Archive for 2025

Home Archive for 2025

U srcu doline Loire, okružen najvećom ograđenom šumom u Europi, uzdiže se Dvorac Chambord (Château de Chambord), arhitektonsko čudo i monumentalni simbol francuske renesanse. Sa svojom bajkovitom pojavom, prepoznatljivim krovovima i raskošnom poviješću, Chambord nije samo dvorac, već i ostvarenje sna jednog kralja i remek-djelo koje i danas, pet stoljeća nakon izgradnje, ostavlja bez daha.

Kraljevski san i Leonardov genij

Povijest Chamborda započinje 1519. godine kada mladi kralj Franjo I., zaljubljenik u umjetnost i lov, odlučuje izgraditi veličanstvenu lovačku rezidenciju. Iako je prvotno zamišljen kao sklonište za vrijeme lova, projekt je ubrzo prerastao u jedan od najambicioznijih građevinskih pothvata renesanse.

Smatra se da je na dizajn dvorca utjecao i genijalni Leonardo da Vinci, koji je posljednje godine života proveo u Francuskoj pod kraljevim patronatom. Iako ne postoje čvrsti dokazi o njegovom izravnom autorstvu, inovativna rješenja, a posebno centralno dvostruko spiralno stubište, nose pečat njegovog genija. Ovo stubište, sastavljeno od dvije isprepletene spirale, omogućuje da se dvije osobe istovremeno penju ili silaze, a da se pritom nikada ne susretnu – arhitektonska zagonetka koja i danas fascinira posjetitelje. Gradnja je povjerena Domenicu da Cortoni te francuskim majstorima Pierreu Nepveu-Trinqueau i Jacquesu Cocqueau.

Genijalnost dvostrukog stubišta

Smješteno u samom središtu dvorca, dvostruko spiralno stubište predstavlja pravi dragulj arhitekture i inženjerstva. Njegova konstrukcija je toliko jedinstvena da je postala simbolom Chamborda. Stubište se sastoji od dvije odvojene spiralne rampe koje se isprepliću jedna oko druge, uspinjući se kroz tri kata, a da se njihovi putevi nikada ne presijecaju. Ovaj dizajn, koji podsjeća na strukturu DNK, omogućuje da se dvije osobe istovremeno penju i silaze, a da se pritom ne susretnu, već se samo kratko mogu vidjeti kroz male otvore.

Ovo inovativno rješenje nije samo tehničko čudo, već je imalo i praktičnu, ali i simboličku svrhu. Omogućavalo je kralju i njegovim dvorjanima da se kreću između katova bez gužve i miješanja s poslugom, a istovremeno je stvaralo element igre i iznenađenja. Stubište vodi sve do krovne terase, "svjetionika" na vrhu dvorca, s koje se pruža spektakularan pogled na krovove i golemo imanje. Iako je dvorac prepun stubišta – ima ih čak 84 – ovo centralno stubište svojom domišljatošću i ljepotom nadmašuje sva ostala.
Leonardo da Vinci: Univerzalni genij u Francuskoj

Leonardo da Vinci (1452.–1519.) bio je utjelovljenje renesansnog ideala svestranog čovjeka (uomo universale). Ovaj talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, znanstvenik, inženjer i kipar smatra se jednim od najvećih genija svih vremena. Njegova djela, poput "Mona Lise" i "Posljednje večere", spadaju među najutjecajnije slike u povijesti, dok su njegove bilježnice pune izuma i znanstvenih istraživanja koja su bila stoljećima ispred svog vremena.

Tijekom stoljeća, dvorac je doživio brojne promjene. U 17. stoljeću, za vladavine "Kralja Sunca" Luja XIV., Chambord je postao pozornica za raskošne zabave i kazališne predstave. U 18. stoljeću, arhitekt Jules Hardouin-Mansart dodao je strmo krovište s mansardama, dajući dvorcu njegov konačni, prepoznatljiv izgled. Tijekom Drugog svjetskog rata, dvorac je poslužio kao tajno sklonište za neprocjenjiva umjetnička djela iz francuskih muzeja, uključujući i slavnu "Mona Lisu", kako bi bila sačuvana od nacističke pljačke i bombardiranja.

Arhitektura i znamenitosti

Chambord je dvorac superlativa. Sa svojih 440 soba, više od 80 stubišta i 365 kamina (po jedan za svaki dan u godini), predstavlja najveći dvorac u dolini Loire. Njegova fasada je remek-djelo francuske renesanse, a krov izgleda poput grada za sebe, s brojnim tornjevima, dimnjacima i prozorima.

Unutar dvorca, posjetitelji mogu istražiti brojne dvorane i apartmane. Neke sobe su namještene kako bi dočarale život na dvoru, a inovativni vodič "HistoPad" (tablet) omogućuje posjetiteljima da vide kako su prostorije izgledale u punom sjaju u 16. stoljeću. U južnom krilu nalazi se stalna izložba posvećena dugoj tradiciji lova u Chambordu, s tapiserijama i lovačkim čamcem iz 19. stoljeća.

Dvorac je okružen imanjem koje se prostire na 5.440 hektara, što je površina jednaka Parizu. Park, koji je ujedno i nacionalni lovački rezervat, nudi kilometre staza za šetnju i vožnju biciklom. Vrtovi dvorca su nakon 14 godina restauracije, financirane donacijom američkog filantropa Stephena A. Schwarzmana, vraćeni u svoj izvorni izgled iz 18. stoljeća, s 600 posađenih stabala i više od 15.000 biljaka.

Turističke informacije

Kako doći do Chamborda:

Automobilom: Iz Pariza, putovanje traje otprilike dva sata autocestom A10 u smjeru Bordeauxa, izlaz br. 16 "Chambord". U blizini dvorca nalazi se veliko parkiralište koje se naplaćuje.

Vlakom i autobusom: Najbrža opcija je TGV vlak od pariške postaje Montparnasse do postaje Blois-Chambord (oko 1 sat) ili TER vlak s postaje Austerlitz (oko 1.5 sat). Od travnja do rujna, iz Bloisa vozi posebna autobusna linija ("Navette Châteaux") do dvorca, a vožnja traje oko 30 minuta. Izvan sezone, opcija je taksi.

Radno vrijeme i ulaznice:

Dvorac je otvoren svakodnevno od 9:00 do 17:00 (ili duže, ovisno o sezoni).

Cijena ulaznice za odrasle iznosi oko 16 eura (podatak za 2025.), dok je ulaz besplatan za stanovnike Europske unije mlađe od 26 godina.

Za obilazak dvorca potrebno je izdvojiti 2 do 3 sata, a za uživanje u vrtovima i parku preporučuje se planirati barem pola dana.

Aktivnosti:

Posjetitelji mogu uživati u vožnji kočijom kroz park, iznajmiti električni brod za plovidbu kanalom ili se odlučiti za piknik na prostranim travnjacima ispred dvorca. U bivšim konjušnicama, izgrađenim za vrijeme Luja XIV. koje su mogle primiti 1200 konja, danas se održavaju konjičke predstave.

Zbog svoje neizmjerne ljepote i povijesnog značaja, Dvorac Chambord je 1981. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. On ostaje trajni spomenik ljudske kreativnosti i kraljevske vizije, mjesto gdje se povijest, umjetnost i priroda spajaju u nezaboravnom doživljaju

U srcu doline Loire, poznate po svojim raskošnim dvorcima, nalazi se Cheverny – dragulj klasične francuske arhitekture koji se izdvaja po mnogočemu. Za razliku od mnogih svojih susjeda koji su danas tek muzeji, Cheverny je živući dvorac, u vlasništvu iste obitelji više od šest stoljeća, te nudi jedinstven uvid u francuski "art de vivre" (umijeće življenja). To je mjesto gdje se besprijekorno očuvana povijest spaja s popularnom kulturom i živom tradicijom lova, stvarajući nezaboravno iskustvo za posjetitelje svih uzrasta.

Povijest ispisana kroz šest stoljeća

Priča o Chevernyju neraskidivo je vezana uz obitelj Hurault, koja je stekla posjed u 14. stoljeću. Iako je na kratko vrijeme bio u vlasništvu Diane de Poitiers, slavne ljubavnice kralja Henrika II., dvorac se ubrzo vratio u ruke obitelji Hurault. Današnji izgled dvorca, savršen primjer stila Luja XIII., potječe iz prve polovice 17. stoljeća kada je izgrađen u relativno kratkom roku od 30-ak godina (1604.–1634.), što mu je dalo iznimnu arhitektonsku skladnost.

Zahvaljujući mudrosti i popularnosti tadašnjih vlasnika, dvorac je pošteđen uništenja tijekom Francuske revolucije. Obitelj de Vibraye, potomci Huraultovih, i danas živi u dvorcu, a 1922. godine Cheverny je postao jedan od prvih privatnih dvoraca u Francuskoj otvoren za javnost, dijeleći svoje blago sa svijetom.
Unutrašnjost koja oduzima dah

Cheverny se smatra najbolje i najbogatije opremljenim dvorcem u dolini Loire. Svaka soba priča svoju priču, a namještaj i dekoracije su izvanredno očuvani.

Oružarnica (Arms Room): Ovdje se ističe impresivna tapiserija iz 17. stoljeća, izrađena u manufakturi Gobelin.

Kraljeva spavaća soba: Bogato ukrašena soba namijenjena za boravak kralja, iako nijedan kralj u njoj nije prespavao.

Privatni apartmani: Na prvom katu nalaze se privatne odaje koje dočaravaju svakodnevni život plemstva, uključujući dječju sobu, sobu za vjenčanja i privatnu blagovaonicu. Posebno se ističe komoda u stilu Boulle iz doba Luja XIV.

Svijet Tintina: Tajne dvorca Moulinsart

Za mnoge posjetitelje, posebna čar Chevernyja leži u njegovoj neočekivanoj vezi s popularnom kulturom. Belgijski crtač Hergé (Georges Remi) koristio je upravo Cheverny kao inspiraciju za fiktivni dvorac Moulinsart (Marlinspike Hall), dom kapetana Haddocka u slavnom stripu "Avanture Tintina".

U sklopu imanja nalazi se stalna interaktivna izložba "Tajne Moulinsarta", koja na zabavan način oživljava svijet Tintina.

Posjetitelji mogu ući u prostorije iz stripa, poput kapetanove sobe i laboratorija profesora Suncokreta, te postati dio jedne od najpoznatijih priča na svijetu.

Lavež stotinu pasa: Čuveni čopor iz Chevernyja

Tradicija lova duboko je ukorijenjena u povijest Chevernyja, a njezin najupečatljiviji simbol je impresivan čopor od oko 120 lovačkih pasa. Ovi psi, rezultat križanja engleskog foxhounda i francuskog poitevina, smješteni su u psećim kućicama (kennels) koje datiraju iz 1850. godine.

Najveća atrakcija za posjetitelje je svakako hranjenje pasa (La Soupe des Chiens), spektakl koji se odvija svakoga dana (provjeriti točno vrijeme na dan posjeta, obično u 11:30). Prizor u kojem se deseci gladnih pasa okupljaju na krovu nastambe, nestrpljivo zavijajući dok čekaju znak trenera da se stušte na obrok, prizor je kontroliranog kaosa koji se ne zaboravlja. Posjetiteljima se savjetuje da dođu 20 do 30 minuta ranije kako bi zauzeli dobro mjesto.

Zanimljivost je da posjetitelji mogu sudjelovati u odabiru imena za štence koji se svake godine rađaju na imanju. Svake godine imena počinju određenim slovom – za razdoblje 2025./2026. to je slovo "A".

Vrtovi, konjušnica i park

Osim samog dvorca, imanje Cheverny nudi kilometre staza za šetnju kroz veličanstvene vrtove i park. Posjetitelji mogu istražiti:

Šest tematskih vrtova: Uključujući labirint, Vrt ljubavi s brončanim skulpturama Gudmara Olovsona i povrtnjak.

Vrt tulipana: U proljeće ovdje procvjeta nevjerojatnih 250.000 tulipana, stvarajući šareni tepih.

Park: Imanje se može istražiti i vožnjom električnim automobilima i brodićima (od travnja do studenog).

Oranžerija: Danas služi kao kafić gdje se posjetitelji mogu odmoriti uz piće ili lagani obrok.

Turističke informacije

Kako doći do dvorca Cheverny?

Dvorac se nalazi u srcu doline Loire, otprilike dva sata vožnje od Pariza.

Automobilom: Najlakši način je autocestom A10 (Pariz – Bordeaux), izlaz br. 17 za Blois. Od izlaza s autoceste do dvorca ima oko 20 minuta vožnje u smjeru Romorantin-Lanthenay.

Vlakom: Najbliža željeznička postaja je Blois-Chambord. Od postaje do dvorca vozi taksi, a cijena vožnje je otprilike 25 € u jednom smjeru.

Shuttle iz Pariza: Turistička agencija PARISCityVISION nudi redovite izlete iz Pariza koji uključuju posjet Chevernyju.
Radno vrijeme i ulaznice

Dvorac je otvoren svaki dan u godini, bez iznimke.

Nije potrebna prethodna rezervacija za individualne posjete.

Radno vrijeme blagajne:

Od 1. siječnja do 31. ožujka i od 1. listopada do 31. prosinca: 10:00 – 17:00 h.

Od 1. travnja do 30. rujna: 9:15 – 18:00 h (do 18:30 h u srpnju i kolovozu).

Cijene ulaznica variraju ovisno o tome želite li posjetiti samo dvorac, vrtove ili i izložbu o Tintinu. Preporučuje se provjeriti aktualne cijene na službenoj web stranici.

Arles, grad na jugu Francuske, u regiji Provansa-Alpe-Azurna obala, predstavlja jedinstveni spoj bogate antičke povijesti i umjetničke ostavštine, ponajviše zahvaljujući impresivnoj rimskoj Areni i razdoblju koje je u njemu proveo slikar Vincent van Gogh. Prozvan i "malim Rimom", ovaj grad na obalama rijeke Rhone posjetiteljima nudi putovanje kroz vrijeme, od gladijatorskih borbi do inspirativnih krajolika koji su nadahnuli neka od najvećih djela postimpresionizma.

Rimska Arena: Spomenik snage i izdržljivosti

Središnji dragulj Arlesa nedvojbeno je rimska Arena (Les Arènes d'Arles), amfiteatar izgrađen oko 90. godine poslije Krista, nedugo nakon slavnog rimskog Koloseuma koji mu je poslužio kao uzor. Ova monumentalna građevina, duga 136 metara i široka 107 metara, svjedoči o važnosti Arlesa kao rimske kolonije. S kapacitetom od preko 20.000 gledatelja, Arena je bila poprište gladijatorskih borbi i utrka dvokolica. Njena arhitektura, s dva nivoa od po 60 arkada u dorskom i korintskom stilu, i danas izaziva divljenje.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva u 5. stoljeću, amfiteatar je transformiran u utvrdu i sklonište za stanovništvo. Unutar njegovih zidina niknulo je više od 200 kuća i dvije kapele, čineći ga pravim malim gradom. Ta stambena funkcija potrajala je sve do kraja 18. stoljeća, da bi 1825. godine, na inicijativu književnika Prospera Mériméea, bio proglašen nacionalnim povijesnim spomenikom i započela je njegova restauracija.

Danas je Arena, zajedno s drugim rimskim spomenicima u Arlesu, pod zaštitom UNESCO-a. I dalje je živo središte grada, domaćin tradicionalnih provansalskih događanja, koncerata i borbi s bikovima, čime se prošlost i sadašnjost spajaju na jedinstven način.

Stopama Vincenta van Gogha

Arles je neizbrisivo povezan s likom i djelom Vincenta van Gogha. Iako je u gradu proveo nešto više od godinu dana, od veljače 1888. do svibnja 1889., to je bilo jedno od njegovih najplodnijih razdoblja. Očaran svjetlom i bojama Provanse, ovdje je stvorio više od 300 slika i crteža, uključujući remek-djela poput serije suncokreta, "Žute kuće", "Spavaće sobe u Arlesu" te portreta poštara Roulina i gospođe Ginoux.

Iako u Arlesu danas nema stalnog postava Van Goghovih originalnih slika, njegov duh živi na svakom koraku. Turisti mogu pratiti Van Goghovu pješačku stazu koja vodi do desetak lokacija gdje je slikar postavljao svoj štafelaj. Na tim su mjestima postavljene ploče s reprodukcijama njegovih djela, omogućujući posjetiteljima fascinantnu usporedbu nekadašnjeg motiva i današnjeg izgleda krajolika. Jedna od tih lokacija je i Place du Forum, gdje je naslikao "Terasu kavane noću".

U gradu djeluje i Fondacija Vincent van Gogh Arles, koja redovito ugošćuje izložbe na kojima se, uz djela suvremenih umjetnika, povremeno mogu vidjeti i posuđena Van Goghova platna.
Turističke informacije i ostale znamenitosti

Arles nudi bogatstvo sadržaja za svakog posjetitelja. Osim Arene, nezaobilazni su i drugi rimski spomenici:

Rimsko kazalište (Théâtre Antique): Izgrađeno u 1. stoljeću prije Krista, danas je pozornica za ljetne festivale i predstave.

Alyscamps: Jedna od najprestižnijih nekropola antičkog svijeta, aleja sa sarkofazima koja vodi do crkve.

Kriptoportik (Cryptoportiques): Podzemni tuneli koji su podupirali nekadašnji rimski forum.

Konstantinove terme: Ostaci rimskih kupelji.

Za dublji uvid u antičku prošlost grada preporučuje se posjet Muzeju antičkog Arlesa i Provanse (Musée Départemental de l'Arles Antique). U njemu se, uz brojne mozaike i biste, čuva i jedini poznati portret Julija Cezara te izvanredno očuvana 31 metar duga rimska teglenica, izvučena iz rijeke Rhone 2010. godine.
Kako doći do Arlesa?

Arles je dobro prometno povezan. Najbliža međunarodna zračna luka je u Marseilleu, a grad je također dostupan vlakom iz brojnih europskih gradova, što ga čini lako dostupnom destinacijom. Kretanje po samom gradu je jednostavno, a većina znamenitosti nalazi se u povijesnom središtu i može se obići pješice. Za posjet više rimskih spomenika moguće je kupiti jedinstvenu ulaznicu.

Tours, smješten u srcu doline Loire, poznat kao "Vrt Francuske", grad je bogate povijesti, izvanredne arhitekture i žive kulture. Njegova važnost seže duboko u prošlost, a priča o njemu isprepletena je s legendama, umjetnošću i duhovnošću, stvarajući jedinstvenu priču koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Povijest utkana u kamen

Povijest Toursa započinje u antičko doba kada je bio poznat kao Caesarodunum, važno galo-rimsko središte. Kroz stoljeća, grad je bio poprište ključnih povijesnih događaja i dom francuskih kraljeva prije nego što je Pariz preuzeo tu ulogu. Danas, šetnja njegovim ulicama predstavlja putovanje kroz vrijeme.

Srce starog grada čini Place Plumereau, trg okružen savršeno očuvanim srednjovjekovnim kućama s drvenim gredama (colombage). Ovaj živahni trg, ispunjen kafićima i restoranima, omiljeno je mjesto okupljanja kako lokalnog stanovništva tako i turista.

Kulturna riznica: Muzeji i znamenitosti

Tours se ponosi bogatom kulturnom ponudom koja svjedoči o njegovoj važnosti kroz epohe.

Muzej lijepih umjetnosti (Musée des Beaux-Arts): Smješten u bivšoj biskupskoj palači, ovaj muzej nudi impresivnu zbirku djela od srednjeg vijeka do danas, uključujući radove slikara poput Moneta, Delacroixa i Ingresa.

Dvorac Tours (Château de Tours): Izgrađen u 11. stoljeću, ovaj dvorac je jedna od najvažnijih povijesnih građevina u gradu. Danas ugošćuje razne izložbe, a njegove vrtove je ugodno istražiti.

Muzej obrtništva (Musée du Compagnonnage): Jedinstven u svijetu, ovaj muzej prikazuje remek-djela francuskih obrtnika kroz povijest, od klesara i stolara do kovača, nudeći uvid u tradiciju i vještinu koja se prenosila generacijama.

Bazilika sv. Martina: Posvećena najpoznatijem stanovniku Toursa, ova monumentalna bazilika čuva grob svetog Martina i važno je mjesto hodočašća.

Sveti Martin: Legenda koja živi

Priča o Toursu neodvojiva je od priče o svetom Martinu, jednom od najpoznatijih svetaca zapadnog kršćanstva. Rođen u 4. stoljeću u Panoniji (današnja Mađarska), Martin je bio rimski vojnik koji je, prema najpoznatijoj legendi, u Amiensu mačem prerezao svoj plašt kako bi polovicu dao promrzlom siromahu.

Nakon vojničke službe, povukao se u redovnički život i osnovao prvi samostan u zapadnoj Europi. Oko 370. godine, protiv svoje volje, izabran je za biskupa Toursa. Legenda kaže da se, ne želeći prihvatiti tu čast, sakrio među guske, no one su ga svojim gakanjem odale. Kao biskup, Martin je proveo gotovo 30 godina šireći kršćanstvo, a njegova djela milosrđa i tolerancije ostavila su neizbrisiv trag. Umro je nedaleko od Toursa, a pokopan je u gradu gdje je službovao.
Poveznica s Belim Manastirom: Put Svetog Martina

Veze između Toursa i Belog Manastira temelje se upravo na zajedničkoj baštini svetog Martina. Put svetog Martina (Via Sancti Martini) je europska kulturna ruta koja povezuje mjesta vezana za život ovog sveca, protežući se od njegovog rodnog mjesta Szombathely u Mađarskoj, preko mjesta odrastanja u Italiji, do Toursa gdje je bio biskup i gdje se nalazi njegov grob.

Beli Manastir, kao i mnoga druga mjesta u Europi poput Dugog Sela u Hrvatskoj, dio je ove mreže i ponosni nositelj martinske tradicije. Simbol te povezanosti je "Stopa sv. Martina", oznaka koja se postavlja u gradovima na ruti i simbolizira zajedničke vrijednosti dijeljenja, tolerancije i kulturnog jedinstva koje je sveti Martin promicao. Na taj način, Beli Manastir je duhovno i kulturno povezan s Toursom, dijeleći nasljeđe sveca koji je svojim životom premostio granice i povezao narode Europe.

Turističke informacije: Kako doći i što znati

Tours je lako dostupan iz svih dijelova Europe, a najčešće polazište za međunarodne putnike je Pariz.

Dolazak u Tours:

Vlakom: Najbrži način putovanja iz Pariza je brzi vlak (TGV). Vožnja od pariške postaje Montparnasse traje oko sat vremena. Vlakovi voze i s postaja Austerlitz (putovanje traje oko 1,5 sat) te izravno s zračne luke Charles de Gaulle (CDG) do obližnje postaje Saint-Pierre-des-Corps, odakle vozi kratka lokalna linija do centra Toursa.

Autobusom: Povoljnije opcije nude autobusne linije poput Flixbusa i BlaBlaCar Busa. Putovanje iz Pariza traje oko 5 sati, a autobusni kolodvor u Toursu nalazi se u blizini glavnog željezničkog kolodvora.

Dijeljenim prijevozom (Carpooling): U Francuskoj je iznimno popularna platforma BlaBlaCar, gdje se može pronaći prijevoz po vrlo pristupačnim cijenama.

Kretanje po gradu:

Tours ima razvijenu mrežu javnog prijevoza, uključujući autobuse koji povezuju sve dijelove grada. Stari grad i većina znamenitosti lako su dostupni pješice. Grad je također odlično polazište za istraživanje slavnih dvoraca doline Loire.

Avignon, smješten u srcu Provanse, grad je bogate povijesti i kulture, a jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola je most koji doslovno ne vodi nikamo – Pont Saint-Bénézet, poznatiji kao Avignonski most. Ovjekovječen u svjetski poznatoj dječjoj pjesmi "Sur le Pont d'Avignon", ovaj srednjovjekovni most, odnosno njegovi ostaci, danas ponosno stoje kao svjedok burne prošlosti i nezaobilazna su točka za svakog posjetitelja. Zajedno s Papinskom palačom i katedralom, uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Povijest isprepletena legendom i silom prirode

Gradnja mosta započela je 1177. i završila 1185. godine, a legenda o njegovu nastanku pripisuje zasluge mladom pastiru Bénézetu. Prema predaji, Bénézet je dobio božansku zapovijed da sagradi most preko rijeke Rhône. Ismijan od strane lokalnih moćnika, dobio je izazov da podigne ogroman kamen i baci ga u rijeku. Na zaprepaštenje svih prisutnih, uz pomoć anđela, uspio je u tome, što je protumačeno kao božji znak i poticaj za početak gradnje.

U stvarnosti, most je bio inženjersko čudo svoga doba. S izvorna 22 luka protezao se oko 920 metara preko obje obale Rhône, povezujući Avignon s Villeneuve-lès-Avignonom. Stoljećima je to bio jedini kameni most između Lyona i Sredozemnog mora, što mu je dalo iznimnu stratešku i ekonomsku važnost. Služio je kao važna hodočasnička ruta između Italije i Španjolske, ali i kao granični prijelaz prema Kraljevini Francuskoj, gdje su se naplaćivale cestarine.

Međutim, moćna Rhône nije bila blagonaklona prema mostu. Već 1226. godine, tijekom Albigenškog križarskog rata, dio mosta je uništen. Kroz stoljeća, česte i snažne poplave odnosile su lukove jedan po jedan. Nakon katastrofalne poplave 1669. godine, odustalo se od daljnjih popravaka i most je prepušten zubu vremena. Danas su od njega preostala samo četiri luka, ulazna utvrda i mala kapelica.
Što vidjeti na mostu danas?

Posjet mostu nudi jedinstveno iskustvo putovanja kroz vrijeme.

Ostaci mosta: Šetnja po sačuvanim lukovima pruža dojam hodanja iznad rijeke, a na kraju staze pogled se otvara prema suprotnoj obali do koje most više ne seže. S mosta se pružaju predivni pogledi na Papinsku palaču i park Rocher des Doms.

Kapela sv. Nikole: Na drugom stupu mosta nalazi se mala romanička kapela posvećena svetom Nikoli, zaštitniku lađara. U njoj su se nekada nalazili posmrtni ostaci svetog Bénézeta, koji su kasnije zbog opasnosti od poplava preneseni u crkvu St. Didier u Avignonu.

Multimedijalni prikaz: U sklopu posjetiteljskog centra nalazi se izložbeni prostor koji prikazuje povijest mosta. Posebno su zanimljive 3D rekonstrukcije koje, zahvaljujući modernoj tehnologiji, oživljavaju most i prikazuju ga u punoj veličini i u različitim povijesnim razdobljima.

Audio vodiči: Posjetiteljima su na raspolaganju audio vodiči na 12 jezika koji nude detaljne informacije o povijesti i legendama vezanim za most. Postoje i posebne verzije za djecu i slabovidne osobe.
Kako doći do Pont Saint-Bénézet i ostale turističke informacije

Most je lako dostupan i nalazi se na pješačkoj udaljenosti od centra Avignona, a putokazi jasno vode do njega.

Adresa: Boulevard de la Ligne, 84000 Avignon.

Dolazak vlakom: Brzi TGV vlakovi staju na kolodvoru Avignon TGV, dok regionalni vlakovi prometuju do kolodvora Avignon Centre, koji je bliži samom centru grada i mostu.

Dolazak autobusom: Nekoliko lokalnih autobusnih linija ima stajališta u blizini mosta, kao što su Aubanel, Ste Anne i Porte De L'Oulle.

Dolazak automobilom: U blizini se nalazi nekoliko parkirališta, udaljenih svega nekoliko stotina metara od mosta.

Radno vrijeme i ulaznice: Most je otvoren za posjetitelje tijekom cijele godine. Cijena ulaznice je oko 5 eura, a mogu se kupiti online, u turističkom uredu ili na samom ulazu.

Pristupačnost: Most je dostupan za posjetitelje u invalidskim kolicima uz pratnju.

U srcu Provanse, na obalama rijeke Rhone, uzdiže se Avignon, grad koji odiše poviješću i kulturom. Njegov najprepoznatljiviji simbol je monumentalna Papinska palača (Palais des Papes), veličanstvena građevina koja svjedoči o vremenu kada je Avignon bio središte zapadnog kršćanstva. Zbog svoje iznimne arhitekture i povijesnog značaja, palača je, zajedno sa starom gradskom jezgrom, 1995. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Avignonsko Papinstvo: Stotinu godina moći

Povijest palače neraskidivo je vezana uz takozvano "Avignonsko papinstvo". Godine 1309. papa Klement V., kako bi izbjegao kaos i političke sukobe u Rimu, premjestio je papinsku kuriju u Avignon, koji je tada bio feud napuljskih kraljeva. Time je započelo razdoblje u kojem je sedam papa stolovalo u ovom francuskom gradu, sve do 1377. godine.

Gradnja palače započela je 1335. godine za vrijeme pontifikata Benedikta XII. i nastavila se pod njegovim nasljednicima. U samo nekoliko desetljeća, na stjenovitoj uzvisini iznad rijeke, niknula je impresivna utvrda i rezidencija, koja se prostire na više od 11.000 četvornih metara, što je čini najvećom gotičkom palačom na svijetu. Kako bi osigurao potpunu kontrolu, papa Klement VI. je 1348. godine kupio grad Avignon od napuljske kraljice Ivane I.. Nakon povratka papinstva u Rim, palača je služila kao rezidencija papinskih legata, no tijekom Francuske revolucije je opljačkana i korištena kao vojarna i zatvor, pri čemu je uništen veći dio njezina blaga.

Arhitektonsko Remek-djelo Gotike

Papinska palača zapravo se sastoji od dva spojena dijela :

Stara palača (Palais Vieux): Izgrađena za vrijeme pape Benedikta XII. između 1334. i 1342. godine. Odlikuje se strogošću i jednostavnošću, a njezina arhitektura podsjeća na cistercitske samostane.

Nova palača (Palais Neuf): Izgrađena pod papom Klementom VI. do 1364. godine. Ovaj dio je znatno raskošniji i ekstravagantniji, s velikim kapelama, audijencijskim dvoranama i privatnim odajama ukrašenim dragocjenim freskama.

Unutrašnjost palače bila je raskošno ukrašena djelima nekih od najboljih umjetnika tog doba, uključujući Simonea Martinija i Mattea Giovanettija iz sijenske škole. Njihove freske, iako su mnoge uništene, i danas svjedoče o sjaju papinskog dvora.

Što vidjeti u Palači?

Danas je za posjetitelje otvoreno više od 25 prostorija, uključujući ceremonijalne dvorane, kapelice, klaustar i privatne papinske odaje. Iako su mnoge sobe ispražnjene tijekom stoljeća, posjetitelji uz pomoć Histopada – tableta s proširenom stvarnošću koji je uključen u cijenu ulaznice – mogu doživjeti kako su te prostorije izgledale u 14. stoljeću u punom sjaju.

Najznačajniji dijelovi palače uključuju:

Velika kapela (Grande Chapelle): Ogromna dvorana koja se danas koristi za velike umjetničke izložbe. U njoj su izlagali umjetnici poput Picassa (1970.).

Soba jelena (Chambre du Cerf): Papinska radna soba ukrašena freskama s prizorima lova.

Dvorana za konzistorij (Salle du Consistoire): Mjesto gdje su se sastajali kardinali.

Glavno dvorište (Cour d'Honneur): Svakog ljeta ovo dvorište postaje kazalište na otvorenom i središnje mjesto poznatog Avignonskog festivala, kojeg je 1947. osnovao Jean Vilar.

Osim same palače, posjetitelji mogu obići i Papinske vrtove koji su dostupni neovisno o palači.

Turističke Informacije i kako doći

Lokacija: Palača se nalazi na trgu Place du Palais, u samom srcu povijesne jezgre Avignona.

Kako doći:

Pješice: Do palače se lako dolazi pješice s bilo koje točke unutar gradskih zidina, za najviše 20 minuta.

Biciklom: Palača nosi oznaku "Accueil Vélo", što znači da su biciklisti dobrodošli i imaju na raspolaganju posebne usluge.

Javnim prijevozom: Dostupne su gradske autobusne linije koje vode do centra grada.

Radno vrijeme i ulaznice:

Palača je otvorena svaki dan tijekom cijele godine. Posljednji ulaz je sat vremena prije zatvaranja.

Preporučuje se kupnja ulaznica putem interneta kako bi se izbjegle gužve.

Cijene variraju, a postoje popusti za studente, starije od 60 godina i djecu (8-17 godina). Za djecu mlađu od 8 godina ulaz je besplatan.

Histopad tablet s audio vodičem dostupan je na 7 jezika i uključen je u cijenu ulaznice.

Važne napomene:

Osobe u invalidskim kolicima imaju ograničen pristup palači i mostu.
Unos velikih torbi i hrane nije dozvoljen.

Fotografiranje je dopušteno, ali bez upotrebe bljeskalice i stativa

Saint-Maximin-la-Sainte-Baume, gradić smješten u srcu Provanse, predstavlja jedinstveni spoj duboke povijesti, vjerske predanosti i mediteranskog šarma. Udaljen svega 40 kilometara od Aix-en-Provencea, u podnožju planine Sainte-Baume, ovaj grad nije samo slikovito provansalsko naselje, već i jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u kršćanstvu, neraskidivo vezano uz legendu o Mariji Magdaleni.

Povijest i legenda o Mariji Magdaleni

Povijest grada seže u rimsko doba, o čemu svjedoče ostaci rimske vile Lata pronađeni u središtu grada. Međutim, ključni trenutak koji je zauvijek oblikovao sudbinu Saint-Maximina dogodio se 12. prosinca 1279. godine. Tada je, prema predaji, u kripti male crkve otkriven sarkofag za koji se vjerovalo da sadrži posmrtne ostatke Marije Magdalene.

Ovo otkriće, popraćeno pričama o čudima, privuklo je pažnju Karla II. Anžuvinskog, tadašnjeg napuljskog kralja i grofa od Provanse. On je 1295. godine, uz blagoslov pape Bonifacija VIII., započeo izgradnju monumentalne gotičke bazilike posvećene svetici, koja je trebala postati dom njezinim relikvijama.

Prema legendi, Marija Magdalena je, zajedno sa svojim bratom Lazarom i svetim Maksiminom, čudom doplovila iz Svete Zemlje do obala Camarguea. Nakon što je obratila stanovnike Marseillea, povukla se u pokornički život u špilju (na provansalskom baume) u planinama koje danas nose njezino ime – Sainte-Baume. Sahranjena je u tada malenom mjestu koje će kasnije po njezinom suputniku dobiti ime Saint-Maximin.

Bazilika Svete Marije Magdalene: Gotički div Provanse

Izgradnja bazilike trajala je stoljećima, prekidana epidemijom kuge 1348. godine, i nikada nije u potpunosti dovršena; i danas joj nedostaju zapadno pročelje, portal i zvonici. Unatoč tome, ona predstavlja najvažniji primjer gotičke arhitekture u Provansi.

Glavne znamenitosti unutar bazilike:

Kripta: Srce bazilike i glavno mjesto hodočašća, gdje se čuvaju najvažniji artefakti. Posjetitelji se mogu spustiti u ovu podzemnu prostoriju posvećenu 1316. godine.

Relikvijar s lubanjom Marije Magdalene: Najcjenjenija relikvija, izložena u staklenom sarkofagu. Znanstveno testiranje vlasi kose pronađene uz relikviju potvrdilo je da pripada ženi mogućeg židovskog podrijetla, ali nije moglo potvrditi njezin identitet.

Sarkofazi svetaca: U kripti se nalaze i četiri mramorna sarkofaga za koje se vjeruje da pripadaju svecima koji su pratili Mariju Magdalenu: sv. Maksiminu, sv. Marceli, sv. Suzani i sv. Sidoniju. Ovi sarkofazi, ukrašeni ranokršćanskim reljefima, datiraju iz 4. stoljeća.

Orgulje: Bazilika se ponosi veličanstvenim orguljama koje doprinose duhovnom ozračju prostora.

Turističke informacije

Saint-Maximin-la-Sainte-Baume i njegova okolica nude bogat sadržaj za posjetitelje, od duhovnih do prirodnih atrakcija.

Kako doći:

Automobilom: Grad je lako dostupan putem autoceste A8 koja povezuje Aix-en-Provence i Nicu.

Javnim prijevozom: Najbliže veće prometno čvorište je Aix-en-Provence, udaljen oko 40 km. Iz Aix-en-Provencea i Marseillea redovito voze regionalni autobusi (Zou!) prema Saint-Maximin-la-Sainte-Baume. Putovanje autobusom iz Aix-en-Provencea traje otprilike 45-60 minuta.

Što posjetiti:

Bazilika Svete Marije Magdalene: Obavezna postaja za svakog posjetitelja. Ulaz je besplatan, a atmosfera unutar ove masivne građevine je neponovljiva.

Kraljevski samostan: Uz baziliku se nalazi i samostan, koji danas funkcionira kao hotel i kulturni centar, nudeći uvid u život dominikanskog reda koji je stoljećima čuvao relikvije.

Špilja svete Marije Magdalene (Grotte de la Sainte-Baume): Za one željne potpunog iskustva, preporučuje se posjet špilji u kojoj je svetica navodno provela posljednje godine života. Špilja se nalazi u planinskom masivu Sainte-Baume, otprilike 20 km od grada. Do nje se dolazi pješačkom stazom kroz šumu, a uspon traje oko 45 minuta.

Grad se odlikuje vrućom mediteranskom klimom, s najvišim temperaturama u srpnju. S populacijom od preko 16,000 stanovnika, Saint-Maximin je živahan grad koji uspješno spaja svoju bogatu baštinu s modernim životom, nudeći posjetiteljima autentično iskustvo Provanse.

U srcu Provanse, nedaleko od gradova Nîmes, Uzès i Avignon, uzdiže se monumentalni svjedok rimske genijalnosti i moći – Pont du Gard. Ovaj veličanstveni akvedukt-most, koji se elegantno pruža preko rijeke Gardon, nije samo najviši rimski akvedukt na svijetu, već i najbolje očuvani, privlačeći stotine tisuća posjetitelja svake godine. Kao UNESCO-va svjetska baština od 1985. godine, Pont du Gard predstavlja remek-djelo ljudske kreativnosti i jedinstveno svjedočanstvo o rimskoj civilizaciji.

Povijest: Od slavne gradnje do opstanka kroz stoljeća

Izgrađen oko 50. godine poslije Krista, za vrijeme vladavine cara Klaudija ili Nerona, Pont du Gard bio je ključni dio gotovo 50 kilometara dugog akvedukta koji je vodom opskrbljivao rimsku koloniju Nemausus, današnji Nîmes. U 1. stoljeću, Nîmes je doživio nagli rast, a populacija je narasla na oko 30.000 stanovnika, što je zahtijevalo ogromne količine pitke vode. Slijedeći primjer Rima, gradski oci odlučili su se na gradnju akvedukta koji je gradu donio prestiž: fontane, terme, tekuću vodu u bogatim domovima te čišće ulice.

Ovaj inženjerski podvig dopremao je između 30.000 i 40.000 kubičnih metara vode dnevno, koristeći samo silu gravitacije, s izvora u blizini Uzèsa do Nîmesa. Prosječni nagib akvedukta iznosio je svega 25 centimetara po kilometru, što je bio iznimno precizan izračun za to doba.

Nakon pada Rimskog Carstva, akvedukt je služio svojoj svrsi sve do 6. stoljeća. Iako su neki njegovi kameni blokovi tijekom vremena opljačkani i korišteni za druge gradnje, Pont du Gard je ostao većinski netaknut zahvaljujući svojoj novoj ulozi – postao je mostarina. U 13. stoljeću, francuski kralj dodijelio je pravo naplate cestarine gospodarima Uzèsa, koji su zauzvrat bili dužni održavati most.

Međutim, most je pretrpio ozbiljna oštećenja 1620-ih godina tijekom ratova između francuskih rojalista i hugenota. Vojvoda Henri de Rohan, vođa hugenota, dao je odrezati dio drugog reda lukova kako bi preko mosta mogao prevesti svoju artiljeriju, što je ozbiljno oslabilo strukturu.

Tijekom 18. stoljeća provedene su obnove, a između 1743. i 1747. godine, uz donji red lukova izgrađen je i novi, cestovni most (Pont Pitot) kako bi se promet preusmjerio i sačuvao antički spomenik.

Arhitektonsko i inženjersko čudo

Pont du Gard je pravo čudo graditeljstva, visok gotovo 49 metara i dugačak 275 metara na najvišoj razini. Sastoji se od tri reda lukova:

Donja razina: 6 lukova

Srednja razina: 11 lukova

Gornja razina: 35 lukova, kroz koje je nekada tekao kanal s vodom

Kameni blokovi, od kojih su neki teški i do šest tona, vađeni su iz obližnjeg kamenoloma Estel i transportirani rijekom i kopnom. Gradnja s naslaganim lukovima predstavljala je standardizirani pristup koji je omogućio brzu i efikasnu konstrukciju.

Što vidjeti i doživjeti?

Pont du Gard danas nije samo spomenik, već kulturni kompleks koji se prostire na 165 hektara i nudi bogat sadržaj za posjetitelje svih uzrasta. Ulaznica omogućuje pristup nizu sadržaja:

Muzej: Moderan i interaktivan muzej na lijevoj obali rijeke detaljno prikazuje povijest gradnje akvedukta. Kroz multimedijalne prikaze, makete, zvučne efekte i rekonstrukcije u prirodnoj veličini, posjetitelji mogu zaroniti u rimsko doba i razumjeti genijalnost graditelja.

Kino: Odmah do muzeja nalazi se kino dvorana u kojoj se neprekidno prikazuje 15-minutni dokumentarni film "Most kroz vrijeme" (A bridge across time), koji na slikovit način sažima povijest akvedukta.

Ludo prostor: Posebno osmišljen edukativni i zabavni prostor za djecu od 5 do 12 godina, gdje kroz igru mogu učiti o rimskoj civilizaciji, arheologiji i vodi.

Mémoires de Garrigue: Staza na otvorenom duga 1.4 km koja posjetitelje vodi kroz mediteranski krajolik i priča priču o suživotu čovjeka i prirode na ovom području kroz 2000 godina.

Vođene ture: Poseban doživljaj je vođena tura koja omogućuje šetnju samim vrhom akvedukta, kroz kanal kojim je nekada tekla voda. S vrha se pruža nezaboravan pogled na rijeku i okolicu.

Ljeti, obale rijeke Gardon pretvaraju se u plaže, idealne za osvježenje, plivanje ili vožnju kajakom kroz kanjon. Tijekom srpnja i kolovoza, u večernjim satima most oživljava uz spektakularan light show, pretvarajući se u divovsko platno za projekcije.
Turističke informacije

Kako doći: Pont du Gard se nalazi na adresi 400 Route du Pont du Gard, 30210 Vers-Pont-du-Gard. Najlakše je doći automobilom ili organiziranim izletom iz obližnjih gradova poput Avignona i Nîmesa.

Radno vrijeme i ulaznice: Most je otvoren za posjetitelje svaki dan u godini. Cijena ulaznice može varirati, a obično uključuje parking i pristup svim kulturnim sadržajima (muzej, kino, Ludo).

Savjeti za posjet: Kako biste izbjegli velike gužve, preporučuje se posjet radnim danom, po mogućnosti ujutro, kada su i ljetne temperature podnošljivije. Za potpuni doživljaj potrebno je izdvojiti barem pola dana.

U srcu Provanse, okružena šumama i daleko od vreve modernog svijeta, stoji opatija Thoronet (Abbaye du Thoronet), kameni dragulj cistercitske arhitekture koji svjedoči o stoljećima monaškog života, molitve i rada. Ova bivša opatija, danas obnovljena kao muzej, predstavlja jedan od najčišćih primjera romaničkog stila i pruža posjetiteljima jedinstven uvid u duhovnost i jednostavnost koja je oblikovala živote njenih stanovnika.

Povijest: Od uspona do zaborava i ponovnog rođenja

Priča o opatiji Thoronet započinje u 12. stoljeću. Skupina cistercitskih redovnika iz opatije Mazan prvotno je osnovala samostan 1136. godine na području Tourtoura. Zbog nepovoljnih uvjeta, oko 1157. godine preselili su se na sadašnju, izoliranu lokaciju, gdje su pronašli sve što im je bilo potrebno za gradnju i život: kamen, drvo i vodu.

Glavna gradnja odvijala se između 1160. i 1190. godine, a čitav kompleks dovršen je oko 1250. godine. Opatija Thoronet, zajedno s opatijama Sénanque i Silvacane, čini trio poznat kao "tri provansalske sestre", najznačajnije cistercitske opatije u regiji. Arhitektura je u potpunosti podređena filozofiji svetog Bernarda iz Clairvauxa, koja nalaže strogost, jednostavnost i odricanje od suvišnih ukrasa kako bi se potaknula meditacija i duhovnost.

Nakon stoljeća prosperiteta, opatija je postupno propadala. U 18. stoljeću, suočena s financijskim poteškoćama, proglašena je bankrotom i sekularizirana 1785. godine. Nakon Francuske revolucije, prodana je kao nacionalno dobro i pretrpjela je značajna oštećenja.

Prekretnica se dogodila 1840. godine, kada je opatija, zahvaljujući intervenciji pisca Prospera Mériméea, proglašena jednim od prvih povijesnih spomenika u Francuskoj. Država ju je postupno otkupljivala, a opsežni radovi na obnovi započeli su 1873. i traju do danas, vraćajući ovom mjestu njegovu izvornu ljepotu.
Arhitektura i Duhovnost Uklesana u Kamenu.

Glavni "eksponat" opatije Thoronet je sama građevina. Ovdje nema slika, kipova ni raskošnih vitraja. Ljepota proizlazi iz savršenstva proporcija, obrade kamena i igre svjetlosti.

Crkva: Izgrađena u romaničkom stilu, crkva je vrhunac jednostavnosti. Njezina unutrašnjost je ogoljena kako bi se izbjeglo ometanje redovnika u molitvi. Svjetlost, koja prodire kroz jednostavne prozorske otvore, simbolizira Krista i stvara atmosferu mira i kontemplacije.

Klaustar: Srce samostana iz 12. stoljeća, klaustar povezuje sve važne prostorije. Njegove jednostavne romaničke arkade otvaraju se prema malom vrtu, stvarajući zaštićen prostor za šetnju i meditaciju.

Umivaonik (Lavabo): Smješten unutar klaustra, ovaj impresivni kameni umivaonik služio je redovnicima za obredno pranje ruku i pročišćenje prije obroka ili molitve.

Kapitularna dvorana i spavaonica: Prostorije u kojima se odvijao svakodnevni život zajednice, od sastanaka do odmora, također slijede načela funkcionalnosti i jednostavnosti.

Cijeli kompleks izgrađen je od precizno klesanog kamena, spojenog bez upotrebe morta, što svjedoči o izvanrednoj vještini srednjovjekovnih graditelja. Ta čista i moćna arhitektura bila je izvor inspiracije mnogim modernim arhitektima, uključujući i slavnog Le Corbusiera, koji je posjetio opatiju 1953. godine.

Zanimljivosti i događanja

Opatija nije samo tihi spomenik prošlosti. Tijekom godine oživljava kroz različita kulturna događanja, poput koncerata klasične glazbe i gregorijanskih napjeva, koji u potpunosti koriste izvanrednu akustiku crkve. Također se organiziraju vođene ture koje posjetiteljima približavaju svakodnevni život redovnika.

Turističke informacije: Kako posjetiti opatiju Thoronet

Lokacija: Abbaye du Thoronet, 83340 Le Thoronet, Francuska.

Kako doći:

Automobilom: Ovo je najjednostavniji način. Opatija se nalazi oko sat vremena vožnje od Cannesa putem autoceste A8. Dostupan je parking za automobile, kao i odvojeni prostor za autobuse i kampere.

Javnim prijevozom: Dolazak autobusom je moguć, ali zahtijeva presjedanja. Najbliže željezničke stanice su Les Arcs-Draguignan i Carnoules (25-30 km udaljene). Od tamo je potrebno uzeti regionalni autobus (mreža Var Zou!) do sela Le Thoronet, a zatim taksi ili pješačiti do opatije. Preporučuje se provjera sezonskih voznih redova.

Radno vrijeme:

1. travnja – 30. rujna: 10:00 – 18:30.

1. listopada – 31. ožujka: 10:00 – 13:00 i 14:00 – 17:00.

Zatvoreno: 1. siječnja, 1. svibnja, 1. i 11. studenog te 25. prosinca.

Na Badnjak (24.12.) i Staru godinu (31.12.) zatvara se u 16:00.

Ulaznice i usluge:

Prihvaćaju se e-ulaznice.

Besplatan ulaz: Za mlađe od 18 godina, osobe od 18 do 25 godina (državljani EU), svake prve nedjelje u mjesecu od studenog do ožujka, te za sve posjetitelje tijekom Dana europske baštine.

Audiovodiči: Dostupni uz nadoplatu od 3 eura.

Pristupačnost: Opatija je djelomično dostupna osobama smanjene pokretljivosti (prizemlje i klaustar). Za pristup gornjim katovima potrebne su stube.

Ostalo: Kućni ljubimci nisu dopušteni (osim pasa vodiča). Na lokaciji se nalazi kiosk s brzom hranom (od sredine travnja do sredine listopada) i prostor za piknik.

U srcu Provanse, na stjenovitom uzvišenju koje ponosno nadgleda ravnicu Arlesa, stoji opatija Montmajour (Abbaye de Montmajour), izvanredan arhitektonski kompleks koji svjedoči o više od tisuću godina burne povijesti, umjetnosti i duhovnosti. Osnovana u 10. stoljeću, ova benediktinska opatija nudi putovanje kroz vrijeme, od ranokršćanskih pustinjaka do djela suvremenih umjetnika, a njezina monumentalnost i danas privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Tisućljetna povijest na svetom tlu

Povijest opatije Montmajour započinje 948. godine na mjestu poznatom kao Mons Majoris, koje je još od antičkih vremena služilo kao nekropola. Plemenita žena iz Arlesa, Teucinde, dirnuta pobožnošću pustinjaka koji su se ondje molili za duše mrtvih, kupila im je zemlju i time udarila temelje za osnivanje benediktinskog samostana.

Prvi monasi, slijedeći pravila svetog Benedikta, započeli su s gradnjom iskopavanjem u stijeni, stvarajući polušpiljsku kapelu poznatu kao Pustinjakova kapela sv. Petra (Ermitage Saint-Pierre). Ova građevina iz 11. stoljeća jedinstven je primjer trogloditske (špiljske) arhitekture u Provansi i sačuvana je u cijelosti.

Vrhunac moći opatija doživljava u 12. i 13. stoljeću kada je dobila djelić Istinskog križa, relikviju koja ju je pretvorila u jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta u regiji. Zbog velikog broja hodočasnika proglašen je i "Oprost iz Montmajoura" za sve koji posjete opatiju 3. svibnja i ostave donaciju. U tom razdoblju izgrađen je veličanstveni romanički kompleks, a opatija je postala i posljednje počivalište grofova Provanse. Kako bi se obranila od vanjskih napada, u 14. stoljeću izgrađena je i 26 metara visoka obrambena kula Pons de l'Orme.

Opatiju je u 19. stoljeću "ponovno otkrio" slikar Vincent van Gogh, koji je bio fasciniran njome i njezinom okolicom te je izradio brojne crteže između 1888. i 1889. godine.

Arhitektonski biseri i umjetnički eksponati

Kompleks opatije svjedoči o osam stoljeća arhitektonskog razvoja i sastoji se od nekoliko izvanrednih cjelina :

Pustinjakova kapela sv. Petra: Polušpiljska kapela iz 11. stoljeća uklesana u stijenu, jedinstvena u Provansi.

Opatijska crkva i kripta: Ispod glavne crkve nalazi se impresivna donja crkva, odnosno kripta, čiji je dizajn s rotondom i deambulatorijem jedinstven u regiji.

Klaustar: Izgrađen između 12. i 18. stoljeća, poznat je po skulpturama fantastičnih srednjovjekovnih životinja i drugim detaljima.

Kapela Svetog Križa: Odvojena kapela iz 12. stoljeća, izgrađena izvan zidina kako bi služila velikom broju hodočasnika.

Nekropola: Oko opatije se nalazi groblje s grobnicama uklesanim izravno u stijenu.

Samostan Saint-Maur: Dodatak iz 18. stoljeća koji se ističe bogatom ornamentikom i klasičnom arhitekturom.

Danas je Montmajour i živo središte umjetnosti. Svake godine ugošćuje izložbe poznatih fotografa i umjetnika, često u sklopu prestižnog festivala fotografije Rencontres de la Photographie iz Arlesa. U koru opatijske crkve postavljeno je i stalno djelo "Uzašašće" umjetnika Alaina Kirilija, kao posveta Van Goghovom radu.

Kako doći do opatije Montmajour

Opatija se nalazi na adresi Route De Fontvieille, 13200 Arles, otprilike 5,5 kilometara sjeverno od grada Arlesa.

Iz Arlesa:

Autobusom: Linija 702 (ZOU! Proximité) vozi od stajališta "Gorodiche" do opatije za otprilike 8 minuta. Cijena karte je oko 3 €.
Taksijem: Vožnja traje desetak minuta, a cijena se kreće između 14 € i 17 €.

Pješice: Za ljubitelje šetnje, put od Arlesa traje oko sat vremena.

Iz Avignona:

Vlakom i autobusom: Najbrža opcija je vlak od Avignona do Arlesa, a zatim presjedanje na lokalni autobus (linija 702). Putovanje traje oko sat i pol.

Autobusom: Izravna autobusna linija 707 vozi od Avignona do opatije za otprilike sat i pol, a cijena karte je oko 3 €.

Automobilom: Vožnja automobilom traje oko 40 minuta.

Turističke informacije

Radno vrijeme: Tijekom ljetne sezone (od 1. lipnja do 30. rujna), opatija je otvorena svaki dan od 10:00 do 18:30 sati. Preporučuje se provjeriti radno vrijeme izvan sezone.

Ulaznice: Cijena ulaznice za odrasle iznosi 7,50 €. Ulaz je besplatan za mlađe od 26 godina (iz zemalja EU). Preporučuje se kupnja ulaznica putem interneta unaprijed.

Obilasci: Dostupni su vođeni obilasci tijekom cijele godine, kao i posebni obiteljski obilasci na engleskom jeziku. Posjetitelji također mogu preuzeti besplatnu aplikaciju ili dokument za samostalni obilazak s web stranice opatije.

Pogled: S vrha opatije pruža se spektakularan panoramski pogled na ravnicu Crau, močvarno područje koje je danas dom konjima i bikovima te poljima riže, kao i na planinski masiv Alpilles.

Na kamenitom izdanku planinskog masiva Alpilles, s kojeg puca nevjerojatan pogled na Provansu sve do Arlesa i Aix-en-Provencea, smjestila se jedna od najimpresivnijih francuskih utvrda – Château des Baux-de-Provence. Poput kamenog broda koji plovi kroz burnu povijest, ovaj dvorac svjedoči o moći i padu slavne obitelji des Baux, koja je stoljećima vladala ovim krajem i ostavila neizbrisiv trag u nasljeđu Provanse. Danas je to nezaobilazna turistička destinacija koja posjetitelje vraća u doba vitezova, opsada i dvorskih intriga.

Burna povijest ispisana u kamenu

Prvi zapisi o utvrdi, tada poznatoj kao Balcium Castrum, sežu u 10. stoljeće, a vezani su uz gospodara imena Pons Mlađi. Smješten na strateški iznimno važnoj uzvisini, dvorac je pružao prirodnu obranu i kontrolu nad okolnim područjem.

Obitelj des Baux, koja je dvorcu dala ime, tvrdila je da potječe od jednog od tri sveta kralja, Baltazara, kojeg su na provansalskom dijalektu zvali Bautezar. Upravo zbog te legende, njihov obiteljski grb krasi srebrna zvijezda sa šesnaest krakova, simbol zvijezde koja je mudrace vodila do Betlehema, uz moto "Nasumice, Baltazar" (A l’asard Bautezar).

Tijekom srednjeg vijeka, obitelj des Baux postala je jedna od najmoćnijih u Provansi. Njihov utjecaj i ambicije doveli su do tri sukoba poznata kao "Baux ratovi" (Baussenque Wars) između 1144. i 1162. godine, kada su osporili vlast katalonske dinastije nad Provansom. S vremenom, gospodar Bauxa postao je poznat i kao "bič Provanse" zbog svog prkosa prema francuskom dvoru i papinskoj moći.

Posljednja princeza iz loze Baux, Alix, umrla je 1426. godine, nakon čega dvorac mijenja vlasnike. Konačni udarac doživio je 1631. godine kada su, nakon pobune, njegovi bedemi i visoki zidovi uništeni barutom po kraljevoj naredbi. Zanimljivo je da je 1821. godine u okolici dvorca otkrivena crvena stijena koju je kemičar nazvao "boksit", a iz koje se dobiva aluminij.
Što vidjeti unutar zidina?

Danas se kompleks dvorca prostire na više od 5 hektara i nudi jedinstven uvid u srednjovjekovnu arhitekturu i način života. Posjetitelji mogu istražiti:

Ruševine dvorca: Ostatci nekadašnje utvrde, uključujući donžon (glavnu kulu) i bedeme.

Kule Tour Paravelle i Tour Sarrasine: Najočuvanije kule unutar kompleksa koje su služile za obranu.

Opsadne sprave: Prava atrakcija su replike srednjovjekovnih opsadnih sprava u prirodnoj veličini. Postavljeni su trebušet (visok 16 metara), brikola i kujar, a tijekom sezone održavaju se demonstracije njihovog korištenja.

Kapele: Unutar zidina nalaze se kapela dvorca i kapela sv. Blaža iz 12. stoljeća, u kojoj se prikazuje audiovizualna izložba i nalazi mali muzej posvećen maslinama.

Bivša bolnica Quiqueran: Još jedan svjedok bogate povijesti kompleksa.

S vrha utvrde pruža se panoramski pogled koji oduzima dah i jasno pokazuje zašto je ovo mjesto bilo toliko strateški važno.

Aktivnosti i događanja

Posjet dvorcu nije samo razgledavanje ruševina. Tijekom cijele godine, a posebno od travnja do rujna, organiziraju se brojna događanja koja oživljavaju srednji vijek :

Viteški turniri i borbe: Prikazi borbi, mačevanja i jahanja.

Demonstracije zanata: Posjetitelji mogu vidjeti kako se kuju novčići, isprobati gađanje lukom i strijelom te samostrelom.

Escape Game: Za one željne avanture, tu je istraživačka igra "Alix, posljednja princeza Les Bauxa", u kojoj timovi rješavaju zagonetke vezane uz tajne oporuke princeze Alix.

Carrières de Lumières: U podnožju dvorca nalazi se "Rudnik svjetlosti", impresivni napušteni kamenolom pretvoren u prostor za multimedijske izložbe. Stotine projektora projiciraju djela poznatih umjetnika poput Van Gogha, Dalija i Gaudija na zidove visoke 14 metara, stvarajući nezaboravno iskustvo. Moguće je kupiti zajedničku ulaznicu za dvorac i Carrières de Lumières.

Turističke informacije

Kako doći do dvorca?
Château des Baux nalazi se 15 km sjeveroistočno od Arlesa i 30 km južno od Avignona.

Automobilom: Autoceste A7 (izlaz Avignon), A9 (izlaz Nîmes) ili A54 (izlaz Baux-de-Provence). Parking u selu se plaća po satu.

Vlakom: Najbliže TGV stanice su u Arlesu, Aix-en-Provenceu i Avignonu.

Avionom: Najbliže zračne luke su u Nîmesu, Marseilleu i Avignonu.

Radno vrijeme i ulaznice

Dvorac je otvoren za posjetitelje tijekom cijele godine, 365 dana, no radno vrijeme se mijenja ovisno o sezoni :

Siječanj, veljača, studeni, prosinac: 10:00 – 17:00

Ožujak, listopad: 09:30 – 18:30

Travanj, svibanj, lipanj, rujan: 09:00 – 19:00

Srpanj, kolovoz: 09:00 – 19:30

Posljednji ulaz je sat vremena prije zatvaranja. Ulaz je besplatan za djecu mlađu od 7 godina. Uz ulaznicu je dostupan i besplatan audio vodič na 10 jezika.

Praktični savjeti

Unutar kompleksa postoje prostori za piknik.
Kućni ljubimci su dozvoljeni, ali moraju biti na uzici.
U samom selu Les Baux-de-Provence nema bankomata.
Preporučeno vrijeme za obilazak samog dvorca je oko sat i pol do dva sata.

Pretplati se na: Komentari ( Atom )

Follow

Pages