U Parku prirode Kopački rit treći nam je rujanski vikend za posjetitelje i domaćine bio u rimskome duhu relativno nove priredbe pod nazivom "Spirit of Imperium Romanum".
Legionari iz Mađarske, a članovi udruge za očuvanje tradicije "Savaria Legio" iz Szombathelya ( latinski Savaria-današni Szombathely), izgradili su i postavili rimski tabor i dva dana su živjeli u Kopačkom ritu, tj. u Baranjskom mjestu Kopačevu.
Udruga je osnovana u ljeto 1998. godine s ciljem predstavljanja najstarijih naselja u Mađarskoj, pa tako i rimske Savariae.
Da bi postigli svoj cilj, izabrali su vrlo poseban način, postali su rimski vojnici.
Te su tako počeli svakodnevno oživljavati slavu Rimskih legija a nama su na kratko dočarali,objasnili i demonstrirali na vrlo osebujan način ustroj i samo funkcioniranje Rimske legije.
Podsjetimo se povjest nam kazuje da je Rimska vojska bila naziv za organiziranu skupinu vojnih jedinica koje su u vrijeme antičkog Rima služile Kraljevstvu, Republici i kasnije Rimskom carstvu.
U okviru carstva Rimska vojska je imala oko 180 000 vojnika i bila je najbolje organizirana vojna sila tadašnjeg svijeta.
Vrhunac po broju vojnika dostignut je nakon građanskog rata između Oktavijana i Marka Antonija kada je u 70 legija bilo oko 300 000 vojnika.
Najveća vojna jedinica u okviru Rimske vojske bila je legija (latinski: Legio) i potpuno popunjena brojila je 5120 vojnika. Cezareve legije bile su brojčano manje i brojale su po 4000 vojnika.
Legija je nosila ime ili po rednom broju, ili po svome osnivaču.
U galskom ratu je bila čuvena Cezareva deseta legija. Svaka se legija sastojala od 10 kohorti (Cohors), a kohorta od tri manipula (Manipulus).
Još manja jedinica je bila centurija (Centuria). Mi smo pratili i gledali prezentaciju jedne centurije.
Ono što je centurija bila u pješadiji, to je bila turma (Turma), odnosno eskadron u konjici. Turma se sastojala od 30 konjanika. Još manja jedinica u konjici je bila dekurija (Decuria).
Glavni rod Rimske vojske su bile pješačka jedinica (peditatus) i konjica (equitatus).
Vojsku je pratila i komora (impedimenta), a bilo je i pomoćnih jedinica (auxilia). Pored operativne vojske u vojsci je bilo i zanatlija (fabri).
Na čelu Rimske vojske i mornarice nalazio se vrhovni imperator.
Ovaj naziv su kasnije nosili i rimski carevi. Nešto niži rang od imperatora bio je vojvoda (Dux), koji je upravljao vojskom ili dijelom vojske.
Viši časnici su bili: Legati Militum i Tribuni Militum. Ovih drugih, tj. vojnih tribuna bilo je po šest u svakoj legiji.
Niži časnici su se zvali centurioni (Centurio) i njihovo je zvanje odgovaralo današnjim nižim časnicima ili podčasnicima.Upravo smo mi gledali demonstraciju zapovjedanja jednog centuriona nad svojom jedinicom.
Zapovjednik konjice je nosio naziv Praefectus Equitum, a flote Praefectus Classis.
Zapovjednik konjice je nosio naziv Praefectus Equitum, a flote Praefectus Classis.
Glavno oružje rimske vojske je bilo: kratki mač gladijus, koplje pilum, strijela sagitta i štit u obliku pravokutnika ili kruga scutum.
Rimljani su uz lako oružje poznavali i bojne sprave za izbacivanje strijela i kopalja - catapulta i ballista. Upotrebljavali su i praćke (funda i tormentum).
Vojna oprema rimske vojske je uključivala šljem dok su na sebi su imali kaput bez rukava (tunica) i kabanicu (sagulum) kao i kratke hlačice (bracae).
Na prsima su imali oklope i štitnike (thorax i lorica) od kože i metala. Na nogama su im bile čizme (caliga). Pored toga, svaki vojnik nosi sa sobom i hranu za izvjesno vrijeme kao i druge potrebne stvari.
Za označavanje pokreta, napada ili povlačenja imali su više bojnih truba: tuba, cornu, lituus, classicum, a za izmjenu straže korištena je bucina.
Za označavanje pokreta, napada ili povlačenja imali su više bojnih truba: tuba, cornu, lituus, classicum, a za izmjenu straže korištena je bucina.
U bojne znakove spadali su: orao (aquila) i zastava (vexillum). Aquila je predstavljao lik orla, nasađen na visoku motku, a vexillum je bio komad crvena ili bijela platna, u formi zastave.
Njih su nosili orlonoše (Aquiliferi) i zastavnici (Signiferi).
Legija se pred borbu postavljala u tri bojna reda (acies). U prvom redu su bile četiri, a u druga dva po tri kohorte. Treći bojni red je obično predstavljao rezervu. Sa strana su bila krila (cornua) i tu su se nalazile konjica i pomoćne grupe.
Kada se vojska trebala odmoriti ili neko vrijeme zadržati na nekom mjestu, podizan je logor (castrum). On je imao četvrtast oblik sa vratima na sve četiri strane.
Kako rekoh kratko su nam dočarali,objasnili i demonstrirali i to zasigurno na vrlo osebujan način ustroj i samo funkcioniranje Rimske legije.
A ponajviše na temelju mnogih današnjih arheoloških spoznaja o prvoj svjetskoj profesionalnoj vojsci, replikama autentične odjeće i opreme vojnika te svakako najzanimljivije replikama autentičnih oružija.
Svime time su nam audio i vizualno dočarali kretanja,formacije i samu bitku kako su vodili Rimski legionari.
Svakako za naglasiti da je jedna od zanimljivosti bila što smo zapravo sve to mogli sami vidjeti osjetiti pa tako na trenutak se vratiti u povijest i predočiti si kako je to bilo Rimskome legionaru na ovim našim Panonskim prostorima.
Gdje su nam Rimljani ostavili i više nego veliki i bogati trag svoga utjecaja.
A što svakako trebamo ozbiljnije i više koristiti za obogaćivanje turističke ponude.
Legija se pred borbu postavljala u tri bojna reda (acies). U prvom redu su bile četiri, a u druga dva po tri kohorte. Treći bojni red je obično predstavljao rezervu. Sa strana su bila krila (cornua) i tu su se nalazile konjica i pomoćne grupe.
Kod kretanja vojske postojale su tri vrste marša: obični (Iter iustum), ubrzani (Iter magnum) i brzi (Iter maximum). U toku običnog marša vojska je prelazila između 25—30 kilometara na dan.
Kod napada na gradove vojska se služila pokretljivim drvenim kulama na katove(Turres tabulatae), koje su bile na kotačima, zatim ovnovima (Arietes). To su bile debele drvene grede, koje su visile na lancima, a čiji je prednji dio od metala imao figuru ovna. Tom se gredom udaralo o zidove i nastojalo provaliti bedem. Na bedeme se jurišalo i pod štitovima, gdje je više vojnika stupalo u obliku kornjače (Testudo), a upotrebljavali su se i srpovi (falces) za razvaljivanje zidova.
Srpovi su služili i za kidanje konopa kojim su bili vezani jarboli.
Kada se vojska trebala odmoriti ili neko vrijeme zadržati na nekom mjestu, podizan je logor (castrum). On je imao četvrtast oblik sa vratima na sve četiri strane.
One su se zvale: porta praetoria, — porta decumana — porta principalis dextra — i porta principalis sinistra. Svoje logore, utvrde i gradove rimska vojska je opasavala bedemima (moenia) i jarkom (fossae), šancem (aggeres i valla) i ogradama (pinnae-loricae).
U sredini se nalazio imperatorov šator (praetorium), dok je ostali prostor bio raspoređen na vojne jedinice između kojih su bili prolazi. Logor su čuvale straže (vigiliae), po čemu se kod Rimljana i noćno vrijeme dijelilo na četiri vigilije, a dnevno na satove.
Kako rekoh kratko su nam dočarali,objasnili i demonstrirali i to zasigurno na vrlo osebujan način ustroj i samo funkcioniranje Rimske legije.
A ponajviše na temelju mnogih današnjih arheoloških spoznaja o prvoj svjetskoj profesionalnoj vojsci, replikama autentične odjeće i opreme vojnika te svakako najzanimljivije replikama autentičnih oružija.
Svime time su nam audio i vizualno dočarali kretanja,formacije i samu bitku kako su vodili Rimski legionari.
Svakako za naglasiti da je jedna od zanimljivosti bila što smo zapravo sve to mogli sami vidjeti osjetiti pa tako na trenutak se vratiti u povijest i predočiti si kako je to bilo Rimskome legionaru na ovim našim Panonskim prostorima.
Gdje su nam Rimljani ostavili i više nego veliki i bogati trag svoga utjecaja.
A što svakako trebamo ozbiljnije i više koristiti za obogaćivanje turističke ponude.