Les Invalides


Biti u Parizu a ne posjetiti dom Invalida (Les Invalides,Hôtel national des Invalides ili jednostavno Hôtel des Invalides) je ne vidjeti vojnu povijest Francuske i Europe na jednome mjestu kao i veličanstvenu Napoleonovu grobnicu kao i grobnicu mnogih poznatih francuza.
Primjerice u kripti su pokopani Henri Gratien, Comte Bertrand (1773–1844),Joseph Bonaparte (1768–1844),Napoleon II (1811–1832),François Canrobert (1809–1895),Geraud Duroc (1774–1813),Ferdinand Foch (1851–1929),Henri de la Tour d'Auvergne, Vicomte de Turenne (1611–1675),Sébastien Le Prestre de Vauban(1633–1707),Claude Joseph Rouget de Lisle,kompozitor,La Marseillaise (1915),Marshal Leclerc de Hauteclocque 1947. 



No počnimo od početka,francuski kralj Luj XIV je pokrenuo projekt izgradnje 1670. godine a kao doma i bolnice za starije i ozlijeđene vojnike tj.invalide. 
Arhitekt Les Invalides a je Libéral Bruant.Za gradnju je odabrana darovana kraljeva parcela u tada prigradskom dijelu Pariza,Grenelle ( Plaine de Grenelle ).Projekt je završen 1676.Sama zgrada je 196 metara, a sa petnaest dvorišta, a najveće je Cour d'Honneur ( "sud časti") koji i danas služi za vojne parade.


Pošto se nakon nekog vremena pokazala potreba i za kapelicom.
Tako je Jules Hardouin Mansart asistirao ostarjelom Bruantu u gradnji kapele koja je završena 1679.Ova kapela je bilo poznata i kao Église Saint-Louis des Invalides.
Ubrzo nakon završetka kapele za veterane Luj XIV je naručio od Mansarta konstrukciju zasebne privatne kraljevske kapele Église du Dôme koja je dovršena 1708. godine.

Zbog svog položaja i značenja, Invalides je bio ključan za nekoliko događaja u francuskoj povijesti.



Dana 14. srpnja 1789. su provalili u njega pariški izgrednici te su zaplijenili vojne topove i puške pohranjene u podrumima Invalida i koristili ih u napadu na Bastille,kasnije istog dana,time je i započela Francuska revolucija.





Kako je to bilo zapravo.Tada poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u Francuskoj potkraj 18.stoljeća za vladavine tada kralja Louisa XVI. Silna želja kralja da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Nakon toga Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor protudvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane. Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske spremnice hrane. Novi val nezadovoljstva počinje 5. svibnja 1789. kada kralj otvara zasjedanje Generalnih staleža u Versaillesu. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava te 17.lipnja proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. srpnja 1789. narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od 14. stoljeća kao zatvor. Za kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille - 14. srpnja proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.
Padom Bastille kao što znamo istovremeno započinje Francuska revolucija.

Dio oružja je i danas u muzeju ali kao izložbeni eksponat.


Napoleon je 1840.godine pokopan ispod kupole Invalides na velikoj svečanosti nakon veličanstvene povorke Parisom od Arc Triumpfe a. 



U prosincu 1894.poznata degradacija kapetana Alfreda Dreyfusa je održana baš ispred glavne zgrade, a njegova kasnija i svečana rehabilitacija dogodila se upravo u dvorištu kompleksa 1906. godine.
Musée d'artillerie (Topnički muzej) iz 1872.,koji se nalazio u sklopu zgrade se pridružuje Musée historique des armées (povijesni muzej vojske) iz 1896.Te Dvije institucije su se spojile usadašnji Vojni muzej u Parizu 1905.


Do kraja 20 stoljeća zgrada je zadržala svoju osnovnu funkciju zapravo staračkog doma i bolnice za sve francuske vojne veterane ( Invalides )nakon toga su ih razmjestili u raznim manjim mjestima i lokacijama izvan Pariza.Razlog je bio da je usvajanje novog zakona 1872. godine, koji je značajno smanjio broju invalida koji imaju dvadeset ili više godina vojne službe koje je bilo potrebno za ući u Hospital des Invalides.Zgrada je u skladu s tim zakonom postala prevelika za izvornu namjenu,pa se kako rekoh postepeno pretvarala u muzeje,što joj je glavna zadaća danas.Suvremeni kompleks ipak još uvijek uključuje i manji dio sadržaje za oko stotinjak starijih ili onesposobljenih bivših vojnika,uglavnom francuske Legije stranaca.


Danas,Vojni Muzej(Musée de l'Armée) ima nekoliko postava,one imaju 500.000 artefakata, uključujući oružja, oklopa, topništva, odora, amblema i slike, izložene na površini od 12.000 m². 




Stalne zbirke su organizirane u "povijesnim zbirkama", što predstavlja kronološki turneju od davnina pa sve do isteka Drugog svjetskog rata.

Booking.com

Share this: