Jardin du Luxembourg,zeleno srce Pariza: Tamo gdje kraljice šapuću, a vrijeme stoji
Postoji jedan specifičan zvuk koji definira pariško poslijepodne. To nije truba taksija na bulevaru Saint-Michel, niti zveket posuđa iz obližnjih bistroa. To je zvuk šljunka pod nogama u Luksemburškom parku (Jardin du Luxembourg).
Kada prođete kroz visoka željezna vrata, gradska vreva 6. arondismana naglo utihne, zamijenjena simfonijom koja se nije mijenjala stoljećima: udarci teniskih loptica, dječji smijeh oko fontane i šuštanje vjetra kroz krošnje divljih kestena. Ovo nije samo park; ovo je dnevni boravak Pariza, mjesto gdje se isprepliću visoka politika, zaboravljena povijest i svakodnevna umjetnost življenja.
San jedne udovice: Firenca na lijevoj obali
Povijest parka je priča o nostalgiji. Godine 1612., Marie de' Medici, udovica kralja Henrika IV., osjećala se gušenom u Louvreu. Čeznula je za svojim djetinjstvom u Firenci. Naredila je izgradnju palače koja bi je podsjećala na palaču Pitti i vrtove Boboli iz njezine rodne Italije.
Danas, dok gledate u Luksemburšku palaču (koja je sada sjedište francuskog Senata), gledate u materijaliziranu tugu jedne kraljice koja je željela komadić doma u tuđini. Ironično, Marie je u svojoj palači uživala vrlo kratko prije nego što ju je vlastiti sin, Luj XIII., protjerao zbog političkih intriga – što je bio samo početak drame koja se odvijala na ovom tlu.
San jedne udovice: Firenca na lijevoj obali
Povijest parka je priča o nostalgiji. Godine 1612., Marie de' Medici, udovica kralja Henrika IV., osjećala se gušenom u Louvreu. Čeznula je za svojim djetinjstvom u Firenci. Naredila je izgradnju palače koja bi je podsjećala na palaču Pitti i vrtove Boboli iz njezine rodne Italije.
Danas, dok gledate u Luksemburšku palaču (koja je sada sjedište francuskog Senata), gledate u materijaliziranu tugu jedne kraljice koja je željela komadić doma u tuđini. Ironično, Marie je u svojoj palači uživala vrlo kratko prije nego što ju je vlastiti sin, Luj XIII., protjerao zbog političkih intriga – što je bio samo početak drame koja se odvijala na ovom tlu.
Povijest Luksemburškog vrta neraskidivo je vezana uz životnu dramu Marie de' Medici (Marije de' Medici), žene koja je iz ljubavi prema rodnoj Italiji i prkosa prema francuskom dvoru stvorila jedan od najljepših pariških perivoja. Njezina priča je priča o moći, nostalgiji i konačnoj izdaji.
1. Bijeg iz Louvrea (1612.)
Nakon ubojstva njezinog supruga, kralja Henrika IV. (1610.), Marie je postala regentica u ime svog maloljetnog sina, budućeg Luja XIII. Iako je vladala Francuskom, Marie se osjećala kao strankinja. Mrzila je Louvre; smatrala ga je mračnim, prljavim i opasnim srednjovjekovnim labirintom koji ju je podsjećao na smrt supruga.
Mučila ju je duboka nostalgija za sunčanom Firencom i velebnom palačom Pitti u kojoj je odrasla. Odlučila je sagraditi "svoju malu Firencu" na lijevoj obali Seine, u tadašnjem predgrađu koje je bilo mirnije i čišće.
Godine 1612. kupila je imanje vojvode Françoisa de Luxembourga (po kojem palača i vrt i danas nose ime, iako ga je ona zvala Palais Médicis) i započela svoj grandiozni projekt.
Nakon ubojstva njezinog supruga, kralja Henrika IV. (1610.), Marie je postala regentica u ime svog maloljetnog sina, budućeg Luja XIII. Iako je vladala Francuskom, Marie se osjećala kao strankinja. Mrzila je Louvre; smatrala ga je mračnim, prljavim i opasnim srednjovjekovnim labirintom koji ju je podsjećao na smrt supruga.
Mučila ju je duboka nostalgija za sunčanom Firencom i velebnom palačom Pitti u kojoj je odrasla. Odlučila je sagraditi "svoju malu Firencu" na lijevoj obali Seine, u tadašnjem predgrađu koje je bilo mirnije i čišće.
Godine 1612. kupila je imanje vojvode Françoisa de Luxembourga (po kojem palača i vrt i danas nose ime, iako ga je ona zvala Palais Médicis) i započela svoj grandiozni projekt.
2. Arhitekti i vizija
Marie nije željela francusku arhitekturu; željela je Toskanu.
Palača: Angažirala je arhitekta Salomona de Brossea s jasnom naredbom: kopirati firentinsku palaču Pitti. Zato Luksemburška palača ima karakteristične rustikalne kamene blokove i prstenove na fasadi, stil koji je bio tipičan za talijansku renesansu, a ne za Pariz tog doba.
Vrt: Za vrtove je imala još veće ambicije. Njezina želja bila je rekreirati vrtove Boboli. Kupovala je okolna zemljišta, uključujući farme i posjede redovnika kartuzijanaca, kako bi proširila park na današnjih 23-30 hektara (iako je tada bio manji nego danas).
3. Inženjersko čudo: Fontaine Médicis
Najvažniji element vrta za Marie bila je voda, ali lijeva obala Pariza bila je suha. Kako bi ostvarila svoju viziju fontana i špilja (grotta), pozvala je stručnjaka iz Firence – Tommasa Francinija, kraljevskog inženjera za hidrauliku.
Francini je izgradio akvadukt Arcueil (obnovio je stari rimski akvadukt) samo da bi doveo vodu do Marijinog vrta. Njegovo remek-djelo, Medici fontana (tada zvana La Grotte du Luxembourg), izgrađena je 1630. godine. Dizajnirana je kao talijanska špilja (grotto) kako bi stvorila iluziju divljine i antike usred grada, što je tada bio vrhunac mode.
Marie nije željela francusku arhitekturu; željela je Toskanu.
Palača: Angažirala je arhitekta Salomona de Brossea s jasnom naredbom: kopirati firentinsku palaču Pitti. Zato Luksemburška palača ima karakteristične rustikalne kamene blokove i prstenove na fasadi, stil koji je bio tipičan za talijansku renesansu, a ne za Pariz tog doba.
Vrt: Za vrtove je imala još veće ambicije. Njezina želja bila je rekreirati vrtove Boboli. Kupovala je okolna zemljišta, uključujući farme i posjede redovnika kartuzijanaca, kako bi proširila park na današnjih 23-30 hektara (iako je tada bio manji nego danas).
3. Inženjersko čudo: Fontaine Médicis
Najvažniji element vrta za Marie bila je voda, ali lijeva obala Pariza bila je suha. Kako bi ostvarila svoju viziju fontana i špilja (grotta), pozvala je stručnjaka iz Firence – Tommasa Francinija, kraljevskog inženjera za hidrauliku.
Francini je izgradio akvadukt Arcueil (obnovio je stari rimski akvadukt) samo da bi doveo vodu do Marijinog vrta. Njegovo remek-djelo, Medici fontana (tada zvana La Grotte du Luxembourg), izgrađena je 1630. godine. Dizajnirana je kao talijanska špilja (grotto) kako bi stvorila iluziju divljine i antike usred grada, što je tada bio vrhunac mode.
4. Vrtlar Jacques Boyceau
Dok je palača bila talijanska, sam dizajn partera povjeren je francuskom pejzažnom arhitektu Jacquesu Boyceauu. On je postavio temelje onoga što danas zovemo "francuski stil" (jardin à la française) – stroga simetrija, geometrijski oblici grmlja i aleje koje vode pogled prema horizontu. On je stvorio savršen okvir za Marijinu talijansku palaču.
Dok je palača bila talijanska, sam dizajn partera povjeren je francuskom pejzažnom arhitektu Jacquesu Boyceauu. On je postavio temelje onoga što danas zovemo "francuski stil" (jardin à la française) – stroga simetrija, geometrijski oblici grmlja i aleje koje vode pogled prema horizontu. On je stvorio savršen okvir za Marijinu talijansku palaču.
5. "Dan nasamarenih" i progonstvo
Ironija sudbine je da Marie de' Medici gotovo uopće nije uživala u svom završenom raju.
Ironija sudbine je da Marie de' Medici gotovo uopće nije uživala u svom završenom raju.
Upravo u Luksemburškoj palači odigrala se jedna od najpoznatijih epizoda francuske povijesti – "Dan nasamarenih" (Journée des Dupes), 10. i 11. studenog 1630..
Marie je, ljubomorna na rastući utjecaj kardinala Richelieua (kojeg je sama dovela na vlast), stjerala svog sina Luja XIII. u kut, zahtijevajući da bira: "Ili on ili ja". Kralj je u palači naizgled popustio majci, i dvorjani su već slavili pad Richelieua. No, kralj je potajno otišao u Versailles, pozvao Richelieua i potvrdio mu svoju lojalnost.
Marie je izgubila sve. Godine 1631. protjerana je iz Francuske i nikada više nije vidjela svoj voljeni vrt. Umrla je u egzilu u Kölnu, u siromaštvu, dok je u njezinom "Palais Médicis" živio njezin sin Gaston d'Orléans.
Nasljeđe:
Iako Marie nije dugo uživala u njemu, vrt je ostao njezin spomenik. Iako je kasnije preuređivan (osobito u 19. stoljeću kada je barun Haussmann oduzeo dio parka za izgradnju bulevara), on je zadržao taj jedinstveni dualitet: stroga francuska geometrija uokvirena talijanskom melankolijom i kamenom palačom koja i dalje sanja o Firenci.
Tiha straža kraljica
Dok šetate terasama, primijetit ćete da vas promatraju. Park je dom za 106 kipova, ali najimpresivniji je niz "Kraljica Francuske i slavnih žena". Dvadeset mramornih kipova poredanih u polukrug slavi žene koje su oblikovale povijest Francuske – od same Marie de' Medici do Sainte Geneviève (zaštitnice Pariza). One stoje kao tihi čuvari povijesti koju su često pisali muškarci, podsjećajući posjetitelje na žensku snagu koja stoji iza francuskog trona.
1. Nacistički bunker ispod cvijeća
Možda najjezivija tajna parka leži duboko ispod vaših nogu. Tijekom Drugog svjetskog rata, Luksemburška palača bila je sjedište Luftwaffea (njemačkog ratnog zrakoplovstva) za zapadnu Europu. Hermann Göring osobno je boravio u palači. Nijemci su ispod vrta izgradili betonski bunker i tunele koji su služili kao sklonište od zračnih napada. Dok su gore cvjetale ruže, dolje su se kovali planovi za zračne bitke nad Britanijom. Ti su bunkeri i danas tamo, tihi podsjetnik na okupaciju.
Pčelinjak (Rucher): Od 1856. godine, park je dom pčelarske škole. Usred Pariza, milijuni pčela proizvode med koji se smatra jednim od najčišćih u Francuskoj (zbog odsutnosti pesticida u gradu). Jednom godišnje, u jesen, taj se med prodaje u Orangeriji, a redovi se protežu stotinama metara.
Nasljeđe:
Iako Marie nije dugo uživala u njemu, vrt je ostao njezin spomenik. Iako je kasnije preuređivan (osobito u 19. stoljeću kada je barun Haussmann oduzeo dio parka za izgradnju bulevara), on je zadržao taj jedinstveni dualitet: stroga francuska geometrija uokvirena talijanskom melankolijom i kamenom palačom koja i dalje sanja o Firenci.
Šetnja kroz perivoj: Od stolica do kipova
Posjet Luksemburškom parku ima svoje rituale. Središnja točka je Grand Bassin, veliki osmerokutni bazen gdje djeca (i odrasli nostalgičari) drvenim štapovima guraju minijaturne jedrilice. To je prizor koji izgleda kao da je ispao iz impresionističke slike.
Oko bazena su razbacane legendarne "chaises vertes" (zelene stolice). Za razliku od većine parkova gdje su klupe fiksirane, ovdje stolice možete pomicati. To stvara spontane društvene krugove – ovdje par zaljubljenih približava stolice da se drže za ruke, tamo student okreće stolicu prema suncu za učenje. Ta sloboda sjedenja je simbol opuštenosti parka.
Posjet Luksemburškom parku ima svoje rituale. Središnja točka je Grand Bassin, veliki osmerokutni bazen gdje djeca (i odrasli nostalgičari) drvenim štapovima guraju minijaturne jedrilice. To je prizor koji izgleda kao da je ispao iz impresionističke slike.
Oko bazena su razbacane legendarne "chaises vertes" (zelene stolice). Za razliku od većine parkova gdje su klupe fiksirane, ovdje stolice možete pomicati. To stvara spontane društvene krugove – ovdje par zaljubljenih približava stolice da se drže za ruke, tamo student okreće stolicu prema suncu za učenje. Ta sloboda sjedenja je simbol opuštenosti parka.
Tiha straža kraljica
Dok šetate terasama, primijetit ćete da vas promatraju. Park je dom za 106 kipova, ali najimpresivniji je niz "Kraljica Francuske i slavnih žena". Dvadeset mramornih kipova poredanih u polukrug slavi žene koje su oblikovale povijest Francuske – od same Marie de' Medici do Sainte Geneviève (zaštitnice Pariza). One stoje kao tihi čuvari povijesti koju su često pisali muškarci, podsjećajući posjetitelje na žensku snagu koja stoji iza francuskog trona.
Skrivena Sloboda
Mnogi turisti ne znaju za malu tajnu parka. Ako skrenete prema zapadnom dijelu, naići ćete na brončanu minijaturu Kipa slobode. To je jedna od originalnih studija kipara Bartholdija prije nego što je gigantska verzija poslana u New York. Parižani vole reći da je ova "Sloboda" intimnija i pristupačnija od one američke.
Skrivena Sloboda
Mnogi turisti ne znaju za malu tajnu parka. Ako skrenete prema zapadnom dijelu, naići ćete na brončanu minijaturu Kipa slobode. To je jedna od originalnih studija kipara Bartholdija prije nego što je gigantska verzija poslana u New York. Parižani vole reći da je ova "Sloboda" intimnija i pristupačnija od one američke.
Mračne tajne, intrige i književne sjene
Ispod idilične površine parka kriju se slojevi mistike i mračnije povijesti.
Mračne tajne, intrige i književne sjene
Ispod idilične površine parka kriju se slojevi mistike i mračnije povijesti.
1. Nacistički bunker ispod cvijeća
Možda najjezivija tajna parka leži duboko ispod vaših nogu. Tijekom Drugog svjetskog rata, Luksemburška palača bila je sjedište Luftwaffea (njemačkog ratnog zrakoplovstva) za zapadnu Europu. Hermann Göring osobno je boravio u palači. Nijemci su ispod vrta izgradili betonski bunker i tunele koji su služili kao sklonište od zračnih napada. Dok su gore cvjetale ruže, dolje su se kovali planovi za zračne bitke nad Britanijom. Ti su bunkeri i danas tamo, tihi podsjetnik na okupaciju.
2. Hemingwayeva glad
Slavni pisac Ernest Hemingway park je doživljavao na vrlo pragmatičan način. U svojim memoarima "Pokretni praznik" (A Moveable Feast), opisuje dane kada je bio toliko siromašan da nije imao za hranu. Šetao bi Luksemburškim parkom gurajući dječja kolica, ne radi šetnje, već da bi uhvatio goluba. Zavrnuo bi mu vratom kada nitko ne gleda i sakrio ga ispod dječje dekice kako bi obitelj imala mesa za večeru. Za njega, park nije bio mjesto odmora, već lovište za preživljavanje.
2. Hemingwayeva glad
Slavni pisac Ernest Hemingway park je doživljavao na vrlo pragmatičan način. U svojim memoarima "Pokretni praznik" (A Moveable Feast), opisuje dane kada je bio toliko siromašan da nije imao za hranu. Šetao bi Luksemburškim parkom gurajući dječja kolica, ne radi šetnje, već da bi uhvatio goluba. Zavrnuo bi mu vratom kada nitko ne gleda i sakrio ga ispod dječje dekice kako bi obitelj imala mesa za večeru. Za njega, park nije bio mjesto odmora, već lovište za preživljavanje.
3. Najromantičnija (i najmračnija) fontana
Na istočnoj strani parka, u sjeni drveća, nalazi se Fontaine Médicis (Medici fontana). Izgrađena 1630., ona je čudo perspektive i optičke iluzije. Dugi bazen obrubljen vazama i platana drvećem vodi do skulpture kiklopa Polifema koji ljubomorno vreba zaljubljene Acisa i Galateju. Atmosfera je ovdje uvijek vlažna, mračna i intenzivno romantična – savršeno mjesto za tajne sastanke i ukradene poljupce.
3. Najromantičnija (i najmračnija) fontana
Na istočnoj strani parka, u sjeni drveća, nalazi se Fontaine Médicis (Medici fontana). Izgrađena 1630., ona je čudo perspektive i optičke iluzije. Dugi bazen obrubljen vazama i platana drvećem vodi do skulpture kiklopa Polifema koji ljubomorno vreba zaljubljene Acisa i Galateju. Atmosfera je ovdje uvijek vlažna, mračna i intenzivno romantična – savršeno mjesto za tajne sastanke i ukradene poljupce.
Živući muzej: Pčele i zaboravljeno voće
Jardin du Luxembourg nije samo ukras; on je i poljoprivredna škola.
Tajni voćnjak (Verger): U južnom dijelu parka nalazi se voćnjak s preko 300 starih i zaboravljenih sorti jabuka i krušaka. Neke od ovih sorti uzgajali su još kartuzijanski redovnici prije nekoliko stoljeća. Ovdje se voćke uzgajaju u preciznim geometrijskim oblicima (espalier), što je rijetka vještina koja se prenosi generacijama.
Jardin du Luxembourg nije samo ukras; on je i poljoprivredna škola.
Tajni voćnjak (Verger): U južnom dijelu parka nalazi se voćnjak s preko 300 starih i zaboravljenih sorti jabuka i krušaka. Neke od ovih sorti uzgajali su još kartuzijanski redovnici prije nekoliko stoljeća. Ovdje se voćke uzgajaju u preciznim geometrijskim oblicima (espalier), što je rijetka vještina koja se prenosi generacijama.
Pčelinjak (Rucher): Od 1856. godine, park je dom pčelarske škole. Usred Pariza, milijuni pčela proizvode med koji se smatra jednim od najčišćih u Francuskoj (zbog odsutnosti pesticida u gradu). Jednom godišnje, u jesen, taj se med prodaje u Orangeriji, a redovi se protežu stotinama metara.
Vodič za posjetitelja:Kako doći do Jardin du Luxembourg?
Park se nalazi u srcu Latin Quartera (Latinske četvrti). Najbolji i najjednostavniji način dolaska je:
RER B (Vlak): Siđite na stanici Luxembourg. Izlaz iz stanice vodi vas direktno pred vrata parka na bulevaru Saint-Michel.
Metro: Stanica Odéon (linije 4 i 10) udaljena je 5-10 minuta hoda.
Vodič za posjetitelja:Kako doći do Jardin du Luxembourg?
Park se nalazi u srcu Latin Quartera (Latinske četvrti). Najbolji i najjednostavniji način dolaska je:
RER B (Vlak): Siđite na stanici Luxembourg. Izlaz iz stanice vodi vas direktno pred vrata parka na bulevaru Saint-Michel.
Metro: Stanica Odéon (linije 4 i 10) udaljena je 5-10 minuta hoda.
Korisne informacije
Ulaz: Besplatan za sve posjetitelje.
Radno vrijeme: Park se otvara oko 7:30 ili 8:15 ujutro, ali vrijeme zatvaranja ovisi o zalasku sunca. Zimi se zatvara već u 16:30, dok ljeti ostaje otvoren do 21:30. Čuvari zviždaljkama najavljuju zatvaranje – to je znak da se polako uputite prema izlazu.
Toaleti: Postoje javni toaleti (čisti i održavani) uz malu naknadu, obično blizu dječjeg igrališta.
Savjet za kraj: Ne žurite. Jardin du Luxembourg nije mjesto koje se "odradi". Kupite crêpe (palačinku) na kiosku unutar parka, povucite jednu od zelenih stolica do ruba fontane i učinite ono što Parižani rade najbolje – promatrajte svijet kako prolazi.
Ulaz: Besplatan za sve posjetitelje.
Radno vrijeme: Park se otvara oko 7:30 ili 8:15 ujutro, ali vrijeme zatvaranja ovisi o zalasku sunca. Zimi se zatvara već u 16:30, dok ljeti ostaje otvoren do 21:30. Čuvari zviždaljkama najavljuju zatvaranje – to je znak da se polako uputite prema izlazu.
Toaleti: Postoje javni toaleti (čisti i održavani) uz malu naknadu, obično blizu dječjeg igrališta.
Savjet za kraj: Ne žurite. Jardin du Luxembourg nije mjesto koje se "odradi". Kupite crêpe (palačinku) na kiosku unutar parka, povucite jednu od zelenih stolica do ruba fontane i učinite ono što Parižani rade najbolje – promatrajte svijet kako prolazi.