Kako bi izbjegli vječna prepucavanja vozače nismo rangirali, a na listi su samo vozači koji su se umirovili
„Omaleni Francuz će ipak najviše biti pamćen po rivlastvu s Ayrtonom Sennom, koje je kulminiralo u dvije završnice prvenstva u Suzuki“
ALBERTO ASCARI
Ascari je jedan od samo dva talijanska vozača koja su osvajala naslov prvaka, a vozaču iz Milana je to pošlo za rukom dva puta (1952 i 1953). Jedan od pionira Formule 1 je nastupio samo 33 puta, zbog čega saldo od dva naslova izgleda još impresivnije. Upisao je i 13 pobjeda, uključujući tada nezamislivih sedam za redom! Dodao je i 17 postolja (dakle, postotak veći od 50%) te 14 najboljih startnih pozicija vozeći za tri velika talijanska proizvođača (Ferrari, Maserati i Lanciju). Poginuo je na utrci u Monaku 1955. godine.
JUAN MANUEL FANGIO
Legendarni Argentinac je bio prvi superstar Formule 1. Njegov rekord od pet naslova prvaka je stajao čak 46 godina, dok ga nije oborio Michael Schumacher, a rekordnih pet naslova sa četiri različite momčadi (Alfa Romeo, Maserati, Mercedes i Ferrari) stoji još i danas i sigurno neće biti oboren još dugo vremena. Između 1954. i 1957. godine osvojio je četiri naslova za redom, a pobjedio je u 24 od 52 utrke u kojima je nastupio (rekordnih 46%). El Cheuco se na podij penjao 35 puta, a s prve startne pozicije je kretao 29 puta.
STIRLING MOSS
Za razliku od drugih s ove liste, Sir Stirling Moss nije osvojio niti jedan naslov prvaka, te ga redovno proglašavaju najvećim vozačem koji nikada nije osvojio titulu. Vozeći za Mercedes-Benz, Maserati, Vanwall, Rob Walker Cooper, Lotus i HWM nastupio je na 67 utrka, ostvarivši pri tom 16 pobjeda, 24 podija, 16 najboljih startnih pozicija i 19 najbržih krugova. Moss je bio i jedan od prvih agresivnijih vozača na stazi koji je obožavao opasnost. Sir Moss tako smatra da današnjoj Formuli 1 jednostavno nedostaje opasnosti i uzbuđenja.
JACK BRABHAM
Legendarni Australac je tijekom svoje 15-godišnje karijere osvojio tri naslova prvaka (1959, 1960 i 1966), te je jedini vozač u povijesti koji je osvojio nasov prvaka za volanom vlastitog bolida. Za volan Coopera, Rob Walker Racing Teama i vlastitog Brabhama je sjeo ukupno 128 puta, 14 puta je ciljnu ravninu prošao kao prvi, 31 put se peo na postolje, a 12 puta je ostvario najbržu startnu poziciju. Brabham je inače bio mehaničar u Australskom zrakoplovstvu prije nego je počeo s utrkivanjem, a pomogao je i u dizajniranju Coopera, prvog bolida kojeg je vozio u F1.
JIM CLARK
Jedan od pravih racera uživao je u utrkivanju u različitim serijama, a u Formuli 1 se okitio i sa dva naslova prvaka (1963 i 1965). Broj bi sigurno bio i veći da nije poginuo u Hockenheimu 1968. godine na utrci Formule 2, u njegovoj tek osmoj godini utrkivanja u Formuli 1. U trenutku pogibije Clark je bio rekorder po broju pobjeda (25) i pole positiona (33), a cijelu je karijeru proveo za volanom Lotusa. Škot se inače može pohvaliti i još jednim rekordom – jedini je vozač koji je osvojio Indianapolis 500 i naslov prvaka F1 (1965).
JACKIE STEWART
Leteći Škot, Sir Jackie Stewart se može pohavliti sa tri naslova prvaka (1969, 1971 i 1973), 27 pobjeda i 43 podija u 100 utrka. Točnije, nastupio je u 99 utrka, jer je odustao od nastupa u jubilarnoj 100. utrci nakon što je na treninzima u Watking Glenu poginuo njegov timski kolega Francois Cevert. Sir Jackie Stewart je već i prije nesreće bio veliki borac za poboljšanje sigurnosti u tada izuzetno opasnom sportu te je jedan od najzaslužnijih što danas gledamo strahovite nesreće iz kojih vozači izlaze neozljeđeni.
NIKI LAUDA
Trostruki prvak (1975, 1977 i 1984) je tijekom karijere vozio za pet različitih momčadi – March, BRM, Ferrari, Brabham i McLaren. U 177 utrka pobjedio je 25 puta, ostvario 54 podija i 24 pole positiona. Austrijanac će zauvijek ostati zapamćen po strahovitoj nesreći u Nurburgringu 1976. godine u kojoj je zamalo izgorio. Nevjerojatno zvuči da se Lauda vratio na stazu nakon samo šest tjedana kako bi mogao nastaviti borbu s Jamesom Huntom. Na kraju bi titulu vjerojatno i osvojio te godine da u posljednjoj utrci nije padala monsunska kiša, pa je Lauda odustao ne želeći ponovo riskirati svoj život.
ALAIN PROST
Alain Prost je bio prvi vozač koji je vozio kalkulirajući, ne izlagajući se riziku ako to nije bilo potrebno, zbog čega je i dobio nadimak profesor. Njegove kalkulacije su ga dovele do četiri naslova prvaka (1985, 1986, 1989 i 1993) i 51 pobjede (po čemu je drugi na ljestvici svih vremena). Na podij se penjao 106 puta, a tijekom karijere vozio je za McLaren, Renault, Ferrari i Williams. Omaleni Francuz će ipak najviše biti pamćen po rivlastvu s Ayrtonom Sennom, koje je kulminiralo u dvije završnice prvenstva u Suzuki (1989. i 1990. godine).
AYRTON SENNA
Po mnogima jedan od najboljih svih vremena, legendarni Brazilac će zauvijek biti zapamćen kao vozač koji nikada nije kalkulirao. Tijekom svoje karijere tri je puta osvajao naslov prvaka (1988, 1990 i 1991), pobjedio je 41 put, penjao se na postolje 80 puta, te ostvario 65 pole positiona u 162 utrke (što je nestvarnih 40%). Specijalist za kišne utrke kaijeru je počeo u slabom Tolemanu, nastavio u Lotusu, najveće rezultate je ostvario u McLarenu, da bi nakon toga prešao u Williams. Njegova briljantna karijera tragično je završila u Imoli 1994. godine.
MICHAEL SCHUMACHER
O tome tko je najbolji svih vremena svatko ima svoje mišljenje, ali jedna je stvar sigurna – Michael Schumacher je statistički najbolji vozač svih vremena. Čak 31 rekord drži veliki Njemac, uključujući najviše naslova (7), najviše pobjeda (91), najviše najbržih krugova (76), pole positiona (68) te pobjeda u sezoni (13). Schumacher je i jedini vozač koji je svaku utrku u jednoj sezoni završio na postolju, na putu prema također rekordnih 155 postolja. Njegovu karijeru su obilježile kontroverze, ali i nevjerojatne vožnje u kojima je pokazivao svoju genijalnost.