Archive for siječnja 2020

Home Archive for siječnja 2020

Još uvijek se ne zna koliko je koronavirus smrtonosan, cjepiva nema, a većina preminulih imali su ranijih zdravstvenih tegoba, bili su stariji i oslabljenih imunoloških sustava

Autor : HINA

Koronavirus zasad je odnio najmanje 213 života u Kini te se proširio i na druge države na gotovo svim kontinentima.

Što zasad (ne) znamo o tom novom virusu?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) krajem prosinca je upozorena na nekoliko slučajeva upale pluća u kineskom gradu Wuhanu. Tjedan dana kasnije kineske vlasti su potvrdile da su identificirale novi virus, a WHO je u četvrtak zbog te bolesti proglasio globalno izvanredno stanje.

Koliko je opasan?

Novi virus koji su znanstvenici imenovali 2019-nCoV je koronavirus, iz obitelji virusa koji uključuju običnu prehladu i ozbiljnije bolesti poput teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS).

Infekcija koronavirusom ima niz simptoma poput visoke temperature, kašlja, gubitka daha i teškoća u disanju.

Još uvijek se ne zna koliko je koronavirus smrtonosan. Iako teški slučajevi dovode do upale pluća i smrti, mogući su i oni blaži u kojima se bolest ni ne primijeti. Velik dio onih koji su dosad stradali imali su ranijih zdravstvenih tegoba, bili su stariji i oslabljenih imunoloških sustava.

Kako se prenosi i kako se to može spriječiti?

Koronavirus prenosi se s čovjeka na čovjeka, iako još uvijek nije jasno koliko lako se to događa. Većina slučajeva zabilježena je kod ljudi koji su bili u Wuhanu, kod članova obitelji zaraženih ili zdravstvenih radnika.

Prijenos se najvjerojatnije događa u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom, putem čestica u zraku koje tamo završe kašljanjem i kihanjem, ili kad netko dodiruje zaraženu osobu ili predmet te potom dodiruje svoja usta, nos ili oči.

Kako bi se smanjila vjerojatnost zaraze, WHO preporuča često pranje ruku, prekrivanje usta i nosa pri kihanju i kašljanju, te izbjegavanje bliskog kontakta sa zaraženima.

Američki centar za sprječavanje i kontrolu bolesti poručio je onima koji su razvili simptome kašljanja i visoke temperature, a koji su u posljednjih 14 dana bili u Kini, da se odmah jave zdravstvenim službama kako bi se procijenilo trebaju li biti testirani.

Zasad ne postoji cjepivo za koronavirus.

Gdje se proširio?

Velika većina od gotovo 10 tisuća slučajeva zabilježena je u Kini, u i oko Wuhana, grada s više od 11 milijuna stanovnika.

Zaraza je potvrđena i u Australiji, Kambodži, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Japanu, Maleziji, Nepalu, Šri Lanki, Singapuru, Tajlandu, Južnoj Koreji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Sjedinjenim Državama i Vijetnamu.

WHO pomno prati slučajeve prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka izvan Wuhana jer to daje naznaku da virus ima potencijal daljnjeg širenja. Zasad je zabilježeno barem osam slučajeva takvog prijenosa u četiri države izvan Kine, uključujući SAD, Njemačku i Japan.

Što čine vlasti?

Kineska vlada pretvorila je Wuhan u karantenu kako bi zaustavila širenje virusa. Brojne inozemne vlade, među njima i američka, savjetuju svojim građanima da ne putuju u Kinu te su započele izvlačiti svoje državljane iz tog grada u kojem je epidemija i krenula.

WHO je preporučio da se ne ograničava promet ili trgovina s Kinom.

Je li koronavirus poput SARS-a?

Novi virus je soj koronavirusa, poput SARS-a koji je 2002. i 2003. ubio gotovo 800 ljudi.

No za razliku od SARS-a, također nastalog u Kini, vjeruje se kako se novi virus može širiti tijekom inkubacijskog perioda koji traje između jednog i 14 dana, potencijalno i prije no što zaražena osoba pokaže simptome.

Novi virus nije smrtonosan kao SARS, no zasad je zabilježen veći broj zaraženih.

A surgical mask and an N95 respirator. Officials in China are urging citizens to wear masks in public to stop the spread of the coronavirus. But can a mask really keep you from catching the virus?Science Photo Library/ Getty Images; South China Morning Post/Getty Images

As the Wuhan coronavirus continues to spread, officials in China are urging citizens to wear masks in public to stop the spread of the virus — and cities in China as well as other parts of Asia are reportedly running out of face masks.

But can a mask really keep you from catching the virus?

To answer that, it helps to clarify which kinds of masks we're talking about.

Because experts don't yet know exactly how the virus is transmitted, the Centers for Disease Control and Prevention is recommending that health care workers treat it like an airborne pathogen — germs that can travel in particles or droplets in the air. That means health care workers interacting with a coronavirus patient should wear a heavy-duty mask called an N95 respirator. These respirators are designed to fit tightly around the nose and mouth, and, when worn correctly, block out at least 95% of small airborne particles, according to the CDC.

But wearing an N95 respirator is serious business, says Dr. William Schaffner of Vanderbilt University Medical Center. Health care workers who use these respirators are required by law to undergo an annual fit test — a check to make sure the mask forms a tight seal on the wearer's face so that contaminated air can't leak in. Although N95s are disposable, workers must also demonstrate that they know how to put on and wear the model that they are using.

This type of mask is "difficult to wear" because it's uncomfortable, Schaffner says. Some people find it harder to breathe when wearing the N95. But "that's the kind of protection that really works."

While N95 respirators are available for the public to purchase, there's no recommendation from health agencies for the general public to wear them.

By contrast, surgical masks — those cheap, disposable, gauzy masks that often come in blue or green — are less uncomfortable. But Schaffner says the scientific evidence that "there might be a benefit for people in the community wearing [surgical] face masks is very, very meager. The general sense is perhaps, but they're certainly not an absolute protection." In other words, they do provide some benefit but they're far from foolproof.

Surgical masks are just a physical barrier that will protect you against "a visible splash or spray of fluid or large droplets," explains Raina MacIntyre, an infectious disease researcher and professor of global biosecurity at the University of New South Wales in Sydney who has studied the efficacy of face masks. These masks fit loosely on the face around the edges, so they don't completely keep out germs, and small airborne particles can still get through.

MacIntyre's research has shown that N95 respirators offer far superior protection. But in one study, she did find that family members who wore surgical masks when caring for a sick child at home had a lower risk of getting infected. But the benefit only occurred if people wore the masks "all the time when you are in the same room as the infected person," MacIntyre says — something many families in the study found difficult to do. "But if they did wear it, yes, they got protection."

MacIntyre notes that cloth masks — which people wash and reuse — are also common in Asian countries. She says there's no evidence to show they have any benefit, and her research suggests they "may actually be harmful," because infrequent washing and moisture retention can make cloth masks a breeding ground for pathogens.

Experts note that how you remove a mask — be it a surgical mask or an N95 respirator — is also important. If you touch the front when taking it off, you could end up contaminating yourself.

As for wearing a mask outdoors in public? Marybeth Sexton, an assistant professor of medicine in the division of infectious diseases at Emory University, says there's no need if you're in the U.S. or another country where the risk of catching the Wuhan coronavirus is considered low.

Sexton says wearing a surgical mask is a good idea if you have a respiratory illness and need to see the doctor. But that's really so you won't infect other people. Otherwise, she says, don't rush out and buy a mask. Leave them for the people who need them — like health care workers and ill people — so as not to contribute to mask shortages, she says.

Some infectious disease experts have also suggested that wearing a face mask may have some value if it keeps you from touching your face and nose. That's a common way germs get into our bodies — say, touching a doorknob someone sneezed on, then perhaps inadvertently bringing your fingers to your eyes, nose or mouth. But Clarence Tam, a public health researcher at the National University of Singapore, notes that because wearing masks can be uncomfortable, "the discomfort might make you actually touch your face more." This could contaminate your fingers with any germs that might have attached themselves to the outside of the mask.

Another potential downside? "If you see everyone around you wearing a mask, that also can be fairly alarming," Tam notes.

MacIntyre agrees there's no need to run out and buy face masks if you're in a low-risk country like the U.S. But she says the calculation may be different for people in a place like Wuhan, China, the epicenter of the coronavirus outbreak.

"If it's someone in Wuhan, where most of the cases have been, then there might be some value to it," MacIntyre says. "There's a lot of unknowns about this infection. That's the problem."

Observational studies found that wearing a surgical mask did provide health care workers some protection during the SARS epidemic. But MacIntyre notes that those studies were not randomized controlled trials, considered the gold standard in research. Tam adds that the health care workers who were responding to SARS were also using other protective measures.

And regardless of where you are, there is something that all the infectious disease experts I spoke with recommended everyone do to keep from getting sick: Wash your hands — frequently.

"Hand-washing for sure," Schaffner says. "Constantly. Frequently. All the time — summer, winter, whatever."

And get your flu shot. It is flu season, after all. It doesn't offer protection against Wuhan coronavirus, but here in the U.S., Sexton says, the flu remains the bigger risk to health.

NJEMAČKI dobavljač autodijelova Webasto priopćio je danas kako se nakon posjeta kineskog osoblja koronavirusom zarazio i njegov drugi zaposlenik.

"Potvrđujemo da su koronavirusom zaraženi zaposlenik iz Starnberga i zaposlenik u sjedištu tvrtke u Stockdorfu", rekli su iz Webastoa, a prenosi Reuters.

Websto ima podružnice u Kini

Webasto je jučer objavio kako se kineska djelatnica po povratku u Kinu i nakon sastanka u sjedištu tvrtke testirala na virus i bila pozitivna.

Tvrtka ima 10 podružnica u Kini, uključujući jednu u Wuhanu, a zabranila je svojim djelatnicima putovanje u Kinu i iz nje u sljedeća dva tjedna.

Čeka se službena potvrda njemačkih vlasti.

Obolio nakon sastanka

Prvi muškarac koji se zarazio koronavirusom u Njemačkoj je 33-godišnji Nijemac koji radi u Starnbergu, južno od Münchena. Nije bio u Kini, ali je prošloga tjedna bio na sastanku s kineskim državljaninom za kojeg se kasnije saznalo da je obolio od koronavirusa, izjavio je danas liječnik Andreas Zapf, voditelj bavarskog Državnog ureda za zdravlje.

Zapf je na konferenciji za novinare rekao da je pacijent prošloga tjedna prisustvovao poslovnom sastanku u Starnbergu koji je vodila Kineskinja porijeklom iz Šangaja, a koju su nekoliko dana prije spomenutog sastanka posjetili njeni roditelji. Kineskinja se nakon sastanka vratila u Kinu. Nakon što se vratila u Peking, počela se loše osjećati i testirala se na koronavirus. Kada je vidjela da je pozitivna na taj soj virusa, obavijestila je svoj ured u Njemačkoj.

Smrtonosni virus prvi je put otkriven prije dva mjeseca u gradu Wuhanu u provinciji Hubei i od tada je u kontinentalnoj Kini zarazio najmanje 4000 ljudi, a odnio 107 života.

Virus se proširio na druge kineske gradove, među kojima i Peking i Šangaj, te na druge države, među kojima i na SAD, Tajland, Južnu Koreju, Japan, Australiju, Francusku i Kanadu. Sposobnost širenja koronavirusa sve je veća i očekuje se da će se broj zaraženih povećavati.

Kineski nacionalni povjerenik za zdravlje Ma Xiaowei na konferenciji za novinare kazao je kako su znanja o tom virusu ograničena. Po njegovim riječima, inkubacija traje od jednog do 14 dana, a virus može zaraziti druge i tijekom toga razdoblja, što nije bio slučaj sa SARS-om, koji je također uzrokovan koronavirusom i koji je krenuo iz Kine i ubio gotovo 800 osoba širom svijeta tijekom 2002. i 2003.

Novi smrtonosni koronavirus 2019-nCoV, koji je izbio u Kini, zarazit će najmanje desetke tisuća ljudi i trajat će nekoliko mjeseci, procjenjuju u utorak stručnjaci na temelju prvih dostupnih podataka.

autor : HINA

Scenarij u najboljem slučaju ... jest da ide kroz proljeće u ljeto, i tada se stiša, rekao je za AFP David Fisman, profesor na Sveučilištu u Torontu koji je radio analizu virusa za Međunarodno društvo za zarazne bolesti.

- To nije nešto što će završiti sljedeći tjedan ili sljedeći mjesec, rekao je Alessandro Vespignani, profesor sa Sjeveroistočnog sveučilišta, dio skupine istraživača koja prati epidemiju.

Epidemiolozi nemaju kristalnu kuglu. Imaju samo pojedinačne informacije o novom virusu, koji se pojavio u prosincu. Koriste matematičke modele da procijene aktualni broj slučajeva i usporede s prijašnjim epidemijama - no mnoge od njihovih hipoteza i dalje su nesigurne.

Do prošlog vikenda, stručnjaci su mislili da zaraženi ljudi nisu zarazni dok ne počnu izbijati simptomi poput groznice, dišnih problema i upale pluća. No kineske vlasti rekle su u nedjelju da su utvrdili suprotno - ljudi su zarazni i u razdoblju inkubacije.

