Dnevnik sa putovanja

Prikazani su postovi s oznakom Europe. Prikaži sve postove

Soon there will be a new requirement for those planning trips to Europe. Starting next year, many non-European citizens, including Americans, will need to apply for and receive approval for a visa waiver—i.e., an ETIAS travel authorization—in order to visit.

Photo:Gettyimages

Haven’t heard of an ETIAS travel authorization, or feel unsure about the process for applying for one? Not to worry! You can find all the need-to-know details, below.

What is ETIAS?

The European Travel Information and Authorization System, or ETIAS, is a visa waiver program created by the European Union (EU). The program was created with the goal of protecting the Schengen Area—i.e., European countries that have adopted a common visa policy and eliminated the need for passport or border control among them—from visitors arriving from outside the region. By requiring visitors to register, the EU will be able to better identify any possible threats or risks associated with travelers coming into the area.

In 2024, all visitors—i.e., tourists and business travelers—who do not need a visa to enter Europe will need to apply for an ETIAS travel authorization. The European Union's website says the new authorization will start in 2024, but no specific date has been set yet.

What is an ETIAS travel authorization?

The ETIAS travel authorization is a visa waiver, similar to the U.S. Electronic System for Travel Authorization (ESTA) visa waiver. All eligible visitors (i.e., those who do not need a visa) will be expected to present an approved ETIAS when traveling to any of the Schengen Area countries.

Approved ETIAS visa waivers will be valid for three years, and will allow people to enter the Schengen Area for periods of up to 90 days within any 180-day period.

How do I apply for an ETIAS travel authorization?

To apply for an ETIAS travel authorization, you must have a valid passport, internet access, and the financial means to pay for the fee.

An ETIAS travel authorization will cost €7. Travelers will be required to pay for the cost of ETIAS when they complete their online application form.

In addition to a fee, travelers will be required to provide their personal information, and answer questions about the country they intend to enter and public health risks, disclose any criminal history, as well as provide information as to whether they’ve previously been refused entry or been ordered to leave a member state.

Applications should take approximately 10 minutes to complete, and most applicants will receive their authorization in a matter of minutes.

What countries will I need an ETIAS travel authorization to enter?

You will need an ETIAS to visit any member country of Europe’s Schengen Area.

Right now, the list of 30 countries includes Austria, Belgium, Croatia, Czech Republic, Denmark, Estonia, Finland, France, Germany, Greece, Hungary, Iceland, Italy, Latvia, Liechtenstein, Lithuania, Luxembourg, Malta, Netherlands, Norway, Poland, Portugal, Slovakia, Slovenia, Spain, Sweden, and Switzerland, as well as the microstates of San Marino, Vatican City, and Monaco.

At the time of publication, Romania, Bulgaria, and Cyprus are in the process of joining the Schengen Area. Once they’re approved, travelers will be required to have an ETIAS travel authorization to visit those countries, as well.

Every year, in cities and towns across Europe and, in particular, Germany there are hundreds of Christmas markets taking place in the weeks before Christmas, but there is one that’s known to have started the tradition – the famous Striezelmarkt in Dresden.

Foto:Gettyimages

There is something magical about the time before Christmas in Europe. As days grow shorter and the air becomes crisper, warmly lit wooden stalls adorned with twinkling lights and winter wonderland decor pop up in cobbled old town squares and the scent of mulled wine, fire-roasted sausages, and chocolate-covered churros fill the air. Christmas markets have arrived!

While each city and country may have some national distinctions to their Christmas markets, most markets are German-style since the tradition began there, and the most notable Christmas markets to this day are held in Germany or German-speaking countries.

The History of Christmas Markets

Dating back to the first half of the 15th century, the first recorded Christmas market took place in Germany’s eastern city of Dresden. Back then, only happening for a day before Christmas in 1434, Striezelmarkt was born in the Altmarkt square (the Old Market square).

Foto: Gettyimages

There are records of Christmas markets happening in other German cities, too, but only from the 16th and 17th centuries, which makes Striezelmarkt the oldest one.

The reason why the original Striezelmarkt took place on the day before Christmas was to provide people with the necessary supplies of meat and other goods for the Christmas dinner after a period of fasting during the Advent.

Historically, markets were the main place where trading took place. Local artisans and craftsmen would sell their pottery, leather goods, and other handmade items, while farmers would bring meat, baked goods, and sweets.

Striezelmarkt in Modern Times

In Germany, you’ll find that there’s a Christmas market nearly in every town and city, but none are as iconic as the Striezelmarkt in Dresden. With its noteworthy history and magical appeal in modern times, this Christmas market attracts over three million visitors each year.

The name of the market is derived from the famous Christmas cake Stollen (originally, called Stroczel), and the one in Dresden is unlike any other, still sold with a special seal that indicates its origin. It’s a must-try in Striezelmarkt!

Foto:Gettyimages

Nowadays, Striezelmarkt is open during the whole Advent period starting at the end of November until Christmas Eve. With approximately 240 stands and impressive decorations, this Christmas market is unlike any other.

One of the main features in Striezelmarkt is the Ore Mountain step pyramid that’s nearly 15 metres tall and is perhaps the world’s largest walk-in candle arch. In addition to that, there’s also a moderately-sized ferris wheel, a merry-go-round, a traditional Christmas pyramid, and even the home of Santa Claus! And it wouldn’t be Christmas if all the festivities didn’t happen around a beautiful tall Christmas spruce tree.

Every day, and especially during the weekends, there’s a cultural programme entertaining the whole family. Even if you’re there only for a quick stroll through the market, you’ll be amazed by how rich the offer is. Handmade crafts, beautiful artisan products, sweets and stocking fillers, traditional Christmas decorations and more.

Foto:Gettyimages

The food and drinks are an experience within itself – you can’t beat Striezelmarkt for that! Traditional Christmas cake and Dresdner handbook or stuffed bread are absolute must-tries here! Sausages, potato dishes, and dumplings are in ample selection, and the sweet side of things is as grand – lebkuchen or gingerbread cookies, candied and spiced almonds, bonbons, and marzipan balls. Don’t leave without trying the mulled wine – in Dresden, you’ll find both red and white mulled wine, and other hot drinks perfect for a winter’s night.

The 588th Dresden Striezelmarkt will be held at Dresden’s Altmarkt from 23 November to 24 December 2022!(travelbible)

The Via Francigena (‘the way of the Franks’) is an historic 2000-kilometre pilgrim way from Canterbury to Rome.

Foto:Gettyimages

It follows the route described by Sigeric, Archbishop of Canterbury, on his journey back from Rome in AD 990 after receiving his pallium, or cloak of office, from Pope John XV.

Many would have made similar journeys, but Sigeric had the foresight to instruct one of his party to record the 79 stages or mansiones of the return to Canterbury. Sigeric’s De Roma ad usque Mare, which is preserved in the British Library, thereby forms the basis of today’s Via Francigena from Canterbury to Rome across southern England, France, Switzerland and Italy.

This historical route was revived and put back on the map in the late 1980s and early 1990s by a group of enthusiasts who faithfully followed Sigeric’s stopping places, only adapting his itinerary where the old Roman road had become a modern highway. The leading pioneer was Giovanni Caselli, an Italian medieval historian, who re-mapped Sigeric’s route in 1985 with the help of Italy’s Military Geographical Institute. The results of his reconstruction were published in Florence in 1990, the 1000th anniversary of Sigeric’s journey, as La Via Romea, Cammino di Dio. One of the driving forces of the revival was Swiss-Italian Adelaide Trezzini, and in 1997 she established the Association Internationale Via Francigena (AIVF). Paul Chinn, who would produce the much-used Lightfoot guides, also played a role in the revival, as did Alberto Alberti, who set up an Italian Via Francigena group.

Pioneers on the ground were as important, and perhaps none more than the ferryman of the River Po, Danilo Parisi. Danilo has been operating his ferry since 1998, and he has kept a record of every pilgrim journey on the four-kilometre stretch of river between Corte San Andrea on the north bank and his home Caupona Sigerico on the south bank at Soprarivo di Calendasco. Just two pilgrims signed his magisterial Liber Peregrinorum in 1998 when Danilo first revived the ancient river crossing, but his pilgrim log has grown each year since, and it now runs into several volumes and has become a treasure trove of information about the Via Francigena. In 22 years he has ferried some 9000 pilgrims.

The revival of walking to Rome was in part also a response to the astonishing surge in the numbers walking to Santiago de Compostela, and while travelling on foot to R.

The Via Francigena was made a European Cultural Itinerary by the Council of Europe in 1994 (in the same way that the Camino de Santiago was in 1987), and another group with local government and European Union funding, the European Association of Via Francigena (AEVF), was set up in 2001 to help foster development of the route. Our own Confraternity was founded in 2006.

Local associations in England, France, Switzerland and Italy have all taken a hand in way-marking the route – sometimes with mixed results.

Pilgrimage to Rome

Rome was traditionally the place of martyrdom of the two saints most closely linked with the founding and establishment of the Roman Catholic Church – the Apostles Peter and Paul. The associations of the city with these two saints were so strong that from the fifth century pilgrimage to Rome was known as “ad limina apostolorum” – to the threshold of the apostles.

Rome, with its relics and links, was a focus of holiness where believers could come closer to God, and receive benefits, both physical and spiritual, temporal and eternal.

There have been pilgrims travelling to Rome since the second century, but numbers increased after the victory of Constantine the Great over Maxentius in 312, after which Christians could worship publicly. Early pilgrims had the advantage of the well-maintained infrastructure of Roman roads.

Pilgrimage to Rome was revived when Pope Boniface VIII declared 1300 a Jubilee (Holy) Year, whereby a visit to Rome would merit a plenary indulgence, and with it a complete remission of sins. Pilgrim numbers soared, and the practice of declaring Jubilee Years at intervals of 50 and 25 years continued to attract large numbers until the Reformation when the new Protestant churches turned their backs on the cult of pilgrimage.The most popular route from northern Europe was down the Rhine Valley. But with the Barbarian invasions and the instability of Europe after Charlemagne, the pilgrim route became increasingly perilous, and from the early ninth century Santiago de Compostela came to replace Rome as Christendom’s most popular pilgrim destination.

Over the following centuries, however, the numbers of pilgrims to Rome crept back up – despite the vicissitudes of wars and revolutions in Europe – until, with the arrival of mass transportation in the early 20th century, visiting Rome had become a rite of passage for millions of Christians.

In the 2000 Jubilee Year, 25 million pilgrims visited Rome by one means or another, and a similar number during the Year of Mercy 2015-16. Today’s foot pilgrims have, therefore, swung full circle, making a conscious choice to travel under their own steam and at their own speed, on a journey in which not only the end, but also the means, are of great significance.(pilgrimstorome.org.uk)

Na temelju te karte države članice će odlučivati žele li uvesti karantenu ili testove, za putnike koji dolaze iz drugih područja.

Kako prenosi HINA,Vijeće EU-a usvojilo je u utorak preporuke koje uključuju zajedničku kartu na kojoj su bojama označena epidemiološka stanja svih regija EU-a, što bi trebalo znatno olakšati kretanje unutar Unije u vrijeme pandemije koronavirusa.

Sve informacije o putovanju u EU-u bit će dostupne na platformi "Re-open EU", koja će i upućivati na kartu koju redovito ažurira Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti.

https://reopen.europa.eu/en

Na karti će se regije označavati zelenom, narančastom i crvenom bojom, prema broju novozaraženih na sto tisuća stanovnika u zadnjih 14 dana, stopi pozitivnih u ukupnom broju testiranih i stopi testiranja na 100 tisuća stanovnika.

Sivom bojom bit će označena područja za koja nema dovoljno podataka.

Zelenom bojom označavat će se područja u kojima je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva koronavirusa manja od 25 na 100.000 stanovnika, a stopa pozitivnih testova na infekciju koronavirusom manja od 4 posto.

Narančastom, ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva koronavirusa manja od 50 na 100 000 stanovnika, ali je stopa pozitivnih testova na infekciju koronavirusom veća od četiri posto ili ako se 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva koronavirusa kreće od 25 do 150 na 100 000 stanovnika, ali je stopa pozitivnih testova na infekciju koronavirusom manja od četiri posto.

Crvwnom bojom označavat će se područja u kojima je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva koronavirusa veća od 50 na 100.000 stanovnika i stopa pozitivnih testova na infekciju koronavirusom veća od četiri posto ili ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva koronavirusa veća od 150 na 100.000 stanovnika.

Na temelju te karte države članice će odlučivati žele li uvesti neka ograničenja, npr. karantenu ili testove, za putnike koji dolaze iz drugih područja.

Dogovor je država članica da neće biti nikakvih ograničenja za putnike koji dolaze iz „zelenih” regija, a kada putnici dolaze iz „narančastih” ili „crvenih” regija, mogu očekivati da će postojati restriktivne mjere.

Države članice trebale bi prema preporuci razlikovati „narančaste” i „crvene” zone.

Putnici će na karti moći doznati opće informacije o stupnju rizika na njihovu odredištu. Kada to kombiniraju s informacijama na internetskoj platformi "Re-open EU”, trebali bi znati kakve ih mjere mogu dočekati ako putuju u drugu regiju EU-a.

Postignuti dogovor trebao bi unijeti više jasnoće i predvidljivosti u pogledu mjera ograničavanja slobodnog kretanja zbog pandemije koronavirusa.

"Pandemija je jako utjecala na naše pravo na slobodno kretanje unutar EU-a. No to nije sve: ne samo što nam je kretanje ograničeno, nego su europski stanovnici suočeni s brojnim i raznolikim pravilima i postupcima i nejasnim informacijama o područjima visokog i niskog rizika, a nisu ni sigurni kako se trebaju ponašati kad putuju", kaže se u izjavi Europske komisije, koja je pozdravila dogovor zemalja članica.

Države članice trebale bi objavljivati informacije o svim ograničenjima slobodnog kretanja, sve dodatne elemente (na primjer, obveza ispunjavanja obrasca za lociranje putnika ili mogućnost ulaska s negativnim nalazom testa) i mjere koje se odnose na putnike koji dolaze iz visokorizičnih područja. U pravilu bi informacije trebalo objavljivati 24 sata prije stupanja novih mjera na snagu.

Članice same odlučuju koje će mjere primjenjivati, a danas usvojeni dogovor predviđa da vlade daju jasne i pravodobne informacije o restriktivnim mjerama na snazi i o tome što građani trebaju raditi.

Države članice složile su se oko uzajamnog priznavanja testova, a nastavit će surađivati s njima na boljoj koordinaciji utvrđivanja uvjeta za testiranje i uvođenje karantene.

Temelj

Opatiju Senanque osnovali su 9. srpnja 1148. godine kalendari (23. lipnja) cistercijanski redovnici iz Mazana u Ardecheu. Gospa od Senanquea četvrta je cistercitska opatija osnovana u Provansi, nakon mjesta Le Thoronet, Aiguebelle i Silvacane.

Opatija pripada snažnom monaškom redu, kojeg drži aura Svetog Bernarda.

U utemeljenju Senanquea, cisterciti broje više od 350 samostana širom Europe. Na temelju solidne organizacije razvijaju specifičan arhitektonski stil, odmah prepoznatljiv.

U Senanqueu, zajednica posjeduje usku dolinu dugu 1 kilometar i širinu 300 metara, ali mjesto savršeno odgovara uputama cistercitskog reda koje određuju kako se samostani ne mogu graditi u gradovima, selima i seoskim kućama ( poglavlje 9. Summa Cartae Caritatis).

Sveti Benedikt traži da samostan posjeduje sve potrebne stvari: vodu, mlin, vrt, pekaru i različita zanimanja kako monasi ne bi trebali izlaziti vani, što nije korisno za njihove duše.

Dolina Senanque predstavlja sav materijal potreban za izgradnju kao kamen i drvo. Izolirana je s obradivim zemljištima, pašnjacima i, posebno, rijekom: Senancole.

Klima, svježa i kišovita, tijekom XII. Stoljeća bila je drugačija nego danas: rijeka Senancole bila je dovoljna za potrebe redovnika utemeljitelja. Svjedoci te drevne snage, neki su ostaci još uvijek vidljivi na nekoliko mjesta u dolini.

Ime opatije može se povezati s ovom providonosnom rijekom: sana aqua (čista voda). Prema Summa Cartae Caritatis, svaka nova zaklada mora brojati dvanaest redovnika i jednog opata, ali čini se da to nije bio slučaj u Senanqueu. Spominje se samo šest redovnika, uključujući i prvog opata Pierrea: opat, tri redovnika i dva brata laika.

1220. godine završava gradnja opatije, nakon 60 godina rada.

Zlatno doba opatije

Zahvaljujući brojnim donacijama obitelji Agoult Simiane iz Gordesa i gospodara Venasquea, opatija brzo napreduje. Zahvalni redovnici Senanque prihvaćaju pokopati Geoffreya iz Venasquea u crkvi. Njegov pogrebni spomenik još je uvijek vidljiv u transeptu na Istoku.

Zemlje, snaga i utjecaj opatije rastu tijekom XIII. I XIV. Ovo je njegov vrhunac. Opatija posjeduje četiri mlina, sedam grana, bolnicu u Arlesu, nekoliko kuća u l'Isle sur la Sorgue, Cavaillon, Carpentras, Marseille, farmu u Maussaneu i hospiciju u Pernes les Fontaines gdje možete pronaći cestu s imenom od Senanquea Od brda Ventoux do Sisterona mogu se pasti jata opatije.

Primjer bogatstva opatije: dan prije Božića opatija sakuplja 8 kilograma papra i cimeta u gradu Buis les Baronnies i 4 kilograma začina u luci Marseille. Tada zajednica broji oko 40 braće.

Pad

Situacija opatije se pogoršava početkom XV. Stoljeća: tijekom razdora i nasilja, svojstva opatije se ne mogu očuvati, prihodi se smanjuju i zvanja smanjuju. Samo tri brata ostaju u Senanqueu 1439. godine.

Don Berenger Borgarelli, opat imenovan 1444. godine, opisuje katastrofalnu situaciju: samostan u ruševinama, uništene zgrade i najniži prihodi zbog ratova koji devastiraju to područje.

Predsljednici ratovskih vjera, 1544. godine, oružana skupina od 25 valdežana iz Cabrièresa diže se i napada Senanque. Južni dio samostana je izgorio. Mrtvačnica, fontana u klaustru i zgrada braće laika uništeni su, a arhiv izgubljen. Dvanaest redovnika bilo je obješeno. U međuvremenu se u Provansi širi kuga.

1781. godine, kada umire posljednji monah Senanque, Dom Dreux, prije opatije Thoroneta, imenovan je administratorom, ali ne živi u opatiji. U svibnju 1790. pozdravlja revolucionare koji vrše popis imovine.

24. rujna 1792. opatija se prodaje kao nacionalno vlasništvo za 28 000 franaka. Da bi zaštitio Senanque, novi vlasnik vodi brigu o uklanjanju svakog "previše religioznog" detalja u tom poremećenom razdoblju: uzme križ na vrhu crkve i 3 zvona, s degradira grb s južnog dijela.

Oživljavanje

Početkom XIX. Stoljeća predlažu se lude ideje koje se tiču sudbine Senanquea: od uništenja do prodaje kamenja do transformacije u tvornici ...

1854. godine u Senanque se doselila zajednica redovnika. 29. travnja 1857. g. De Pluvinal, privatni vlasnik opatije, prodaje zgrade zajednici koju zastupa njen opat Dom Barnouin. Ovaj započinje važna djela restauriranja. Izgrađeni su novi dijelovi: za novicijat iznad rijeke Senancole, za radionice na južnom dijelu i posljednji za prijem gostiju ispred crkve. Zahvaljujući brojnim zvanjima, zajednica se širi na 72 braće.

Tijekom tog istog razdoblja, Jean Leonard (1815-1895), zaređen za svećenika 1839. u Nîmesu, tada profesor matematike u minornom sjemeništu u Beaucaireu, ulazi u opatiju Senanque i postaje majstor novaka. Od ostalih redovnika cijenjen je po svojim književnim i znanstvenim spoznajama, intenzivnoj i blistavoj predanosti. On širi istinski obiteljski duh, učvršćen molitvama. Postaje opat opatije Fontfroide koja se doista vidi kao mjesto dobročinstva i gostoprimstva. Riječi i spisi Jeana Leonarda utječu na ličnosti poput Svete Terezije od Djeteta Isusa, Dom Chautarda i svetog Antoina Marie Claret. U tijeku je njegov postupak beatifikacije.

Međutim, 5. studenoga 1880. godine policija je deložirala redovnike zbog novog pokreta protiv vjerskih zajednica: većina redovnika seli u opatije Fontfroide ili Lérins. Troje braće dopušteno je boraviti u Senanqueu pod uvjetom da napuste naredbe.

1882. opatija se ponovno prodaje kao javno vlasništvo za 15 000 franaka.

1889. redovnici se vraćaju u opatiju bez osporavanja vlasnika. Početkom XX. Stoljeća vlasti reagiraju protiv te instalacije: zajednica je deložirana 1903. Tijekom razdoblja napuštanja, samostan je otvoren svima: kao svjedočanstvo vidimo i danas grafitis na nekoliko zidova.

Opatija se prodaje 27. lipnja 1905. rentitantu Cavaillona koji daje odgovornost poljoprivredniku. Država je 17. ožujka 1921. godine naredila klasifikaciju kao povijesni spomenik, a odnosi se na najstariji dio građevina.

U svibnju 1926. desetak redovnika seli se u Senanque. Samostan se kupuje ponovno: Gospa od Senanquea sada je prioritet opatije Lérins.

U ožujku 1969. pet posljednjih monaha Senanque ne mogu se nositi s velikim teretom opatije: preseljavaju se u svoju matičnu kuću Lérins.

Opat Lérins odluči trenutno iznajmiti zgrade vlasniku privatnika koji obeća da će ga vratiti za vrijeme emfetetičkog zakupa. Na kraju ugovora mjesto će biti vraćeno cistercitskim redovnicima. 24. listopada 1969. godine s tvrtkom Berliet potpisuje se ugovor o najmu na 30 godina koji započinje nekoliko kampanja obnove. Ovaj sporazum potiče ministar kulture André Malraux koji je odlučan u spašavanju spomenika u opasnosti.

Početkom osamdesetih monaška zajednica Lérins dovoljno je razvijena da planira proširiti se u Italiji (Pra'd'Mill) i misli se vratiti u Senanque. Najam emfiteuta nije gotov, ali, uz velikodušnost, Paul Berliet opatiju vraća braći. 26. novembra 1988. zajednica cistercitskih redovnika došla je iz Lérinsa i opet seli u Senanque.

Zajednica slijedi pravilo svetog Benedikta i živi zahvaljujući radu braće. Uzgoj lavande, maslinik, proizvodnja meda, posjeti opatiji, ugostiteljstvo i samostanski dućan omogućuju redovnicima da žive, a pogotovo održavanje i obnovu spomenika.

Nakon što se pandemija koronavirusa počela širiti Europom, mnoge zemlje tog područja uvele su stroge mjere ograničenja kako bi suzbile širenje covida-19.

Sada, mjesecima kasnije, Europa polako ponovno počinje otvarati svoje granice turistima. Europska unija je 15. lipnja priopćila kako bi zemlje unutar Schengenskog prostora (26 država koje u normalnim okolnostima nemaju graničnu kontrolu) mogle početi ukidati ograničenja kod graničnih prelazaka, piše Index.hr

Slijedi prikaz ponovnih otvaranja granica i ublažavanja mjera ograničenja za svaku zemlju Europe.

Albanija

Albanija je od 15. lipnja ponovno pokrenula komercijalni letove za Beč, Beograd i Atenu, s time da se na njih mogu ukrcati samo stanovnici Europske unije. Hotelske plaže otvorile su se 1. lipnja, a javne 10. lipnja.

Albanija je do sada ponovno otvorila restorane s mogućnošću sjedenja na otvorenom, teretane, bazene, kulturne centre i trgovine.

Andora

Da bi došli u Andoru, posjetitelji moraju proći kroz Francusku ili Španjolsku te stoga poštivati pravila i propise tih zemalja. 15. lipnja Andora je najavila da bi turisti iz Schengenskog prostora mogli ući u tu zemlju iz Francuske. Andora trenutno ne zahtijeva od svojih stanovnika da budu u karanteni nakon povratka u zemlju.

U toj su državi od 1. lipnja otvoreni restorani i hoteli.

Austrija

Austrija je 16. lipnja dozvolila stanovnicima EU, osim Velike Britanije, Švedske i Portugala, ulazak bez liječničkih potvrda ili karantene. Prije toga otvorila je 4. lipnja granice prema Njemačkoj, Lihtenštajnu, Švicarskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj i Mađarskoj.

Trenutno nije dozvoljen ulazak stranih državljana zrakoplovima iz zemalja koje nisu u Schengenu. Oni koji slijeću u međunarodnu zračnu luku u Beču po dolasku mogu proći testiranje na covid-19 ako žele zaobići obveznu dvotjednu karantenu.

Austrija je 15. svibnja ponovno otvorila restorane i muzeje, a hotele 29. svibnja.

Bjelorusija

Bjelorusija zahtijeva da bilo koji strani državljanin koji uđe u zemlju ili ima negativni test na covid-19 izdan u roku od 48 sati prije dolaska ili da provede 14 dana u karanteni.

U nacionalnoj zračnoj luci Minsk putnicima se mjeri temperatura te domaće stanovništvo mora izvijestiti službenike ako je bilo u zemlji u kojoj trenutno postoje žarišta koronavirusa.

Belgija

Belgija je 15. lipnja otvorila svoje granice za putnike u Europsku uniju i iz nje, Veliku Britaniju i ove zemlje Schengenskog prostora – Švicarsku, Lihtenštajn, Island i Norvešku. Belgija zahtijeva da putnici koji dolaze izvan Schengena ostanu u samoizolaciji 14 dana.

Od 8. lipnja otvoreni su restorani i kafići, ali konobari moraju nositi maske i rukavice. Noćni klubovi ostaju zatvoreni do kraja kolovoza.

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina ukinula je ograničenja ulaska za građane Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

U toj su zemlji otvoreni restorani, ali se moraju poštivati mjere socijalnog distanciranja. Maske treba nositi kada nije moguća provedba socijalne distance.

EU je preporučila da se 1. srpnja ukinu ograničenja putovanja za posjetitelje iz Bosne i Hercegovine.

Bugarska

Bugarsko Ministarstvo zdravstva je 15. lipnja zatražilo od većine stranih državljana boravak u karanteni nakon ulaska u zemlju. No nakon nekog vremena ukinulo je to ograničenje za nekoliko zemalja, uključujući Island, Norvešku, Švicarsku i Belgiju.

Još uvijek je zabranjen ulazak većini američkih državljana.

Bugarska je 1. lipnja otvorila restorane i kafiće, a 15. lipnja i noćne klubove. Od 23. lipnja u toj je zemlji obavezno nošenje maski u svim zatvorenim javnim prostorima.

Hrvatska

Hrvatska ne dopušta ulazak državljanima koji ne dolaze iz Europske unije do 1. srpnja. Ukinula je ograničenja putovanja za stanovnike Češke, Mađarske, Austrije, Estonije, Latvije, Litve, Poljske, Slovenije, Njemačke i Slovačke. Ulazak još uvijek nije dozvoljen stanovnicima Španjolske i Francuske.

Cipar

Cipar je 9. lipnja dozvolio dolazak putnicima iz određenih europskih zemalja, uključujući Austriju, Dansku, Njemačku, Grčku i Švicarsku. Putnici iz Izraela, Poljske i Rumunjske moraju pokazati negativan test na covid-19 koji je obavljen u roku od 72 sata od polaska.

Putnicima iz Sjedinjenih Država i Velike Britanije nije dopušten ulazak u zemlju.

Na Cipru su otvorene zračne luke, tržnice, restorani i plaže. Dodatno, Cipar je priopćio da će pokriti sve troškove za one putnike koji tijekom posjeta budu pozitivni na koronavirus.

Češka Republika

Češka je uvela sustav boja za europske zemlje. Zemlje koje se smatraju “zelenim” ili “nisko rizičnim” su među ostalima Francuska, Italija, Njemačka i Španjolska. Putnici iz tih zemalja mogu od 15. lipnja ući u Češku bez ograničenja. Putnici koji dolaze iz “narančastih” zemalja (Belgija i Velika Britanija) ili “crvenih” (kao Portugal i Švedska) moraju na granici pokazati negativni test na covid-19.

U Češkoj su od 25. svibnja otvoreni restorani, kafići, hoteli, bazeni i druga turistička odredišta.

Danska

Danska je svoje granice zatvorila 14. ožujka, ponovno ih je otvorila 15. lipnja za turiste iz Njemačke, Norveške i Islanda uz rezervaciju šest ili više noćenja.

U toj su zemlji sada otvoreni restorani i kafići, a zabavni parkovi otvoreni su od 8. lipnja.

Estonija

Estonija je 1. lipnja otvorila svoje granice putnicima iz Europske unije, Schengenske zone i Velike Britanije koji nemaju simptome zaraze koronavirusom. Iako većina njih ne mora prolaziti karantenu, oni koji dolaze iz nekoliko zemalja, uključujući Švedsku, Veliku Britaniju i Portugal, morat će provesti neko vrijeme u samoizolaciji nakon ulaska.

Estonija slijedi pravilo “2 + 2”, dopuštajući do dvije osobe zajedno u javnom prostoru, ne uključujući obitelji, i ljudi se moraju pridržavati pravila o udaljenosti od 2 metra. Zemlja je otvorila trgovačke centre i restorane.

Finska

Finska je 15. lipnja ukinula granične restrikcije na kopnenoj granici između Finske i Norveške, za letove i trajektne linije između Finske i Norveške, Danske, Islanda, Estonije, Latvije i Litve. Još uvijek postoje ograničenja između te države i ostalih zemlje zemalja Schengenskog prostora.

Ta zemlja od 1. lipnja dopušta okupljanja do 50 ljudi. Od tog su datuma opet otvoreni muzeji i kazališta. Restorani smiju raditi samo u određenim satima tijekom dana.

Francuska

Francuska je 15. lipnja ukinula ograničenja za putnike iz europske zone za koje više ne zahtijeva karantenu nakon dolaska. Posjetitelji iz Velike Britanije i oni koji dolaze iz Španjolske zrakoplovom mogu također ući u Francusku, ali nakon toga moraju biti 14 dana u samoizolaciji.

Putnici iz SAD-a i dalje ne smiju u Francusku.

Francuska je u svibnju krenula s ublažavanjem mjera ograničenja, a 2. lipnja otvorila je mnoge restorane i barove, kao i bazene, plaže i muzeja.

Njemačka

Njemačka je ograničila ulazak državljanima EU, dok još uvijek nije dozvoljen ulazak putnicima iz zemalja izvan EU, uključujući i SAD.

Ta je zemlja počela ublažavati mjere ograničenja za trgovine i restorane, ali će pravila socijalne distance ostati na snazi barem do 29. lipnja.

Grčka

Grčka ograničava ulazak državljanima EU od 15. do 30. lipnja. Putnici iz određenih europskih zemalja, uključujući Italiju, Španjolsku i Švedsku, bit će testirani po dolasku i morat će preko noći ostati u Ateni.

Od 1. srpnja bit će dopušteni međunarodni letovi u sve zračne luke. Grčke vlasti imaju pravo provesti nasumično testiranje na covid-19 na svim posjetiteljima koji dođu u zemlju.

Plaže su se ponovno otvorile, kao i Akropola u Ateni.

Mađarska

Zračna luka u Budimpešti je otvorena, ali samo za državljane Mađarske i EU. Većina putnika koji dolaze iz neposlovnih razloga moraju biti u karanteni 14 dana; osim iz nekoliko zemalja, uključujući Švicarsku, Lihtenštajn, Norvešku, Island, Austriju i Češku.

U Mađarskoj su od 15. lipnja ponovno otvoreni restorani, kafići i muzeji, a od 16. lipnja i kazališta.

Island

Island nikad nije zatvorio svoje granice putnicima iz EU, već je po dolasku zahtijevao 14-dnevnu karantenu. 15. lipnja zemlja je dozvolila putnicima iz EU da se umjesto odlaska u karantenu testiraju na covid-19, s time da moraju ostati u samoizolaciji dok ne stignu rezultati testiranja.

Iako je testiranje na početku bilo besplatno, Island će nakon 1. srpnja putnicima naplaćivati oko 109 dolara po testu.

Island je ponovo otvorio bazene i barove.

Irska

Svatko tko ulazi u Irsku dužan je biti u karanteni 14 dana. Trgovine su ponovno otvorene, ali trgovci moraju poduzeti određene mjere kako bi se spriječilo širenje virusa.

Italija

Italija je 3. lipnja ponovno otvorila svoje granice europskim građanima.

Otvoreni su restorani, većina trgovina te poznati muzeji.

Kosovo

Kosovo je 1. lipnja otvorilo nekoliko svojih kopnenih granica i trenutačno ne postoje mjere karantene pri ulasku u zemlju.

Latvija

Latvija je 15. svibnja otvorila svoje granice za putnike iz Litve i Estonije, kasnije je proširila dozvolu ulaska na ostale države EU i Švicarsku.

Svatko tko dolazi iz zemlje u kojoj ima više od 15 slučajeva na 100.000 stanovnika morat će provesti dva tjedna u karanteni.

U Latviji stolovi moraju biti razmaknuti dva metra. U zatvorenom prostoru za stolom smiju sjediti maksimalno četiri osobe, a na otvorenom osam.

Lihtenštajn

Lihtenštajn nema zatvorene granice.

Litva

Litva je 17. lipnja otvorila granice prema građanima EU i Švicarske sve dok broj zaraženih u tim zemljama ne prelazi 25 slučajeva na 100.000 stanovnika u posljednjih 14 dana.

U toj su državi ponovno otvoreni restorani i barovi, ali je potrebno poštivati pravila socijalne distance i higijene.

Luksemburg

Luksemburg ne dozvoljava ulazak građanima zemalja koje nisu članice EU najmanje do 24. lipnja.

lipnja Luksemburg je dozvolio grupama do 10 ljudi obrok u restoranima i priredbe do 20 ljudi.

Malta

srpnja Malta ponovno otvora međunarodnu zračnu luku za zemlje koje spadaju u “sigurni koridor”. Države označene kao “sigurne” uključuju Njemačku, Austriju, Cipar, Švicarsku, Island, Slovačku, Norvešku, Dansku, Mađarsku, Finsku, Irsku, Litvu, Latviju, Estoniju, Luksemburg, Češku, Italiju (osim nekih regija), Francusku (osim nekih regija), Španjolsku (osim nekih regija), Poljsku, Grčku i Hrvatsku.

Malta 15. srpnja namjerava ukinuti ograničenja na letove za sva druga odredišta.

Na Malti je dopušteno okupljanje do 75 ljudi, a barovi, restorani, hoteli i vanjski bazeni ponovo su otvoreni. Kina su i dalje zatvorena.

Moldavija

Moldavija je blokirala ulazak za većinu stranih državljana do 30. lipnja, a oni koju smiju doći moraju nakon dolaska provesti u karanteni 14 dana.

Restorani su ponovno otvoreni 15. lipnja, no bazeni i kazališta su i dalje zatvoreni.

Monako

Monako graniči s Francuskom i trenutno se može kretati između dviju zemalja.

Restorani u Monaku otvoreni su 2. lipnja, a osoblje je obavezno nositi maske. Plaže su otvorene, ali se mora poštivati mjera socijalne distance. Kockarnice su ponovno otvorene.

Crna Gora

Crna Gora kontinuirano ažurira svoj popis zemalja iz kojih je posjetiteljima dopušten ulazak. Posjetitelji iz nekoliko zemalja, uključujući Italiju i Izrael, mogu ući ako pokažu negativan test na covid-19.

Plaže u Crnoj Gori su otvorene, ali se mora paziti na mjere socijalne distance.

Nizozemska

Putnicima koji dolaze izvan EU nije dozvoljen ulazak u Nizozemsku za nebitna putovanja najmanje do 1. srpnja.

Od 1. lipnja otvoreni su restorani, kafići, kina i muzeji. Kampovi bi se trebali otvoriti 1. srpnja.

Sjeverna Makedonija

Sve zračne luke u Sjevernoj Makedoniji zatvorene su za komercijalne letove, a vlada nije najavila datum ponovnog otvaranja. Vlasti također nisu najavile kada će se u potpunosti otvoriti kopnene granice za strane državljane.

Od 15. lipnja strani državljani smiju ući u Sjevernu Makedoniju i boraviti u njoj do pet sati u svrhu prolaza kroz zemlju.

svibnja vlada je dopustila otvaranje restorana i barova sa stolovima na otvorenom .U Sjevernoj Makedoniji ljudi moraju prakticirati socijalno distanciranje i nositi zaštitnu masku u svim zatvorenim javnim prostorima.

Norveška

Norveška vlada je 15. lipnja otvorila granice prema drugim nordijskim zemljama, osim za neke regije Švedske.

Do sada je Norveška otvorila neke restorane i barove.

Poljska

lipnja Poljska je otvorila svoje granice prema Europskoj uniji, a 17. lipnja ponovno pokrenula neke međunarodne letove.

U zemlji su obavezne zaštitne maske na mnogim javnim prostorima. Otvoreni su barovi, restorani, hoteli, muzeji, kazališta i bazeni.

Portugal

Portugal dopušta ulazak građanima Europske unije i Schengenskog prostora, kao i onima iz portugalskog govornog područja, Južne Afrike, Kanade, SAD-a, Velike Britanije i Venezuele sve dok postoji uzajamni tretman za portugalske državljane.

Na Azorskim otocima posjetitelji moraju pokazati negativan test na covid-19 ne stariji od 72 sata prije dolaska ili obaviti test i biti u izolaciji dok ne stignu rezultati. Svi koji ostanu dulje od sedam dana morat će ponovno ići na testiranje.

Portugal je otvorio trgovine, kao i restorane, kafiće i plaže.

Rumunjska

Rumunjska je ukinula obveznu karantenu za posjetitelje iz nekoliko europskih zemalja, uključujući Austriju, Bugarsku, Češku, Švicarsku, Njemačku, Grčku, Island, Norvešku, Finsku i Italiju.

U toj su zemlji obavezne zaštitne maske u svim zatvorenim javnim prostorima i trgovinama. Od 1. lipnja u Rumunjskoj je ponovno dozvoljen boravak u kafićima i restoranima sa stolovima na otvorenom.

Rusija

Rusija je otkazala mnoge međunarodne letove i zatvorila svoje kopnene granice do daljnjeg.

Od 16. lipnja otvoreni su muzeji i restorana s vanjskim stolovima.

Srbija

Srbija je ukinula sva ograničenja koja se odnose na pandemiju koronavirusa za srpske i za strane državljane.

Trgovine, restorani, kafići i parkovi ponovo su otvoreni.

Slovačka

Putnici iz zemalja koje se smatraju zdravstveno sigurnima, uključujući Bugarsku, Finsku, Grčku, Hrvatsku, Island, Maltu, Njemačku i Norvešku, mogu ući u Slovačku bez karantene. Oni koji dolaze iz zemalja koje nisu na popisu sigurnih moraju provesti najmanje pet dana u samoizolaciji i testirati se na covid-19.

Otvorena je većina trgovina i ugostiteljskih objekata.

Slovenija

Putnicima iz nekoliko europskih zemalja, uključujući Francusku, Njemačku, Grčku, Irsku, Italiju, Norvešku, Slovačku i Španjolsku, dozvoljen je ulazak u Sloveniju bez ograničenja.

Obavezno je nošenje zaštitnih maski u javnim prostorima. Noćni klubovi su i dalje zatvoreni.

Španjolska

lipnja Španjolska je ukinula granična ograničenja za sve zemlje Europske unije i posjetitelji više ne trebaju biti u karanteni nakon dolaska.

Španjolska će 1. srpnja razmotriti mogućnost dopuštanja ulaska putnicima iz drugih zemalja.

U Španjolskoj su otvorene plaže i neke turističke atrakcije.

Švedska

Švedska je produžila privremenu zabranu ulaska za državljane koji nisu članovi EU barem do 30. lipnja. To se ne odnosi na putnike iz EU, Velike Britanije, Norveške, Islanda, Lihtenštajna ili Švicarske.

Otvoreni su restorani, trgovine i drugi ugostiteljski objekti.

Turska

Turska je 11. lipnja započela otvaranje nekih međunarodnih zračnih, kopnenih i morskih granica, što ne uključuje granice s Iranom ili Sirijom.

Na aerodromu u Istanbulu putnicima se mjeri temperatura.

Od 17. lipnja obavezno je nošenje maski u javnim prostorima u Istanbulu, Ankari i Bursi. Otvorene su neke tržnice i trgovine.

Ukrajina

Američkim građanima trenutno je dopušten ulazak u Ukrajinu ako dokažu da imaju zdravstveno osiguranje koje bi moglo pokriti sve potencijalne troškove povezane s covidom-19.

Većina regija u Ukrajini ponovno je otvorila hotele, restorane, kafiće i kulturne ustanove.

Ujedinjeno Kraljevstvo

Velika Britanija je 8. lipnja uvela obaveznu dvotjednu karantenu za sve koji stignu u zemlju.

Restorani i pubovi otvorit će se 4. srpnja, kao i hoteli.

Vatikan

Vatikan je najmanja država na svijetu i okružen je talijanskim gradom Rimom. Papa Franjo je 31. svibnja nastavio s nedjeljnom službom na Trgu svetog Petra.

Zemlje članice EU-a dogovorile su se danas da će postupno početi ukidati ograničenja za ulazak na svoj teritorij iz trećih zemalja koje imaju sličnu ili bolju epidemiološku situaciju u pogledu koronavirusa i od srijede će moći ući državljani 14 zemalja.

Pisanim postupkom u utorak su usvojene preporuke s popisom od 14 zemalja iz kojih će se od 1. srpnja moći ulaziti u EU-u. To su Alžir, Australija, Crna Gora, Kanada, Gruzija, Japan, Maroko, Novi Zeland, Ruanda, Srbija, Južna Koreja, Tajland, Tunis i Urugvaj. Moći će ulaziti i građani Kine, ali pod uvjetom da Peking ukine ograničenja za ulazak državljana EU-a, piše Hina.

Osobe koje imaju prebivalište u Andori, Monaku, San Marinu i Vatikanu u ovom se slučaju tretiraju kao rezidenti Europske unije. Preporuke se trebaju provoditi u svim zemljama članicama EU-a, kao i onima koje su dio šengenskog prostora, a izvan su EU-a: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.

Popis će se revidirati i dopunjavati svaka dva tjedna sukladno razvoju epidemiološke situacije. Ograničenja za putovanja mogu biti potpuno ili djelomično ukinuta ili ponovno uvedena za zemlje sa popisa sukladno promjenama epidemiološke situacije, navodi Hina.

Glavni kriterij za ulazak državljana trećih zemalja na područje Europske unije bit će broj novozaraženih na sto tisuća stanovnika u tim zemljama, a koji mora u prethodnih 14 dana biti “blizu ili ispod prosjeka EU-a” na dan 15. lipnja 2020.

Također se traži stabilan ili opadajući trend novozaraženih. U obzir će se uzimati i pouzdanost i dostupnost podataka u trećim zemljama, kao i mjere koje se te zemlje uvele za građane zemalja Europske unije.

Za one zemlje koje se nisu našle na popisu, to jest za koje ograničenja za ulazak u EU i dalje vrijede, određene kategorije će kao i dosad moći ulaziti u EU, poput državljana EU-a i članova njihovih obitelji, osoba koje imaju dugoročno prebivalište u EU-u i članovi njihovih obitelji, zatim zdravstvenih radnika, onih koji rade u pograničnim zonama, koji su zaposleni u tansportu roba itd.

Preporuke nisu pravno obvezujuće jer nadležnost u upravljanju granicama imaju isključivo zemlje članice, ali su važne zbog potrebe da zemlje članice djeluju koordinirano.
Zemlja članica EU-a ne bi trebala ukidati ograničenja za zemlje koje nisu na popisu, prije nego što se odluka o tome ne donese na koordiniran način, stoji u priopćenju Vijeća, prenosi Hina.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

What is ETIAS?

What is an ETIAS travel authorization?

How do I apply for an ETIAS travel authorization?

What countries will I need an ETIAS travel authorization to enter?

Striezelmarkt in Modern Times

Follow

Pages

Support donation