Ako boga znate, sjetite se Marne. Vapaj je to pariških taksista, već neko vrijeme suočenih s nelojalnom konkurencijom koju čine svi njihovi sugrađani s barem tri godine vozačkog iskustva, spojeni na aplikaciju Uber. O čemu je riječ? Aplikacija, spremna povezati svakog vlasnika pametnog telefona s najbližim slobodnim vozačem, ljudima osigurava vožnju po cijeni o kakvoj su prije mogli samo sanjati. I uništava posao taksistima. Usporedbe radi, Uber je poput Ryanaira. Samo nudi vožnju cestom, a ne zrakom, te vozač ne mora prolaziti nikakvu posebnu obuku, čak ne treba imati ni dozvolu za taksiranje. A ona u Parizu stoji popriličnih 20.000 eura. Gađali su taksisti dosad Uberovce i jajima, bušili gume čim bi vidjeli da im otimaju mušteriju, a tijekom siječnja zabilježeno je i 12 fizičkih napada, srećom bez težeg stradavanja. No, od toga nikakve koristi. Uz cijenu starta od tek jedan euro, te za ondašnje prilike gotovo smiješnih 35 centi po minuti vožnje, korisnika aplikacije Uber svakim danom je sve više. Taksisti stoga padaju u sve veći očaj, pa se u ratu protiv virtualnog neprijatelja - koji im, doduše, uzrokuje vrlo opipljivu štetu - hvataju za svaku slamku. Spremni su se vratiti i 100 godina unazad, samo da bi podsjetili sugrađane na slavnu 1914., kad su upravo njihovi prethodnici spasili Grad svjetla. U vrijeme Taxi de la Marne, kad internet i Uber nisu još bili niti misao u svemiru...
Što se tad zapravo dogodilo? Početkom rujna 1914. na rijeci Marni zbila se krvava bitka, a dotad nezadrživa njemačka ratna mašinerija zaustavljena je zahvaljujući običnim pariškim taksijima sa znakom Renaulta. Naravno, svoj doprinos dali su i hrabri vozači, koji su spokoj pariških ulica zamijenili vožnjom pod topničkom paljbom, te tako u narodu stekli kultni status. Poput američkih vatrogasaca nakon 11. rujna 2001.
Doduše, taj je podvig uslijedio tek nakon što su mobilizirani po zapovjedi vojnog vrha, no to ne umanjuje njihovu ulogu u obrani Pariza i Francuske.
No, krenimo od početka. Prvi svjetski rat počeo je u kolovozu 1914., da bi ubrzo njemačke snage pregazile Belgiju i u gotovo tridesetak dana došle nadomak Pariza, čiji je pad izgledao gotovo neizbježan. No, obrat tad donosi previd generala Von Moltkea, glavnog njemačkog zapovjednika, koji je tijekom preslagivanja ostavio rupu na bojišnici dugačku gotovo 50 km. Zahvaljujući izviđanju iz zraka ta je rupa na rijeci Marni uočena i francuski general Joseph Joffre naredio je 6. rujna 1914. ofenzivu protiv nadmoćnijeg neprijatelja. Kako bi bio siguran u spas Francuske, Joffre je pozvao dodatne vojne snage iz Pariza. Željeznica je bila izvan pogona, a kamioni nedostupni, pa je general Joseph Gallieni, vojni zapovjednik Pariza, naredio hitnu mobilizaciju pariških taksija. Čak 1200 malih crvenih automobila našlo se u konvoju spasa, kako bi prevezli 6500 vojnika na bojište. Usred dotad neviđene vojne operacije tako se nisu našli tenkovi ili oklopna vozila, nego gomila Renaulta 8 CV Typ AG, nejakog čeljadeta automobilske industrije.
No, krenimo od početka. Prvi svjetski rat počeo je u kolovozu 1914., da bi ubrzo njemačke snage pregazile Belgiju i u gotovo tridesetak dana došle nadomak Pariza, čiji je pad izgledao gotovo neizbježan. No, obrat tad donosi previd generala Von Moltkea, glavnog njemačkog zapovjednika, koji je tijekom preslagivanja ostavio rupu na bojišnici dugačku gotovo 50 km. Zahvaljujući izviđanju iz zraka ta je rupa na rijeci Marni uočena i francuski general Joseph Joffre naredio je 6. rujna 1914. ofenzivu protiv nadmoćnijeg neprijatelja. Kako bi bio siguran u spas Francuske, Joffre je pozvao dodatne vojne snage iz Pariza. Željeznica je bila izvan pogona, a kamioni nedostupni, pa je general Joseph Gallieni, vojni zapovjednik Pariza, naredio hitnu mobilizaciju pariških taksija. Čak 1200 malih crvenih automobila našlo se u konvoju spasa, kako bi prevezli 6500 vojnika na bojište. Usred dotad neviđene vojne operacije tako se nisu našli tenkovi ili oklopna vozila, nego gomila Renaulta 8 CV Typ AG, nejakog čeljadeta automobilske industrije.
Taj se automobil proizvodio od 1905., a zahvaljujući jednostavnosti i pouzdanosti, vrlo se brzo pokazao idealnom zamjenom za konjsku zapregu. I to ne samo u Parizu. Već 1907. se, naime, 1100 Renaulta našlo s istim zadatkom i na ulicama Londona... I to usprkos za današnje pojmove smiješnim tehničkim podacima - dvocilindarski benzinski motor obujma 1060 ccm i snage 8 KS postizao je sa četiri osobe tek 45 km/h. Svejedno, i kao takav dobio je zadatak prevesti 6500 vojnika na prvu liniju fronte na rijeci Marni. I do 6 vojnika punih opreme moglo se naći na tim nejakim Renaultima, koji su prkoseći sudbini i naporu odradili postavljeni im zadatak. Ali ne bez žrtava. Do okončanja bitke 12. rujna stradalo je oko pola milijuna vojnika s obje strane, a među njima su bile i stotine pariških taksista. Ipak, povijest pamti da su mali i slabašni taksiji napravili veliku razliku na bojišnici.
“Dogodilo se čudo! Renault je spasio domovinu!“ glasili su euforični naslovi u novinama nakon što je njemački general von Kluck potpisao kapitulaciju. Taj podvig Renaultu 8 CV Typ AG donio je i legendarni nadimak Taxi de la Marne, a današnjim pariškim taksistima možebitnu, makar tanku slamku spasa. Većina korisnika aplikacije Uber, naime, vjerojatno niti ne zna za bitku na Marni...