Scala dei Turchi (Turske Stepenice / Stepenice Turaka) je stjenovita litica/plaža na obali Realmontea, u blizini grada Porto Empedocle, na jugu Sicilije, Italija. Zbog svoje neobične bijele boje, kao i po čestom spominjanju u nizu detektivskih priča Andrea Camillerija, plaža je postala turistička atrakcija, a također je predloženo i da se uvrsti na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Scala dei Turchi je dobila ime po mnogim napadima turskih gusara koji su u prošlosti pljačkali regiju, kao i po svom neobičnom izgledu koji podsjeća na bijele stepenice koje izranjaju iz mora.

La Scarzuola, imanje koje se nalazi u talijanskoj pokrajini Terni, nekada je pripadalo franjevcima koji su ovdje izgradili samostan, ali od kada ga je otkupio arhitekta iz Milana Tomaso Buzzi, ovo arhitektonsko čudo ima malo veze s religijom i pobožnosti.

Tomaso Buzzi je kupio La Scarzuolu 1956. godine, a na imanju je planirao napraviti vlastitu zemlju iz snova, odnosno ono što je on smatrao “idealnim gradom”.

Buzzijeva vizija je bila stvaranje grada u kojem bi se spojila realnost s nadrealnom arhitekturom i fantazijom. Njegovi arhitektonski stilovi su bili raznovrsni – od klasičnog i srednjovjekovnog, pa sve do renesanse i ličnih stilova.

U La Scarzuoli je izgrađeno sedam teatara, više velikih bunara i bazena, skulptura, kao i replika Trijumfalne kapije. Svaki rad je pažljivo konstruiran kako bi predstavio unutarnje misli umjetnika, kao i spoj filozofskih načela prema kojima je živio. Nakon njegove smrti 1981. godne, njegov nećak je nastavio raditi na La Scarzuoli, sve dok nije završio viziju Buzzijevog idealnog grada.

Smještena u šumi Dean u blizini Coleforda, Puzzlewood je popularna turistička destinacija u Gloucestershireu u Engleskoj. Ovo područje sadrži neobične formacije stijena, tajne špilje i prastara stabla, kao i mnoštvo zbunjujućih staza koje podsjećaju na labirint.

U Puzzlewoodu su se snimali Merlin i dr. Who, a također je bio i inspiracija za JRR Tolkienovo (koji je ovdje redovni posjetilac) Međuzemlje iz Gospodara prstenova.

Tokom godina, ovdje je pronađeno više od 3.000 rimskih kovanica iz trećeg stoljeća, a kada su Rimljani konačno napustili Puzzlewood, drveće i mahovina su djelomično prekrili sve staze, stepenice i strukture koje su se koristile za vađenje ruda, dajući Puzzlewoodu dodatnu aoru mistike, i pravu uživanciju za lovce na blago.

Osim šume, u Puzzlewood se mogu pronaći i domaće životinje, stolovi za piknik, kafići, suvenirnica i dječje igralište. Posjeta ovom mističnom krajoliku je dozvoljena, uz kupljenu ulaznicu koja košta nešto više od 5 funti.

Park Güell (Park Gvelj) je očaravajući park koji se nalazi na brdu El Karmel u Barceloni, karakterističan po arhitektonskim elementima legendarnog katalonskog arhiteke Antonija Gaudija. Na prijelazu u 20. stoljeće, Eusebi Guell i Bacigalupi su naručili projekt koji je prvobitno trebao biti zatvorena stambena zona, sa oko 60 građevina.

Projekat je pripao Antoni Gaudiju, arhitekti poznatom po spektakularnim građevinama kao što su Casa Batlló i Sagrada Família. Razvoj ove zone se uskoro pretvorio neuspjeh, a nakon Eusebi Guellijeve smrti 1918. godine, njegovi nasljednici su ponudili park Gradskom vijeću Barcelone, koje je otkupilo lokaciju i ovdje otvorilo javni parki 1926. godine.

Park Güell sadrži niz nevjerojatnih kamenih struktura, staza i i fascinantnih građevina. Tu su i uvijeni stubovi i skulpture, a sve zajedno podsjeća na oblike koji se mogu vidjeti u prirodi – jer je upravo priroda i inspirirala Gaudija. Na vrhu se nalaze i terase koje pružaju spektakularan pogled na park, ali također i na cijeli grad.

Park podržava i veliki broj divljači, a posebno nekoliko vrsta papagaja, kao i orlova i kolibrija. Park Güell je danas zaštićeni dio UNESCO-ve Svjetske baštine, ulaz je dozvoljen ali uz unaprijed rezerviranu ulaznicu koja košta oko 7 eura (4,90 za starije osobe).

U Penn State Univerzitetu se nalazi jedna njemačka knjiga iz 16. stoljeća, a u njoj… neke poprilično neobične eksplozivne naprave. Knjiga “Feuer Buech” je anonimni manuskript sa 230 listova i 30-ak ilustrovanih stranica koje prikazuju razne vrste bombi, ručnih granata, neugodnih šrapnel-eksploziva, topova i primitivnih projektila, to jest, bombi zakačenih za životinje.

Najiskrenije se nadamo da nitko nikada nije pokušao napraviti projektile od mačaka i ptica (prva slika ispod).