Vatikan



Rodno mjesto najvećih tajni u povijesti čovječanstva.
Nepresušni izvor teorija zavjera.
Država kojoj pripada najviše prefiksa ”naj”.
Država kojoj pripada najviše odrednica ”jedina” i ”samo”.

Najmanja je na svijetu.
Njena željeznica je najmanja.
Ima najmanje stanovika, ali najveću stopu pismenosti.
Njena dijaspora je najmanja.
Stopa kriminaliteta najveća.
Ima najveću katoličku crkvu.
Jedina je kompletna pod zaštitom UNESCO-a.
Jedina nema vladu.
Samo ovdje državljanstvo nije zajamčeno rođenjem.
Samo ovdje nema obaveznog poreza.
Jedina je sa 100 posto urbanim područjem.
Samo ovdje nijedan jezik po zakonu nije službeni.
Samo su ovdje bankomati na latinskom jeziku (isprobano).
Jedina ova država nema organiziranu diplomatsku službu.
Samo ovdje nema predizbornih kampanja.
Jedina država bez ikakvih prirodnih resursa.
Samo ovdje nema nikakvih agrikulturnih aktivnosti.
Jedina je ovo država u koju se stiže jednom ulicom.
Samo ovu državu u potpunosti opasava jedan grad.
Ovo je jedina država koja navečer zaključava svoja vrata.

Da,da,da. Baš tako pišem o Vatikanu.

Dakako riječ je o 85 godina starom Vatikanu, nazvanom po rimskom brdu Monte Vaticano.

Iako nema ni tisuću stanovnika, Vatikan ima više od 2.000 zaposlenih. Ima svoju zastavu, grb, sudstvo, telefonski i telekomunikacijski sustav, astronomski opservatorij(i to kakav), ima i radio( prvi radijski prijenos je pokrenuo sam Guglielmo Marconi tj. papa Pio XI ( Qui arcano Dei) 12.veljače 1931. godine).
Ima i TV stanicu, novine(čuvene L’Osservatore Romano, utemeljene 1861.godine).
Ima i poštu, željeznicu, zatvor, bolnicu i bankovni sustav,mada nema valutu.
Vojsku nema, a čuvana je najbolje. Ništa ne proizvodi niti izvozi, ali novca joj ne nedostaje.
Iako nema ni kvadratni kilometar ukupne površine, ova je država epicentar svjetskih zbivanja već kroz stoljeća.


On line ulaznice za Baziliku :




10 godina za vječnu slavu!

U ovu se državu stigli smo Ulicom pomirenja (Via della Conciliazione), koju je u čast pomirenja Italije i Vatikana dao sagraditi Benito Mussolini.
Pruža se od rijeke Tiber i Anđeoske tvrđave od koje smo mi dolazili prema Vatikanu do Trga sv. Petra (Piazza San Pietro), koji je priča za sebe i o njemu ću poslije.
Prostranstvo umjetnosti arhitekture projektirao je slavni Lorenzo Bernini. Impozantni projekt uspješno je dovršen u svega 10 godina.



Trg sv. Petra okružuju kolonade sastavljene od 284 dorska stupa poredana u četiri reda. Na stupovima je 140 statua svetaca. Centralni dio trga zauzima 25 metara visok egipatski obelisk, koji potječe iz 13 stoljeća prije Krista. Dvije su točke posebno označene kod obeliska – one sa kojih četiri reda stupova izgledaju kao jedan. Te su točke označene bijelim mramornim pločama na kojima piše Centro del Collonato. Obelisk je okružen fontanama. Prvo je napravljena Madernova fontana, da bi se na drugoj strani izgradila njezina kopija kako ne bi bila narušena simetrija trga.


Habemus Papam!


Sa Trga sv. Petra ulazi se u najistaknutije mjesto Vatikana, ujedno i najsvetije za katolike –Baziliku sv. Petra. U njoj je grobnica sv. Petra, prvog pape i velikog katoličkog mučenika. Građena je različitim intenzitetom doslovno stotinama godina. Iako započeta u četvrtom, konačno je dovršena u 16. stoljeću. S obzirom na to da je umro ubrzo nakon započinjanja radova na bazilici, Bramantea se cijeni kao autora idejnog rješenja. Nakon njegove smrti rad su nastavili mnogi veliki umjetnici: Rafael koji je završio prekrasne freske, Michelangelo koji projektirao je impresivnu kupolu, dok je Maderno svoj pečat stavio na pročelje.



Ulaz u baziliku čini pet vrata: Vrata smrti, Bronzana vrata, Sveta vrata, Vrata dobra i zla i Vrata svetih sakramenata. Najvažnija su Sveta vrata koja su zazidana, a papa ih otvara samo za vrijeme Svete godine. Iznad glavnog ulaza je svima poznata Loža blagoslova, po mjestu odakle se proglašava izbor novog pape riječima Habemus Papam i odakle papa daje svoj Urbi et orbi.

Na podu koji spaja ulaz u crkvu s oltarom po veličini su popisane sve crkve svijeta. Naravno, ova – koja može primiti istovremeno 60.000 ljudi, na čelu je popisa. Njena unutrašnjost je impozantna, koja vam odmah objašnjava i zašto se na njoj radilo stotinama godina. Oko 450 statua, 500 stubova i 50 oltara krasi baziliku, te 39 niša u kojima su statue svetaca i svetica – osnivača vjerskih redova.



Brončani baldahin

Dominantan je Brončani baldahin. Za ovo 29 metara visoko zdanje, ujedno najveće brončano umjetničko djelo na svijetu, zaslužan je Bernini. Ispod baldahina je papinski Glavni oltar i grobnica sv. Petra. U ovoj bazilici je i slavna Michelangelova Pietà, završena 1499. kada je umjetnik imao svega 25 godina. Ime Pietà se odnosi na zajednički tip vjerske kompozicije. Ovo je svakako najčuveniji primjer. Predstavlja Bogorodicu kako sjedi s mrtvim sinom u krilu, izvučena iz narativnih scena oplakivanja nakon Isusove smrti. Zamišljena je da izazove promatračeve pokajničke molitve za grijehe koji su zahtjevale Isusovu žrtvu. Stoga, ovdje su trnci kroz cijelo tijelo apsolutno neizbježni i istovremeno potpuno očekivani, jer u neopisivo akustičnom prostoru osjećate uzdah svakog posjetioca. Nerijetko i plač.



Pietà

Tu je i brončana statua sv. Petra iz 13. stoljeća koju nazivaju i Crni papa. Predmet je velikog poštovanja hodočasnika, koji dolaze poljubiti stopalo sv. Petra i time iskazati svoju poniznost, oduživši mu se za poniznost koju je on pokazao za Isusa.

Do kupole, sa koje se pruža jedan od najljepših pogleda na svijetu, vode čak 323 stepenice. Nju je Bramante osmislio po uzoru na Pantenon. Međutim, najznačajniji trag je ostavio Michelangelo, koji je podigao i proširio. Na dijelu svoda između lukova su četiri medaljona prečnika 8 metara, gdje su u mozaiku prikazani evangelisti.

Iznad je svima nama čuveni natpis na latinskom kojim Isus osniva crkvu: Ti si Stijena i na toj stijenu sagradit ću crkvu svoju. Dajem ti ključeve Kraljevstva nebeskog.

Uspon na ovu magičnu kupolu je moguć svaki dan, izuzev Božića i Uskrsa.

Zanimljivo je da Bazilika sv. Petra nije papina katedrala. S obzirom da je papa ujedno i biskup Rima, njegova je katedrala bazilika sv. Ivana Lateranskog.

O posjeti njoj sam pisao na https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/03/bazilika-sv-ivana-lateranskogrim.html


Riznica blaga svijeta


Nakon bazilike, put vas neizostavno mora odvesti u najvrednije muzeje svijeta, pomno uređene vrtove i neprocjenjive kripte. Smješteni u Apostolskoj palači, Vatikanski muzeji više na:

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/kako-uci-u-vatikanski-muzeji.html

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/egipatski-muzej-vatikanskih-muzeja.html

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/sikstinska-kapela.html

https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/vatikanska-pinakoteka.html


Oni su čuvari najvrednije zbirke umjetnina na svijetu. Sastoje se od šest cjelina: Egipatskog i Etrušćanskog muzeja, Sikstinske kapele, Rafaelovih stanci, Pinakoteke i Etnološkog muzeja.

Čak ubrzano razgledavanje 1.400 soba Vatikanskog muzeja bi vam moglo oduzeti dva do tri dana. Ukupna dužina hodnika je 14,5 kilometara. Kad bi pred svakom umjetninom stali samo jednu minutu, trebale bi nam ukupno 4 godine da pogledamo ama baš svaku.

Mislim da je samo Louvre bogatiji sa umjetninama.
https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2016/07/posijet-lovreu.html

Tako primjerice kad dođete do dijela Vatikanske biblioteke, potpuno besvjesno usporavate disanje, kao da osjetite nadnaravni strah da dahom ne oštetite neko od najvrednijih blaga svijeta.
Ova biblioteka sadrži i baštini impresivnih 75.000 bibliografskih i rukopisnih rariteta.
Među njima je rukom pisana Biblija iz 4. stoljeća, Procopiusova Tajna povijest, originalna Vergilijeva djela, Evanđelje po Mateju iz 6. stoljeća, jedan dio Cicerenovog djela De Repubblica, kao i zbirka drevnih freski u kojoj se ističe Aldobrandinsko vjenčanje, koje opisuje pripreme za vjenčanje Roksane i Aleksandra Velikog.

Treba napomenuti da su nedjeljom Vatikanski muzeji zatvoreni, osim zadnje nedjelje u mjesecu.

Veličanstveno, neponovljivo i maestralno

Kad prođete sve pobrojane dvorane muzeja, stižete do veličanstvene Sikstinske kapele.
https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/05/sikstinska-kapela.html

Sagrađena je krajem 15. stoljeća po nalogu pape Siksta IV, a djelo je arhitekte Giovani de’ Dolcija. Papa je oslikavanje kapele povjerio najboljim slikarima svoga doba, kao što su Perugino, Botticelli, Ghirlandaio i Cosimo Roselli. Sikstina kapela je najbolji odraz simbioze božanske snage i ljudske kreativnosti, čiji se vrhunac ogleda u impresivnom svodu Sikstinske kapele. Oslikao ga je Michelangelo.

Iako je s nezadovoljstvom prihvatio nagodbu,čak prije prisilu, s papom Pavlom III. da naslika freske, posao je završio u samo 5 godina. Ni više od 500 godina kasnije nije sasvim jasno kako je to učinio. Svaki lik je prvo slikao na papiru, pa onda na svodu. Većinu posla završio je ležeći na skeli. Dan i noć. Slikarskim umijećem pobijedio je zakone fizike. Dvadesetak godina kasnije na zidu iza oltara naslikao je Posljednji sud – ujedno naslikavši i svoj lik u vječnosti. Do danas je to nedvojbeno najveličanstvenije, neponovljivo, maestralno i nepobijeđeno umjetničko djelo.

Iako povijesni dokumenti sadrže tvrdnje da je genijalac Michelangelo jedva pristao raditi na Siktinskoj kapeli, rad na njenom svodu svijetu je pokazao da je Michelangelo i revolucionarni arhitekt. Kao niko prije njega, a teško i poslije, Michelangelo je spojio slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu.

Ova se riznica svijeta za oči javnosti zatvara samo u vrijeme održavanja konklava. Možda najveći razlog što je baš ona izabrana za mjesto održavanja najtajnijeg izbora na svijetu, jeste njena kompaktna i utvrđena arhitektura. Tradicija je da se rezultat svakog glasanja kardinala objavljuje vanjskom svijetu dimom nastalim spaljivanjem listića kojima se biralo. Ako papa nije izabran iz kapele se pušta crni dim, dok se sretna vijest o izboru novog pape svijetu objavljuje simboličnim bijelim dimom.

Udio impresivne svjetske povijesti, odnedavno je utkano i ime susjedne Bosne i Hercegovine – zahvaljujući maestralnom Safetu Zecu. Naime, 27. rujan 2014. ostat će upisan kao datum kada je nakon četiri stoljeća upražnjeno mjesto u centralnoj rimskoj isusovačkoj crkvi, kapeli Della Passione, na 200 godina isusovačkog reda, popunjeno djelom Skidanje Isusa s križa velikog Bosanskohercegovačkog umjetnika Safeta Zeca.
Impresivno djelo visine 3 i širine 2 metra predstavio je sam papa Franjo. Zec je ovaj komadić povijesti stvarao u svom počiteljskom i venecijanskom ateljeu. Do 17. stoljeća u centralnoj isusovačkoj crkvi stajala je slika La Pieta italijanskog renesansnog slikara Scipione Pulzone de Gaeta, koja je trenutno u Metropolitan muzeju u New Yorku.



Tajnije od tajnijeg

Nakon što je u 17. stoljeću Vatikanski arhiv odvojen od Vatikanske biblioteke, nedvojbeno je postao najtajnije mjesto na svijetu. Ljubitelji svjetskih tajni skloni su reći da ne postoji iole značajnija osoba od postanka svijeta, a da Vatinski arhiv nema bar jedan tajni spis o njoj. Ljubomorno čuvani epicentar moći svijeta ima 85 kilometara polica i smatra se jednim od najvažnijih svjetskih središta za povijesna istraživanja, jer sadrži desetke miliona raznih dokumenata.

Papa Lav XIII, arhiv je otvorio za javnost. Naravno, ne u potpunosti. Odlučeno je da se kroz slijedeća desetljeća pomjeraju granice skidanja tajnosti s dokumenata iz određenih perioda. Svaki papa određuje period iz kojeg se može pristupati dokumentima. Sada se, prema odluci pape u miru Benedikta XVI ne može do pisanih svjedočanstava svježijih od 1939. godine. A na to se nadovezao i papa Franjo.

Naravno, uz izuzetke se može.

Takav jedan izuzetak se dogodio prije pet godina, kada je više od 100 originalnih dokumenata neprocjenjive vrijednosti, četiri stoljeća čuvanih u najvećoj tajnosti, učinjeno dostupnim javnosti. Nakratko – tokom revolucionarne izložbe Svjetlo u tajnama – razotkrivanje tajnog vatikanskog arhiva, upriličenom povodom 400. godišnjiice osnivanja arhiva u sadašnjem obliku.

Dokumenti koji su izazvali svjetsku pomutnju jesu oni o nevjerovatnim zbivanjima i procesima Galileo Galileju i vitezima templarima.Koji su i meni osobno jako zanimljivi.

Podsjetimo se 22.6.1663. Galilio Galilei je pod pritiskom crkvenih vlasti potpisao da poriče svoja uvjerenja da je Sunce centar svemira, zbog kojih je i osuđen. Dokument otkriva da je vremešni Galileo, kako bi izbjegao lomaču, prihvatio arbituru. Stoji da je kleknuo pred suce, u lijevoj ruci držao upaljenu svijeću, a desna ruka mu je bila na Svetom pismu. Tri stotine pedeset devet godina kasnije, svijet i crkva ispravljaju nepravdu odlukom pape Ivana Pavla II, koji je zatražio oprost i ukinuo ondašnju inkvizicijsku presudu.

Gotovo još nevjerojetnijim izgleda 60 metara dug spis sa suđenja vitezovima templarima iz 1308. godine, koji iznosi svjedočenja templara koji su preživjeli svekolika mučenja.

Jedan od zanimljivijih eksponata je i pismo koje je Marija Stuart, vladarica Škotske napisala na francuskom jeziku papi Sikstu V. samo nekoliko tjedana prije smaknuća.1587. godine Marija je optužena za sudjelovanje u Babingtonskoj zavjeri koja je imala za cilj ubiti Elizabetu. Osuđena je na smrt i pogubljena odrubljivanjem glave nakon što je sama Elizabeta potpisala nalog za smaknuće.

Tu je i glasovita peticija koju su potpisala 83 engleska lorda i uglednika kojom mole papu da poništi brak Henrika VIII i Katarine Aragonske.

Ovo je vjerovatno i posljednji put da su baš ovi dokumenti napustili sigurnost vatikanske Apostolske palače i strogo čuvanog podzemnog spremišta. Svi dokumenti nose oznaku Archivio Segreto Vaticano (Tajni vatikanski arhiv). Zvanični Vatikan tvrdi da se riječ secretum odnosi na izvorno latinsko značenje koje je točnije prevesti kao privatni, jer je riječ, kako kažu, o privatnom papinskom arhivu.



Danas prema samoj jačini uticaja koji ima u svijetu, Vatikan je sve samo ne mala država.

Isto je sigurno da dok je svijeta, bit će i njegovih tajni. I dalje će nam se na kap otkrivati da se u ovoj točki svemira krojila povijest, odlučivalo o malima i velikima, crtale karte svijeta, zaključavale najveće tajne.

Na Planeti koja se ipak okreće oko Sunca, samo je jedna Država koja se noću zaključava.

Ne očito bez razloga.

Share this: