Dnevnik sa putovanja

Prikazani su postovi s oznakom Vienna. Prikaži sve postove

Ono što su Mozartove kuglice za Salzburg, to je i više nego sigurno Sacher torta za Beč.Cijela priča je počela kada je grof Metternich, davne 1832. godine, naložio svojoj dvorskoj kuhinji da za njega i njegove visoke goste kreiraju poseban desert.

Foto:Gettyimages

No, šef kuhinje bio je bolestan pa je šesnaestogodišnji mladić Franz Sacher, tada u drugoj godini naukovanja, morao preuzeti zadatak na sebe. Upravo je on izumio temeljni recept Sacher torte.

Kasnije, nakon što je završio naukovanje, počeo je naveliko prodavati svoju novu kreaciju. Međutim, tek je njegov sin Eduard, za vrijeme naukovanja kod dvorskog slastičara Demela, usavršio recepturu. Sacher torti dodao je glazuru od čokolade i džem od marelice.

Uz ovu legendarnu tortu vežu se jednako legendarni dugogodišnji pravni prijepori između Sachera i Demela o tome tko je proizveo „izvornu“ Sacher tortu. Pravna „bitka za tortu“ trajala je od 1930. do 1965. godine. Otada, naime, postoji „Demelova Sacher torta“ i „izvorna Sacher torta“.

Premda je izvorni recept strogo čuvana tajna tvrtke „Sacher Confiserie“, vi ipak možete upotrijebiti sljedeću varijantu á la Sacher. Torta je, usput budi rečeno, najfinija s malo nezaslađenog tučenog vrhnja, a kava Wiener Melange upotpunit će užitak.

Priprema:
U posudi pomiješajte mekani maslac sa šećerom u prahu i vanilijom dok ne dobijete kremastu masu. Polako umiješajte žumanjke i tucite sve dok ne nastane gusta pjena. Čokoladu rastopite na pari i dodajte u smjesu. Napravite snijeg od bjelanjka, polako mu dodajte kristal-šećer i tucite sve dok ne dobije sjaj i očvrsne toliko da ga možete rezati. Snijeg dodajte ranije pripremljenoj smjesi sa žumanjcima, sve posipajte brašnom i oprezno miješajte kuhačom. Na dno kalupa za torte postavite papir za pečenje, a rub kalupa premažite maslacem i pospite brašnom. Tijesto stavite u kalup, poravnajte ga i pecite između 55 i 60 minuta u pećnici koju ste unaprijed zagrijali do 170 °C. Prvih 10 – 15 minuta ostavite vrata pećnice otvorena 1 cm, a zatim ih zatvorite. (Torta je dobro pečena kada popušta na lagani pritisak prsta). Tortu (zajedno s kalupom) ostavite da se hladi 20 minuta. Uklonite papir, okrenite tortu i opet je pustite da se hladi, kako bi se neravnine na površini ispravile. Nakon toga oštrim nožem vodoravno prepolovite tortu. Džem malo zagrijte, miješajte dok ne postane gladak, premažite njime obje polovice torte pa ih ponovno spojite. I rubove premažite džemom i pustite da se osuši. Za glazuru kuhajte šećer u vodi oko 5 minuta, pustite da zakipi i ostavite da se malo ohladi. Rastopite čokoladu na pari i postupno je pomiješajte sa šećernom otopinom, sve dok ne nastane gusta, glatka glazura. Jednim brzim pokretom prelijte tortu i u što manje poteza ravnomjerno rasporedite glazuru. Neka se torta suši nekoliko sati, sve dok se glazura sasvim ne stvrdne. Na kraju je izrežite na kriške i poslužite s tučenim vrhnjem.

Savjet:
Kako biste provjerili je li glazura dovoljno gusta, prelijte je preko drvene kuhače. Trebao bi ostati sloj debeo oko 4 mm. Ako je glazura previše gusta, jednostavno ostatak šećera u loncu još jednom prelijte vrelom vodom i tom vodom razvodnite glazuru. Pritom vodite računa da se glazura ne pregrije, inače će nakon sušenja ostati mat – neće imati onaj sjaj tako svojstven Sacher torti.

Grad Beč je zbilja dao truda kako bi sačuvao sve vrijedne tragove bogate i nadasve zanimljive povijesti i s razlogom možemo reći da je prava prijestolnica kulture i grad koji s razlogom privlači milijune posjetitelja.

Dvorac Schönbrunn se danas svakako smatra zaštitnim znakom Beča, ali je i najvažnije kulturno blago Austrije te ujedno i najposjećenija turistička atrakcija te zemlje. Zajedno sa parkom se prostire na 160 ha, a od 1996. godine se nalazi na popisu svjetske kulture baštine UNESCO-a. Poznat je po veličanstvenoj arhitekturi, prekrasnom interijeru te velikom broju prostorija (njih 1 441), zbog čega ga mnogi zovi Mini Versailles (190 prostorija nije otvoreno za javnost). Prvobitno je izgrađen kao lovački dvorac s velikim parkom, a na svoju današnju veličinu je nadograđen tijekom 18. stoljeća kada je služio kao ljetna rezidencija carske obitelji Habsburgovaca i njihovih dvorjana.

Car Maksimilijan II. je 1559. godine dao izgraditi manji dvorac za lov, Katterburg, koji je tokom vremena više puta bio spaljen, a 1683. godine je bio u cijelosti uništen (u vrijeme Druge turske opsade). Ponovna izgradnja je nastala kao ideja Johanna Bernharda Fischera von Erlacha, međutim, njegova završna verzija je nešto skromnija u odnosu na prvobitne nacrte.

Foto:Gettyimages

Projekt je dovršen tek nakon što je Marija Terezija angažirala Nikolausa Pacassija sredinom 18. stoljeća. Ime dvorca navodno potječe od cara Matije (Kaiser Matthias) koji je tu za vrijeme lova vidio jedan posebno lijep izvor (njem. Brunnen) i izjavio “Ei, welch schöner Brunn” (“O, kako li lijepoga izvora”).

Iz toga izvora, iz kojeg je navodno izvirala i ljekovita voda, dvorac je opskrbljivan sve do izgradnje vodovoda za vodu iz gorskih izvora.

Zanimljiva turistička atrakcija je francuski vrt s labirintom kojeg je još 1695. godine osmislio i zasadio francuski vrtni arhitekt Jean Trehet. Osim samog dvorca, posjetitelje privlači i veliki impresivni park upotpunjen fontanama, koji je posebno čaroban u proljeće i ljeto, kada je cvijeće u punom cvatu.

Jedna od zanimljivosti održava se početkom lipnja, između dvorca i Gloriette(glorijeta) gdje se svake godine održava besplatni ljetni koncert Bečke filharmonije, a na tom se prostoru ujedno nalazi i Irrgarten odnosno labirnit. Carica Marija Terezija je dala sagraditi Gloriettu (klasicističku arkadu) i posvetila ga je habsburškoj moći i ”Pravednom ratu” (katolička doktrina o ratu za pravdu ili istinu). Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je 1778. godine za caricu izgradio i slikovite ”rimske ruševine” ili ”ruševine Kartage” te fontanu s obeliskom kao simbolom stabilnosti.

Za dekoraciju interijera dvorca je zaslužan već spomenuti Nikolaus Pacassi, koji je u prevladavajućem rokoko stilu osmislo interijer velikog broja prostorija koje variraju od krajnje luksuznih pa sve do jednostavnih apartmana, primjerice onog u kojem su živjeli Franjo Josip i carica Elizabeta. Svakako je impresivna Soba od orahovine (naziv je dobila po oblogama od skupocjenog drveta) u kojoj je Franjo Josip primao audijencije (u jedno poslijepodne je znao primiti i do stotinu ljudi). Soba je poznata i po ukrasnim pozlatama na stolićima i drvenim oblogama koji na najbolji način svjedoče o raskoši rokoko stila.

Posjetom radnoj sobi cara Franje Josipa, na najbolji mogući način ćete ”upoznati” njegov karakter. Već s 18. godina je postao car, a njegov radni dan je započinjao prije 5 sati ujutro, te je većinu svog života proveo upravo za radnim stolom ove prostorije. Radna soba je ukrašena slikama njegove obitelji od kojih dominiraju njegovi portereti i njegove supruge Elizabete, poznate pod nadimkom Sisi. Dakako, on i supruga su imali zajedničku sobu, međutim on je imao i zasebnu sobu koja je služila za jutarnju molitvu.

