Dnevnik sa putovanja

Portal o putovanjima, zanimljivostima,tehnologiji i životnom stilu.


Home Archive for studenoga 2018
Aljona Repkina
Nekoliko putnika podijelilo je s nama neke od briga koje su ih mučile prilikom njihovog prvog putovanja u Rusiju. Koji su od tih strahova bili opravdani, a koji ne?
1. Dobivanje vize


Ilustracija: Aljona Repkina
 
Neki turisti su toliko nervozni da njihovi problemi počinju čak i prije nego što stignu u Rusiju. Alice iz Italije i njezini prijatelji u Sankt Peterburg su doputovali iz Helsinkija trajektom, tako da nisu trebali vizu. No, predstavnik trajektne kompanije preporučio im je da imaju boravišnu dozvolu kako bi izbjegli probleme. Grupa je završila u hostelu kojeg su pronašli na web-stranici za smještaj Airbnb. Nadali su se da će s drugim putnicima boraviti neprijavljeni u nekom neslužbenom smještaju, ali shvatili su da to nije najmudrije.
Kako izbjeći probleme: Podnesite zahtjev za vizu putem pouzdane agencije, kao što su vizni centar ili poznata turistička agencija. Na ovaj način izbjeći ćete neugodnosti.
2. Prelazak granice


Ilustracija: Aljona Repkina
 
Imate vizu. Što dalje? Pred oči vam dolazi slika neljubaznih carinika. Viktor iz Slovačke prisjeća se da su službenici na ruskoj granici bili vrlo strogi.
"Mnogo su temeljitije provjeravali naše dokumente prilikom ulaska i izlaska iz zemlje nego što sam to doživio igdje drugdje."
Nakon detaljne provjere dokumenata, Viktor i njegovi prijatelji uspješno su prešli granicu bez problema.
Kako izbjeći probleme: Provjerite unaprijed sva carinska pravila i držite ih se. Ako je sve u redu s vašom vizom, ne biste trebali brinuti.
3. (Ne)gostoljubivost


Ilustracija: Aljona Repkina
 
Jedna od bojazni koje muče turiste je ta da ćete se odmah nakon što ste prešli granicu morati nositi s negostoljubivim domaćinima.
Sarah iz Irske otkrila je da u Moskvi vrijedi upravo suprotno. Prisjeća se: "Jedan mi je čovjek čak nosio torbu dok sam pokušavala pronaći hostel."
Čak i oni koji se nisu baš znali služiti engleskim bili su ljubazni, prisjeća se.
Giseop iz Južne Koreje ne zna otkud je došao njegov strah, ali priznaje da je Ruse smatrao „hladnima, grubima i rasistima.“ On osobno nije iskusio rasizam, ali općenito je dobio dojam da Rusi nisu voljni pomoći strancima. Jednom je prilikom došao u banku kako bi koristio bankomat i zatražio je pomoć. Pitao je govori li netko engleski, a odgovor je bio "ne".
"Ali, obzirom da sam tamo stajao pokušavajući komunicirati s njima preko Google prevoditelja, ostavljajući jasan dojam da nigdje ne idem dok ne dobijem odgovor, konačno su rekli da zapravo imaju jednu osobu koja govori engleski", kaže on.
Kako izbjeći probleme: Dobri ljudi su posvuda. Vrlo je vjerojatno da će dobiti potrebnu pomoć, ako ste strpljivi i smiješite se.
4. Sigurnost


Ilustracija: Aljona Repkina
 
Prije svog prvog putovanja u Sankt Peterburg, Agnese iz Italije čula je puno o ruskoj vlasti i tome da „sve provjeravaju.“
"To zapravo možete osjetiti čim stignete. Svi su jako ozbiljni i znate da ne smijete učiniti ništa krivo."
Ipak, Agnese nije imala problema.
Kada je Birgitta iz Estonije boravila u Moskvi, u centru grada bili su nemiri. Nije se bojala, ali joj je bilo neobično što su vrata automobila uvijek morala biti zaključana kao stvar predostrožnosti. Viktor iz Slovačke brinuo je da će ga opljačkati na ulici, no, međutim, kaže da je na kraju sve bilo u redu.
Kako izbjeći probleme: Provjerite sigurnosne savjete unaprijed i pokušajte ne privlačiti pažnju na sebe.
5. Jezična barijera


Ilustracija: Aljona Repkina
 
Na kraju moramo spomenuti i strah turista da nitko u Rusiji ne govori strane jezike. Kad je Viktor pronašao svoj smještaj, ispostavilo se da recepcioner govori tečni engleski.
"On je, koliko se sjećam, bio jedini čovjek kojeg smo susreli da je govorio engleski", kaže Viktor.
Viktor i njegovi prijatelji zatim su otišli u Burger King, misleći da osoblje takve velike franšize govori engleski. Kad su dečki rekli "Hello", osoblje je otišlo po čovjeka koji je natucao engleski. Ono što je Viktora iznenadilo je to da ga ljudi nisu niti pokušali razumijeti.
"Jedna riječ na engleskom jeziku, i svi su počeli nešto mrmljati i izbjegavati nas poput kuge", kaže Viktor. Srećom, njegov je materinji jezik slavenski pa su se u većini slučajeva on i njegovi prijatelji nekako snašli.
Što se tiče Birgitte, bilo je u potpunosti nemoguće koristiti engleski u manjim gradovima poput Jaroslavlja. "Sjećam se da mi je u muzejima bilo jako naporno jer je sve bilo na ruskom," prisjeća se. U Moskvi je otkrila da je ponegdje moguće komunicirati na engleskom jeziku pa su se putnici snalazili.
Kako izbjeći probleme: Preuzmite aplikacije s frazama i naučiti čitati ćirilicu.
Nina Zotina/RIA Novosti
Nije jednostavno putovati po najvećoj zemlji na svijetu. Pročitajte naš vodič i saznajte sve o prednostima i manama putovanja automobilom, vlakom i zrakoplovom. Nadamo se da će vam pomoći da odlučite na koji način želite dospjeti u Sibir.

1. Automobil: Za i protiv


Altaj, Aleksandar Krjažev/RIA Novosti
Rusija je ogromna zemlja i, ako se odlučite za putovanje automobilom, velike udaljenosti između naselja mogle bi vam oduzeti previše vremena, a oni koji su navikli na život u gusto naseljenim područjima mogli bi se unervoziti. Ali to nije jedini razlog protiv.
Kvaliteta cesta nije najbolja, a u nekim regijama bi vas mogla frapirati. Ako govorimo o kvaliteti autocesta, ona je ipak na razini.
Najbolje ceste su M4 "Don" od Moskve do Novosibirska; i dijelovi M11 od Moskve do Sankt-Peterburga (cesta nije završena). Brzina na autocestama je od 110 - 130 kilometara na sat, a kada prolazi kroz urbane sredine - 50 km na sat; izvan gradova limit je 90 km na sat; a na nekim autocestama obilježenim zelenim i do 110 km na sat.
U udaljenim područjima, pretežno u azijskom dijelu zemlje, nema puno benzinskih crpki, pa planirajte unaprijed gdje ćete napuniti gorivo. Na nekim cestama istočno od Urala možete voziti satima prije nego vidite bilo kakav znak civilizacije.
Jedna ugodna stvar je cijena benzina. Prosječna cijena litre benzina ove godine je bila 39,87 rubalja (0,5 eura).
Poznate u Euripi rent-a-car tvrtke rade i u Rusiji: Avis, Hertz, Europcar itd. Cijena za automobil klase "ekonom" je 1500 rubalja na dan (22 eura), a nešto skupljih automobila 2500-3500 rubalja na dan (36-51 eura). Naravno, morate imati 2-3-godišnje iskustvo vozača i međunarodnu vozačku dozvolu ako putujete kao turist.

2. Razgledajte Rusiju kroz prozor vagona


Plackarta, Getty Images
Neponovljiv doživljaj na putovanju po Rusiji mogli bi biti vlakovi na dalekim relacijama. Ako imate slobodan tjedan, savjetujemo vam Transsibirsku željeznicu od Moskve do Vladivostoka. Vidjet ćete veliki dio zemlje i različite klimatske zone sjedeći u udobnom vagonu, pijuckajući čaj iz čuvene ruske visoke čaše s mjedenim držačem.
Druga prednost vlaka je mogućnost da se upoznate s ljudima s kojima možda nikada ne biste stupili u kontakt. Putovanje vlakom znači zaspati uz zvuk okretanja kotača, dijeliti hranu s nepoznatim ljudima i mnogo "priča iz vlaka". To je sigurno jedan od načina da upoznate i razumijete Ruse!
Na putovanju preko cijele zemlje ima puno stanica, vlak se negdje zadržava i do sat vremena. Možete prošetati oko stanice, kupiti domaće pite i lokalne voćke od baka koje trguju na peronu (otvorite četvoro očiju i uvjerite se da kupujete zdravu hranu).
Vagoni su različitih klasa i različitog komfora. Pored poznatog kupea postoji i ruski vagon njemačkog naziva "plackarta", koji se razlikuje samo po tome što ne postoje vrata kojima bi se kupe zatvorio, ali zato ima mjesta za spavanje na dva kata duž cijelog hodnika - ukupno oko 50 mjesta u vagonu. Daleka putovanja "plackarta" vagonom mogu biti naporna, pa vam ne savjetujemo da kupujete takvu kartu za putovanje koje traje duže od jednog dana.
O Transsibirskoj željeznici možete saznati više na ovoj web-stranici. Napominjemo da je putovanje vlakom u Rusiji udobno, a željeznička mreža je razgranata. Naručiti karte možete na web-stranici Ruskih željeznica www.rzd.ru, koja ima i verziju na engleskom jeziku.

3. Putovanje zrakoplovom


Zračna luka Kazanja, Maksim Bogodvid/RIA Novosti
Putovanja zrakoplovom nisu jeftina. Dok povratna karta do Irkutska (pored Bajkala) košta oko 20 000 rubalja (290 eura), karta za najjeftinije direktne letove počinje od 25 000 rubalja (366 eura). Najveći ruski avioprijevoznici su Aeroflot (www.aeroflot.com); Siberia airlines (www.s7.ru); UTair (www.utair.ru); i Ural Airlines (www.uralairlines.com).
Postoje, naravno, i takozvane "low cost" kompanije, poput Pobede, i druge mogućnosti, ali prije nego naručite kartu izračunajte pažljivo sve troškove kako biste izbjegli neugodno iznenađenje na aerodromu.


Legion Media
Nemojte doživljavati to kao odlazak na Mars. Čovjek može sam proputovati Rusiju, i to nije puno kompliciranije od putovanja s prijateljima ili preko turističke agencije. Evo što trebate znati prije nego što spremite torbe.

Kako se dobiva ruska viza?
Do turističke vize za Rusiju hrvatski državljani mogu doći preko viznog centra koji se nalazi u Zagrebu. Detaljne informacije nalaze se na stranici viznog centra, a sam postupak traje u prosjeku pet radnih dana.
 Legion Media
Glavno pitanje je kako dobiti turistički vaučer i potvrdu o prijemu stranog turista, jer to obavezno morate imati kako bi ste dobili vizu, a te dokumente daju samo oni hoteli i hosteli koji imaju akreditaciju federalne službe za migracije i ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije. Drugi način je da se obratite u agenciju koja će vam pomoći rezervirati mjesta u takvim hotelima. Kada dobijete vizu možete poništiti rezervaciju i odsjesti u nekom drugom hotelu. Ipak, imajte na umu da centar za izdavanje viza ponekad provjerava jeste li zaista odsjeli u hotelu koji vam je izdao taj vaučer. Prema tome, bolje je ne riskirati, no treba naglasiti da to veći problem predstavlja hotelu ili drugom turističkom smještaju, koji izdaje vaučer.

Gdje odsjesti?

Potraga za smještajem se u Rusiji ne razlikuje puno od iste takve potrage u bilo kojoj europskoj zemlji. U Rusiji se također koriste Booking.com i Airbnb, a postoji i "couchsurfing". Budite oprezni prilikom izbora četvrti (centar grada je uvijek najbolja opcija) i previše jeftinih hostela, jer u njima često odsjedaju gastarbajteri i higijena nije uvijek na visokoj razini.

Kako se plaća?


Legion Media
 U Rusiji su platni sustavi Visa i MasterCard dosta rasprostranjeni, ali nisu svuda prisutni. Duboko u ruskoj provinciji će vam sigurno trebati gotovina, ako ništa drugo bar za vožnju u gradskom prijevozu. S druge strane, nema potrebe nositi sa sobom niti previše gotovine. Ne pokazujte svima koliko ste bogati.
 Kako razgovarati s mještanima?
To je najteže. Ogromna većina građana Rusije ne zna engleski. Situacija je nešto bolja u velikim gradovima poput Moskve i Sankt-Peterburga, ali nemojte računati na to da ćete imati sreće, nego ipak naučite ili zapišite najpotrebnije fraze na ruskom. S interneta možete preuzeti besplatne aplikacije za učenje ruskog jezika na početnoj razini, na primjer Duolingo ili Memrise.

Čak i ako vas Rus ne razumije, on će vam najvjerojatnije pokušati objasniti gestikuliranjem. A možda će početi govoriti na ruskom tri puta glasnije. U tom slučaju znajte da on ne viče zato što se ljuti na vas, nego iz nekog razloga misli da ćete ga tako bolje razumjeti. 

Je li djevojka sigurna ako sama putuje Rusijom?


Legion Media
U Rusiji je sigurnost na visokoj razini, ukoliko sami ne tražite "avanture". Najvažnije je ispoštovati nekoliko jednostavnih pravila: ne šetajte pustom ulicom negdje na periferiji, ne držite novčanik i telefon u zadnjem džepu i ne odvajajte se od torbe. I u ruskim gradovima ima lopova, ali ne više nego u Rimu, Parizu ili Barceloni.

Može se dogoditi da vas zaustavi policija radi rutinske provjere dokumenata. Svesrdno vam preporučujemo da uvijek nosite bar kopiju vaše putovnice. 

Sada u Rusiji postoji čak i specijalna "turistička policija". Tim se policajcima uvijek možete obratiti. Oni govore strane jezike (svakako govore bar engleski) i mogu vam biti od velike koristi. Ako ništa drugo, pomoći će vam stići na vaše odredište.

Kako se obući? Je li u Rusiji hladno?

Zavisi u koje doba godine putujete i na koju stranu. Sigurno je jedno: u centralnoj Rusiji (na primjer, u Moskvi i Sankt-Peterburgu) nije tako hladno kao što mislite. Zimi je u tim gradovima temperatura slična kao u zemljama Istočne Europe, a ljeto je u Rusiji gotovo uvijek vruće (u pojedinim južnim regijama temperatura se ponekad penje i do 45 stupnjeva Celzijusa).

U Rusiji na federalnoj razini ne postoji zabrana nošenja hidžaba, ali su Rusi većinom pravoslavni kršćani, tako da muslimansko odijelo privlači pažnju (izuzev u muslimanskim regijama kao što su Čečenija, Dagestan i Kabardino-Balkarija). Privlači pažnju čak i policije, koja se brine o sigurnosti.

Ako planirate posjetiti manastire i crkve (u Rusiji ima puno lijepih hramova), ponesite maramu, jer je posvuda taj običaj na snazi.

Kako se ne izgubiti u Rusiji?


Legion Media
Vrlo jednostavno: na vrijeme skinite na svoj mobilni telefon nekoliko korisnih aplikacija.

– Yandex.Maps, detaljne karte gradova Rusije. Na njima je prikazano gdje možete prigristi ili ručati, gdje otići u kupovinu, gdje vam je najbliža stanica metroa, itd. Radi i offline (podržava ruski, engleski, ukrajinski i turski jezik).

– 2GIS, sličan servis (dostupan je na ruskom, engleskom, talijanskom, češkom i španjolskom) koji ima mogućnost offline pregleda, odnosno skidanja karata kompletnih gradova. 

Postoji li u Rusiji rent-a-car?

Da, u Rusiji postoji car sharing i servisi za iznajmljivanje automobila. Samo trebate imati vozačku dozvolu, putovnicu i kreditnu karticu. Ovdje nudimo poveznice koji vam mogu biti od koristi ukoliko želite iznajmiti automobil u Rusiji:

Sixt, Europcar, Avis, Rentalcars, Delimobil, BelkaCar, Yandex.Carsharing

Kako stoje stvari s gradskim prijevozom?

Velika većina gradova ima autobuse i tramvaje, a osim toga i "maršrutke" (minibus u kojem putnik unaprijed govori vozaču na kojoj stanici izlazi).

Možete u online sustavu pratiti sve što se događa s gradskim prijevozom pomoću aplikacije Yandex.Transport.

Što se tiče taksija, u pojedinim gradovima funkcioniraju aplikacije Uber, Yandex Taxi, Gett Taxi i City Mobil (sve imaju verziju na engleskom). U ostalim slučajevima možete zaustaviti žuti taksi na ulici tako što ćete podići palac u zrak (s tim taksistima se možete i cijenkati).

Koliko novca je potrebno za putovanje po Rusiji?


Legion Media
U cjelini gledano, Rusija nije skupa zemlja. Najskuplja stavka u troškovima je let avionom, pogotovo zato što je zemlja toliko velika. Letovi između vrlo udaljenih gradova su skupi. Na primjer, ako putujete u Irkutsk (pored Bajkalskog jezera), van sezone najniža cijena leta iz Moskve je 25.000 rubalja (430 dolara). Možete, doduše, putovati vlakom ili automobilom – te varijante također imaju svoje prednosti i nedostatke.

Prosječna cijena "običnog" ručka u moskovskim restoranima je 1.569 rubalja (160 kuna), a u Sankt-Peterburgu je 1.105 rubalja (111 kuna). U svim ostalim gradovima je još niža.

Ulaznice za najpoznatije ruske muzeje su jeftinije nego za muzeje u Francuskoj, Italiji ili Velikoj Britaniji. Osim toga, uvijek postoji način za proputovati Rusiju za male novce.
Jantarna soba je bila najbolji primjer veličine ruske i njemačke kulture i umjetnosti i predstavljala je ponos careva iz dinastije Romanov. Njezin sadržaj je misteriozno nestao tijekom Drugog svjetskog rata i do danas nije pronađen, ali su ruski majstori i znanstvenici u prethodnim desetljećima uspjeli obnoviti ovu veličanstvenu salu. Ipak, glasine o tome gdje se nalazi originalna Jantarna soba i dalje su predmet rasprava među entuzijastima.
Petar Veliki je vladao od 1682. do 1721. godine i prvi je ponio titulu cara Rusije, a bio je čuven po svojoj ljubavi prema neobičnim stvarima. Njegovu zbirku čudnih i jedinstvenih predmeta, poznatu kao Kunstkamera, činili su primjerci raznih minerala, ali i fetusi i tijela djece rođene s deformitetima. Kolekcija i danas postoji u Sankt-Peterburgu. U vrijeme Petrove vladavine europski vladari su znali da je moćnog ruskog cara najlakše odobrovoljiti ako mu se pokloni neki neobičan poklon, dostojan njegove zbirke.
Zato je pruski kralj Frederick William I. došao na ideju da Petru Velikom ponudi izradu raskošne odaje kako bi zadobio njegovu naklonost. Ruskom caru je 1716. godine predstavio salu koju su projektirali i ukrasili zlatom i jantarom najbolji pruski barokni kipari i arhitekti. To je bila čuvena Jantarna soba, kasnije nazvana i Osmo svjetsko čudo zahvaljujući svojoj velikoj ljepoti.

Pruski poklon Rusiji

Nasljednici Petra Velikog preuredili su i značajno proširili ovu odaju. Smatrali su je najboljim dokazom svojih vladarskih uspjeha. Do kraja 18. stoljeća sala je postala još ljepša i prostirala se na gotovo 100 četvornih metara, a na njezino ukrašavanje utrošeno je šest tona jantara, zlatnih listića i poludragog kamenja. Među povjesničarima i draguljarima još traju rasprave o približnoj vrijednosti Jantarne sobe. Procjene se kreću od 142 milijuna do 500 milijuna dolara.
Katarina Velika, ruska carica od 1762. do 1796. godine, sobu je smjestila u svoju ljetnu rezidenciju, Katarinin dvorac u Carskom Selu (danas je to grad Puškin, smješten 30 kilometara južno od Sankt-Peterburga). I u narednom periodu velika pažnja je pridavana održavanju ovog jedinstvenog umjetničkog djela, a soba nije premještana iz Katarininog dvorca sve do 1941. godine. Ironija sudbine je činjenica da je baš te godine bila planirana velika rekonstrukcija sale, ali nije urađena zbog rata.
Jantarna soba, Katarinin dvorac, Puškin (nekad Carsko Selo) pokraj Sankt-Peterburga / Getty Images

Njemački ratni plijen

Drugi svjetski rat počeo je u lipnju 1941. godine. Sovjetska država našla se u vrlo teškoj situaciji, naročito u prvih nekoliko mjeseci rata. Njemačka vojska je okupirala Puškin u rujnu. Do tada su brojne postavke sovjetskih muzeja i vrijedni predmeti već bili prebačeni u Sibir. Jantarna soba je ostala na svom mjestu, jer ju je bilo vrlo teško demontirati i transportirati.
U vrijeme Hitlerove vlasti mnoga su umjetnička djela nastala u prošlim stoljećima, među njima i Jantarna soba, u Njemačkoj smatrana vlasništvom njemačkog naroda od kojeg su na razne načine oduzeta. Zato su nacisti proglasili da Jantarna soba pripada Njemačkoj, demontirali je i prenijeli u Königsberg, današnji ruski grad Kalinjingrad, smješten 1088 kilometara istočno od Moskve.
Prema Alfredu Rohdeu, njemačkom povjesničaru umjetnosti koji je bio zadužen za zbirku u Königsberškom dvorcu od 1926. do 1945. godine, Nijemci su dobro vodili brigu o Jantarnoj sobi. Rohde je tvrdio da je ona ostala neoštećena čak i nakon bombardiranja Königsberga 1944. godine, kada je veći dio stare gradske jezgre izgorio, jer je bila rastavljena na dijelove i čuvana u podrumu dvorca. Sovjetske jedinice zauzele su Königsberg u travnju 1945. godine, ali nisu naišle ni na jedan trag koji bi vodio do sobe ili nekog njezinog dijela. Jantarna soba je nestala.

Katarinin dvorac u Puškinu oštetili su njemački osvajači, 1945. / Boris Kudojarov / RIA Novosti

Je li soba zauvijek izgubljena?

Postoji više teorija o tome gdje je završila Jantarna soba. Najjednostavnija među njima temelji se na pretpostavci da Rohde nije govorio istinu i da je ona u potpunosti uništena tijekom žestokih borbi za Königsberg. Druga teorija tvrdi da je odaja ostala zakopana negdje u podzemnim hodnicima ispod Königsberškog dvorca kojeg su sovjetske vlasti srušile 1969. godine. Stručnjaci vjeruju da je u tom slučaju soba svakako uništena, jer jantar zahtjeva određenu temperaturu i okruženje da bi ostao besprijekoran, pa je, u slučaju da je zakopan, propao.
Ostale pretpostavke ostavljaju više nade avanturistima koji se još uvijek nadaju da bi mogli pronaći Jantarnu sobu. Oni vjeruju da je sala rastavljena na dijelove i prenesena u Njemačku kada su nacisti shvatili da im je poraz neizbježan. Ruski povjesničar Andrej Pržezdomski smatra da se ovo umjetničko djelo nalazi izvan Kalinjingrada, u do sada neotkrivenim bunkerima njemačke tajne službe. Neki drugi istraživači pretpostavljaju da je soba u tajnosti prebačena u Južnu Ameriku zajedno s nekoliko nacističkih vođa koji su tamo pobjegli poslije 1945. godine.
Svakako je najneobičnija teorija po kojoj Nijemci zapravo nisu zaplijenili Jantarnu sobu - bar ne onu pravu. Naime, Fjodor Morozov, poznavatelj povijesti Puškina, tvrdi da su sovjetski restauratori kopirali ukrase odaje i njima zamijenili originale prije nego što je prava Jantarna soba prenesena na tajnu lokaciju uoči izbijanja rata. Morozov je uvjeren da su sovjetske vlasti dijelove odaje poslali Armandu Hammeru, američkom poduzetniku i prijatelju SSSR-a, u znak zahvalnosti za njegovu pomoć sovjetskoj državi u okviru programa realiziranog po američkom "Zakonu o zajmu i najmu" (Lend-Lease).
Kopija vjerna originalu
Barun Eduard von Falz-Fein, poduzetnik iz Lihtenštajna rođen u Ruskom Carstvu, proveo je 30 godina tragajući za Jantarnom sobom. 2004. godine je izjavio da originalna sala vjerojatno nikad neće biti pronađena, ali da nova nimalo ne zaostaje po ljepoti. "Staru Jantarnu sobu vidio sam kada sam imao pet godina, a sada sam vidio i novu. Nova je još ljepša", rekao je fon Falz-Fein za magazin Argumenti i fakti. Entuzijasti mogu nastaviti potragu za originalnom Jantarnom sobom, ali je mnogo lakše otići do Puškina i uživati u izvanrednoj rekonstrukciji čuvene sale.Neki dijelovi Jantarne sobe ipak su vraćeni u Rusiju, ali tek mnogo godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Njemačka je 2000. godine vratila dva predmeta koja potječu iz čuvene sale, jedan firentinski mozaik i jedan komad namještaja od jantara. Međutim, sve više se čini da nikad neće biti pronađen ostatak umjetničkih djela iz Jantarne sobe. Zato su ruski znanstvenici i kipari još prije nekoliko desetljeća otpočeli rekonstrukciju izgubljenog remek-djela. Radovi su počeli 1981. godine i u njima su sudjelovali i njemački majstori, a trajali su više od 20 godina, dok su ukupni troškovi dosegnuli 11,35 milijuna dolara. Restaurirana Jantarna soba otvorena je 2003. godine u Katarininom dvorca u Puškinu.



Želite li i izaći iz svakodnevne rutine i svoj doručak, ručak ili večeru učiniti čarobnim barem na tren?

Pripremiti stol, popiti čašu vina i doživjeti osjećaj kao da ste u Parizu, samo zbog malih sitnica kao što su jedan običan kroasan (croissant - "mlađak"), francusk( baguette) i kruh ili kuhani puževi. Male stvari koji mogu dan učiniti drugačijim samo na tren, i to na francuski način!

Kako je nastao kroasan ?

Bar kako su mi ispričali Parižani vrlo zanimljivo.

Prema predaji, kroasan je nastao zapravo u Austriji za vrijeme turske opsade Beča 1683. godine. Kako su se pekari, ujutro, prvi u gradu ustajali prvi su i primijetili da Turci organiziraju napad i alarmirali su grad. Tako su uvelike pridonijeli obrani i spašavanju Beča.A U znak sjećanja na taj događaj napravili su kroasan i oblikovali ga, prema turskom simbolu, kao polumjesec.

U Francuskoj je kroasan postao poznat zahvaljujući supruzi Luja XVI. Mariji Antoaneti, kćeri austrijske carice Marije Terezije. 
To austrijsko pecivo su Francuzi zbog njegova oblika preimenovali u Croissant de lune. Kao i brioš, danas kroasan spada među klasične sastojke francuskog doručka. Kroasan je za razliku od brioša ipak postao mnogo popularniji i rašireniji.
Kroasan danas nalazimo u različitim varijacijama, prepečen sa sirom, punjen sa šunkom itd., a mnoge razveseljava čokoladni kroasan u kojem nalazimo punjenje od čokolade ili lješnjaka
.

Prehrana u Francuskoj ima mnoge rituale i na hranu se gledao kao na umjetnost. Francuska je zemlja koja ima duga tradiciju i neizmjerno je ponosna na svoju povijest oko jela, pripreme i konzumacije.
Prva francuska kuharica bila je u srednjem vijeku, nedugo nakon pojave tiskarskog stroja, a najstariji restoran u Francuskoj, Le Tour d’Argent u Parizu, tvrdi da je izumio tanjur. To me zapravo i ne čudi, jer riječ “kuhinja” i “gurmanski” su francuske riječi.




Tipičan Francuski doručak obično se sastoji od kroasana, bol au Chocolat (slično kroasanu sa čokolodam iznutra) ili kruh, uz šalicu kave ili vruće čokolade.

Ručak je nekoć bio tradicionalni glavni obrok u danu, ali ovih dana mnogi ljudi, osobito u gradovima, imaju svoj glavni obrok u večernjim satima. 

U Parizu, ručak je obično u 13:00 a večera u 21:00 sati ili čak i kasnije, dok u ruralnim područjima ljudi često imaju tedenciju jesti ranije.

Mnogi francuzi još uvijek kupuju svježe meso te ih svakodnevno proizvode i na tržištu. Svjež kruh, obično duge, tanke Baguette, jedan su od glavnih ideja francuske prehrane, i uobičajeno je vidjeti poslovne ljude i žene na putu ka svom domu s posla, kako u rukama nose kruh od metroa to ulice.Nešto što smo i mi prihvatili "zdravo za gotovo"!

Glavno jelo, što znači “ulaz”, odgovara s onime što Amerikanci nazivaju predjelo. Tipično glavno jelo može biti pašteta koja se posluži sa kruhom, zdjela juhe, tanjur mješane “charuterie” (dimljeno ili osušeno meso i kobasice) ili escorgo – puževi koji se kuhaju s češnjakom na maslacu. 
No večinom glavno jelo je obično meso ili riba, poslužena sa povrčem.
Jednostavna zelena salata dolazi nakon glavnog jela, a sir se poslužuje nakon obroka. Domaćini uobičajeno svojim gostima nude između tri i pet vrsta sira.
Uz sve to vino prati večeru (najčešće je to crno), a čaša je ispunjena do tri četvrtine, nikada do vrha.



Kada gosti dolaze na večeru od njih se očekuje da će donjeti dar, ali skroman dar. Uobičajeno je to uvijek boca vina, cvijeće, ili unaprijed dogovoreni desert ili sir.

Također Bonton u Francuskoj kaže da je pristojno i trebalo bi svoje ruke zadržati uvijek iznad stola, a ne u krilu.

Nedavno istraživanje pokazalo je kako Francuzi najviše vremena provode za jelom više od bilo koje druge nacionalnosti. Čak se i poslovni ručkovi smatraju kao odlično vrijeme za izgradnju odnosa i uživanja u hrani, nego vođenje poslova.

Fast food je napravio veliku strku u Francuskoj u posljednjih nekoliko godina, a sa dolaskom globalizacije, neke od starih tradicija počele su gubiti svoju čar. Npr. dugi ručkovi i lagani izleti na otvorenom tržištu postaju sve rijeđi, jer ljudi koriste izreku “vrijeme je novac”, i time funkcioniraju bržim tempom, i ne pridodaju više pažnju stvarima koje su nekoć bila njihova svakodnevna rutina.

No sjesti ispod Eiffela ili u park kod Louvrea i jesti je vjerujte neprocjenjivo,što god golobalizacija forsirala.

Svakako želite li i vi odličnu večeru uz čašu vina, na francuski način? 

Dakako ne morate ići u Pariz za to, dovedite Francusku u svoj dom!

Jednostavno je !
Putnici najveće europske niskotarifne zrakoplovne kompanije Ryanair više neće moći besplatno ponijeti u avion 10 kilograma ručne prtljage, u skladu s novom politikom uvedenom u četvrtak 1.11.2018. 

Prema novim pravilima, putnici koji žele unijeti bilo što veće od "male ručne torbice" 40x20x25 morat će dodatno platiti, osim ako ne spadaju u kategoriju putnika s prioritetnim ukrcavanjem. 

Prioritetno ukrcavanje košta 6 funti/eura, a ostali putnici, koji nisu izabrali tu opciju, morat će platiti 8 funti/eura za dodatni komad ručne prtljage. 



Nova politika izazvala je gnjev na društvenim medijima i neki od klijenata te zrakoplovne kompanije napisali su da više nikada neće letjeti Ryanairom. 

Ovaj niskotarifni irski prijevoznik imao je tešku godinu obilježenu štrajkovima diljem Europe. Prošli mjesec izvijestio je o padu profita za 7 posto u prvoj polovici financijske godine, za što je među ostalim okrivio štrajkove koji su nanijeli "veliku štetu". Ryanair je također oštro kritiziran prošli mjesec zbog blijede reakcije na rasistički ispad jednog putnika usmjeren na ženu koja je sjedila kraj njega, nakon što je video snimka tog incidenta objavljena na društvenim

U Firenci je 13. travnja 1519. u sedam sati ujutro rođena djevojčica koja će pedeset tri godine kasnije, kao francuska kraljica biti zapamćena kao jedna od najomraženijih vladarica uopće. Katarina Medici. Samo petnaest dana poslije njenog rođenja umire joj majka, a nedugo nakon nje i otac, vojvoda Lorenzo II. Medici,a kojemu je Niccolò Machiavelli posvetio svoje poznato djelo Vladar.  Smrću roditelja Katarina ostaje posljednji potomak u direktnoj lozi te kuće. A brigu o budućoj francuskoj kraljici preuzela je baka.


Svoj put prema francuskom prijestolju počela je kada se 28. listopada 1533. u katedrali u Marseilleu vjenčala s Henrikom de Valoisom, sinom kralja Franje I. Tri godine kasnije umire Henrik I., kraljev stariji sin i prijestolonasljednik, a kada je 1547. umro i stari francuski kralj Franjo I., dvadesetosmogodišnji Katarinin muž dolazi na prijestolje kao francuski vladar Henrik II. te Katarina postaje francuskom kraljicom. 

Godine 1543. Katarina rađa prvog od trojice kraljeva iz loze Valois, Franju II., zatim Karla IX. (1550.) i Henrika III. (1551.), a onda Margaretu i Françoisa vojvodu od Alençona i Anjoua. Dvanaest godina nakon što je postala kraljicom, Katarina Medici ostaje udovica. Naime, 10. srpnja 1559. umire Henrik II., a nasljeđuje ga najstariji sin Franjo II., koji se na prijestolju zadržao samo četrnaest mjeseci. Umro je 5. prosinca 1560., a da još nije navršio ni osamnaest godina.

Francuskim kraljem tada postaje mlađi Katarinin sin Karlo IX., a kako je imao tek deset godina, majka mu je imenovana regenticom kraljevstva. Oduvijek je željela da njena obitelj uspostavi što veću moć, pa je deset godina kasnije svog sina oženila s Elizabetom Austrijskom, mlađom kćerkom cara Maksimilijana II. Habsburškog. Svi koji su Katarinu okruživali morali su joj priznati da je imala smisla za rukovođenje i da je izuzetno autoritativno vladala. Ono što je ona najviše željela bilo je, imati nadzor nad svim i svima, a naročito je htjela imati neograničenu moć. Sve što je radila bilo je u interesu očuvanja krune. Te njene karakterne osobine posebno će doći do izražaja u događaju po kojemu je Katarina Medici zauvijek ostala zapamćena u povijesti. 

Bila je to dakako Bartolomejska noć, užas koji se dogodio noću s 23. na 24. kolovoza 1572. Kada god se govori o Katarini Medici ne može se izbjeći spominjanje na tu veliku tragediju u noći sv. Bartolomeja koja je zapravo bila strahovita drama odigrana u tri dijela.


Prvi dio bila je tzv. “krvava svadba” Margarete Valois, Katarinine kćeri, i Henrika Navarskog. Ona je bila katolkinja, a on hugenot. Drugi dio bio je atentat na admirala Gasparda de Colignyja, inače vođu hugenota, a treći dio bio je sam pokolj francuskih protestanata te kobne noći. Hugenoti su bili pristalice reformacije u Francuskoj od 16. do 18. stoljeća i podržavali su učenje Jeana Calvina, francuskog kršćanskog vjerskog reformatora, koji se ogradio od katolicizma, tj. protestirao je protiv odluka Katoličke crkve. 

Iz toga je i izveden naziv protestanti.

Naime, admiral Coligny bio je savjetnik Karla IX., koji je na sve načine mladoga kralja pokušao pridobiti na stranu hugenota, tj. kalvinizma uopće. Koliko je u tome uspio, govori i činjenica da je upravo Karlo IX. svoju sestru Margaretu obećao Henriku Navarskom, jednom od protestantskih prvaka, pritom izjavivši: “… da Margaretu ne zaručuje samo za Henrika, nego je u njegovoj osobi daje svim francuskim hugenotima”. Svadba je zakazana za 18. kolovoza 1572. u Parizu i tada na scenu stupa Katarina, koja je u dogovoru sa vođama katolika – vojvodom Henrikom Guiseom i mladim princem Henrikom Valoisom – svatove odlučila iskoristiti za konačan obračun s hugenotima. Plan je bio da se odjednom riješi problem vjerskih sukoba između katolika i protestanata u Francuskoj. Znajući da će mladoženjini prijatelji – svi viđeniji hugenoti – doći u Pariz, pala je odluka da se problem riješi na najjednostavniji način kada će svi biti na okupu. Vjerojatno je u tome veliku ulogu odigrala i taština Katarine Medici, jer je bilo neshvatljivo da joj sin više sluša savjete heretika Colignyja nego vlastite majke.

Plan je uspješno zadržan u tajnosti, pa su hugenoti, ništa ne sluteći u velikom broju došli u Pariz na zakazano vjenčanje. Sada su na svoju stranu još samo trebali pridobiti mladoga kralja Karla IX. Taj su zadatak prepustili kraljici majci.

Međutim, Katarina danima nikako nije uspijevala razgovarati sa sinom, a uzvanici su se polako već počeli razilaziti. Kraljica i njezini suučesnici postali su uznemireni, a da im plan polako izmiče kontroli uvjerili su se kada je jedan od slugu Henrika Guisa, bez ičijeg znanja, pucao na Colignyja i 21. kolovoza ga lakše ranio. Iako su admiralovi prijatelji predosjećali da će se nešto dogoditi, Coligny ih nije slušao. Bio je potpuno uvjeren u naklonost Karla IX., koji je atentatom bio ogorčen i odmah je naredio istragu. Tada konačno Katarina razgovara sa sinom i uvjerava ga da hugenoti koji su bili na svadbi nisu u Parizu s dobrim namjerama, već kako bi proveli urotu protiv njega i države. Karlo IX. povjerovao je majci.

Što se dalje događalo vrlo je teško istinito rekonstruirati. Postoji puno verzija zasnovanih na različitim povijesnim izvorima, koji su nepouzdani iz jednostavnog razloga što su previše subjektivni,dio priče sam čuo i od samih Parižana no kako rekoh i sami tvrde da je teško da su istiniti. 
Naime, kako mi rekoše oni koji su opisivali događaje od 21. do 24. kolovoza 1572., uglavnom su bili ili na strani katolika ili na strani hugenota, pa su u različitim verzijama odgovornost svaljivali na protivnike. Uglavnom, kada je Karlo IX. prihvatio majčine sugestije, pokolj je mogao početi. U samo toj jednoj noći od 23. na 24. kolovoza 1572. u Parizu je ubijeno više od 3.000 hugenota. Nitko nije pošteđen, a što je najgore, mnogi su se francuski gradovi ugledali na pariški primjer te je sukladno tome rastao i broj žrtava. Različiti povijesni izvori, opet vrlo nepouzdani, govore između 10.000 i 100.000 ubijenih. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini, pa se može zaključiti da je bilo između 40 i 50 tisuća žrtava, a među njima i admiral Gaspard de Coligny.

Henrik Navarski preživio je pokolj jer je bio član kraljevske obitelji, a kasnije je prešao na katoličanstvo. Kao Henrik IV. 1589. postao je i francuskim kraljem, a iste je godine Nanteskim ediktom dao vjersku slobodu hugenotima. Na kraju ga je 14. svibnja 1610. ubio katolički vjerski fanatik Ravaillac.


Karlo IX. nakon pokolja slavljen je u cijeloj katoličkoj Europi kao junak koji je porazio heretike. Ipak, glavni organizator i krivac za masakr zauvijek je ostala Katarina Medici. Očito je majčin utjecaj na mladoga kralja bio velik s obzirom da je njegovo prihvaćanje Colignyja za savjetnika u stvarnosti bio pokušaj da se riješi tog utjecaja. Na kraju je ipak pobjednica bila kraljica majka.

Francuski kralj Karlo IX. umro je 30. svibnja 1574., ne navršivši 25 godina života. Naslijedio ga je brat i najmlađi Katarinin sin, Henrik III. Katarina je kasnije opisivana kao osoba bez osjećaja za bilo što osim za vlast, bez skrupula, bez ikakve grižnje savjesti. O njoj najbolje govori i sama Bartolomejska noć. Vjenčanje vlastite kćeri iskoristila je za masovno ubojstvo i po tome se pamti.

Veliki Nostradamus za nju je rekao: “Ona bi mogla biti jako zanimljivija prijateljica, netko s kime bi se zaista moglo i izmjenjivati misli, da nije bilo njezinog položaja”.

Katarina zapravo nije bila religiozna, vjeru je koristila samo za upravljanje događajima oko sebe, a zapravo je vjerovala astrolozima, čarobnjacima, gatarama te navodno je prakticirala i crnu magiju te osmislila obrede crnih misa. Vjerovala je u proročanstva i koristila je baš Nostradamusove astrološke usluge. On je napravio horoskope za nju i njenu djecu. Oslanjala se na Nostradamusove savjete i u svim državnim poslovima. Dala mu funkciju kraljevog savjetnika i liječnika. Osim ljubavi prema okultnom bila je veliki pokrovitelj umjetnosti, pogotovo arhitekture. Njezina osobna knjižnica sadržavala je rijetke rukopise, glasovite u cijelom renesansnom svijetu.

Tri njena najstarija sina postali su kraljevi Francuske jedan za drugim ali su sva trojica umrli mladi i bez zakonitih muških potomaka. Najmlađa živuća Katarinina kći bila je poznata kraljica Margot a najstarija Katarinina kći, pak, postala je španjolska kraljica.

Unatoč velikom broju djece, Katarina je nadživjela sve svoje potomke osim spomenute kraljice Margot i sina Henrika III. koji je bio francuski kralj ali je i on umro samo sedam mjeseci nakon majke. Dinastije Valois izumrla je u muškoj liniji, a prijestolje je naslijedio njihov daleki rođak spomenuti Henrik IV. iz dinastije Bourbon(od tada do ukidanja monarhije su Burbonci na vlasti u Francuskoj), a suprug kraljice Margot.

Brutalna i beskrupulozna - povijest je uglavnom tako opisuje no Katarina je, smatraju se neki povjesničari, bila tek možda majka koja je u nezahvalnom vremenu i okolnostima učinila sve kako bi zaštitila one koje voli.

Katarina Medici, francuska kraljica, umrla je u Bloisu 5. siječnja 1589. godine.
Pretplati se na: Postovi ( Atom )
Buy Me A Coffee

Translate Page

Popular News

  • Forum Romanum
    Rimski forum (Forum Romanum) bio je središte političkog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religioznog života drevnog Rima.Pod foru...
  • Disneyland Paris Now Allowing Guests to Remove Masks for Character Greetings and Photo-Ops
    Disneyland Paris has closed and reopened multiple times since early 2020 due to the COVID-19 pandemic.  Photo: Wikipedia Guests are required...
  • Kako stići u Pariz iz zračne luke Charles de Gaulle ili Orly?
    Pariz ima odličan sustav javnog prijevoza , a to uključuje prijevoz putnika učinkovito i relativno jeftino od glavnih zračnih luka do centra...
  • Aix en Provence, grad s tisuću fontana.
    Prije dolaska u Provansu i grad Aix en Provance kontaktirao sam ljubazne djelatnike turističke zajednice koji su mi poslali poprilično...
  • Classified spotlight: Lost Circuits of F1- Montjuïc,Barcelona
    The Spanish Grand Prix has called Barcelona’s Circuit de Catalunya home ever since it was completed back in 1991, but this is not the fir...
  • New Express Train from Paris to Charles de Gaulle Airport Has Been Approved
    Getting to and from Paris's Charles de Gaulle Airport can be a nightmare, but there's hope for improvement: Last week, the Fren...
  • Spomenik Kolumbu,Barcelona
    Spomenik Kolumbu (Colon, po španjolskom imenu Kolumba - Cristóbal Colón) je stup visok oko 60 metara na vrhu kojeg stoji pomorac prsta uper...
  • Carcassonne
    Kod planiranja putovanja za ovo ljeto planirali smo sve i svašta i na kraju je pravagnula Španjolska sa putovanjem kroz Francusku. A ka...
  • Bazilika sv.Stjepana,Szent István Bazilika,Budimpešta
    Najveća crkva u gradu (Szent István Bazilika) smjestila se na Szent István tér (može se doći podzemnom do Arany János utca) i može primit...
  • Is it Worthy to Buy a Paris Pass (priority access, unlimited transports…)?
      Like a number of cities around the world, Paris has recently adopted the system of a City Pass for tourists.  The City Pass gives you dire...

News archive

  • ►  2025 (36)
    • ►  svibnja (8)
    • ►  travnja (7)
    • ►  ožujka (10)
    • ►  veljače (3)
    • ►  siječnja (8)
  • ►  2024 (114)
    • ►  prosinca (4)
    • ►  studenoga (15)
    • ►  listopada (10)
    • ►  rujna (19)
    • ►  kolovoza (9)
    • ►  srpnja (11)
    • ►  lipnja (16)
    • ►  svibnja (5)
    • ►  travnja (3)
    • ►  ožujka (7)
    • ►  veljače (6)
    • ►  siječnja (9)
  • ►  2023 (103)
    • ►  prosinca (6)
    • ►  studenoga (10)
    • ►  listopada (3)
    • ►  rujna (12)
    • ►  kolovoza (3)
    • ►  srpnja (8)
    • ►  lipnja (15)
    • ►  svibnja (7)
    • ►  travnja (2)
    • ►  ožujka (15)
    • ►  veljače (6)
    • ►  siječnja (16)
  • ►  2022 (175)
    • ►  prosinca (26)
    • ►  studenoga (27)
    • ►  listopada (11)
    • ►  rujna (11)
    • ►  kolovoza (8)
    • ►  srpnja (7)
    • ►  lipnja (16)
    • ►  svibnja (14)
    • ►  travnja (9)
    • ►  ožujka (12)
    • ►  veljače (13)
    • ►  siječnja (21)
  • ►  2021 (339)
    • ►  prosinca (33)
    • ►  studenoga (16)
    • ►  listopada (15)
    • ►  rujna (9)
    • ►  kolovoza (1)
    • ►  srpnja (16)
    • ►  lipnja (15)
    • ►  svibnja (35)
    • ►  travnja (42)
    • ►  ožujka (54)
    • ►  veljače (45)
    • ►  siječnja (58)
  • ►  2020 (326)
    • ►  prosinca (49)
    • ►  studenoga (34)
    • ►  listopada (37)
    • ►  rujna (40)
    • ►  kolovoza (45)
    • ►  srpnja (22)
    • ►  lipnja (28)
    • ►  svibnja (38)
    • ►  travnja (4)
    • ►  ožujka (4)
    • ►  veljače (10)
    • ►  siječnja (15)
  • ►  2019 (150)
    • ►  prosinca (1)
    • ►  studenoga (1)
    • ►  listopada (5)
    • ►  rujna (3)
    • ►  kolovoza (4)
    • ►  srpnja (9)
    • ►  lipnja (18)
    • ►  svibnja (6)
    • ►  travnja (23)
    • ►  ožujka (13)
    • ►  veljače (35)
    • ►  siječnja (32)
  • ▼  2018 (196)
    • ▼  studenoga (7)
      • Kojih 5 stvari najčešće brine turiste koji putuju ...
      • Koji je najbolji način putovanja po Rusiji ?
      • Kako putovati sam po najvećoj zemlji na svijetu
      • Tajna Jantarne sobe koju su oteli nacisti
      • Jedite kao pravi Francuz
      • Ryanair uveo bitnu promjenu naplate ručne prtljage
      • Najmoćnije žene u povijesti : Katarina Medici
    • ►  listopada (10)
    • ►  rujna (4)
    • ►  kolovoza (2)
    • ►  srpnja (23)
    • ►  lipnja (29)
    • ►  svibnja (13)
    • ►  travnja (63)
    • ►  ožujka (37)
    • ►  veljače (2)
    • ►  siječnja (6)
  • ►  2017 (131)
    • ►  prosinca (6)
    • ►  studenoga (15)
    • ►  rujna (5)
    • ►  kolovoza (8)
    • ►  srpnja (3)
    • ►  lipnja (24)
    • ►  svibnja (50)
    • ►  travnja (2)
    • ►  ožujka (18)
  • ►  2016 (6)
    • ►  srpnja (6)
Car Rental Deals 300x250
Dnevnik sa putovanja
Pokreće Blogger.

Oznake

Advent (28) Ancient history (22) Austrija (49) Automobili (53) Aviokompanije (73) Barcelona (55) Budapest (19) COVID19 (536) Catalonia (22) Château Amboise (4) Château de Versailles (9) Cote d' Azur (3) D-Day (3) Danska (11) EU (25) EUEFA qualifiers (37) EURO 2020 (7) EURO 2024. (21) EasyJet (3) Egipat (6) England (3) Engleska (13) Euro 2016. (1) Europa (16) Formula 1 (41) France (133) Francuska (114) HNS (128) History (38) Hrvatska (213) Hungary (14) IRIM (5) Italija (80) Italy (36) Izrael (6) Japan (8) Lifestyle (110) Loire Valley (8) London (14) Louvre (17) Madrid (6) Mađarska (15) Medieval History (16) Metro (24) Milano (5) Monaco (3) Musée D'Orsay (2) Muzej Louvre (13) Nizozemska (9) Njemačka (125) Nogomet (31) Normandija (3) Normandy (6) Papa (3) Paris (147) Pariz (113) Poljska (7) Portugal (8) Povijest (84) Prag (5) Provance (7) Provansa (5) Putovanja (654) Red Bull Air Race (18) Rijeka (2) Rim (35) Roma (15) Rumunjska (1) Rusija (17) Ryanair (26) SP Nogomet (4) STEM (3) Sicilija (3) Slovačka (8) Slovenija (29) Spain (41) Srednji vijek (8) Tajni Rim (7) Tourist (22) Travel (94) Turizam (225) Turska (5) UEFA EURO 2024 (34) UK (9) USA (14) Vatikan (6) Velika Britanija (3) Venecija (13) Vojni Muzej (6) Zanimljivosti (201) Zrakoplov (59) Zračnaluka (55) dvorci Loire (3) nove mjere (257) putovanje (640) Češka (13) Španjolska (30)

Follow

  • facebook

Pages

  • Uvjeti korištenja

Support donation

Copyright 2014 Dnevnik sa putovanja.
Designed by OddThemes