Colonnes de Buren/Les Deux Plateaux : Od nacionalnog skandala do ikone Pariza

Ponekad je teško povjerovati da je danas omiljeno mjesto pariških instagramera i djece koja preskaču crno-bijele stupove, 1986. godine bilo poprište žestokog kulturnog rata koji je potresao francusku vladu. Les Deux Plateaux (Dva platoa), poznatiji kao Colonnes de Buren (Burenovi stupovi), nije samo umjetnička instalacija; to je spomenik pobjedi suvremene umjetnosti nad rigidnim konzervativizmom, smješten u srcu povijesnog Pariza.


Ovo je priča o "drugoj" strani Palais-Royala, onoj koju nećete naći u standardnim vodičima.

Povijest: "L'Affaire des Colonnes" (Afera stupovi)

Sve je počelo 1985. godine kada je tadašnji ministar kulture Jack Lang odlučio transformirati zapušteno unutarnje dvorište Palais-Royala, koje je tada služilo kao neugledno parkiralište za automobile državnih službenika. Odabrao je konceptualnog umjetnika Daniela Burena, poznatog po svojim "in situ" radovima s prugama širine točno 8,7 cm.​

No, projekt je odmah naišao na žestok otpor.

Politički rat: Desničarska opozicija vidjela je priliku za napad na socijalističku vladu. Članovi Commission supérieure des monuments historiques bili su zgroženi idejom da se moderna umjetnost postavi u dvorište palače iz 17. stoljeća.

Zaustavljanje radova: U ožujku 1986., desnica pobjeđuje na izborima. Novi ministar kulture, François Léotard, i tadašnji gradonačelnik Pariza Jacques Chirac, naređuju hitno zaustavljanje radova. Gradilište je mjesecima stajalo ograđeno, prekriveno grafitima i uvredama protiv Burena.​

Pravna pobjeda: Léotard je ozbiljno razmatrao rušenje nedovršenog djela. Buren je uzvratio tužbom pozivajući se na "moralno pravo autora". Sud je presudio u njegovu korist, prisilivši državu da dovrši projekt. Stupovi su konačno završeni u srpnju 1986..​

Eksponati i činjenice: Što zapravo gledate?

Instalacija je složenija nego što se čini na prvi pogled. Naziv Les Deux Plateaux (Dva platoa) odnosi se na dvije razine percepcije djela.

260 stupova: Točan broj stupova je 260. Izrađeni su od bijelog carrara mramora i crnog marquina mramora.

Iluzija ravnoteže: Svi stupovi imaju isti promjer, ali različite visine. Oni su raspoređeni u rešetkastu mrežu (grid). Iako se čine nasumičnima, njihove visine prate strogu logiku koja otkriva nagib podzemnog "drugog platoa".

Skriveni nivo: Mnogi posjetitelji propuste najvažniji dio. Kroz rešetke na tlu možete vidjeti donji nivo gdje teče voda. Ovaj "podzemni potok" nije stvarna rijeka, već umjetni vodeni tok koji reflektira stupove koji se nastavljaju u dubinu, stvarajući dojam beskonačnosti.​

Crveno i zeleno: Noću, podzemni dio instalacije osvijetljen je crvenim i zelenim svjetlima (fosforescentne cijevi), što prostoru daje potpuno drugačiju, gotovo mističnu atmosferu koju turisti rijetko dožive.

Mistika, intrige i legende

Iako je djelo nastalo krajem 20. stoljeća, oko njega su se brzo isplele urbane legende, neke potaknute samom arhitekturom, a neke praznovjerjem posjetitelja.

1. Legenda o podzemnoj rijeci

Zvuk vode koji dopire iz rešetki često zbunjuje posjetitelje. Pariška urbana legenda kaže da ispod Palais-Royala teče zaboravljeni pritok Seine ili misteriozna ponornica Grange Batelière. Iako romantična, istina je prozaičnija: radi se o zatvorenom hidrauličkom sustavu koji je Buren dizajnirao kako bi zvukovno izolirao prostor od gradske buke, ali mit o "skrivenoj rijeci" i dalje živi među vodičima.​

2. Ritual novčića (Sreća i ljubav)

Slično Fontani di Trevi, i ovdje postoji praznovjerje. Posjetitelji bacaju novčiće kroz rešetke u vodu na donjem nivou.

Vjeruje se da ako novčić padne točno na vrh jednog od podzemnih stupova (koji viri iz vode), želja će vam se ispuniti.

Neki kažu da parovi koji zajedno bace novčić i on dotakne stup ostaju zauvijek zajedno.

3. "Treći plato"

Postoji teorija među kritičarima umjetnosti da "treći plato" nije fizički, već mentalni. To je prostor u kojem se posjetitelj kreće. Za razliku od muzeja gdje se umjetnost gleda s distance, ovdje djeca sjede na stupovima, turisti se penju na njih – umjetnost postaje "postolje" za ljude, čime Buren demokratizira elitni prostor kraljevske palače.

Turistički vodič: Kako doći i ruta obilaska

Lokacija:
Domaine national du Palais-Royal, Cour d'Honneur (Dvorište časti).
Ulaz je besplatan i otvoren svakodnevno.

Listopad – Ožujak: 8:00 – 20:30

Travanj – Rujan: 8:00 – 22:30

Kako doći:

Metro: Linija 1 ili 7, stanica Palais Royal - Musée du Louvre. Izlazite ravno pred ulaz u palaču.

Pješice: Nalazi se točno nasuprot sjevernog krila Louvrea, preko ulice Rue de Rivoli.

Predviđena ruta hoda (15-30 min):
Ova ruta osigurava da vidite sve, a ne samo stupove.

Start - Place Colette: Izađite iz metroa na trgu Place Colette. Odmah ćete uočiti neobičan ulaz u metro od šarenih staklenih kugli (djelo Kiosque des Noctambules Jean-Michela Othoniela). To je sjajan uvod u spoj starog i novog.

Ulazak: Prođite kroz kratki prolaz pored kazališta Comédie-Française.

Susret sa stupovima (Cour d'Honneur): Odmah ulazite u dvorište sa stupovima.

Savjet: Nemojte samo slikati. Hodajte između visokih stupova. Pogledajte kroz rešetke dolje u vodu.

Fontane Pol Bury (Galerie d'Orléans): Nastavite ravno. Između stupova i vrta nalaze se dvije neobične fontane s metalnim kuglama (Sphérades) kipara Pola Buryja. Njihovo sporo, hipnotičko kretanje stvara sjajan kontrast Burenovoj statici.​

Vrtovi (Jardin du Palais Royal): Prođite dalje u dugački drvored. Ovo je jedan od najtiših vrtova u Parizu. Sjednite na zelene stolice pored fontane.

Kraj - Topovska kugla: Potražite mali brončani top u središtu vrta (Canon du Palais-Royal). Nekad je pucao točno u podne pomoću sunčevih zraka i povećala kako bi Parižani mogli namjestiti satove.

Savjet za fotografiranje:

Najbolje vrijeme je rano ujutro (prije 9:00) dok je dvorište prazno ili u "zlatni sat" pred zalazak sunca kada sjene stupova stvaraju dramatične geometrijske oblike na tlu.

Share this: