Priča kaže da je nakon što je pobjegao u Ameriku kako bi izbjegao služenje vojnog roka pod Mussolinijevom ‘palicom’, Filippo Bentivegna se vratio nakon 7 godina na rodnu Siciliju kao potpuno novi čovjek. 

Za bijeg ga je čekala zatvorska kazna, ali na njegovu sreću… ili ipak nesreću, proglašen je previše ludim da bi išao u zatvor.

Prema nekima, on je napadnut u Americi prilikom čega je zadobio oštećenje mozga, a drugi su opet tvrdili da je počeo gubiti razum nakon što mu je jedna djevojka slomila srce… 

Iako zapravo detalji tog njegovog ‘ludila’ nisu jasni, kada se vratio u svoju rodnu Sciaccu na Siciliji počeo je graditi masivni vrt u kojem se i danas nalazi više od tisuću skulptura glava.

Filippo je izrađivao skulpture glava punih 35 godina, a za to vrijeme je svoje stjenovito imanje pretvorio u kranje neobičan vrt. 

Njegov rad nije bio cijenjen tijekom njegova života, a njegovo ekscentrično ponašanje donijelo mu je titulu ‘seoskog luđaka’.

Nakon njegove smrti 1967. godine, njegova obitelj je pretvorila vrt u turističku atrakciju, a ljudi su odjednom počeli dolaziti sa svih strana Sicilije. 

Vrt je kasnije preimenovan u ‘Začarani Dvorac’, a skulpture ‘seoskog luđaka’ su danas jedna od najpoznatijih atrakcija u južnoj Siciliji.

Grad-tvrđava Palmanova se nalazi u sjeveroistočnoj Italiji, u blizini granice sa Slovenijom (55 km od Trsta). 

Dok se porijeklo grada može pratiti unatrag tisuću godina, moderna Palmanova je izgrađena u 16. i 17. stoljeću.

Grad je danas poznat po svom zvjezdastom obliku koji je nekada bio najmoderniji dizajn za tvrđave – jer su strelice zvijezde (njih ukupno 9) mogle braniti jedna drugu od napada. Unutrašnjost grada je napravljena u kružnom obliku, a oko njega je iskopan i jarak kao dodatni sloj zaštite.

Palmanova je zamišljena kao utopija koju će naseliti samoodrživi trgovci, obrtnici i poljoprivrednici. Pored zaštite koju oblik zvijezde pruža, on je također trebao privući ‘bogatije’ društvo. 

Također je zamišljeno i da svaki stanovnik ima jednaku količinu zemljišta, te jednaku odgovornost, kao i da svaki mora igrati određenu ulogu u gradu. Međutim, unatoč naizgled odličnim uvjetima, u grad se niko nije doselio. 

U očaju, vlada je pomilovala određeni broj zatvorenika i 1622. godine im dala imovinu u Palmanovi.

Iako je tehnički tvrđava, Palmanova nikada nije vidjela pravu borbu, a unatoč tome što je izgrađena kao ‘neosvojiva tvrđava’, zanimljivo ona je zarobljena dva puta bez ikakvih problema i otpora – prvi osvajač je bio Napoleon, a zatim i Kraljevina Italija.  

1960. godine, Palmanova je proglašena Nacionalnim spomenikom.

Unatoč brojnim problemima, kao što je izbijanje rata i pad carstva, Palais Garnier (Opera Garnije ili Pariška opera) je ipak otvorena je 15. siječnja 1875. godine. Ovu iznimno lijepu građevinu, jednu od najpoznatijih opernih kuća na svijetu, je dizajnirao arhitekt Charles Garnier, a njezina izgradnja je trajala od 1860. do 1875. godine.

Ova građevina, izgrađena u neo-baroknom stilu, se smatra remek-djelom arhitekture druge polovine 19. stoljeća.

Najpoznatiji dio Palais Garniera je veliko stubište, koje se danas smatra jednim od najluksuznijih stubišta na svijetu. Izgrađeno je od raznobojnog mramora, a vodi od predvorja do gledališta. Ono cijeloj građevini daje posebnu dozu romantike i glamura, a nekada se smatralo najprestižnijim mjestom u Parizu.

Čak su i holovi i foajei Palais Garniera veličanstveno ukrašeni mozaicima, ogledalima i skulpturama, a tu je i mala galerija u kojoj se mogu vidjeti izložbe setova iz raznih opera, kao i cijela istorija opere.

Za vrijeme jednog puta u Francusku našao sam na jednom uličnom štandu pored Siene,kod Louvrea, a baveći se La Belle Epoque periodom,vrlo zanimljive razglednice te sam se malo raspitao o njime. 

Te su mi objasnili da je to "vizija" budućnosti iz toga vremena.

Ljudi su na pragu 20. stoljeća doživjeli revoluciju, teške fizičke poslove su zamijenili strojevima, te značajno unaprijedili transport i komunikaciju. 

Tako na razglednicama iz tog perioda možemo vidjeti i kako su zamišljali izgled budućnost – to jest, vrijeme u kojemu mi  danas živimo. 

Iako nam izgleda poprilično primitivno, s obzirom da letimo u malžnjacima i imamo nešto što oni nisu mogli ni zamisliti – internet, u nekim predviđanjima i nisu bili toliko daleko od današnjice.

Možda još uvijek nemamo svi svoja krila i ne letimo taksijem do Mjeseca… ali tko zna? 

Možda neke buduće generacije ipak dožive neke varijante budućnosti iz ovih razglednica koje su nastale u Njemačkoj i Francuskoj tokom 1900-tih godina.

Wrocław, četvrti po veličini grad u Poljskoj, je dom za preko 630.000 ljudi, kao i za više od 250 simpatičnih malenih patuljaka – neki od njih ‘žive’ na javnim mjestima, dok su drugi skriveni te često iznenade turiste, ali i lokalne stanovnike.

Tradicija malih metalnih patuljaka razbacanih širom grada je započela s jednim patuljkom, maskotom pokreta koji se nazivao Pomarańczowa Alternatywa (Narančasta Alternativa), a koji se na simpatičan i neobičan način borio protiv komunističkog režima 1980-tih godina. 

Pokret je uvijek koristio humor u borbi protiv vlasti, a kada god bi policija obojala njihove parole i grafite, oni bi na istom mjestu nacrtali patuljka. 

U jednom trenutku, širom Poljske se moglo pronaći više od 1.000 ovakvih prebojanih grafita sa nacrtanim patuljcima.

Od pada komunizma tokom 90-tih godina pokret je ostao uglavnom neaktivan, a u spomen na njih u gradu je podignut prvi spomenik patuljka 2001. godine, i to na ulici Świdnicka, gdje je pokret zbijao najviše šala.

Danas se u gradu može vidjeti više od 250 patuljaka koji uglavnom služe kao zabavna turistička atrakcija (lov na patuljke), a ponekad čak uspiju iznenaditi lokalne stanovnike kada otkriju najnovijeg patuljka. 

Većina ovih malenih metalnih stanovnika Wrocława je danas ucrtana na turističkim kartama, ali uvijek postoji mogućnost da otkrijete nekog novog kako viri iz nekog vrta, ili vas posmatra sa krova zgrade.