Srce dvorca je Velika Galerija, jedna od najraskošnijih svečanih dvorana u rokoko stilu. Smještena je u samom središtu dvorca i dužine je 40 metara i širine desetak metara. Koristila se za održavanje balova, primanja i za ostale dvorske svečanosti, a od 1994. godine se koristi za državne prijeme. Velika Galerija je jedinstveno umjetničko djelo u stilu rokoko kojeg čine kristalna zrcala, stropne freske, pozlaćene dekoracije i dva velika pozlaćena lustera koji su nosili svaki po 70 svijeća sve do 1901. godine, kada je uvedena električna energija u dvorac. U sredini dvorane se nalazi freska, djelo talijanskog slikara Gregorija Guglielmija koja prikazuje Franza Stephana i Mariju Tereziju.

Idealan primjer sobe iz doba Marije Terezije je Soba ogledala, sa svojim veličanstvenim bijelim i zlatnim rokoko ukrasima i kristalnim ogledalima koja su pozicionirana na način da odražavaju jedan drugoga, stvarajući na taj način prividni koridor koji mijenja stvarne dimenzije sobe. Ova soba je ujedno služila i za obiteljske proslave i manje koncerte, a značajna je i po prvom koncertu šestogodišnjeg Wolfganga Amadeusa Mozarta (1762. godine).

Carica Marija Terezija je jako voljela japansku i kinesku umjetnost (koja su u to doba bile veoma popularne) i to je imalo veliki utjecaj na uređenje i opremanje rezidencije. Na obje strane Male galerije nalazi se po jedan Kineski kabinet: na lijevoj strani je Ovalni kineski kabinet, dok je na desnoj strani Kružni kineski kabinet. Obje prostorije su služile za održavanje sastanaka Marije Terezije s njezinim ministrima.

Porculanska soba je služila kao radna soba, ali i kao prostor za igru. Porculan je bio jako popularan u 18. stoljeću, a soba je dizajnirana na način da se sa plavo-bijelim slikama, koje su urezbarene u drvo, imitira porculan. U sobi se nalazi ukupno 213 slika koje su naslikali muž Marije Terezije, Franjo Stejpan i njihova djeca.

Dvorana za svečanosti je uglavnom služila kao predsoblje apartmana cara Franje Stjepana. Ovdje se okupljala carska obitelj, ali je ujedno služila i za održavanje proslava, kao što su krštenje, rođendani ili banketi. Ističe se po monumentalnim slikama koje je naručila Marija Terezija, a koje prikazuju obiteljske događaje povijesnog značenja (tema su svadbene svečanosti), ali i najpoznatiji portret Marije Terezije u skupocjenoj haljini od bijele čipke. Na desnoj strani Dječje sobe nalazi se portret Marije Terezije, koja je voljenom Franzu Stephanu rodila 16 djeca, od čega 11 kćeri i 6 sinova. Prostor je također bio uređen i sa portretima kćeri Marije Terezije.

Izvorno poznata kao Kabinet Feketin, Milijunska odaja je jedna od najskupocjenijih prostorija dvorca. Soba je ukrašena sa 60 rokoko zidnih dekoracija koje prikazuju prizore privatnog i društvenog života indijskih vladara u 16. i 17. stoljeću. Dizajn prostorije je zaokružen lusterom koji je izuzetno kvalitetan rad umjetnika sa bečkog dvora, a koji je izrađen od pozlaćene lijevane bronce. Crveni salon sadrži portrete nekoliko habsburških careva, uključujući i portret Leopolda II. koji je naslijedio brata Josipa II. Na slici je prikazan i njegov sin i nasljednik, Franjo, koji je kao Franjo II. bio posljednji car Svetog Rimskog Carstva.

Marija Terezija se kao veoma mlada djevojka zaljubila u svog supruga te se udala sa svega 19 godina. Nakon njegove iznenadne smrti 1765. godine, njegovu radnu sobu, Vieux-Laque, je odlučila urediti kao spomen sobu. O njezinoj beskrajnoj ljubavi prema suprugu svjedoči papir pronađen u molitveniku nakon njezine smrti, a na kojem su bili zapisani trenutci sreće koje je provela sa svojim voljenim suprugom. Cijela soba je obložena crnim drvenim intarzijama od orahovine koje su stigle iz Pekinga i koje su ukrašene pozlaćenim okvirom. Carica je također naručila i nekoliko portreta za ovu sobu, a portert kojeg je naslikao Pompeo Batoni je dovršen 1769. godine.

U Bogatoj sobi posjetitelji mogu vidjeti jedini krevet sačuvan na Bečkom dvoru. Riječ je o veoma raskošnom krevetu od crvenog baršuna koji je napravljen prilikom zaruka Marije Terezije, a izvorno se nalazio u njezinim privatnim odajama u zimskoj rezidenciji u Hofburgu.

Bergl sobe su zapravo niz međusobno spojenih dvorana koje se dijele na Prinčev, Goëss i Gisela apartmane. Zidovi i stropovi prostorija su prekriveni pejzažnim slikarstvom koji podsjećaju na prekrasne vrtove u kojima obitavaju vile. U ovim Vas sobama očekuje egzotični svijet prirode koja je kreirana baš prema ljudskim potrebama. Carica Marija Terezija je koristila južni dio ovih prostorija kao ”ljetne sobe”, kada bi joj u njezinin odajama postalo prevruće (danas poznate kao Goëss sobe), dok je Gisela apartman dio Dječjeg muzeja.

Dvorska kapela još i dan danas ima izvornu prostornu strukturu koju joj je dao arhitekt Johann Bernhard Fischer von Erlach! Neizostavni dio života na dvoru bio je sudjelovanje na Svetoj Misi i predstavljalo je važnu tradiciju dinastije Habsburg. Do 1743. godine kapela je bila relativno jednostavno uređena, međutim Marija Terezija je renomiranim umjetnicima dala važan zadatak da kapelici podare prestižan i impresivan interijer. Mramorni oltar je najvjerojatnije dizajnirao Nikolaus Pacassi, dok se iznad oltara nalazi slika Djevice Marije koja je djelo najistaknutijeg austrijskog baroknog umjetnika, Paula Trogera. Na svakoj strani kapele se nalazi po još jedan oltar i vrijedne slike. Kapela je posvećena 29. travnja 1745. godine, a posvetio ju je nadbiskup Beča, grof Sigmund Kollonitsch. Izvorno je bila posvećena Mariji Magdaleni .

Foto:Dvorac Schönbrunn

Od ostalih prostorija posebno se ističu Napoleonova soba, soba Marie Antoinette, Lovačka soba i Salon Gobelin. Svaki salon i svaka dvorana dvorca pripovjedaju zanimljve priče iz prošlosti, i posjetiteljima omogućava barem na tren da osjete život bečkog dvora. Dvorac zajedno sa vrtovima i perivojima, ali i sa zoološkim vrtom iz 1752. godine predstavlja primjer Gesamtkunstwerka. Prilikom razgleda dvorca možete se odlučiti za opciju ”Imperial tour” koja se sastoji od razgleda prvih 6 prostorija (te dobiti sasvim solidan uvid u tadašnji život carske obitelji); no za potpuno doživljaj života carske obitelji odaberite ”Grand tour” koji obuhvaća razgled ukupno 40 prostorija!

Nakon što su pandemijska ograničenja obustavila održavanje bečkih balova dvije godine zaredom, mnogi su jedva dočekali da se prepuste valceru u blještavim dvoranama s raskošnim cvjetnim dekoracijama.

Foto:Gettyimages

Grad Beč izgubio je oko 300 milijuna eura prihoda jer su zbog covida propuštene dvije sezone slavnih balova, no ove se godine sve vratilo na mjesto. Štoviše, sezona balova mogla bi biti jedna od uspješnijih uopće.

Direktor Odjela za turizam Bečke gospodarske komore Markus Griessler očekuje da će grad ove balske sezone zaraditi 170 milijuna eura.

"Svaki treći Bečanin stariji od 15 planira na neki od balova", kazao je Griessler, usporedivši to s pretpandemijskom 2019., kad je na bal planirao svaki četvrti stanovnik austrijske prijestolnice. Očekuje da će do kraja sezone biti prodano 550.000 ulaznica za balove.

Svaki sudionik u prosjeku potroši 320 eura po balu, a svaki deseti stiže iz inozemstva.

Nervozni početnici

Sezona je počela u petak Cvjetnim balom, jednim od najpoznatijih među 450 bečkih balova, koliko ih se održi svake sezone. Ovaj se ponosi svojim cvjetnim aranžmanima, pažljivo izrađenim od 100 tisuća cvjetova.

U snježnobijelim haljinama za bal i klasičnim crnim večernjim odijelima, četvero debitanata "prilično je nervozno" jer otvaraju bal.

