Landeszeughaus Graz,čelična tišina Graza: iz najvećeg arsenala na svijetu


Kada zakoračite s užurbane Herrengasse, glavne žile kucavice Graza, kroz teška drvena vrata na broju 16, svijet boja i zvukova iznenada nestaje. Zamjenjuje ga miris – težak, metalni miris hladnog željeza, starog drveta i specijalnog ulja za konzerviranje. Dobrodošli u Landeszeughaus, Štajersku oružanu, mjesto gdje 32.000 duša od čelika stoji u tišini, čekajući bitku koja je završila prije četiri stotine godina.



Ovo nije muzej u klasičnom smislu riječi, s interaktivnim ekranima i toplim hodnicima. Ovo je vremenska kapsula. Doslovno.

Povijesni bedem kršćanstva

Da bismo razumjeli Landeszeughaus, moramo se vratiti u 17. stoljeće. Beli Manastir i Baranja tada su bili duboko u teritoriju Osmanskog Carstva, a Graz je bio "posljednja crta obrane". Štajerska je bila granica, bedem kršćanstva. Strah od turskih provala bio je svakodnevica, a potreba za brzim naoružavanjem tisuća ljudi imperativ.

Zdanje je između 1642. i 1647. godine podigao tirolski arhitekt Antonio Solar. Njegova svrha nije bila izložbena – to je bilo čisto funkcionalno skladište. Ovdje se u roku od nekoliko sati moglo opremiti 5.000 vojnika. Činjenica da danas hodamo istim tim podovima i gledamo isto to oružje na istim policama, pravo je čudo koje dugujemo jednoj carici.


Kada je Marija Terezija u 18. stoljeću centralizirala vojsku i odlučila povući svo oružje u Beč, štajerski su staleži poslali dirljivu molbu: dopustite nam da zadržimo ovaj arsenal kao "spomenik povijesti naše pokrajine i hrabrosti naših predaka". Carica je pristala, i tako je Landeszeughaus preživio netaknut – jedini takav na svijetu.
Šetnja kroz četiri kata čelika

Posjet počinje u prizemlju, gdje dominiraju topovi i teška artiljerija. Ovdje možete vidjeti mortare i falkonete, ali i ogromne puške bedemke koje su se koristile za obranu zidina.

Penjući se škripavim drvenim stepenicama na prvi kat, ulazite u šumu pješačkog oružja. Tisuće mušketa, arkebuza i pištolja složene su u nepregledne nizove. Za nekoga tko se bavi optikom i preciznošću, detalji na mehanizmima za paljenje (kremenjače i fitiljače) su fascinantni. Ovdje se vidi prijelaz s ručnog rada na masovnu proizvodnju – ovo je bila "serijska proizvodnja" 17. stoljeća.


Drugi i treći kat su ono što posjetitelji najviše pamte – oklopi. Ne jedan ili dva, već tisuće njih.

Obični vojnici: Većina oklopa je jednostavna, crna ili grubo polirana, namijenjena plaćenicima (Landsknechtima).



Konjaništvo: Posebno su impresivni oklopi za konje. Vidjeti metalnu zaštitu za glavu i vrat konja uživo daje zastrašujuću sliku o tome kako je izgledao juriš teške konjice.


Poznati "stanari" i umjetnici u metalu

Iako oružana nema "stanare" u smislu ljudi koji su tu živjeli, ona je dom djelima vrhunskih majstora oklopara (Plattner) koji su bili stvarni umjetnici tog doba.

Konrad Richter iz Augsburga i Michael Witz iz Innsbrucka neki su od majstora čija su djela ovdje izložena.

Parade i prestiž: Među tisućama "običnih" oklopa, ističe se nekoliko remek-djela. Najpoznatiji je konjanički oklop nadvojvode Karla II., kao i bogato ukrašeni paradni oklopi s gravurama i pozlatom, koji su služili više za status nego za borbu.

Rogati "Pokladni" oklop:
Jedan od najčudnijih eksponata je vizir u obliku grotesknog ljudskog lica s brkovima ili rogovima, koji se vjerojatno koristio za ceremonijalne svrhe ili turnire, tzv. Schembart viziri.

Misterij slikara i "Nepoznatog viteza"

Često dolazi do zabune oko "slikara" u Landeszeughausu. Sama oružana iznutra nema freske – ona je surova i drvena. Međutim, zgrada se naslanja na Landhaus (sjedište pokrajinskog parlamenta), čije je dvorište remek-djelo renesanse, a fasada obližnje zgrade (Herrengasse 3) poznata je kao "Gemaltes Haus" (Oslikana kuća), prekrivena freskama grčkih bogova Johanna Mayera. To je vjerojatno vizualna veza koju posjetitelji pamte.

No, oružana ima svoju mistiku.

Legenda o Nepoznatom vitezu (Der unbekannte Ritter): Postoji stara priča, koju je nedavno oživio i umjetnik Nasan Tur u sklopu izložbe, o vitezu koji noću hoda gradom i štiti nevine. Ta priča savršeno odgovara atmosferi – kada stojite sami među 32.000 praznih oklopa, lako je zamisliti da jedan od njih nije sasvim prazan. Tišina na gornjim katovima je toliko duboka da čujete vlastito disanje.

Turistički vodič: Kako doći i što trebate znati (2025.)

Za Vas, koji dolazite iz Belog Manastira kao mi 😀, putovanje je relativno jednostavno i može se obaviti automobilom.

Putovanje:
Ruta:
Beli Manastir -> Osijek -> Zagreb -> Krapina -> Maribor -> Graz.
Trajanje: Oko 4 do 4,5 sata vožnje. Ceste su izvrsne (autocesta gotovo cijelim putem).

Alternativa preko Mađarske: Beli Manastir -> Mohač -> Pečuh -> Velika Kaniža (Nagykanizsa) -> Graz. Ova ruta može biti zanimljiva ako želite izbjeći slovensku vinjetu, ali je vremenski slična ili malo duža zbog magistralnih cesta kroz Mađarsku.

Ulaznice i radno vrijeme (Stanje 2025.):

Lokacija: Herrengasse 16, strogi centar Graza (pješačka zona). Parkirajte u nekoj od garaža (npr. Pfauengarten) jer autima nije dozvoljen pristup ispred same zgrade.

Cijena: Odrasli cca 12 €, grupe cca 11 €. Postoji i "Joanneum 24h" karta (cca 18 €) koja vrijedi za sve muzeje (uključujući Kunsthaus i Schloss Eggenberg), što se jako isplati.

Važno upozorenje za sezonu:

Travanj – Listopad: Otvoreno svakodnevno, možete razgledavati samostalno.

Studeni – Ožujak: Posjet je moguć samo uz vođenu turu (obično u 11:00 i 14:00 na njemačkom, 12:30 na engleskom). Provjerite točno vrijeme prije polaska jer zimi nema grijanja i unutra je jednako hladno kao i vani.

Savjet za posjet:
Kao ljubitelju tehnologije, obratite pažnju na "inženjering" oklopa na 3. katu. Način na koji su metalne ploče artikulirane da omoguće pokretljivost zglobova je preteča moderne robotike. Također, nemojte propustiti pogledati kroz prozore na zadnjem katu – pruža se jedinstven pogled na krovove Graza koji se nisu mijenjali stoljećima.

Landeszeughaus nije samo muzej oružja; to je spomenik ljudskom strahu, ali i genijalnosti obrta. Mjesto gdje povijest ne piše u knjigama, već visi na zidovima u tonama hladnog čelika.

Share this: