Tajne crkve Saint-Étienne-du-Mont, posljednji čuvar na brdu

Ako ste gledali film "Ponoć u Parizu" Woodyja Allena, znate za ono mjesto. One kamene stepenice na boku stare crkve gdje Owen Wilson, pomalo izgubljen i pripit, čeka da otkuca ponoć kako bi ga misteriozni Peugeot prebacio u 1920-e. Te stepenice nisu filmski set; one su stvarni, opipljivi dio jedne od najfascinantnijih, a često nepravedno zanemarenih pariških crkava — Église Saint-Étienne-du-Mont.

Dok turisti u hordama opsjedaju susjedni Panthéon, divovski mauzolej francuske nacije, samo stotinjak metara dalje stoji ovaj arhitektonski dragulj koji je preživio revolucije, ratove i urbanističke "čistke", čuvajući u sebi srce i dušu Pariza — doslovno i metaforički.

​
Osvajanja i bitke: Kako je crkva preživjela apokalipsu

Kada se traži priča o osvajanjima i bitkama,  Saint-Étienne-du-Mont je jako zanimljiva za istu jer nije utvrda koja se osvajala topovima, već duhovno bojište koje je preživjelo najgoru vrstu opsade — onu ideološku.

Prava "bitka" za ovo mjesto počela je davne 451. godine, ne oružjem, već molitvom. Tada je Sveta Geneviève (Genoveva), zaštitnica Pariza, svojim molitvama navodno odvratila Atilu i njegove Hune od spaljivanja grada. Brdo na kojem crkva stoji nosi njezino ime (Montagne Sainte-Geneviève) i stoljećima je bilo mjesto hodočašća kraljeva.

No, najkrvavija "bitka" za ovu crkvu odigrala se tijekom Francuske revolucije 1793. godine. Revolucionari, u svom zanosu da izbrišu stari poredak, nisu samo napali kler, već su doslovno "uhitili" kosti Svete Geneviève. U bizarnom sudskom procesu, njezini su posmrtni ostaci optuženi za sudjelovanje u "širenju zabluda", osuđeni i javno spaljeni na Place de Grève, a pepeo bačen u Seinu.

No "ajde" redom:

6. – 12. Stoljeće: Počeci na "Svetom Brdu"

Sve počinje u 6. stoljeću, kada franački kralj Klodvig I. (Clovis) na vrhu brda gradi baziliku posvećenu Svetim Apostolima, gdje će kasnije biti pokopana Sveta Geneviève (512. godine).

1222. godina: Kako je opatija rasla, postala je prenapučena. Redovnici odlučuju sagraditi zasebnu, manju crkvu uz samu opatiju kako bi služila "običnom puku" i slugama opatije. Ta crkva posvećena je Svetom Stjepanu (Saint Étienne).

​
15. – 16. Stoljeće: Arhitektonski procvat

Stara crkva postaje pretijesna, pa 1492. godine (iste godine kada Kolumbo plovi za Ameriku) redovnici doniraju dio svog zemljišta za gradnju nove, veće crkve.

1492. – 1500.: Gradi se zvonik i apsida.

1530. – 1545.: Nastaje čuveni jubé (letner), kamena pregrada koja je danas jedinstvena u Parizu. Dok su druge crkve rušile svoje letnere tijekom protureformacije kako bi vjernici bolje vidjeli oltar, Saint-Étienne ga zadržava – legenda kaže da je bio previše lijep (i previše koristan za iznajmljivanje mjesta bogatašima) da bi ga srušili.​

1580-ih: Dovršavaju se svodovi lađe i transepta.

17. Stoljeće: Posveta i "Jansenistička utvrda"

1610. – 1622.: Kraljica Margot (Margareta od Valoisa) donira novac za izgradnju veličanstvene zapadne fasade, koja je asimetrična mješavina gotike i renesanse.

1626. godina: Crkva je napokon dovršena i svečano posvećena.​

Doba Pascala: Crkva postaje duhovni dom obitelji Pascal. Blaise Pascal, veliki matematičar i filozof, ovdje je pokopan 1662. godine. On je bio povezan s pokretom jansenizma (stroži oblik katoličanstva), a crkva je bila tiho središte te intelektualne struje.​

18. Stoljeće: Revolucionarni teror

Francuska revolucija donosi najmračnije dane za crkvu.

1791. godina: Crkva se zatvara za katolički obred i pretvara u "Hram sinovske pobožnosti" (Temple de la Piété Filiale).

1793. godina: Revolucionari provaljuju u susjednu opatiju, uzimaju relikvijar Svete Geneviève, tope zlato, a njezine kosti javno spaljuju na trgu Place de Grève. Pepeo bacaju u Seinu.

1801. – 1807.: Napoleonov konkordat vraća crkvu katolicima. No, velika susjedna opatija je toliko oštećena da se ruši (kako bi se probila ulica Rue Clovis), ostavljajući Saint-Étienne-du-Mont kao samostalnu građevinu. Jedini ostatak opatije je zvonik Tour Clovis, koji je danas dio gimnazije Henri IV.

​
19. Stoljeće: Krv na oltaru i obnova

3. siječnja 1857. – Atentat u crkvi: Ovo je jedan od najšokantnijih događaja u povijesti crkve. Pariški nadbiskup Monseigneur Sibour došao je otvoriti devetnicu Svetoj Geneviève. Dok je procesija prolazila crkvom, izopćeni svećenik Jean-Louis Verger izbo ga je nožem nasmrt usred prepune crkve, vičući "Dolje boginje!" (misleći na dogmu o Bezgrešnom začeću).​

1860-e: Crkvu restaurira slavni arhitekt Victor Baltard (tvorac pariških tržnica Les Halles), koji joj vraća stari sjaj i uređuje kapelu katehizma.

​
20. i 21. Stoljeće: Pape i Filmske zvijezde

22. kolovoza 1997.: Papa Ivan Pavao II. posjetio je crkvu tijekom Svjetskog dana mladih i tamo služio misu. Izvještaji kažu da je vrućina bila "nesnosna", ali je Papa ostao do kraja.​​

2011. godina: Woody Allen snima Ponoć u Parizu, pretvarajući bočne stepenice crkve u globalnu turističku atrakciju.

Danas crkva stoji kao tihi pobjednik – preživjela je ono što moćna opatija pokraj nje nije, čuvajući u svojoj kripti i vitrajima memoriju grada koja seže 1500 godina u prošlost.

Ono što danas vidite u crkvi Saint-Étienne-du-Mont je "ratni plijen" koji su vjernici uspjeli spasiti. Dok je golema susjedna opatija srušena (kako bi se napravila ulica Rue Clovis) ili pretvorena u sekularni Panthéon, ova "manja" župna crkva je preživjela, iako je kratko vrijeme bila pretvorena u "Hram sinovske pobožnosti". Danas se u njoj čuva jedini preostali fragment groba Svete Geneviève i relikvija prsta, spašena iz revolucionarne lomače.

​
Arhitektonsko čudo: Jedini pariški 'Jubé'

Uđete li unutra, dočekat će vas prizor koji ne postoji nigdje drugdje u Parizu. Pred vama stoji jubé (letner) — veličanstvena kamena pregrada koja odvaja vjernike od oltara.

U srednjem vijeku svaka je crkva imala jubé, no oni su masovno uklanjani kako bi se "otvorio" pogled prema oltaru tijekom protureformacije. Saint-Étienne-du-Mont je jedina crkva u Parizu koja je zadržala svoj jubé, remek-djelo renesansne klesarske vještine. Izgleda poput čipke od kamena, s dvostrukim spiralnim stubištem koje kao da lebdi u zraku, prkoseći gravitaciji. Legenda kaže da su ga župljani odbili srušiti jer su iznajmljivali mjesta na njemu bogatim obiteljima tijekom misa — jedan od rijetkih slučajeva gdje je pohlepa spasila umjetnost.

​
Eksponati, mistika i intrige

Osim arhitekture, crkva je prava riznica priča i umjetnina:

Zalogaj za oči - Vitraji: U hodniku koji se zove Galerie des Charniers (Galerija kosturnice – da, nekad su tu bile masovne grobnice) nalaze se jedinstveni vitraji iz 16. i 17. stoljeća. Prikazi su neobično životni i detaljni, poput "Mističnog tijeska" (gdje Kristova krv postaje vino) ili Noine arke, pružajući uvid u tadašnje poimanje vjere i straha.​

Poznati stanari: Ovdje ne leže kraljevi, već geniji. Blaise Pascal, otac modernog računalstva i filozofije, te Jean Racine, veliki dramatičar, pokopani su unutar crkve. Pascalov grob često posjećuju znanstvenici i filozofi tražeći inspiraciju.​

Filmska intriga: Sjeverne stepenice crkve postale su kultno mjesto nakon filma Ponoć u Parizu. Iako nema magičnog automobila, turisti tamo redovito sjede noću, nadajući se da će osjetiti barem djelić te "magije" iz 1920-ih.

​
Praktične informacije za posjetitelje (2025.)

Ako planirate posjet, evo što trebate znati kako biste izbjegli gužve i neugodna iznenađenja.

Kako doći?

Crkva se nalazi na Trgu svete Geneviève (Place Sainte-Geneviève), odmah iza Panthéona u 5. arondismanu.

Metro: Najbliža stanica je Cardinal Lemoine (Linija 10). Od tamo imate 5 minuta hoda uzbrdo.​

RER: Stanica Luxembourg (RER B) je udaljena oko 7-8 minuta hoda kroz prekrasni Luksemburški park.

Bus: Linije 75, 84 i 89 staju u blizini (stanica Panthéon).

Radno vrijeme i ulaz:

Ulaz je besplatan (kao i u većini crkava u Francuskoj, osim bazilike Saint-Denis).

Crkva je otvorena od utorka do nedjelje, obično od 08:30 do 19:30.​

Važna napomena: Ponedjeljkom je crkva zatvorena za turističke posjete (otvara se samo za posebne službe ili je potpuno zatvorena, ovisno o sezoni).

Mise se održavaju svakodnevno, ali turističko razgledavanje tada je ograničeno.

Savjet za kraj: Najbolje vrijeme za posjet je rano poslijepodne kada sunce udara kroz južne vitraje, stvarajući kaleidoskop boja na bijelom kamenu jubéa. I ne zaboravite obići crkvu izvana — njezina fasada je neobičan, asimetričan spoj gotike i renesanse koji zbunjuje arhitekte, ali oduševljava promatrače.​