Američki zdravstveni stručnjaci rekli su pak u ponedjeljak da nemaju dokaze da pacijenti bez simptoma mogu zaraziti druge ljude. Ali ako mogu, to će definitivno izmijeniti dinamiku epidemije.

Nedavno su postavljene prve procjene za duljinu inkubacijskog razdoblja.

Proteklih dana više stručnjaka izračunalo je i važan parametar za svaku epidemiju: osnovni reprodukcijski broj, ili "RO". On predstavlja broj ljudi koje zarazi zaražena osoba. Procjene su u rasponu od 1,4 do 3,8, prema Fishmanu, a te se brojke smatraju umjerenima.

To je samo procjena: neki pacijenti mogu zaraziti mnogo ljudi, a neki mogu zaraziti samo nekolicinu."Samo po sebi, to nije razlog za paniku", rekla je Maimuna Majumder, stručnjakinja s harvardskog Sveučilišta i bostonske dječje bolnice.

Ona je rekla da je stopa 1,3 za sezonsku gripu (koja ima milijun slučajeva na godinu) i između 2 i 5 za SARS, što je rezultiralo sa 8000 slučajeva i 774 smrti, većinom u kontinentalnoj Kini i Hong Kongu 2002. i 2003. Za usporedbu, stopa za ospice je u rasponu između 12 i 18.

Karantena i izolacijske mjere, sustavno pranje ruku i nošenje maski moglo bi smanjiti prosječni broj zaraženih ljudi. Ako stopa padne ispod 1, epidemija će se stišati.

Međutim, učinak kontrolnih mjera koje Kina provodi neće se osjetiti još tjedan ili dva, rekli su stručnjaci. "Što više znamo o njemu, više je nalik na SARS", rekao je Fisman. "SARS se mogao kontrolirati, nadam se da će i ovo. Međutim nećemo znati još nekoliko tjedana".

- Proći će tjedni, vjerojatno mjeseci, i nitko neće znati kamo će to ići, dodao je. Službeni broj zaraženih ljudi je više od 4000 u Kini, s više od 100 umrlih, a oko 50 je potvrđenih zaraza izvan zemlje.

Međutim aktualni broj kineskih slučajeva koji bi uključivao i one koji nisu potvrđeni vjerojatno je viši od 25.000, rekao je Vespignani, prema analizi skupine koju koordinira Sjeveroistočno sveučilište.

Stručnjaci s hongkonškoga sveučilišta procjenjuju pak da je broj aktualnih slučajeva trenutno prešao 40.000.

- Lako je moguće da ima dvostruko ili trostruko više (slučajeva), čak i u samom gradu Wuhanu, središtu epidemije virusa, rekao je Vespignani.

Dodao je da ne želi procjenjivati broj mogućih smrtnih slučajeva. Stopa smrtnosti dosad iznosi oko 3 posto, no može se mijenjati: povećana je obično na početku kad najranjiviji pacijenti umiru, nakon toga pada, ali se može ponovno dizati.

Prvi zaraženi koronavirusom u Njemačkoj, zarazila ga kolegica iz Kine

U Njemačkoj je zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom, a pacijent se zarazio nakon kontakta s kolegicom iz Kine, priopćio je u utorak bavarski Zemaljski ured za zdravstvo.

- Pacijent se zarazio prošlog tjedna tijekom seminara na kojem je sudjelovala i jedna kolegica iz Kine, rekao je Andreas Zapf, direktor bavarskog Zemaljskog ureda za zdravstvo.

Oboje djelatnika rade u kompaniji Webasto, koja je specijalizirana za proizvodnju dijelova za automobilsku industriju.

Kineska kolegica je nekoliko dana uoči internog školovanja doputovala iz Šangaja u sjedište tvrtke u blizini Starnberga u Bavarskoj, a nekoliko dana prije toga je imala kontakt sa svojim roditeljima koji dolaze iz grada Wuhana, u kojem je epidemija koronavirusa i izbila prije nekoliko tjedana.

Bavarska ministrica zdravstva Melanie Huma rekla je kako je zaraženi pacijent, koji se nalazi u karanteni klinike Schwabing u Münchenu, "dobro".

Trenutno se istražuje s kim je zaraženi imao kontakt. On je tijekom vikenda imao simptome gripe, ali se u ponedjeljak osjećao bolje te je otišao na posao. Ministarstvo zdravstva pretpostavlja da je zaraženi imao kontakt s oko 40 osoba na radnom mjestu i obitelji.

Zasad se radi o jedinom pacijentu u Njemačkoj kod kojeg je dokazan koronavirus.

Zdravstvene vlasti u Bavarskoj trenutno testiraju 40 kolega i članova obitelji, koji su dolazili u kontakt s pacijentom, potvrdili su zdravstveni dužnosnici. "Broj bi još mogao rasti", kazao je šef odjela za infektivne bolesti Martin Roth.

Direktor bavarskog zemaljskog ureda za zdravstvo Zapf kazao je da se infekcija dogodila "u intervalu u kojem Kineskinja još nije pokazivala nikakve simptome".

Monaco is the jewel in Formula 1’s crown and has been ever present on the calendar since 1955, making up the roster on all but three years.

They say that a win here is worth more than one anywhere else and that’s in part because of the difficulty in completing a lap here. Track extending and, for the most part, corner cutting isn’t an option here, as unforgiving barriers line the outside of this street circuit from start to finish.

The perfect lap of this place exists, but achieving it an arduous task. Overtaking is almost impossible, with even the best opportunities often limited to speculative dives up the inside which usually end up in a collision.

Sainte Devote & Beau Rivage

The first corner of Monaco comes after the only DRS “straight” on the circuit and even that bends to the right. This is an overtaking spot but because of the last corner and the fact that using the inside line through Turn 1 costs you on the run up through Beau Rivage it’s often a very difficult one to pull off. Position the car as far to the left as you can, but beware the barriers on the outside of entry, as it jabs out towards the racing line.

Brake at the 50m board down to fourth gear and throw the right lock on the steering. It’s important to cut the inside kerbs, as the straightest line possible will help immensely on the run up to the Casino, but don’t place a wheel over the inside of the kerb, that will invalidate your lap.

Get straight back on the power and navigate the uphill slalom of Beau Rivage. Don’t underestimate how narrow it is here, either, you can easily clip off a part of your front wing.

Massenet & Casino

Be as far to the right as possible for Massenet and brake when you see the pedestrian road crossing or the road signs on the right down to fifth gear. It’s a tricky braking zone here, as going too late and running wide will cost you a heap of time and some of your front wing.

You have to half-throttle it through Turn 3 to ensure you get the right entry for Casino. You need to brake down to third gear for Turn 4 and don’t aim for the inside kerbing, that will lose you time on the run through the corner. The line here is difficult, as it’s extremely easy to run wide (like I did in the above GIF) but as long as your steering is on a constant lock angle, you shouldn’t lose much time.

Mirabeau

Fade to the right to avoid the bump in the road before swinging back to the left for the best line through this right-hander. Mirabeau is basically a standard 90-degree corner that you’d expect on a street circuit but its cambered surface makes it tricky.

Brake at the point where the yellow fences on the left begin, or at the point where you’re revving out in fifth gear, down into second gear and lump all the right lock on that you can manage. You can hug the inside kerbing here but one touch of the barrier and you’ll be spun around before you can say Monte Carlo. This is also an overtaking spot for the very brave, but don’t try it unless you’re alongside, as the next corner is very tight…

Hotel Hairpin

One of the hardest corners on the circuit and one that’s far harder on the pad. Brake just before the point where the tree’s shadow jots out the furthest when it’s sunny or at the point where you’re revving out third gear down to first gear. 

This is the slowest corner on the F1 calendar, taken at about 35 mph (56 kph), so be patient with it. It’s imperative that you have the full lock on here, otherwise, you will clip your front wing off. While it’s not as bad as previous games, pad users will struggle to make it around here and you will lose time to the AI. Using some kerb on the inside is fine, you can even do a full cut if you have to, but lumping more of a wheel on to the pavement will lose you time. ﻿

Mirabeau Bas & Portier

As soon as you’ve rounded the hairpin, squirt the throttle towards the second “Mirabeau” corner. In the race, I prefer to lift into this one as it saves your brakes and some fuel, but in qualifying or time trial, it’s best to brake a little. This is a second gear corner and you should slow to around 50mph (80 kph) to take it. Use the red and white striped kerbing on the inside but don’t run over the bricks as this will unsettle the car. The margin for error here is tiny, but get as close to the outside barriers as you can for the Portier.

A good run through the Portier is key, as it sets you up for the tunnel, at the end of which is the best overtaking opportunity on track. You definitely need to use the brakes for this one and slow to second gear starting where the orange section of the barriers on the left is. Avoid the inside kerb, that’s there for show and also avoid the kerbing on the outside of the exit, as this will inhibit your traction.

Tunnel & Nouvelle Chicane

Tunnel (Turn 9) is an easy flat but like the rest of the track, it’s narrow and you can’t let up your concentration for it. In the wet, or on wet tyres at least, it’s not flat and can really ruin your day because of the different grip levels in the tunnel.

You’ll approach the Nouvelle Chicane at around 180 mph (290 kph) which is the fastest speed on the circuit. Brake at around 75m down into second gear and be sure to be as close to the outside entry kerbing as possible. All what’s required is a flick to the left and then the right to get through this one but it’s like threading through the eye of a needle.

Take some kerb on the second part of the chicane, but don’t use the yellow kerb, as this will unsettle the car. Accelerate hard through Turn 11 and avoid the barriers, it’s very easy to run into them here when you’re focussing on Tabac ahead of you. This is probably the best overtaking opportunity on track, but be warned, only one car can fit through the chicane, so you need to be on the inside line to pull a move off.

Tabac

Brake at the 50m board down into fifth gear for this high-speed left-hander and throw the car towards the apex. Ideally, you should use some inside kerb, but it’s not a problem if you don’t, just make sure you don’t run wide into the barriers on exit. This is not an overtaking point unless the car ahead has made a big mistake, it’s just too narrow at the apex.

Swimming Pool

After Tabac, the corners come thick and fast, with the swimming pool complex comprising four corners that you complete in less than five seconds. When you get to this part of the track, you act on the instinct that you’ve built up in the practice you’ve completed, there’s no substitute for it.

You’re flat through the first chicane (Turns 13 and 14) but it’s by no means easy. It’s very easy to run wide through the second part of the chicane and if you do so, your lap will be invalidated. Be sure to use kerbs for both parts of these corners, though, as it’s important to have the straightest line possible to be quick.

As soon as you’ve straightened the car up, brake down into fourth gear for the second swimming pool chicane. The issue here isn’t speed, it’s tightness, as the exit of Turn 16 is where you’ll struggle to keep your front wing on. You turn in blind into 15, as doing so later will require you to use the run-off on the inside. Said run-off is tempting to use, but don’t, you’ll end up with a penalty for doing so. Like the Nouvelle Chicane, use plenty of kerbs and even some yellow kerbing on the inside of Turn 16 to get through this one.

Rascasse & Anthony Noghes

As soon as you’ve rounded Turn 16, the first part of Rascasse is upon you. I tend to brake at the point where the TV screen on the right disappears from view in T-Cam or when you’ve got up to 130 mph (210 kph). Braking here is tricky, as you have to do it while turning, so don’t slam the anchors on with full force, or else you’ll head into the barriers.

Brake down into second gear (40 mph / 64 kph) and take a wide line in qualifying/time trial. In the race, this is an unlikely overtaking opportunity, but one you have to have faith in the driver ahead to pull off. Be careful of turning in too early for the second part of Rascasse, as it’s very easy to clip your right rear on exit.

Anthony Noghes is the last corner on the circuit and the one which sets you up for the start/ finish straight. Be as far to the left as possible on entry and after a short acceleration zone, slow down to second gear. You can use some exit kerb, but I tend to leave some space on the left, as the car always has a kick of oversteer once you get on the throttle once more. The DRS zone begins as soon as this corner ends, so you need to be straightened up and on the power as soon as you can.

And now you can breathe, you’ve just completed a lap of the hardest track on the game, well done!

Jedna je to od onih priča koje vam se čine poput izmišljotine, no povjesničari su se poprilično potrudili i čak dokazali kako je taj čovjek bio stvaran.
Upravo smo to i saznali prilikom posjeta Cannesu od našeg vodića po Cannesu Chantal Jackle.

Ova tajna koja živi više od 350 godina i dalje pobuđuje zanimanje povjesničara i inspirira mnoge pisce i filmaše. Priča je to o Čovjeku sa željeznom maskom. Film u kojem glumi Leonardo DiCaprio i djelo Alexandre Dumasa samo su neka djela koja se ovom misterijom bave. Sigurno je da je Čovjek sa željeznom maskom bio stvarna osoba, a tijekom stoljeća mnogi su povjesničari i autori pokušali odgovoriti na pitanje, tko je taj čovjek bio. Neki će reći da je to bio brat Luja XIV, ili možda njegov sin, dok neki vjeruju da je to bio engleski plemić.

Zatvor na otoku Île Sainte-Marguerite, ćelije čovjeka sa maskom

Priča se da je tijekom vladavine kralja Luja XIV. ovaj čovjek bio zatočen u Bastillei i drugim francuskim zatvorima, desetljećima, do svoje smrti 1703. godine. Godinama je njegov identitet nepoznat kao i razlog zašto je bio u zatvoru. No ono što je još zanimljivije je da nitko nikada nije vidio njegovo lice, jer je ovaj zagonetni čovjek nosio masku preko svog lica, piše The Vintage News. Voltaire koji je u zatvoru bio 1717. godine, tvrdio je kako je taj čovjek željeznu masku nosio od 1661. godine a po njegovoj knjizi Questions sur l’Encyclopédie, bio je to izvanbračni brat Luja XIV.

S druge pak strane Alexandre Dumas tvrdio je kako je je to bio njegov brat blizanac, legitimni kralj Francuske i rođen nekoliko minuta prije Lija XIV. Niz je teorija o tome tko bi to mogao biti, pa čak i francuski general, talijanski diplomata, komediograf Molièrea, otac Luja XIV, sobar itd. Najstariji podaci datiraju do 1669. godine kada je markiz de Louvois poslao pismo guverneru zatvora Pignerol, Benigne Dauvergne de Saint-Marsu, u kojem ga je obavijestio da će se zatvorenik po imenu Eustache Dauger prebaciti u zatvor Pignerol.

Zatvor na otoku Île Sainte-Marguerite, ulazna vrate zatvorske ćelija čovjeka sa maskom

Prema mnogim povjesničarima upravo je on naj bolji odgovor na pitanje tko je bio čovjek sa željeznom maskom. Tvrdi to i profesor povijesti na Sveučilištu Kalifornija Paul Sonnino. "Ozbiljni povjesničari odavno su odbacili teoriju koju su proslavili Voltaire i Dumas o bratu blizancu. Slažu se kako je upravo on nosio masku, ali ne željeznu, već baršunastu. I sigurni su kako je bio sobar, no nisu sigurni čiji i zašto je bio zatvoren 30 godina", napisao je Sonnino. U svojoj knjizi The Search for the Man in the Iron Mask: A Historical Detective Story Sonnino tvrdi kako je Eustache Dauger bio sobar kardinala Mazarina, glavnog francuskog ministra, koji je uspio prikupiti veliko bogatstvo tijekom godina a kako piše Sonnino, sobar je vjerovao da je on dio tog novca ukrao. "Sigurno se izlajao krivoj osobi, a kad su ga uhitili rekli su mu da će ga ubiti ako bilo kome otkrije svoj identitet", kaže Sonnino.

Vozajući se Provansom odlučili posjetiti nekoliko svetišta i opatija.
U malo vremena vidjeli smo doista veliko kulturno i vjerničko bogatstvo Francuske Provanse. Posjetili smo Nice, Cannes, Saint Maximin, Aix en Provance,Arles,Saintes-Maries de la Mer,Marselles,Monaco i Monte Carlo.

Za one koji su spremni putovati u raskošni jug Francuske, svakako će te biti očarani dvijema vrlo posebnim svetištima.
Prvo je svetište La Sainte Baume. Ovo je vrlo posebno mjesto gdje je Marija Magdalena po provansanskoj tradiciji provela zadnjih trideset godina svog života. Kasnije, njeno tijelo je pokopano u Basilique od Sainte Marie Madeleine u Saint Maximin, a 45 minuta vožnje od La Sainte Baume.

Lik Marije Magdalene godinama je bio predložak intrigantnim scenarijima u pop-kulturi. Jedan od posljednjih, koji je digao popriličnu prašinu, bio je roman Dana Browna 'Da Vincijev kod'. Riječ je o pseudopovjesnom romanu, koji je trilerskom vještinom i ezoterijskim pristupom privukao brojno čitateljstvo,pa i mene.

Dan Brown kao polazište koristio je teze autorskog trojca romana 'Sveta krv, sveti gral' koje govore o tome da je Marija Magdalena bila Isusova žena, da su imali dvoje djece, emigrirali u Francusku i da je od njih potekla merovinška loza čiji izdanci i danas djeluju na političku scenu putem tajnog društva. Otkad je 1982. godine prvi put izdana, knjiga je u više navrata podizala valove prašine i neodobravanja. Njima su, međutim, prethodila brojna tematski srodna djela. Grčki pisac Nikos Kazantzakis još je 1951. godine napisao roman 'The Last Temptation of Christ', prema kojem je Martin Scorsese 1988. godine snimio istoimeni film. Australski novinar Donovan Joyce objavio je 1972. godine knjigu 'The Jesus Scroll' u kojoj tvrdi da je dobio na uvid svitke pronađene na iskopinama drevnog izraelskog grada Masade koji, navodno, potvrđuju da je Isus živio tamo i umro 80. godine poslije Krista u opsadi grada. Prema Joyceu, Isus je preživio raspeće i oženio se Marijom Magdalenom s kojom je imao dijete.

Navodno je i stajala uz Isusa i kada su okolnosti u Jeruzalemu postajale sve opasnije. Bila mu je blizu za njegova života, željela je biti blizu njega dok je umirao. Dok su se učenici razbježali jer su vrlo lako mogli biti sljedeći, ona je stajala što je bliže mogla križu, promatrajući strašne prizore, svjedočeći smrti ali i uskrsnuću.

1969. godine Rimokatolička crkva sramežljivo je i tiho priznala ono što su kritičari tvrdili stoljećima: slika Marije Magdalene kao reformirane prostitutke nema nikakvih temelja u biblijskim tekstovima. Je li doista slučajno da se Isus nakon uskrsnuća od svih svojih učenika ukazao upravo prvoj Mariji iz Magdale?

Isus se poslije ukazivao i drugima, ali čini se da Marija iz Magdale ima posebnu ulogu. Sve se trebalo obaviti vrlo brzo jer Sabat samo što nije počeo. Za tri dana nikom nije bilo dopušteno posjećivati grob na kojem je postavljena straža. Prvog dana u tjednu, već prije zore, Marija se žuri na mjesto gdje je bilo položeno njegovo tijelo. Oko groba ne nalazi nikoga. Nije bilo vojnika, a mjesto je izgledalo napušteno. Opazi da je kamen s groba dignut. Uplašena poziva Šimuna Petra i drugog učenika, kojeg je Isus ljubio. Vidjevši da je grob prazan muškarci odlaze. Marija uplakana proviruje u prazan grob i u njemu nazire dva lika u bjelini.

Beato Angelico Uskrsli Krist i Marija Magdalena

Uto pored sebe začuje glas koji je zazove “Marijo”! Prepoznaje svog učitelja. Ushićeno pruža ruke da mu dohvati stopala, a on joj govori: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im; Uzlazim Ocu svomu i ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu”. Marija odlazi u kuću u kojoj su muškarci bili skriveni i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina”.

Tko je zapravo bila osoba koja je ostala Isusu blizu u najtežim trenucima, tijekom muke, razapinjanja, ukopa i kod praznog groba, osoba koja je prva susrela, a onda i navijestila uskrsloga Gospodina?

U Ivanovu evanđelju uloga svjedoka uskrsnuća izrijekom je povjerena Mariji Magdaleni, dok kod drugih evanđelista postoje nešto drukčiji pristupi, naglasci pa i izvjesne razlike. Marija Magdalena uz Isusovu je majku Mariju najčešće spominjani ženski lik u evanđeljima. Oko njezina lika ispreplele su se različite priče, a pokušaj odgonetanja njezina “stvarnog” identiteta bio je povod mnogim kontroverzijama, kako u teologiji tako i u pop-kulturi.

Nekoliko Marija

Već samo ime Marija dalo je dosta prostora stvaranju konfuzije oko njezina lika s obzirom na to da u evanđeljima postoji nekoliko Marija: Isusova majka Marija, zatim Marija Kleofina, Marija iz Betanije – Lazarova sestra, a s vremenom uz nju su se “lijepili” i neki drugi anonimni ženski likovi koji su tijekom stoljeća Mariju odredili kao veliku grešnicu ili preljubnicu. Taj proces počinje već u ranim stoljećima kršćanstva te se od više novozavjetnih ženskih likova postupno “oblikuje” jedan lik, lik Marije Magdalene. Marija iz Betanije, Lazarova sestra, u jednoj opisanoj prigodi u Novome zavjetu, kada je bilo jasno da će Isus biti uhićen i pogubljen, uzela je “libru prave dragocjene nardove pomasti” i pomazala je Isusu noge koje je otirala svojom kosom (Iv 12,3). To je, dakle, Marija iz Betanije, sela nedaleko od Jeruzalema, koja se ne bi smjela poistovjećivati s Marijom Magdalenom. Druga žena jest “grešnica” s “alabastrenom posudicom”. Ona je također različita osoba od Marije Magdalene, ali je ne treba miješati ni s Marijom iz Betanije. Tijekom gozbe kod farizeja Šimuna, i ta je žena također na bliskoistočni način iskazala Isusu počast time što je suzama i mirisnom pomašću pomazala Isusu noge, cjelivala ih i brisala vlastitom kosom (Lk 7,38). I jednu i drugu od ovih novozavjetnih žena lako je međusobno “pomiješati”, a onda ih “stopiti” s likom Marije Magdalene. I konačno tu je i lik treće žene iz Novog zavjeta, neimenovane preljubnice (Iv 8). Evanđelist Luka (8,2) navodi da je Isus iz Marije iz Magdale istjerao sedam demona. Što se pod tim podrazumijevalo, nije sigurno. Ta se Lukina tvrdnja tumačila na različite načine. Jedan od njih pretpostavlja da je bila riječ o egzorcizmu.

Postoje naznake da se u Magdali, mjestu kraj Gnezaretskog jezera, odakle Marija Magdalena potječe i po kojemu je dobila naziv Magdalena, prakticirao kult u čast božice Aštarte. Inicijacija u taj kult imala je sedam stupnjeva. Prije susreta s Isusom, za kojim je beskompromisno krenula, prema drugom tumačenju Magdalena je mogla biti upletena u taj kult, a malo je vjerojatno da je bila čak Aštartina svećenica. Međutim, moglo je biti i riječi o nekoj teškoj bolesti koja je bila potpuno zarobila Mariju. U to vrijeme, recimo, vjerovalo se da je opsjednuće zlim duhovima bio uzrok stanja koje danas znamo kao bolesti shizofrenije i epilepsije, a broj sedam (zaokruženi biblijski broj koji označava potpunost, cjelovitost) indicira kako je vjerojatno moglo biti riječi o vrlo ozbiljnoj situaciji. U svakom slučaju Isus oslobađa Mariju njezina teškog stanja ili bolesti, nakon čega ga ona slijedi i postaje njegova učenica.

Crkva priznaje pogrešku

Slici Marije Magdalene kao preljubnice ili grešnice uvelike je doprinio i stav pape Grgura Velikog (VI. st.) prema kojem “sedam demona” označava “što drugo nekogo svakojake poroke”, a zbrku s imenima dodatno je produbio kada je Mariju opisao na sljedeći način: “Vjerujemo da je žena koju je Luka nazvao grešnicom, a koju je Ivan nazvao Marijom (iz Betanije), ona Marija iz koje je, prema Luki, istjerano sedam vragova”.

Taj je Grgurov stav postao dio službenog crkvenog učenja, mada ga nakon kasnijih velikih crkvenih raskola nisu prihvatile ortodoksne ni protestantske crkve. Što je Grgura navelo da to učini? Jedna teorija kaže kako je razlog bio pokušaj da se nekako smanji broj Marija u Bibliji – slično je zadesilo i biblijske likove s imenom Ivan. Druga teorija kaže da je bila riječ o pokušaju stvaranja “backgrounda” liku koji je očito bio vrlo važan, a nije iza sebe imao dovoljno uvjerljivu priču. Prema trećoj teoriji, za sve je kriva mizoginija. No, bez obzira na razlog, učinak tog procesa bio je drastičan. Magdalena je svjedočila uskrsnuću, ali, umjesto da je ta činjenica uzdigne iznad ostalih biblijskih likova, njena je uloga svedena na, doduše važnu, ali ni izdaleka toliko značajnu priču o grešnici – pokajnici.Godine 1969. Rimokatolička crkva sramežljivo je i tiho priznala ono što su kritičari tvrdili stoljećima: slika Marije Magdalene kao reformirane prostitutke nema nikakvih temelja u biblijskim tekstovima. Katolička je crkva službeno, u postupku opće revizije crkvenih spisa, odvojila likove grešne žene iz Lukina evanđelja, Marije iz Betanije i Marije iz Magdale. Dakle tko je bila Marija Magdalena? Novozavjetni tekstovi Mariju Magdalenu spominju na mnogo mjesta. Susrećemo je za vrijeme Isusova javnog djelovanja, za vrijeme njegove muke (raspinjanja i pokopa) te kao osobu koja je prva susrela, a onda navijestila uskrsloga Gospodina. Njezino ime upućuje na grad Magdalu u Galileji. Umjesto obiteljske dobila je geografsku oznaku koja bi je razlikovala od drugih likova, dakle, Marija iz Magdale, a zbog činjenice da je se ne veže uz muževo ime pretpostavlja se kako nije bila udana. Prvi se put spominje u Evanđelju po Luki, kao jedna od nekoliko imućnih žena koje su se pridružile apostolima i slijedile Isusa dok je naviještao radosnu vijest “gradom i selom” (Lk 8,1) te “su im posluživale od svojih dobara”. Važno je ovdje ne previdjeti da, prema Luki, te žene ravnopravno s dvanaestoricom surađuju s Isusom. Uloga Marije iz Magdale dobiva osobito značenje u izvješću o Isusovoj smrti i uskrsnuću. Čak se može steći dojam da kontrastira Petru i njegovu ponašanju u presudnim trenucima Isusova života i da katkada dobiva čak i prednost s obzirom na samog Petra. Među ženama koje su izdaleka promatrale Isusa na križu, Matej i Marko na prvom mjestu spominju Mariju iz Magdale, dok Ivan, uz križ Isusov, spominje Majku Njegovu, Marijinu sestru Mariju Kleofinu i Mariju iz Magdale. Luka ih ne navodi poimence s obzirom na to da već ranije spominje žene koje su ga slijedile. Naspram Isusovih učenika Marija iz Magdale, ali i druge žene u skupini s njome, pokazale su veću hrabrost u trenutku Isusove smrti. Naime, Rimljani su Isusa osudili kao političkog buntovnika, a bilo je uobičajeno da su i svi drugi koji su s osuđenikom bili povezani, a nalazili su se u blizini stratišta, mogli lako doći pod udar iste kazne. Rimljani su u tome bili vrlo okrutni te nisu štedjeli ni žene ni djecu. Žene su na čelu s Marijom iz Magdale bile nazočne i kada je Josip iz Arimateje skidao Isusovo tijelo, a Matej čak govori o tome da je Marija iz Magdale s drugom Marijom čuvala stražu kod Isusova groba. Sva četvorica evanđelista izvješćuju da je Marija iz Magdale bila svjedokinja Isusova uskrsnuća i da je prva otkrila kako je grob bio prazan. Sinoptici se slažu da je Marija iz Magdale dobila poruku koju je trebala prenijeti Petru i drugim učenicima da idu pred Isusom u Galileju.

Ipak, Ivanovo evanđelje daje Mariji iz Magdale osobito značenje. Vrlo je potresan prizor kad Marija iz Magdale dolazi na grob, a Isus joj se ukazuje kao vrtlar; prepoznaje ga kada joj izgovara ime “Marijo”, a ona mu uzvraća s “Rabbuni” – “Učitelju moj”, kako ga je, očito, oslovljavala za vrijeme zemaljskog života. Zanimljivo je da je Isus upozorava da ga ne zadržava jer je on na putu Ocu. I nakon ovoga prizora Marija iz Magdale nositeljica je poruke učenicima o Isusovu uskrsnuću. Na taj način ona postaje “apostolica apostola” (apostola apostolarum). Je li doista slučajno da se Isus nakon uskrsnuća od svih svojih učenika ukazao upravo prvoj Mariji iz Magdale? Isus se poslije ukazivao i drugima, ali čini se da Marija iz Magdale ima posebnu ulogu.

Pavlov “previd”

Neki bibličari primjećuju kao zanimljiv podatak kako Pavao u Korinćanima 15,3-5 navodi samo Petra i dvanaestoricu kao svjedoke Isusova uskrsnuća, dok Mariju iz Magdale ne spominje. Ovaj Pavlov “previd” pokušava se tumačiti okolnostima onog vremena gdje se izvještaj žene nije držao vjerodostojnim, ali upravo s toga još je indikativnija činjenica da Isus kao svjedoka svog uskrsnuća bira upravo ženu, Mariju iz Magdale. Kolika li je samo vrijednost, tim činom, dana ženi u društvu u kojem je imala jako malo prava. U židovskom društvu žene su bile potpuno ovisne o svojim očevima i muževima.

U Knjizi brojeva, (30,2-12 na primjer, vidi se ta potpuna ženina ovisnost. Muž, odnosno otac mogao je poništiti neko obećanje ili zavjet svoje žene, odnosno kćeri. Dakle, valjanost nekog ženina zavjeta ovisila je o mužu ili ocu. Hebrejski izraz, npr. “oženiti se” znači “postati gospodar” i zato žena zove svojeg muža gospodarom. U Knjizi izlaska dekalog svrstava ženu u muževljev posjed zajedno s kućom, zemljištem, robovima, volovima i magarcima (20,17). Tako bi pobožni Židov ujutro zahvaljivao Bogu što nije nevjernik, što nije rob i što nije žena. U prvim predajama o Isusovu uskrsnuću postojala je stanovita napetost između izvješća da je Marija iz Magdale prva susrela Uskrsloga i izvješća koje je u tom smislu favoriziralo Petra, što je osobito vidljivo iz apokrifnih evanđelja. Na kraju možemo rezimirati ovako; Marija iz Magdale iz Isusove se učenice, svjedokinje smrti i uskrsnuća, “apostolice apostola” s vremenom postupno preoblikovala u veliku grešnicu koja se u susretu s Isusom obratila. Njezin je lik, dakle, dobio obilježja žene grešnice, a izgubio one presudno važne oznake svjedokinje smrti i uskrsnuća koje su činile Mariju iz Magdale „apostolicom apostola”. Nekadašnja konkurentica Petru u svjedočenju kontinuiteta razapetog i uskrslog Krista ostala je sada samo velika, obraćena grešnica. Unatoč različitim pristupima evanđelista, Mariju Magdalenu vidimo, hrabru i predanu osobu koja je odigrala krucijalnu – možda i nezamjenjivu – ulogu u trenutku odlučujućem za kršćanstvo, a ta njena uloga možda je puno veća od onog što smo navikli slušati.Chester Gillis, voditelj odjela teologije na sveučilištu Georgetown, misli da bi njezino “ponovno otkrivanje”, odnosno preispitivanje uloge Marije iz Magdale moglo imati znatne implikacije u preispitivanju uloge žena u Crkvi.“Evanđelje Marije” Prema apokrifnim spisima, među kojima su u vezi s Marijom Magdalenom posebno važna dva: “Evanđelje Marije (Magdalene)” i “Filipovo evanđelje” Magdalena je bliža Gospodinu i od Petra i drugih učenika, ona bolje od njih razumije Gospodinovu poruku te on više ljubi nju nego apostole. “Evanđelje Marije Magdalene” datira se u kraj 2. ili početka 3. stoljeća ili čak u polovicu 2. st., a u tom je slučaju nastalo oko stotinu godina kasnije od najranijega novozavjetnoga spisa, odnosno oko 50 godina nakon Ivanova evanđelja. Apokrifni spisi – evanđelja i poslanice – kojih je bio priličan broj (Tomino, Petrovo, Judino, Marijino... već prema imenu osobe o kojoj govori ili koju se naziva autorom) donose događaje iz Isusova života, koji ne moraju biti neprihvatljivi i nisu potpuno “u neskladu” s četiri kanonska priznata evanđelja i drugim svetopisamskim tekstovima, no Crkva smatra da njihova poruka nema snagu cjelovitosti i nezamjenjivosti za spasenje pa ih nije uvrstila u kanon.

Dakle, nisu dio Biblije. Neki novozavjetni apokrifi bili su veoma cijenjeni u Crkvi, primjerice Jakovljevo evanđelje, koje na dramatski način, didaktikom i pedagogijom onoga vremena govori o istinama o kojima se oskudno govori u Novom zavjetu. Oni su svojevrsni onodobni komentari i propovijedi o evanđeoskim tekstovima. Apokrifni spisi, slažu se bibličari, u neku ruku zadovoljavaju ljudsku znatiželju kojom se želi “znati nešto više” o, primjerice, Isusovu djetinjstvu o kojemu piše samo evanđelist Luka, a “Marijino evanđelje” kao pokušaj pisanja Isusova životopisa. Pojedine su sljedbe u ranom kršćanstvu nekim apokrifima pripisivale veliko značenje, no Crkva je u njima prepoznala “nedostatak božanskoga nadahnuća“ (“inspiracije”), pa su tako već u drugom stoljeću samo četiri evanđelja uvrštena u katolički kanon (koji je istovjetan i kod drugih nekatoličkih zajednica i Crkava). Velik broj takvih spisa pronađen je u Nag Hammadiju u Egiptu 1945.

Pisac četvrtoga evanđelja?

Postoje, primjerice, i hipoteze o Magdaleninu autorstvu četvrtoga evanđelja. Na završetku četvrtoga, naime, piše izričito da je ljubljeni učenik (“učenik kojega je Isus ljubio”) napisao to evanđelje. Dakle, autor, pisac četvrtog evanđelja je anoniman, krije se iza izričaja “učenik kojega je Isus ljubio”. Taj zagonetni “drugi učenik” javlja se u tom evanđelju na sedam mjesta većinom u drugom dijelu teksta. Tko se krije iza toga naziva, tko je bio tako blizak s Gospodinom? Prema ranim svjedočanstvima, posebno svjedočanstvu Ireneja Lionskoga, to je bio Ivan apostol, jedan od dvanaestorice. Zbog toga Crkva četvrto evanđelje pripisuje Ivanu i to potkrepljuje i unutarnjim tekstualnim pokazateljima. No, znak pitanja o piscu četvrtoga evanđelja ipak je stalno prisutan. Određene hipoteze pokušavale su dokazati da se zagonetni naziv “učenik kojega je Isus ljubio” ne odnosi ni na jednoga od učenika, ni na jednoga od dvanaestorice apostola. Prema njima to bi bio nitko drugi nego osoba koja je bila Isusu blizu u najtežim trenucima, tijekom muke, razapinjanja, ukopa i kod praznoga groba, dakle, Marija Magdalena.

Kada je došlo do prvog progona kršćana , novi život Marije Magdalene počinje na mediteranskoj obali. Govori se o dolasku Marije Magdalene i njezinih drugova na obalu blizu današnjeg Marseillea a u pratnji Marte, Lazara, Marije Salome i Marije Jakovljeve, učenika Maximina i Sidoniusa [dva od 70 učenika iz Evanđelja], s njihovim slugom Marcelom, Marija Magdalena bi ukrcana [ili bi prisiljena na to ???] na brodić koji navodno prolazi Mediteranom, i stiže u blizini grada Marseillea , a tad poznat kao Massilia. Mala luka odakle su došli na obalu koj je kasnije postala poznata kao Saintes Maries-de-la-Mer-(obala Svete Marije od mora).

Tradicija i legenda tvrdi da je brod s osam putnika tada bio usidren, nemajući ni vesala, ni jedara, niti uređaja za upravljanja. Znači, oni svi su kročili na obalu. Marija Saloma, Marija Jakovljeva i Marcello ostaju na obali dok su ostali svoj put do Massilia nastavili kopnom. Dolazak u Massiliu bijaše poput ulaska u bilo koji drugi rimski grad s popločanim ulicama, trgovinama, vilama, vrtovima, bazenima, stadionom ,kazalištem i gostionicama. Bijaše tad to važna trgovačka luka. Ljudi su bili već upoznati sa životom, smrti i uskrsnućem Isusa Krista, a bilo je i onih kojima nije bilo poznato.

Istočno od Aix-en-Provencea, u stijeni široka šumovita masiva koji dominira jednom visoravni, leži spilja Sainte-Baume. Tu je, prema rimokatoličkoj tradiciji, Marija Magdalena provela 30 posljednjih godina svojeg života. Strma staza vodi od parkirališta kroz šumu do spilje i susjednog samostana. Osvijetljen svijećama kameni je oltar sjajio u središtu, a kipovi Marije Magdalene mogli su se vidjeti u nepravilnim uglovima spilje. Dvije relikvije - uvojak kose i pretpostavljeni završetak goljenice, taman od starosti, ležale su u pozlaćenom relikvijaru.O spilji se od 1295. godine brine dominikanski red.

"Nakon Djevice Marije", reče Michelet, "Marija Magdalena najvažnija je žena Novog zavjeta. A ipak o njoj malo govorimo. Šteta, jer mnoge bi taknula ta žena koja je bila grešnica a Isus ju je izabrao za prvog svjedoka svojeg uskrsnuća. Nije odabrao apostola ili Djevicu Mariju. Odabrao je Mariju Magdalenu. Zašto? Možda zato što je bila prva koja je zatražila oprost. Još nije bilo stiglo Petrovo vrijeme", rekao je misleći pritom na slavu koju je Petar stekao kao čudotvorac. "Bilo je to vrijeme Marije Magdalene."

Takva ustrajnost dobro joj je došla ako je doista tri desetljeća provela u hladnoj i vlažnoj spilji Provanse. "Ovo je poznato kao mjesto pokajanja", rekao je Le Hegaret. "Zimi je neugodno. Rijetki se penju do spilje. Cesta je tjednima zaleđena." "Među braćom u Provansi kruži izreka da u Sainte-Baumeu ili poludite ili postanete svetac."Danas nije takva klima ipak je toplije i lakše se popeti.

Na samim zidovima spilje mogu se vidjeti zahvale i spomen-ploče na mnogim jezicima. "Hvala ti, sveta Marijo Magdaleno, što si izliječila moju kćer" piše na francuskome na jednoj iz listopada 1860. godine.

Svakako ako vas put povede kroz preljepu Provansu postavite si tijekom putovanja i posjetu Sainte-Baumeu bili vjernik ili ne itekako se ima što za vidjeti.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )