Avioni B-17 Flying Fortress (Leteća tvrđava), Spitfire ili Hawker Hurricane su samo neka od superoružja koja su imala sposobnost da pruže otpor i prodru u od Hitlera okupiranu Europu, ali ni jedna tehnologija nije imala toliko utjecaja na ishod Drugog svjetskog rata kao Enigma – stroj koji se čuvao u strogoj tajnosti čak i 30 godina nakon završetka rata.
Zahvaljujući Enigmi, saveznički pomorski uspjesi na Sredozemnom moru i Atlanskom oceanu uveliko su ubrzali promjenu ravnoteže moći, a također su doprinjeli i iskrcavanju na Normandiju. Na sjevernom frontu, Rusi su dobivali obavještajne poslastice od Britanaca koje su odavale položaje i planove Nijemaca, a neki stručnjaci vjeruju da je upravo Enigma, samim time što je skratila trajanje rata za par godina, spriječila i mogući katastrofalni nuklearni rat.
Iako su Enigmu napravili i koristili Nijemci, ona se ipak okrenula protiv njih i počela raditi u korist ljutog neprijatelja – Britanaca.
Šta je Enigma?
Enigma je ime za njemački stroj koja se koristila za kodiranje i dekodiranje poruka za vojne i diplomatske svrhe u Drugom svjetskom ratu. Izumio ju je njemački inženjer Arthur Scherbius krajem Prvog svjetskog rata, a rani modeli su se koristili komercijalno još od ranih 1920-ih u nekoliko zemalja.
Enigma je elektromehanički stroj koja je koristila principe spojenih rotora i razvodne ploče, a imala je samo jednu svrhu – kodirati informaciju, odnosno, prikazati je na način nerazumljiv neovlaštenim osobama.
Tokom Drugog svjetskog rata, kada su se Nijemci u potpunosti oslanjali na Engimu, Britanski matematičari su uspjeli dekodirati zamršene poruke, te na taj način promjeniti ishode na mnogim frontovima. Jedan od najpoznatijih bio je u afričkoj pustinji.
Predovđeni Erwinom Rommelom, Pustinjskom lisicom, nacistički tenkovski pohodi su bili gotovo nezaustavljivi – ali i oni su imali Ahilovu petu koju je Enigma otkrila. Tenkovi i posada su ovisili o gorivu i vojnim zalihama koje su iz Italije (koja je tada bila dio Osovine) stizali putem brodova – i ukoliko bi se ove zalihe zaustavile, Rommel bi se napokon suočio sa porazom.
Britanci su uskoro otkrili koliko je važno da se brodovi zaustave, pa su tako, uz pomoć Enigme, saznali za položaj sve i jednog broda – i bez većih poteškoća ih i potopili. Nijemci nisu ni posumnjali da je za ovaj katastrofalan ishod odgovorna njihova Enigma, pa su tako izračunali da Britanci imaju flotu od najmanje 400 podmornica koje patroliraju vodama, a koje navodi ogroman broj izviđačkih aviona. U stvarnosti, ogroman broj izviđačkih aviona svodio se na tek 3 aviona, a samo je 25 podmornica pokrivalo površinu od 2,5 miliona kvadratnih kilometara.
Britanski zapovjednici su samo morali dekodirati koliko će brodova u kojem trenutku proći kojom lokacijom, usmjeriti mali broj podmornica na njih, i potopiti ih kao mete za vježbanje. No, ni ovo nije bio toliko jednostavan zadatak, s obzirom da bi neopreznost mogla Nijemcima odati da Britanci imaju uvid u njihove tajne poruke. Tako su Britanci uvijek prije napada slali jedan izviđački avion koji bi ‘slučajno’ opazio konvoj i poslao signal za napad, i to signal koji su Nijemci s lakoćom mogli presresti.
Kako je Enigma radila?
Enigma je bila stroj nalik na "pisaću mašinu", a sastojala se od četiri glavne komponente:
Šifrarnici – Šifrarnici su davali ‘gotove’ nizove slova koji su se upisivali na početku svakog dana. To znači da je Enigma svaki dan šifrirala drugačije. Bez ovih gotovih šifri, Britanci ne bi mogli otključati poruke.
Svijetleća ploča – Kada bi se neka tipka pritisnula, nakon kratkog vremena na drugoj tipkovnici iznad stroja bi zasvijetlilo jedno slovo. To se slovo bilježilo sve dok cijela poruka nije bila šifrirana i spremna za slanje. Svijetleća ploča je bila ključni dio Enigme, jer se na njoj prikazivala šifrirana poruka.
Prekidač – Enigma je bila dvosmjerni stroj, što znači da operater koji prima šifriranu poruku takvu i unosi u stroj, koji je zatim dešifrira.
Rotori i prespojna ploča – Svaki je rotor u stroju imao svoje ožičenje i okretao se neovisno o ostalima. Svaki put kada bi se jedna tipka pritisnula, rotori bi se okrenuli i šifrirali slovo drugačije. Spajanje prespojnih kablova na prespojnu ploču pružalo je dodatnu razinu zaštite, a svakog se dana drugačije prespajalo – ovisno o ‘gotovim’ šifrarnicima.
Njemačka mornarica, kopnena vojska i podmornice su koristili različite šifre za Enigmu, a Britanci su presretali na tisuće ovih signala dnevno. Na početku, trebalo im je i po nekoliko tjedana da dekodiraju jednu poruku, ali kada su se domogli gotovih šifrarnika, trebalo im je tek nekoliko sati.
Prva tri slova na poruci nisu nikada bila kodirana, već su ukazivala na položaj rotora za tu specifičnu poruku. Zatim dolaze brojke koje se odnose na datum i vrijeme slanja poruke, i na kraju i sam tekst poruke. Početne riječi su često kriptoanalitičarima pružale važne smjernice, a obično su to bila vremenska izvješća ili pozdravi. Unutar poruke nalazile su se koordinate u obliku riječima ispisanih brojki, ili izvješća o stanju na frontovima.
Guske koje su nosile zlatna jaja
Jedna od najbolje čuvanih tajni rata za koju se smatra da je skratila trajanje istog za najmanje 2-3 godine, pa čak i da je odgovorna za savezničku konačnu pobjedu, nije imala veze sa bojištem, vojnicima, zapovjednom strukturom… Zapravo, isti ljudi koji su čuvali ovu tajnu obično su bili ismijavani i nazivani kukavicama koje se boje rata. Ali Winston Churchill ih je zvao “guskama koje su nosile zlatna jaja.”
Pod vodstvom matematičkog genija Alana Turinga, nekoliko ljudi opisanih kao “ljudi profesorskog tipa” su u tajnosti neumorno radili na dekodiranju Nacističkih tajnih poruka u par neprivlačnih koliba smještenih u Bletchley Parku, samo visoko rangiranim vojnim licima poznatom kao Postaja X.
“Colossus” – Uređaj koji se danas smatra prvim električnim računarom napravljen je u Bletchley Parku 1943. godine kako bi mogao brže provjeravati moguća rješenja za postavke Enigme – i to brzinom od 5000 slova u sekundi. Colossus je pomagao Britancima da razbiju i najkomplikovanije šifre.
Turing i njegov tim su se prvi put susreli sa tajnim porukama krajem 1942. godine kada su Britanci zaplijenili jedan od šifrarnika sa nespretne njemačke podmornice u istočnom Sredozemlju. Upravo u tom trenutku, Britancima se pružila prilika da pročitaju sve i jednu tajnu poruku koju su Nacisti međusobno razmijenjivali – čak do 90.000 poruka mjesečno.
Ali pošto Britanci nisu nipošto željeli odati da posjeduju ovakvu moć, morali su djelovati oprezno. Jer bez ikakve sumnje, najveća prednost savezničke obavještajne službe bilo je uvjerenje Nacista da je njihove šifre 100% nemoguće razbiti. Enigma je stvarala čak 17.576 zamjenskih abeceda i svaki put je mijenjala način kodiranja kada bi se neka tipka pritisnula, ali britanski genijalni matematičari su razbili ovaj sustav, te uskoro bez većih problema čitali sve poruke.
Kako su Britanci došli do Enigme
Britanski matematičari su unaprijedili sistem za dekodiranja Enigme, ali bez jednog nesretnog incidenta (nesretnog za Nijemce) oni nikada ne bi došli do ove tehnologije. 1929. godine jedan paket je greškom poslan iz Njemačke u Poljsku, a sumnjičavi carinski službenik je odlučio da o tome obavijesti vlasti. Kada je paket otvoren, u njemu je pronađena komercijalna izvedba Enigme. Poljaci su odmah svhvatili važnost ovog uređaja, pa su ga pomno proučili, ponovo zapakirali i poslali na prvobitno odredište. Ovaj trik je omogućio Poljacima da izrade kopiju stroja, a da Nijemci nisu nikada za to saznali.
Tokom 1930-tih godina, Poljska je bila okružena neprijateljima – s jedne strane je bila sve snažnija nacistička Njemačka, a s druge ratoborni staljinistički SSSR. Upravo su zbog toga Poljaci pridavali ogromnu važnost obavještajnoj službi, pa su tako uskoro oformili poseban tim koji je imao zadatak da dekodira poruke Enigme. Tim su činila tri brilijantna matematičara sa Sveučilišta u Poznanu – Marian Rejeweski, Jerzy Rozycki i Henryk Zygalski.
Poteškoće su nastale kada su njemački vojnici počeli koristiti drugačije ožičenje rotora od komercijalne verzije Enigme, ali zahvaljujući matematičkim teorijama, Marian Rejeweski je uspio shvatiti kako je i ovo ožičenje bilo postavljeno.
Zahvaljujući Enigmi, Poljaci su 5 godina imali obavještajnu nadmoć, no već do kraja desetljeća, Nijemci su je usavršili – dodali su joj više mogućnosti, te počeli mijenjati postavke svakog dana. Ova promjena je postala previše za poljske resurse, pa su na kraju jednostavno odustali i priznali da je Enigmu nemoguće dekodirati. Kada je rat već zakucao na njihova vrata, Poljaci su sve svoje modele Enigme predali svojim saveznicima, Britancima i Francuzima (1939), a njihov trud je postavio temelje na kojima su nastavili raditi genijalci iz Bletchley Parka, mali tim matematičara koji je pomogao da se zaustavi vojna sila odgovorna za neke od najstrašnijih zločina koje je svijet ikada vidio.
Za napomenuti je da je od nekoliko "živih" vojnih vrezija Enigmi jedna u Vojnom muzeju u Parizu ,jedna u Muzeju Pisama i rukopisa u Parizu a mi smo vidjeli i fotkali onu u Vojnom Muzeju serijskog broja A9504 a gdje se nalazi još popriličan broj eksponata iz Drugogo svijetskog rata ali i kao mnogi drugi iz burne i veike prošlosti Francuske Države.
Painting of Le Vizir by Pierre Martinet (via Musées de France)
Vizir in the hallway of the Musée de l’Armée