"Dvorana je prekrasno dekorirana", rekao je 18-godišnji Eduard Wernisch, najmirniji među njima. "Početnici", kako su se sami opisali, još u rujnu su počeli pohađati satove plesa kako bi se pripremili za bal. Svaki su tjedan vježbali po nekoliko sati. Ritam valcera može biti zahtjevan i 17-godišnja Emma posebno se boji da će joj ispasti cvjetni buket.

"Ljudi dolaze ovamo kako bi iskusili proljeće", u suprotnosti sa sivim i maglovitim zimama kakve prevladavaju u Beču, kaže umjetnički direktor Cvjetnog bala Peter Hucik. Na prvome velikom ovosezonskom balu bilo je 2400 sudionika, što znači da nije bio potpuno rasprodan, ali Hucik tvrdi da je posjetom jako zadovoljan.

Trn u Crkvinu oku

Direktor bečkog turističkog ureda Norbert Kettner podsjeća na višestoljetnu tradiciju balova koja počinje u 18. stoljeću, kad su balovi habsburškog dvora prestali bili rezervirani samo za aristokraciju.

Bečani su počeli prihvaćati dvorske običaje i ubrzo su pokrenuli svoje cehovske balove - lovaca, cvjećara, krčmara... Balove su koristili da bi se približili suprotnom spolu, dobro popili i pojeli, pomalo ogovarali i dobro se naplesali.

"Sezona balova uvijek je bila trn u oku Katoličke crkve", rekao je Kettener. "Plesači su preblizu i previše je zabave. Zato sezona balova otprilike prati kršćanski kalendar i završava prije Pepelnice, odnosno početka korizme."

U moderno vrijeme od balova zarađuju mnogi: cvjećari, hotelijeri, krojači, frizeri, ugostitelji... Svi oni trljaju ruke jer je ova sezona krenula kao nekad. (Hina)

Otprilike kilometar jugoistočno od superpopularnog Bečkoga Belvederea smjestila se jedna od najbolje čuvanih bečkih tajni - Arsenal.

Proljeće naroda 1848. godine osjetilo se i u Beču. Austrijanci su se pobunili protiv autokratske vladavine, utjelovljene prije svega u liku omraženog kancelara Metternicha. Car je Metternicha smijenio i udovoljio nekim od ostalih zahtjeva prosvjednika, a kako bi se zaštitila od eventualnih budućih nemira, vlast je odlučila sagraditi veliki vojni kompleks u južnom dijelu grada.

Taj je kompleks poznat pod nazivom Arsenal i nalazi se istočno od Glavnog kolodvora (Hauptbahnhofa) te je zapravo spojen sa Švicarskim vrtom. Golemim kompleksom, dovršenim 1856. godine dominirale su vojarne, a 1891. pridružen im je Muzej vojne povijesti (Heeresgeschichtliches Museum, www.hgm.or.at). Građen je po planovima Théophila Hansena, i prikazuje eksponate iz povijesti austrijskih oružanih snaga od 16. stoljeća do danas.

Svakako zanimljivo za napomenuti je i to što je to bio prvi muzej u Beču koji je građen s ciljem korištenja u i samo muzejske svrhe.

U Muzeju se može dobiti uvid u povijest austrijske vojske od početka 17. stoljeća nadalje, pri čemu je nama posebno zanimljiv svakako bito automobil u kojemu se nadvojvoda Franjo Ferdinand vozio kada je na njega izvršen atentat u Sarajevu, što je zapravo i bio povod za početak Prvog svjetskog rata.

Muzej i veći dio Arsenala posebno privlače svojom zanimljivom arhitekturom. Naime, radi se o mješavini bizantskog stila i gotike, koji neodoljivo podsjeća na neke maurske građevine viđene na Pirinejskom poluotoku. Sve je to 'začinjeno' okolnim zelenilom(koju na žalost nismo doživjeli u punom sjajuzbog zime) a koje se savršeno uklapa u romantiziranu arhitekturu Arsenala. Nažalost, zbog pomalo izolirane lokacije, turisti rijetko ondje zalaze, pa kompleks koji bi u središtu grada izazivao veliku pozornost posjećuju tek rijetki a mi vam ga svakako preporučujemo je zaslužuje posjet a vrlo je sličan Vojmom muzeju u Pariškom Domu Invalida.

Zanimljivo je i napomenuti da se Muzej prostire na dvije etaže, a izložene su zbirke od vremena turske opsade Beča 1683., Francuske revolucije i Napoleonskih ratova.

Nama je bilo zanimljivo vidjeti i prikaz hrvatskog konjanika iz Tridesetogodišnjeg rata.

Svakako jedna dvorana za napomenuti je i Zapovjednička dvorana.

U unutrašnjosti Vojno-povijesnoga muzeja vidljiva je nakana cara Franje Josipa da stvori zgradu, ne samo za zbirku carskoga oružja, nego povrh svega za očuvnje spomena i slave Carske vojske na veličanstven način. U Zapovjedničkoj dvorani (Feldherrenhalle) nalazi se tako 56 kipova "najpoznatijih, vječnoga nasljedovanja dostojnih austrijskih ratnika i vojskovođa", kako su opisani u carskoj odluci od 28. veljače 1863.

Svi su kipovi izrađeni od Carrara mramora i jednako visoki, točno 186 cm. Imena i biografski podatci nalaze se na pločama smještenim iznad svakoga kupa, dok na podnožju kipova stoje imena jednoga od 32 umjetnika koji su ih izradili, datum postavljanja i ime pokrovitelja koji je platio za kip. Polovicu troškova snosio je osobno car Franjo Josip, a ostatak su financirali privatni pokrovitelji, koji su često bili potomci pojedinih vojskovođa. Kronološko razdoblje prikazanih vojskovođa ide od austrijskoga markgrofa Leopolda I., do grofa Jelačića Bužimskoga.

Popis kipova u Zapovjedničkoj dvorani
markgrof Leopold I. (c. 940.-994.)
vojvoda Heinrich II. (1107. – 1177.)
vojvoda Leopold V. (1157. – 1194.)
vojvoda Fridrik II. (1211. – 1246.)
kralj Rudolf I. (1218. – 1291.)
kralj Albert I. (1255.–1308.)
vojvoda Leopold I. (1290.–1326.)
Janko Hunjadi (1387.–1456.)
Andreas Baumkircher (1420.–1471.)
Johann Giskra von Brandeis (c. 1400.-1469./1470.)
car Maksimilijan I. (1459.–1519.)
Niklas grof Salm (1459.–1530.)
Georg von Frundsberg (1473.–1528.)
Wilhelm von Roggendorf (1481.–1541.)
car Karlo V. (1500.–1558.)
Nikola Šubić Zrinski (1508.–1566.)
Herbard VIII. von Auersperg (1528.–1575.)
Lazarus von Schwendi (1522.–1583.)
Adolf von Schwarzenberg (1551.–1600.)
Johann ’t Serclaes grof von Tilly (1559.–1632.)
Heinrich Duval, grof von Dampierre (1580.–1620.)
Charles Bonaventure de Longueval, grof de Bucquoy (1571.–1621.)
Albrecht Wenzel Eusebius von Wallenstein (1583.–1634.)
Matthias grof von Gallas (1588.–1647.)
Johann grof von Aldringen (1588.–1634.)
Gottfried Heinrich grof zu Pappenheim (1594.–1632.)
Johann grof von Sporck (1600.–1679.)
Johann grof von Werth (1591.–1652.)
car Ferdinand III. (1608.–1657.)
Raimondo grof Montecuccoli (1609.–1680.)
nadvojvoda Leopold Wilhelm (1614.–1662.)
Friedrich grof Veterani (1650.–1695.)
grof Ernst Rüdiger von Starhemberg (1638.–1701.)
vojvoda Karlo V. Lotarinški (1643.–1690.)
markgrof Ludwig Wilhelm von Baden-Baden (1655.–1707.)
grof Guido von Starhemberg (1657.–1737.)
princ Eugen Savojski (1663.–1736.)
Ivan grof Pálffy von Erdöd (1664.–1751.)
Otto Ferdinand grof von Abensperg und Traun (1677.–1748.)
Ludwig Andreas grof von Khevenhüller (1683.–1744.)
Josip Wenzel knez Liechtenstein (1696.–1772.)
Maximilian Ulysses grof Browne (1705.–1757.)
Leopold Joseph grof von Daun (1705.–1766.)
Franz Leopold von Nádasdy (1708.–1783.)
Dagobert Sigmund grof von Wurmser (1724.–1797.)
Gideon Ernst barun von Laudon (1717.–1790.)
Franz Moritz grof von Lacy (1725.–1801.)
Charles Joseph de Croix, grof de Clerfait (1733.–1798.)
Paul barun Kray von Krajowa (1735.–1804.)
princ Friedrich Josias von Sachsen-Coburg-Saalfeld (1737.–1815.)
Hieronymus von Colloredo-Mansfeld (1775.–1822.)
Johann Joseph knez von Liechtenstein (1760.–1836.)
Andreas Hofer (1767.–1810.)
Vinzenz Ferrerius Friedrich barun von Bianchi (1768.–1855.)
nadvojvoda Karlo Austrijsko-Tešinski (1771.–1847.)
Karl Philipp knez zu Schwarzenberg (1771.–1820.)
Josef Wenzel grof Radetzky von Radetz (1766.–1858.)
Julius Freiherr von Haynau (1786.–1853.)
Alfred knez zu Windisch-Grätz (1787.–1862.)
Josip grof Jelačić Bužimski (1801.–1859.)

U južnom predgrađu Beča nalazi se zoološki vrt Tiergarten Schönbrunn, službeno najstariji zoološki vrt na svijetu.

Photo:Gettyimages

Osnovali su ga Habsburgovci još davne 1752. godine i dio je carskog kompleksa impozantnog dvorca Schönbrunn. Zamišljen je kao vrt sa prekrasnim carskim paviljonom u centralnom dijelu i bio je okružen sa 13 kaveza različitih životinja. Osim tog Carskog paviljona u kojem su Marija Terezija i Franjo I. često doručkovali okruženi kavezima sa životinjama, iz tog razdoblja potječu i brojne barokne zgrade koje i dan danas krase zoološki vrt. Zahvaljujući brojnim inovacijma, obnovama i proširenjima, ovaj zoološki vrt se sa razlogom ubraja u najmodernije i najpopularnije zoološke vrtove diljem svijeta.

Osim uobičajenim životinja koje nastanjuju brojne zoološke vrtove diljem Europe, u ovom možete vidjeti i nekoliko veoma atraktivnih primjeraka kojima se mogu pohvaliti rijetko koji vrtovi. U donjem dijelu kompleksa nalazi se terarij sa prekrasnim primjercima gmizavaca i vodozemaca, ali i paviljon za noćne životinje (cijela unutrašnjost paviljona je u mraku, te samo ”svijetle” životinje). Ujedno, u donjem djelu vrta se nalazi i velika zgrada u kojoj se mogu vidjeti dvije pande Yang Yang i Long Hui. Naime, bečki ZOO vrt je mjesto gdje je 2007. godine na svijet došla prva beba panda začeta u zoološkom vrtu! Zanimljivo je da je 100 godina prije bebe pande u ovom zoološkom vrtu na svijet došao prvi slon začet u ZOO vrtu.

U središnjem dijelu zoološkog vrta nalazi se Amazonska prašuma, ogromni staklenik u kojem je temperatura zraka stalno 28 °C. Ovdje ćete dobiti dojam da ste u pravoj prašumi, okruženi tropskim biljakama, papigama, kornjačama i drugim životinjama (zbog visokog postotka vlage i stalne tropske temperature, fotografiranje može biti otežano). U ovom zoološkom vrtu možete uživati i u ljepotama polarnog prostora, Polariuma! Cijeli prostor je zamišljen kao iglu i uređen je kako bi udomio dvije vrste pingvina. U gornjem dijelu Polariuma možete vidjeti pingvine kako ”osvajaju” ledene sante, dok se ispod njih nalazi veliki bazen u kojem vješto plivaju. Unutar vrta se još nalazi i akvarij, te kuća pustinje.

Ukoliko Vam zatreba predah, unutar kompleksa se nalazi veliki broj ugostiteljskih objekata. Maleni posjetitelji na raspolaganju imaju ljuljačke i penjalice, ali i Panorama train koji obuhvaća gotovo sve djelove zoološkog vrta Tiergarten Schönbrunn.

INFORMACIJE:

KAKO DOĆI: www.zoovienna.at / Maxingstraße 13b, tel: +43 1 877 92 94-0
Metro stanica: U4 – Hietzing (Tiergarten), tramvaji: 10, 58 i 60.

RADNO VRIJEME:
Travanj – Rujan: 09.00 – 18.30 h;
Ožujak i Listopad: 09:00 – 17.30 h;
Studeni – Siječanj: 09:00 – 16.30 h;
Veljača: 09:00 – 17:00 h.

Kraj radnog vremena se već 240 godina tradicionalno oglašava zvonom po imenu ”Kaiserglöckerl” (”Carevo zvono”), koje je korišteno i u carsko doba kako bi označilo carski dolazak na područje vrta.

S dužinom od 43 metra i širinom od gotovo deset metara, Velika galerija bila je idealna kulisa za dvorska događanja. Veličanstveni interijer sa svojom pozlaćenom štukaturom i stropnim freskama predstavlja vrhunac rokoko umjetnosti.

Fotografija: palača Schönbrunn

Velika galerija je svečana dvorana palače i nije samo arhitektonsko središte palače: njezin dekorativni program veliča habsburšku vladavinu pod Marijom Terezijom.

STROPNE FRESKE

U sredini dvorane nalazi se kip Marije Terezije koji prikazuje monarha odjevenu u svoje mađarske krunidbene haljine u dobi od dvadeset tri godine. Iznimne energije, Marija Terezija i danas slovi za jednu od najpopularnijih europskih vladarica.

Naslikao ih je talijanski umjetnik Gregorio Guglielmi, stropne freske slijede značajan program.

U središtu srednje freske na prijestolju su Marija Terezija kao vladarica Habsburške Monarhije i njezin suprug Franz Stephan kao car Svetog Rimskog Carstva. Okruženi su personificiranim vrlinama vladara, uključujući pravdu, milosrđe i velikodušnost. Moderni element unose žanrovski prikazi habsburških krunskih zemalja i njihovih proizvoda koji aludiraju na program reformi koje je pokrenula Marija Terezija na području uprave i gospodarstva.

Zapadna stropna freska simbolizira pax austriaca: u svom zenitu stoji Concordia (Concord), koja omogućuje procvat Krunskih zemalja. Okružena Abundantiom i Paxom (obilje i mir), ona stoji iznad tri boga Ceresa (božanstvo skrbnika poljoprivrede), Bacchusa (bog vinogradarstva) i Merkura (božanstvo skrbnika trgovine). Četvrto božanstvo, Apolon, stoji okruženo personifikacijama umjetnosti i znanosti.

Istočna stropna freska alegorija je vojne moći vojske Marije Terezije. U središtu bog rata Mars galopira nebom na bijelom konju, dok genij upućuje skupinu visokih časnika na zapovjednoj visini Minervi, božici ratovanja. Potonja je istovremeno ustoličena kao zaštitnica iznad animiranog prikaza predavanja na Vojnoj akademiji Marije Terezije, koju je monarh osnovao u Bečkom Novom Mjestu 1752. godine.

Ova je freska stradala od bombe bačene u travnju 1945., u posljednjim danima Drugog svjetskog rata. Zamijenjena je kopijom koju su naslikali Paul Reckendorfer i Carl Krall 1947./48.

Svjetlost koja pada kroz visoke prozore učinkovito je umnožena ogledalima postavljenim na suprotnom zidu. Zajedno sa stropnim lusterima i zidnim svijećnjacima, svjetlom njihovih svijeća koje se reflektira u poliranim površinama zida, osiguravaju da je ova veličanstvena dvorana okupana svjetlom. Središnji dio dekora su dva velika izrezbarena drvena i pozlaćena lustera, koji su izvorno nosili sedamdeset i dvije svijeće. Struja je u palaču uvedena 1898. godine, kada je dograđen gornji red zidnih svijećnjaka. Od tada je Veliku galeriju osvjetljavalo ukupno 868 žarulja. Tijekom posljednje sveobuhvatne restauracije Velike galerije 2011./2012. godine ugrađen je inovativan sustav koji je ipak u skladu s povijesnim okvirom: LED svjetla u obliku svijeće s integriranim kristalima koji oponašaju treperavu svjetlost svijeća.

Nakon raspada Monarhije Veliku galeriju nastavila je koristiti Republika Austrija kao mjesto za službena državna primanja. U skladu s tim upriličen je prijem nakon potpisivanja Austrijskog državnog ugovora 15. svibnja 1955. u Gornjem dvoru Belvedere.

Najznačajniji službeni događaj koji se dogodio u Velikoj galeriji u međunarodnom kontekstu bio je legendarni susret između američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i sovjetskog premijera Nikite Hruščova 1961. Danas Velika galerija pruža ATMOSFEREN OKVIR ZA KONCERTE I PRIJEMKE.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Nervozni početnici

Trn u Crkvinu oku

Follow

Pages

Support donation