Za većinu turista, ona je tek veličanstvena kulisa za Instagram fotografije dok sjede na onim kultnim, nakošenim zelenim stolicama. No, za one koji znaju gledati, ova palača nije samo kamen; ona je trezor francuske povijesti, zapečaćena kutija intriga, skandala i moći koja i danas, kao sjedište francuskog Senata, diktira ritam Republike.
Ovo nije običan turistički obilazak. Ovo je ulazak u "zabranjeni grad" usred Pariza, mjesto gdje običan smrtnik rijetko kroči, osim ako nije senator, visoki diplomat ili sretnik tijekom Dana kulturne baštine.
Ulazak u "Zlatni kavez" Republike
Dok smo prolazili strogu sigurnosnu kontrolu na ulazu 15 rue de Vaugirard, atmosfera se naglo mijenja. Vreva Latinske četvrti ostaje iza teških vrata. Ovdje vlada tišina, prekidana tek odjekom koraka po mramoru.
Prvi dojam je zasljepljujući. Ovo nije hladna administrativna zgrada; ovo je dvorac građen da impresionira. Uspon uz Escalier d’Honneur (Počasno stubište) vodi nas u srce palače. Ovdje se osjeća duh Marie de' Medici, udovice Henrika IV., koja je 1615. godine naredila izgradnju ove palače jer joj je Louvre bio "previše bučan i staromodan". Htjela je komadić svoje rodne Firence u Parizu, pa je arhitekt Salomon de Brosse dizajnirao palaču po uzoru na talijansku palaču Pitti.
U 18. stoljeću, palača je bila dom vojvotkinje od Berryja, kćeri regenta Filipa Orleanskog. Povijest ju pamti kao "Mesalinu Regencea". Priča se da je zatvarala vrtove za javnost kako bi organizirala razuzdane zabave koje su trajale danima, pretvarajući palaču u hram "tjelesnih užitaka". Njezina prerana smrt u ovoj palači, navodno iscrpljena životnim stilom, samo je pojačala mistiku mjesta.
Palača kao zatvor:
Tijekom Francuske revolucije, sav taj luksuz pretvoren je u zatvor. Zamislite paradoks: u istim salonima gdje su se nekada održavali balovi, sada su stotine aristokrata čekale giljotinu. Među poznatim "stanarima" bili su Danton i Camille Desmoulins, pa čak i buduća carica Josephine. Zidovi su, kažu, upili strah tih dana.
Nacistički bunker:
Možda najjeziviji dio povijesti je onaj iz Drugog svjetskog rata. Palaču je okupirao njemački Luftwaffe (ratno zrakoplovstvo). Feldmaršal Hugo Sperrle uselio se u predsjedničku rezidenciju (Petit Luxembourg) i uživao u luksuzu dok je Pariz gladovao. Ispod predivnih vrtova, nacisti su iskopali bunkere. Godinama nakon rata, radnici su u podrumima pronašli zaboravljenu bistu Hitlera i nacističke zastave, skrivene u tami temelja – podsjetnik na to kako je palača služila kao tvrđava okupatora.
Srećom, vrtovi su otvoreni za sve i besplatni.
Radno vrijeme: Otvaraju se između 7:30 i 8:15 ujutro, a zatvaraju u sumrak (zimi oko 16:30, ljeti do 21:30).
Što ne smijete propustiti u vrtu:
Fontana Medici: Najromantičniji kutak parka, dugački bazen sjenovitih platana na istočnoj strani.
Kipovi kraljica: Serija od 20 skulptura slavnih francuskih žena koje okružuju centralni parter.
Zelene stolice: Sjednite, ne košta ništa. To je pariški ritual.
3. Kako doći?
RER B: Stanica Luxembourg (izlaz je doslovno pred vratima vrta).
Metro: Linija 4 ili 10 (Stanica Odéon – 5 minuta hoda).
Autobus: Linije 21, 27, 38, 82, 84, 85, 89.
Ovo nije običan turistički obilazak. Ovo je ulazak u "zabranjeni grad" usred Pariza, mjesto gdje običan smrtnik rijetko kroči, osim ako nije senator, visoki diplomat ili sretnik tijekom Dana kulturne baštine.
Ulazak u "Zlatni kavez" Republike
Dok smo prolazili strogu sigurnosnu kontrolu na ulazu 15 rue de Vaugirard, atmosfera se naglo mijenja. Vreva Latinske četvrti ostaje iza teških vrata. Ovdje vlada tišina, prekidana tek odjekom koraka po mramoru.
Prvi dojam je zasljepljujući. Ovo nije hladna administrativna zgrada; ovo je dvorac građen da impresionira. Uspon uz Escalier d’Honneur (Počasno stubište) vodi nas u srce palače. Ovdje se osjeća duh Marie de' Medici, udovice Henrika IV., koja je 1615. godine naredila izgradnju ove palače jer joj je Louvre bio "previše bučan i staromodan". Htjela je komadić svoje rodne Firence u Parizu, pa je arhitekt Salomon de Brosse dizajnirao palaču po uzoru na talijansku palaču Pitti.
Dvorana koja oduzima dah: Salle des Conférences
Ako postoji jedna prostorija koja definira moć, to je Salle des Conférences (Dvorana za konferencije). Dugačka 57 metara, ova dvorana je raskošnija čak i od nekih u Versaillesu. Zidovi su prekriveni zlatom, crvenim baršunom i golemim ogledalima. Dok hodam po debelom tepihu, vodič mi šapće da je ova dvorana nekada bila "Galerija prijestolja" Napoleona III.
Dvorana koja oduzima dah: Salle des Conférences
Ako postoji jedna prostorija koja definira moć, to je Salle des Conférences (Dvorana za konferencije). Dugačka 57 metara, ova dvorana je raskošnija čak i od nekih u Versaillesu. Zidovi su prekriveni zlatom, crvenim baršunom i golemim ogledalima. Dok hodam po debelom tepihu, vodič mi šapće da je ova dvorana nekada bila "Galerija prijestolja" Napoleona III.
Ovdje se povijest ne čita, ona se osjeća. Pogled prema stropu otkriva remek-djela koja slave francusku povijest, ali ironija je opipljiva – prostorija stvorena za monarhe danas služi Republici.
Biblioteka: Gdje Dante susreće Delacroixa
Najintimniji, a možda i najljepši dio posjeta je Biblioteka. Za razliku od sterilnih modernih knjižnica, ova izgleda kao svetište znanja. Sadrži preko 450.000 svezaka, ali ono što vam zaustavlja dah nije na policama, već iznad vas.
Biblioteka: Gdje Dante susreće Delacroixa
Najintimniji, a možda i najljepši dio posjeta je Biblioteka. Za razliku od sterilnih modernih knjižnica, ova izgleda kao svetište znanja. Sadrži preko 450.000 svezaka, ali ono što vam zaustavlja dah nije na policama, već iznad vas.
Strop je oslikao slavni Eugène Delacroix. Njegova vizija Danteova Pakla u jednoj od kupola toliko je živa da imate osjećaj da će likovi sići među senatore. Ovdje vlada apsolutna tišina; čak i pod škripom parketa osjećate težinu zakona koji se ovdje proučavaju.
Mračna strana: Od orgija do tamnice
No, Palais du Luxembourg nije oduvijek bila mjesto dosadnih zakona. Iza ovih zidova kriju se priče od kojih bi pocrvenjeli i najslobodniji Parižani.
Skandalozna vojvotkinja:
Mračna strana: Od orgija do tamnice
No, Palais du Luxembourg nije oduvijek bila mjesto dosadnih zakona. Iza ovih zidova kriju se priče od kojih bi pocrvenjeli i najslobodniji Parižani.
Skandalozna vojvotkinja:
U 18. stoljeću, palača je bila dom vojvotkinje od Berryja, kćeri regenta Filipa Orleanskog. Povijest ju pamti kao "Mesalinu Regencea". Priča se da je zatvarala vrtove za javnost kako bi organizirala razuzdane zabave koje su trajale danima, pretvarajući palaču u hram "tjelesnih užitaka". Njezina prerana smrt u ovoj palači, navodno iscrpljena životnim stilom, samo je pojačala mistiku mjesta.
Palača kao zatvor:
Tijekom Francuske revolucije, sav taj luksuz pretvoren je u zatvor. Zamislite paradoks: u istim salonima gdje su se nekada održavali balovi, sada su stotine aristokrata čekale giljotinu. Među poznatim "stanarima" bili su Danton i Camille Desmoulins, pa čak i buduća carica Josephine. Zidovi su, kažu, upili strah tih dana.
Nacistički bunker:
Možda najjeziviji dio povijesti je onaj iz Drugog svjetskog rata. Palaču je okupirao njemački Luftwaffe (ratno zrakoplovstvo). Feldmaršal Hugo Sperrle uselio se u predsjedničku rezidenciju (Petit Luxembourg) i uživao u luksuzu dok je Pariz gladovao. Ispod predivnih vrtova, nacisti su iskopali bunkere. Godinama nakon rata, radnici su u podrumima pronašli zaboravljenu bistu Hitlera i nacističke zastave, skrivene u tami temelja – podsjetnik na to kako je palača služila kao tvrđava okupatora.
Kako posjetiti Palais du Luxembourg? (Turistički vodič 2025.)
Ovo je ključni dio za svakog putnika. Palača nije muzej u klasičnom smislu – ona je radno mjesto.
1. Kako ući u samu palaču (Interijer)?
Individualni posjeti: Nažalost, unutrašnjost je zatvorena za pojedinačne turiste tijekom godine.
Jedinstvena prilika: Jedini siguran način da kao turist uđete besplatno i vidite sve (uključujući ured predsjednika Senata i vrtove Petit Luxembourga) je tijekom Dana europske baštine (Journées du Patrimoine). Oni se održavaju svake godine trećeg vikenda u rujnu.
Kako posjetiti Palais du Luxembourg? (Turistički vodič 2025.)
Ovo je ključni dio za svakog putnika. Palača nije muzej u klasičnom smislu – ona je radno mjesto.
1. Kako ući u samu palaču (Interijer)?
Individualni posjeti: Nažalost, unutrašnjost je zatvorena za pojedinačne turiste tijekom godine.
Jedinstvena prilika: Jedini siguran način da kao turist uđete besplatno i vidite sve (uključujući ured predsjednika Senata i vrtove Petit Luxembourga) je tijekom Dana europske baštine (Journées du Patrimoine). Oni se održavaju svake godine trećeg vikenda u rujnu.
Savjet: Dođite rano, redovi mogu biti dugi i po nekoliko sati.
Grupni posjeti: Mogući su ponedjeljkom, petkom i subotom, ali isključivo ako vas pozove francuski senator ili putem specijaliziranih agencija koje imaju pristup (rijetko i skupo).
2. Jardin du Luxembourg (Vrtovi)
2. Jardin du Luxembourg (Vrtovi)
Srećom, vrtovi su otvoreni za sve i besplatni.
Radno vrijeme: Otvaraju se između 7:30 i 8:15 ujutro, a zatvaraju u sumrak (zimi oko 16:30, ljeti do 21:30).
Što ne smijete propustiti u vrtu:
Fontana Medici: Najromantičniji kutak parka, dugački bazen sjenovitih platana na istočnoj strani.
Kipovi kraljica: Serija od 20 skulptura slavnih francuskih žena koje okružuju centralni parter.
Zelene stolice: Sjednite, ne košta ništa. To je pariški ritual.
3. Kako doći?
RER B: Stanica Luxembourg (izlaz je doslovno pred vratima vrta).
Metro: Linija 4 ili 10 (Stanica Odéon – 5 minuta hoda).
Autobus: Linije 21, 27, 38, 82, 84, 85, 89.
Zaključak reportaže
Dok napuštamo palaču i vraćamo se u vrevu Pariza, osvrćemo se još jednom. Palais du Luxembourg je kameleon. Bila je dom kraljica, bordel princeza, zatvor revolucionara i stožer nacista. Danas, dok senatori unutra raspravljaju o budžetu, duhovi prošlosti i dalje plešu u dvorani ogledala. Ako budete u Parizu u rujnu, nemojte propustiti priliku zaviriti iza zavjese. Ako ne, sjednite uz fontanu Medici, zatvorite oči i osluhnite – povijest je ovdje glasnija od gradske buke.
Dok napuštamo palaču i vraćamo se u vrevu Pariza, osvrćemo se još jednom. Palais du Luxembourg je kameleon. Bila je dom kraljica, bordel princeza, zatvor revolucionara i stožer nacista. Danas, dok senatori unutra raspravljaju o budžetu, duhovi prošlosti i dalje plešu u dvorani ogledala. Ako budete u Parizu u rujnu, nemojte propustiti priliku zaviriti iza zavjese. Ako ne, sjednite uz fontanu Medici, zatvorite oči i osluhnite – povijest je ovdje glasnija od gradske buke.