan jezik po zakonu nije službeni.
Samo su ovdje bankomati na latinskom jeziku (isprobano).
Jedina ova država nema organiziranu diplomatsku službu.
Samo ovdje nema predizbornih kampanja.
Jedina država bez ikakvih prirodnih resursa.
Samo ovdje nema nikakvih agrikulturnih aktivnosti.
Jedina je ovo država u koju se stiže jednom ulicom.
Samo ovu državu u potpunosti opasava jedan grad.
Ovo je jedina država koja navečer zaključava svoja vrata.

Da,da,da. Baš tako pišem o Vatikanu.

Dakako riječ je o 85 godina starom Vatikanu, nazvanom po rimskom brdu Monte Vaticano.

Iako nema ni tisuću stanovnika, Vatikan ima više od 2.000 zaposlenih. Ima svoju zastavu, grb, sudstvo, telefonski i telekomunikacijski sustav, astronomski opservatorij(i to kakav), ima i radio( prvi radijski prijenos je pokrenuo sam Guglielmo Marconi tj. papa Pio XI ( Qui arcano Dei) 12.veljače 1931. godine).
Ima i TV stanicu, novine(čuvene L’Osservatore Romano, utemeljene 1861.godine).
Ima i poštu, željeznicu, zatvor, bolnicu i bankovni sustav,mada nema valutu.
Vojsku nema, a čuvana je najbolje. Ništa ne proizvodi niti izvozi, ali novca joj ne nedostaje.
Iako nema ni kvadratni kilometar ukupne površine, ova je država epicentar svjetskih zbivanja već kroz stoljeća.

On line ulaznice za Baziliku :

10 godina za vječnu slavu!

U ovu se državu stigli smo Ulicom pomirenja (Via della Conciliazione), koju je u čast pomirenja Italije i Vatikana dao sagraditi Benito Mussolini.
Pruža se od rijeke Tiber i Anđeoske tvrđave od koje smo mi dolazili prema Vatikanu do Trga sv. Petra (Piazza San Pietro), koji je priča za sebe i o njemu ću poslije.
Prostranstvo umjetnosti arhitekture projektirao je slavni Lorenzo Bernini. Impozantni projekt uspješno je dovršen u svega 10 godina.

Trg sv. Petra okružuju kolonade sastavljene od 284 dorska stupa poredana u četiri reda. Na stupovima je 140 statua svetaca. Centralni dio trga zauzima 25 metara visok egipatski obelisk, koji potječe iz 13 stoljeća prije Krista. Dvije su točke posebno označene kod obeliska – one sa kojih četiri reda stupova izgledaju kao jedan. Te su točke označene bijelim mramornim pločama na kojima piše Centro del Collonato. Obelisk je okružen fontanama. Prvo je napravljena Madernova fontana, da bi se na drugoj strani izgradila njezina kopija kako ne bi bila narušena simetrija trga.

Habemus Papam!

Sa Trga sv. Petra ulazi se u najistaknutije mjesto Vatikana, ujedno i najsvetije za katolike –Baziliku sv. Petra. U njoj je grobnica sv. Petra, prvog pape i velikog katoličkog mučenika. Građena je različitim intenzitetom doslovno stotinama godina. Iako započeta u četvrtom, konačno je dovršena u 16. stoljeću. S obzirom na to da je umro ubrzo nakon započinjanja radova na bazilici, Bramantea se cijeni kao autora idejnog rješenja. Nakon njegove smrti rad su nastavili mnogi veliki umjetnici: Rafael koji je završio prekrasne freske, Michelangelo koji projektirao je impresivnu kupolu, dok je Maderno svoj pečat stavio na pročelje.

Ulaz u baziliku čini pet vrata: Vrata smrti, Bronzana vrata, Sveta vrata, Vrata dobra i zla i Vrata svetih sakramenata. Najvažnija su Sveta vrata koja su zazidana, a papa ih otvara samo za vrijeme Svete godine. Iznad glavnog ulaza je svima poznata Loža blagoslova, po mjestu odakle se proglašava izbor novog pape riječima Habemus Papam i odakle papa daje svoj Urbi et orbi.

Na podu koji spaja ulaz u crkvu s oltarom po veličini su popisane sve crkve svijeta. Naravno, ova – koja može primiti istovremeno 60.000 ljudi, na čelu je popisa. Njena unutrašnjost je impozantna, koja vam odmah objašnjava i zašto se na njoj radilo stotinama godina. Oko 450 statua, 500 stubova i 50 oltara krasi baziliku, te 39 niša u kojima su statue svetaca i svetica – osnivača vjerskih redova.

Brončani baldahin

Dominantan je Brončani baldahin. Za ovo 29 metara visoko zdanje, ujedno najveće brončano umjetničko djelo na svijetu, zaslužan je Bernini. Ispod baldahina je papinski Glavni oltar i grobnica sv. Petra. U ovoj bazilici je i slavna Michelangelova Pietà, završena 1499. kada je umjetnik imao svega 25 godina. Ime Pietà se odnosi na zajednički tip vjerske kompozicije. Ovo je svakako najčuveniji primjer. Predstavlja Bogorodicu kako sjedi s mrtvim sinom u krilu, izvučena iz narativnih scena oplakivanja nakon Isusove smrti. Zamišljena je da izazove promatračeve pokajničke molitve za grijehe koji su zahtjevale Isusovu žrtvu. Stoga, ovdje su trnci kroz cijelo tijelo apsolutno neizbježni i istovremeno potpuno očekivani, jer u neopisivo akustičnom prostoru osjećate uzdah svakog posjetioca. Nerijetko i plač.

Pietà

Tu je i brončana statua sv. Petra iz 13. stoljeća koju nazivaju i Crni papa. Predmet je velikog poštovanja hodočasnika, koji dolaze poljubiti stopalo sv. Petra i time iskazati svoju poniznost, oduživši mu se za poniznost koju je on pokazao za Isusa.

Do kupole, sa koje se pruža jedan od najljepših pogleda na svijetu, vode čak 323 stepenice. Nju je Bramante osmislio po uzoru na Pantenon. Međutim, najznačajniji trag je ostavio Michelangelo, koji je podigao i proširio. Na dijelu svoda između lukova su četiri medaljona prečnika 8 metara, gdje su u mozaiku prikazani evangelisti.

Iznad je svima nama čuveni natpis na latinskom kojim Isus osniva crkvu: Ti si Stijena i na toj stijenu sagradit ću crkvu svoju. Dajem ti ključeve Kraljevstva nebeskog.

Uspon na ovu magičnu kupolu je moguć svaki dan, izuzev Božića i Uskrsa.

Zanimljivo je da Bazilika sv. Petra nije papina katedrala. S obzirom da je papa ujedno i biskup Rima, njegova je katedrala bazilika sv. Ivana Lateranskog.

O posjeti njoj sam pisao na https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/03/bazilika-sv-ivana-lateranskogrim.html

Riznica blaga svijeta

Nakon bazilike, put vas neizostavno mora odvesti u najvrednije muzeje svijeta, pomno uređene vrtove i neprocjenjive kripte. Smješteni u Apostolskoj palači, Vatikanski muzeji više na:

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/kako-uci-u-vatikanski-muzeji.html

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/egipatski-muzej-vatikanskih-muzeja.html

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/sikstinska-kapela.html

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/vatikanska-pinakoteka.html

Oni su čuvari najvrednije zbirke umjetnina na svijetu. Sastoje se od šest cjelina: Egipatskog i Etrušćanskog muzeja, Sikstinske kapele, Rafaelovih stanci, Pinakoteke i Etnološkog muzeja.

Čak ubrzano razgledavanje 1.400 soba Vatikanskog muzeja bi vam moglo oduzeti dva do tri dana. Ukupna dužina hodnika je 14,5 kilometara. Kad bi pred svakom umjetninom stali samo jednu minutu, trebale bi nam ukupno 4 godine da pogledamo ama baš svaku.

Mislim da je samo Louvre bogatiji sa umjetninama.
https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2016/07/posijet-lovreu.html

Tako primjerice kad dođete do dijela Vatikanske biblioteke, potpuno besvjesno usporavate disanje, kao da osjetite nadnaravni strah da dahom ne oštetite neko od najvrednijih blaga svijeta.
Ova biblioteka sadrži i baštini impresivnih 75.000 bibliografskih i rukopisnih rariteta.
Među njima je rukom pisana Biblija iz 4. stoljeća, Procopiusova Tajna povijest, originalna Vergilijeva djela, Evanđelje po Mateju iz 6. stoljeća, jedan dio Cicerenovog djela De Repubblica, kao i zbirka drevnih freski u kojoj se ističe Aldobrandinsko vjenčanje, koje opisuje pripreme za vjenčanje Roksane i Aleksandra Velikog.

Treba napomenuti da su nedjeljom Vatikanski muzeji zatvoreni, osim zadnje nedjelje u mjesecu.

Veličanstveno, neponovljivo i maestralno

Kad prođete sve pobrojane dvorane muzeja, stižete do veličanstvene Sikstinske kapele.
https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/sikstinska-kapela.html

Sagrađena je krajem 15. stoljeća po nalogu pape Siksta IV, a djelo je arhitekte Giovani de’ Dolcija. Papa je oslikavanje kapele povjerio najboljim slikarima svoga doba, kao što su Perugino, Botticelli, Ghirlandaio i Cosimo Roselli. Sikstina kapela je najbolji odraz simbioze božanske snage i ljudske kreativnosti, čiji se vrhunac ogleda u impresivnom svodu Sikstinske kapele. Oslikao ga je Michelangelo.

Iako je s nezadovoljstvom prihvatio nagodbu,čak prije prisilu, s papom Pavlom III. da naslika freske, posao je završio u samo 5 godina. Ni više od 500 godina kasnije nije sasvim jasno kako je to učinio. Svaki lik je prvo slikao na papiru, pa onda na svodu. Većinu posla završio je ležeći na skeli. Dan i noć. Slikarskim umijećem pobijedio je zakone fizike. Dvadesetak godina kasnije na zidu iza oltara naslikao je Posljednji sud – ujedno naslikavši i svoj lik u vječnosti. Do danas je to nedvojbeno najveličanstvenije, neponovljivo, maestralno i nepobijeđeno umjetničko djelo.

Iako povijesni dokumenti sadrže tvrdnje da je genijalac Michelangelo jedva pristao raditi na Siktinskoj kapeli, rad na njenom svodu svijetu je pokazao da je Michelangelo i revolucionarni arhitekt. Kao niko prije njega, a teško i poslije, Michelangelo je spojio slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu.

Ova se riznica svijeta za oči javnosti zatvara samo u vrijeme održavanja konklava. Možda najveći razlog što je baš ona izabrana za mjesto održavanja najtajnijeg izbora na svijetu, jeste njena kompaktna i utvrđena arhitektura. Tradicija je da se rezultat svakog glasanja kardinala objavljuje vanjskom svijetu dimom nastalim spaljivanjem listića kojima se biralo. Ako papa nije izabran iz kapele se pušta crni dim, dok se sretna vijest o izboru novog pape svijetu objavljuje simboličnim bijelim dimom.

Udio impresivne svjetske povijesti, odnedavno je utkano i ime susjedne Bosne i Hercegovine – zahvaljujući maestralnom Safetu Zecu. Naime, 27. rujan 2014. ostat će upisan kao datum kada je nakon četiri stoljeća upražnjeno mjesto u centralnoj rimskoj isusovačkoj crkvi, kapeli Della Passione, na 200 godina isusovačkog reda, popunjeno djelom Skidanje Isusa s križa velikog Bosanskohercegovačkog umjetnika Safeta Zeca.
Impresivno djelo visine 3 i širine 2 metra predstavio je sam papa Franjo. Zec je ovaj komadić povijesti stvarao u svom počiteljskom i venecijanskom ateljeu. Do 17. stoljeća u centralnoj isusovačkoj crkvi stajala je slika La Pieta italijanskog renesansnog slikara Scipione Pulzone de Gaeta, koja je trenutno u Metropolitan muzeju u New Yorku.

Tajnije od tajnijeg

Nakon što je u 17. stoljeću Vatikanski arhiv odvojen od Vatikanske biblioteke, nedvojbeno je postao najtajnije mjesto na svijetu. Ljubitelji svjetskih tajni skloni su reći da ne postoji iole značajnija osoba od postanka svijeta, a da Vatinski arhiv nema bar jedan tajni spis o njoj. Ljubomorno čuvani epicentar moći svijeta ima 85 kilometara polica i smatra se jednim od najvažnijih svjetskih središta za povijesna istraživanja, jer sadrži desetke miliona raznih dokumenata.

Papa Lav XIII, arhiv je otvorio za javnost. Naravno, ne u potpunosti. Odlučeno je da se kroz slijedeća desetljeća pomjeraju granice skidanja tajnosti s dokumenata iz određenih perioda. Svaki papa određuje period iz kojeg se može pristupati dokumentima. Sada se, prema odluci pape u miru Benedikta XVI ne može do pisanih svjedočanstava svježijih od 1939. godine. A na to se nadovezao i papa Franjo.

Naravno, uz izuzetke se može.

Takav jedan izuzetak se dogodio prije pet godina, kada je više od 100 originalnih dokumenata neprocjenjive vrijednosti, četiri stoljeća čuvanih u najvećoj tajnosti, učinjeno dostupnim javnosti. Nakratko – tokom revolucionarne izložbe Svjetlo u tajnama – razotkrivanje tajnog vatikanskog arhiva, upriličenom povodom 400. godišnjiice osnivanja arhiva u sadašnjem obliku.

Dokumenti koji su izazvali svjetsku pomutnju jesu oni o nevjerovatnim zbivanjima i procesima Galileo Galileju i vitezima templarima.Koji su i meni osobno jako zanimljivi.

Podsjetimo se 22.6.1663. Galilio Galilei je pod pritiskom crkvenih vlasti potpisao da poriče svoja uvjerenja da je Sunce centar svemira, zbog kojih je i osuđen. Dokument otkriva da je vremešni Galileo, kako bi izbjegao lomaču, prihvatio arbituru. Stoji da je kleknuo pred suce, u lijevoj ruci držao upaljenu svijeću, a desna ruka mu je bila na Svetom pismu. Tri stotine pedeset devet godina kasnije, svijet i crkva ispravljaju nepravdu odlukom pape Ivana Pavla II, koji je zatražio oprost i ukinuo ondašnju inkvizicijsku presudu.

Gotovo još nevjerojetnijim izgleda 60 metara dug spis sa suđenja vitezovima templarima iz 1308. godine, koji iznosi svjedočenja templara koji su preživjeli svekolika mučenja.

Jedan od zanimljivijih eksponata je i pismo koje je Marija Stuart, vladarica Škotske napisala na francuskom jeziku papi Sikstu V. samo nekoliko tjedana prije smaknuća.1587. godine Marija je optužena za sudjelovanje u Babingtonskoj zavjeri koja je imala za cilj ubiti Elizabetu. Osuđena je na smrt i pogubljena odrubljivanjem glave nakon što je sama Elizabeta potpisala nalog za smaknuće.

Tu je i glasovita peticija koju su potpisala 83 engleska lorda i uglednika kojom mole papu da poništi brak Henrika VIII i Katarine Aragonske.

Ovo je vjerovatno i posljednji put da su baš ovi dokumenti napustili sigurnost vatikanske Apostolske palače i strogo čuvanog podzemnog spremišta. Svi dokumenti nose oznaku Archivio Segreto Vaticano (Tajni vatikanski arhiv). Zvanični Vatikan tvrdi da se riječ secretum odnosi na izvorno latinsko značenje koje je točnije prevesti kao privatni, jer je riječ, kako kažu, o privatnom papinskom arhivu.

Danas prema samoj jačini uticaja koji ima u svijetu, Vatikan je sve samo ne mala država.

Isto je sigurno da dok je svijeta, bit će i njegovih tajni. I dalje će nam se na kap otkrivati da se u ovoj točki svemira krojila povijest, odlučivalo o malima i velikima, crtale karte svijeta, zaključavale najveće tajne.

Na Planeti koja se ipak okreće oko Sunca, samo je jedna Država koja se noću zaključava.

Ne očito bez razloga.

Pinakoteka Vatikanskih Muzeja je smještena u sedamnaest manjih i većih dvorana.

Utemeljenje pinakoteke seže u doba pape Pia VI. koji je u Vatikan smjestio brojne slike. Najbolja su djela 1797.(prema Tolentinskome zaključku) otpremljena u Francusku,a 77 slika je ipak većeno 1816.godine. Izložbeni je prostor sagrađen 1932.godine prema nacrtu Luke Beltramija. Stara je zbirka proširena s 280 djela koja dolaze iz stare pinakoteke,180 iz spremišta,sakristije sv.Petra,vatikanskih dvorana,papinske palače u Castel Gandolfu te tapiserije.

Ovomu valja pridodati i djela ia 1960.godine koja pripadaju suvremenoj umjetnosti.

Prateći put hoda u prvim dvoranama pratimo bizantsku i ranu umjetnost,pri čemu je najstarije djelo Poslijednji sud iz XI.stoljeća pripisano benediktinskoj rimskoja školi. Slijede radovi Giotta i njegove škole,radovi obilježeni imenom Beata Angelica,a onda i djela vezana uz ime Melozzo i Palmezzano.

Tu je najpoznatija Melozzova slika koja prikazuje siksta IV. kako imenuje Bartola Sacchija prefektom Vatikanske biblioteke.

Dojmljivi su i ostaci(njih 14) freske koja je resila crkvu sv.Apostola.

Među ostacima je osam "anđela svirača",te još dvije skupine anđela i četiri glave apostola.

U petoj dvorani zastupljeni su slikari iz XV. stoljeća,a u slijedećoj su poliptihi iz istog razdoblja.

Slijedeća a zanimljiva je svakako salu pod brojem sedam u kojoj rese radovi Perugina i umbrijskih majstora XV.stoljeća,osobito Pinturicchija,a sve je to zapravo samo uvod ulaska u osmu dvoranu koju smo zapravo jako čekali a u kojoj su odmor za oči Raffaellova djela. Svakako je za naglasiti da se ovdje nalaze i deset tapiserija izrađenih prma njegovim nacrtima.

Tu su i najzanimljivija djela koja čuva Pinakoteka.

Prvo je Bogorodica iz Foligna,naslikana između 1512.i 1513.godine ,a kao zavijetni dar za Sigmunda Contija,tajnika pape Julija II.,kojega nije ranila bomba za vrijeme opsade Foligna.

Osim Bogorodice,naslikani su i sv.Franjo i sv.Ivan Krstitelj te još jedan svetac koji predstavlja darivatelja kako kleči. U sredini je prekrasni putto koji drži ploču,a u dnu je prikaz Foligna.

Slika je najprije bila u crkvi Ara coeli,a zatim u samostanu sv.Ane u folignu,da bih se 1816.godine vratila u Rim.

Najznametije djelo je svakako Preobražanje,naručeno 1517.godine,a naručitelj je bio Giulio de'Medici,kasnije nama poznatiji kao papa Klement VII.U donjem je djelu slika osala nedovršena,zbog Raffaellove smrti,a dovršio ju je Giulio Romano uz pomoć Gianfranca Pennija.

U gornjem sijelu svijetlost kao da Krista vuče u vebo,dok su oblaci nošeni olujom.

Na vrhu brda Tabor nalaze se apostoli :Petar,Jakov i Ivan zahvaćeni snažnim Kristovim svjetlom.

S lijeva su na koljenima sv.Lovro i Julijan,dok je na dnu brda još jedna skupina apostola te druga skupina oko opsjednutoga dječaka.

Slika je bila namjenjena katedrali u Narboni,čiji je nasloni kardinal bio de'Medici-papa Klement VII.

Istodobno je radio i Sebastiano del Piombo motiv Uskrsnuća koji je u katedralu došao umjesto ovga nedovršenog Raffaellovog djela.

Ovo je remek djelo postavljeno nad njegovo samrtničko uzglavlje. Nakon što je dovršeno smješteno je u crkvu S.Pietro in Montorio,te doživjelo sudbinu ostalih slika koje su odnesene u Francusku.

Treće u nizu ali ništa ne zanimljivo je Krunjenje Bl.Djevice Marije,što je zapravo prvi Raffaellov veći rad,izveden 1503.godine kada je bio još pod Peruginovim utjecajem sa samo dvadeset godina.

Slika je rađena za Magdalenu Oddi iz Perugije,a stajala je u crkvi sv.Franje u istome gradu.

Deveta dvorana čuva Leonardovo djelo Sv.Jeronim te različita djela XVI.stoljeća.

Leonardova znamenita freska je tek neka vrsta skice u smeđemu tonu i zadivljuje poznavanje anatomije i osjećajem izraza tjeskobna zanosa.

Zanimljivost je da je slika pripadala Angeliki Kauffmann,a zatm je bila izgubljena,da bih kasnije bila nađena u dva djela. Dio na kojemu se nalazi glava pronađena je kod nekog postolara,a drugi dio u jednom antikvarijatu.Kasnije spajanje je vidljivo i danas.

U istoj dvorani se nalazi i ulja koja je radio: Giovanni Bellini,Lorenzo di Credi,Sebastiano Mainardi i dr.

Deseta se dvorana može pohvaliti Tizianovim radovima,ali i ništa manje poznatim imenima: Paolo Veronese,Fra'Bartolomeo,Giulio Romano,Sebastiano del Piombo.

U jedanaestoj dvorani su djela Muziana i Baroccija.

U dvanaestoj su druga poznata slikarska imena Caravaggio ,Polaganje Krista u grob;Guercino-Magdalena,Margarita,Ivan Krstitelj;Reni Raspeće sv.Petra;Domenichino Pričest sv.Jeronima

U trinaestoj dvorani slikarski su radovi Maratte i Ribere.

U četrnajstoj sobi se polako osjeća odklon od do sada prisutnih sakralnih tema,sa osobito važnošću i vezanošću uz prirodu.

U petnaestoj dvorani su uglavnom portreti različitih autora (Tizian,Maratta,Moroni)

Zadnje dvije dvorane još su nesustavnije što se tiče autora.

Posjetitelji tako shvati da je u Pinakotekci zapravo najzastupljenije upravo razdoblje velikih talijanskih umjetnika od XIV.do XVI.stoljeća

Svakako poslije prolaska svih šesnaest dvorana Pinakoteke i većih djela Vatikanskih Muzeja,poprilično umornih lica nismo skrivali ni malo zadovoljstva no ni pomalo sad već tragove i prezasićenosti.

Treba samo dodati da se može još i posjetiti još neke djelove Vatikanskih Muzeja kao npr.Zbirka grčko-rimskih originala,Misijski muzej i Muzej papinskih kočija,no to je ipak dodatak koji uz ovakav obilazak Muzeja ipak traži povratak u Muzeje i novi posjet.

Some of the best sights in Paris are the ones underground – the catacombs of Paris, the Paris Crypt, and the Paris Sewers. The Paris Sewers provide people with something really different, and a little bit stinky, to see while in Paris.

Paris is a big city with a very long history. From its early days as a Roman outpost through modern times, the city has had to deal with waste. How would they handle waste from millions of people? In ancient times, it wasn’t a problem. The population wasn’t large enough yet to create any real pollution, so everything went into the River Seine. Sure, the streets were dirty and smelled but it wasn’t like the East River in NYC.

However, as the city grew, more waste went into the Seine and, by the late middle ages, the river was simply too polluted. Something needed to be done. Beginning in 1370, the city started building sewers and drains. Back then, people just threw their waste onto the street where it just sort of stayed. This was a common practice all over Europe up until the 19th century. In fact, part of the reason women began carrying those little parasols in the late 18th/19th century was to protect themselves from falling… debris.

In Paris, the system got bigger and bigger, but it still wasn’t effective. Waste still went into the Seine, and the stink just got worse. In the 19th century, the city employed Eugene Belgrand, who reshaped everything. He increased the sewer system, increased the size of the drains and roads, started a treatment plant, and began to build aqueducts so the city could pump in drinking water from the surrounding area. Much of the sewer system still bears his legacy. The city now has over 2,100 km of pipelines that, if stretched out, would go from Paris to Istanbul. It’s the biggest in the world and deals with over 1.2 million cubic meters of waste water each day.

For those interested in seeing this, the Paris Sewer tour lets you explore part of the sewers and learn how the city copes with all its waste. The exhibit is quite good, with most of the signs in French, German, and English. Moreover, you actually get to walk through some of the active sewers. You can hear the waste flowing to its final destination below you. It makes for quite the stinky time, though I must say you do get used to the smell after a while.

The tour is laid out in a quick and easy walk that can be done in 30 minutes or less. In the beginning, there are some pictures and information on the history of the sewers as well as some of the old machines they used to clean them. There seems to be a great display with visual images and everything. How good it is, I don’t know- this part was in French. The other major exhibit on the history of the sewers is in multiple languages. The Paris Sewers are a different way to see Paris and give you an interesting take on how this modern city deals with an age old problem.

Everyone comes to Paris to see the Louvre, the Eiffel Tower, and Notre Dame. Come see something different (and stinky), and learn more about the workings of this city. It was one of the most unique things I’ve done. Plus, there are no lines.

You can find the Paris Sewer Tour near the Alma Marceau metro stop. It’s right across the bridge on your left. It’s open every day except Thursday and Friday from 11 A.M. to 5 P.M. and costs 4.50 Euros to get in.

Make sure to bring some hand sanitizer for when you are done!

In this month’s travel tech column, Dave Dean, our resident travel tech guru, all around cool dude, and found of the tech website Too Many Adapters, rounds up the best travel gadgets for 2017.

Working out what to pack — and more importantly, what to leave behind — is a major hassle for travelers, whether you’re gone for a week or a year. Tech gear, in particular, is a problem: models and features change all the time; it’s fragile, expensive, and tempting to thieves; and it can easily distract from the experience you’re trying to have. Even worse, a lot of it just doesn’t work very well once you get out on the road.

I’ve been writing about technology since 1998, and have tested more useless gadgets than I care to remember. Occasionally, though, something stands out: a phone that’s particularly durable, a laptop that’s surprisingly good value, a little accessory that genuinely improves your trip.

Here, then, are my 2017 recommendations for quality tech gear that makes your trip simpler and easier, without destroying your bank balance or luggage allowance.

Smartphones

A smartphone is easily the single most useful piece of technology a traveler can buy. In fact, since it replaces everything from a flashlight to a camera, a guidebook to a music player and much more, many people can (and do) get away without packing any other gadgets.

You can spend under $250 for a good budget model, or close to $1000 for a top-of-the-range version. There are benefits to spending more, of course, but not everyone needs the extra features that come with the higher price tags. These are my top picks across the range:

Budget – Motorola Moto G 5 Plus. Motorola has been making good, inexpensive smartphones for several years, and the Moto G 5 Plus continues the trend. For around $230 (less, if you get the model with Amazon ads), you’ll have a phone that does all the basics well. It’s also water resistant. The battery should last all but the longest travel days, and there’s a “TurboCharger” that gives six hours more use in just 15 minutes and you can even stick in a micro-SD card so you’ll never run out of storage space. It’s easily my top budget pick right now.
Mid-Range – OnePlus 3T. OnePlus keeps turning out mid-priced phones with high-end specs, and the 3T is the best so far. For under $500, you’ll get a smartphone with more storage, RAM, and raw performance than devices costing far more. It has dual SIM slots, so you can easily switch between your home SIM and a money-saving local SIM card; all-day battery life; and a fast charger that takes it from 0 to 60% in half an hour.
High-end – Apple iPhone 7 or Samsung Galaxy S8. Android owners with big bank accounts should pick up the Samsung Galaxy S8. It’s the sexiest smartphone on the market, with a curved “infinity” display that makes every other phone look old and boring. The S8 crams a larger screen into a smaller space than the competition, and it has plenty of storage and RAM plus a micro-SD slot for ensuring that you never run out of space. Along with its great performance, it is water and dust resistant and has one of the best cameras you’ll find on any phone. For Apple lovers, the iPhone 7 gets almost everything right, with exceptional performance and build quality, a fantastic camera, and of course, access to everything in the App Store.

Tablets and e-readers

Don’t want to do every tech task on your phone? While I’ve stopped recommending any of the smaller tablet computers — when your phone has a 5.5” display, there’s little point also carrying a 7” tablet — the larger models are a different story.

Apple: iPad. The standard iPad is best for most travelers. It’s dropped in both weight and price recently, and you now get a useful, lightweight 10” tablet (Wi-Fi-only version), with enough storage, for bit over $300. It’s perfect for watching Netflix, browsing the email, and staying up to date on Facebook! (You can get one with a SIM card slot as well, but it’s a lot more expensive and only worth considering if you don’t have an unlocked smartphone and want to stay connected all the time.)
Android: Asus Zenpad 3S 10. The Asus Zenpad 3S 10 gives you a faster, cheaper tablet, with great graphics and more storage space. It has a fast-charging option (especially useful for those huge tablet batteries) and a micro-SD slot to add even more storage when you run out. It’s a premium tablet, sleek and lightweight, and well worth the money.
E-reader: Paperwhite. If you enjoy a good book, consider an e-reader as well. I’ve been using one of Amazon’s Kindles for years, and recently upgraded to the Paperwhite. With its non-glare screen, weeks of battery life, and built-in light that doesn’t strain your eyes or annoy others in dark rooms, it’s easy to recommend. Not carrying physical books saves weight and space in your bag, and in countries where English-language books are hard to find, being able to download a new one with a couple of taps is a godsend.

Laptops

With phones and tablets having more power and storage each year, there’s less need for most travelers to carry something else. If you’re planning to do more than light work from the road, though, there’s still no replacement for a good laptop.

Windows: Asus Zenbook UX330UA. The best value for money by far is the Asus Zenbook UX330UA. The company has been making very good, lightweight, $700 laptops for a few years, and the latest model continues the tradition. It gets all the basics right — 8Gb of RAM, a 256Gb solid-state drive, excellent battery life — while having more than enough power, and weighing well under three pounds. It doesn’t make silly compromises like cutting out USB ports or SD card readers, and you can even hook it up to a TV in your Airbnb apartment to watch your favorite shows.
Mac: MacBook Pro. The Air, which used to be the perfect travel laptop, hasn’t been updated in so long, it makes no sense to buy it. The 12” MacBook is also due for an update, and with a relatively slow processor and just a single USB-C port that’s also used for charging, you’re quite restricted in what you can do with it. If I were considering one of these, I’d likely choose to save a bunch of money, and just buy an iPad Pro and Bluetooth keyboard instead. That said the older version MacBook Pro has dropped in price and only weighs1,9kg and comes with old fashioned USB and SD card slots. The new model, while sleek and light, is pretty expensive and doesn’t come with these features. I prefer Apple products but if you were looking for a powerful Apple computer, the older Macbook Pro is the best choice.

Accessories

There’s no need to fill your backpack with gadgets, but a few well-chosen accessories go a long way. Better Wi-Fi, easier charging, simple photo backup, and drowning out noisy kids (and noisier adults), improves any trip. Here are eight accessory recommendations to do exactly that:

Multi-USB travel adapter – This is my single favorite travel accessory right now. It’s small and light, and it lets you charge up to four USB devices from a single power socket. It’s great in hostels and airports, comes with clip-on adapters that let you use it in 150 countries, and costs under twenty bucks.
Travel power strip – If you’re also carrying devices like laptops and cameras that need charging from the wall, use one of these little power strips instead. With two North American sockets, plus three USB ports, you can power everything at once. Just remember to pack a universal travel adapter as well.
Charging cord – I always pack a long USB cable for my phone, plus a small spare in case it breaks. The extra length is super-useful when the power socket is halfway up a wall… which it always seems to be.
Noise-isolating earbuds – Screaming kids, snoring dorm mates, honking horns. I shut them all out with these noise-isolating earphones. Music and podcasts sound great, they drown out almost everything (and everyone), and there’s even a little carrying case to keep them protected and untangled. When I left them on a plane, I went straight out and bought the same model again.
Rugged USB stick – Whether you’re backing up trip photos, storing a bunch of TV shows, or just sharing files with friends at the hostel, a USB stick always comes in handy. Go for this rugged version — it’ll stand up to a lot more abuse and costs about the same as more fragile models.
Travel router and portable battery – Multipurpose gadgets are ideal for travelers, at least when they’re done well, and this HooToo travel router definitely is. It boosts Wi-Fi networks and lets you share them among all your devices, has a 10,000mAh battery to keep everything charged up, and lets you plug in a USB stick or portable hard drive so you can copy files from your phone or tablet.
UE Roll 2 portable speaker – There are thousands of travel speakers out there, but most of them are terrible. If you like to share your songs with the hostel or around the campfire, do yourself a favor and grab the UE Roll 2. It’s slim and light and waterproof, with amazing sound for its size and up to nine hours of battery life. There’s nothing better out there for the money right now.
GRAYL ultralight water purifier – I’ve used a bunch of water purifiers over the years, and the GRAYL is the one I’ve stuck with. It’s lightweight, super-simple to use, and gets rid of pretty much every nasty you can think of, plus it functions as a normal bottle in places where the water is safe to drink.

*** Whatever you decide to take, consider carefully how much you’ll really use it — less is more when it comes to travel, and tech gear is no exception. The less stuff you have to get damaged or stolen, the less time you’ll spend looking after it and worrying about it.

Once you’ve made your decision, protect anything fragile with a case (they’re a lot cheaper than buying replacements), and make sure anything you really care about is covered by your travel insurance. Test everything thoroughly before you leave home, so you know exactly how it works and can deal with any problems while you’ve still got time and a shipping address.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Smartphones

Tablets and e-readers

Laptops

Accessories

Follow

Pages