Ovo su neke od fascinantnih činjenica o samurajima:

Samuraji su služili mnoge funkcije u Japanu, međutim, njihova najpoznatija uloga je ratnik. No, ono što ih je izdvajalo od ostalih ratnika širom svijeta nisu bili samo drugačiji oklop i mač. Oni su bili obrazovana, politički aktivna elitna klasa.

Iako se njihova uloga u Japanu mijenjala tokom stoljeća, četiri stavke koje definiraju pojam samuraja su ostale konstantne: 1. Samuraj je dobro obučen, izuzetno vješt borac; 2. Samuraj služi svom Daimyoiju ili gospodaru, s apsolutnom lojalnošću, čak i do smrti (sama riječ samuraj znači “oni koji služi”); 3. Samuraj je član elitne klase, smatra se superiornijim od običnih građana i običnih ratnika; 4. Samurajevim životom vlada Bushido, strogi kodeks ponašanja i životne filozofije na čijem se čelu nalazi čast.

Rat je bio sastavni dio samurajevog života, ali oni su također bili pjesnici, političari, očevi i poljoprivrednici. Upravo su oni i odigrali ključnu ulogu u posljednjih 1.500 godina burne japanske povijesti. U stvari bolje rečeno, povijest tog razdoblja u Japanu je zapravo povijest samuraja.

Samuraji nisu bili isključivo homoseksualci, ali je dobro poznata činjenica da su neki od njih imali otvorene istospolne veze koje su u to vrijeme bile sasvim normalna i uobičajnena pojava. Ne samo da za samuraje homoseksualnost nije bila tabu tema, oni su ovakve veze čak i ohrabrivali – jer su smatrali da će ljubavni odnosi ojačati same vojnike koji će dobiti motiv više za pobjedu.

Ovakva praksa je bila poznata kao wakashudo (“put mladosti”), a odnosila se na samuraje svih godina. Prema povijesnim zapisima, nitko ne bi upitao Daimya, “gospodara”, zašto je stupio u homoseksualnu vezu sa mlađim ratnikom, ali bi ga zato upitali zašto nije. U stvari, wakashudo je bila toliko uobičajena stvar, da se Daimyoi mogao suočiti sa jako neugodnim pitanjima ako je nije praktikovao.

Iako se wakashudo smatra temeljnim aspektom života samuraja, povijest je ovaj stil života uglavnom ignorirala, a popularne knjige i filmovi ga gotovo nikada ne spominju.

Izvorno oružje samuraja bio je mač pod nazivom “chokuto,” koji je bio tanja, manja verzija ravnih mačeva koje su kasnije koristili srednjovjekovni vitezovi. Kako su tehnike izrade mačeva napredovale, samuraji su počeli koristiti zakrivljene mačeve, koji su na kraju postali katane – najlegendarnije od svih samurajskih oružja. Prema kodeksu ponašanja, duša samuraja se nalazila u njegovoj katani.

Ali ovi ratnici se nisu oslanjali na samo jedan mač. Oni su bili eksperti za razne vrste oružja, kao na primjer Yumi – dugački luk, Yari i Naginata – vrste koplja, bō, jō, hanbo i tanbo – vrste oružja napravljenih od drveta, nekoliko vrsta željeznih i drvenih palica, kao i pregršt oružja napravljenog od lanaca. Kasnije su samuraji dodali i novi arsenal: tanegashima, vrsta puške koja se počela koristiti u 1543. godini i topove koji su postali sastavni dio samurajske vojske 1570-tih godina.

Samuraji su bili daleko više od vještog ratnika sa mačem u ruci. Oni su također bili obrazovani, kako u javnoj školi, tako i kod kuće. U vrijeme kada je vrlo malo Europljana uopće moglo čitati i pisati, razina pismenosti samuraja je bila iznimno visoka. Pored toga, oni su bili i vješti matematičari.

Tokom Tokugawa razdoblja, mirnog doba, samuraji nisu bili previše potrebni kao ratnici – u tom periodu, oni su dominirali svojim akademskim vještinama.

Bushido, nepisani kodeks ponašanja je zahtijevao da samuraji budu iznad običnog ratnika. Upravo zbog toga, ovi neustrašivi borci iz svih klasa su pisali poeziju, uređivali preksrasne vrtove, te studirali predmete kao što su su kaligrafija, književnost i matematika.

U vremenu kada su žene širom svijeta uglavnom bespomoćno čekale da njihovi sinovi i muževi odluče ishod rata, u Japanu se dešavala sasvim druga priča. Žene u Japanu su imale jaku političku moć, a da pri tome nisu bile samo pijuni u igri sklapanja saveza kroz brakove. Ali politika nije bila njihova jedina snažna strana, one su također bile i neuistrašivi ratnici, poznate pod imenom Onna-bugeisha, ove žene su se borilie rame uz rame sa svojim očevima, muževima i sinovima.

Onna-bugeisha su pripadale klasi samuraja, a za njih je važio isti Bushido (kodeks ponašanja) kao i za muškarce. Jedina razlika između muških i ženskih ratnika bilo je oružje izbora: Dok su muškarci u rat uvijek išli sa svojim legendarnim katanama, žene su se uglavnom borile sa naginatom, kopljem sa zaobljenim mačem na vrhu