Kada kročite na Andrássy út, elegantnu budimpeštansku aveniju koja neodoljivo podsjeća na pariški Champs-Élysées, nemoguće je promašiti zgradu na broju 22. Nije najveća, niti najviša, ali iz nje zrači neobična carska aura. To je Magyar Állami Operaház (Mađarska državna opera), zdanje koje nije nastalo samo iz ljubavi prema glazbi, već iz čistog mađarskog prkosa prema Beču.
Ovo nije samo kazalište; to je vremenska kapsula u kojoj još uvijek odjekuju koraci carice Sisi i dirigentski štapić Gustava Mahlera.
Otvaranje je bilo sve samo ne mirno. Umjesto elitnog bala, dogodio se skandal. Mnoštvo znatiželjnih građana, željnih da vide unutrašnjost "svoje" opere, probilo je kordone i policiju, te doslovno upalo u predvorje dok je car Franjo Josip pokušavao ući. Kaos je bio toliki da je car navodno izjavio kako se u Budimpeštu više neće vraćati na premijere.
Auditorij: Ima oblik potkove i savršenu akustiku (treću najbolju u Europi, nakon Scale i pariške Opere Garnier).
Luster: Iznad gledališta visi kolosalni brončani luster težak više od 3 tone. Nekada se spuštao ručnim vitlom (za što je trebalo 20 snažnih radnika), a danas je taj proces automatiziran, no luster je i dalje originalan.
Carica Sisi: Bijeg u Budimpeštu
Carica Elizabeta (Sisi) obožavala je Mađarsku operu više od bečke. Imala je svoju privatnu ložu (Kraljevska loža, koja se nalazi u sredini, te proscenijsku ložu lijevo do pozornice). Priča se da je Sisi voljela proscenijsku ložu jer joj je omogućavala da gleda predstavu, ali da bude skrivena od pogleda publike ako to poželi. Imala je i vlastiti, tajni ulaz s Dalszínház ulice (tzv. Kraljevske stube), kako bi izbjegla susret s protokolom i plemstvom koje ju je gušilo.
Duhovi, Skandali i Mračne Tajne Magyar Állami Operaház
Iza blještave fasade na Andrássyjevoj aveniji, Opera je oduvijek bila pozornica za drame koje su nadmašivale one u libretima.
1. Legenda o Sivoj mački (Fantom Opere na mađarski način)
Dok Pariz ima svog Fantoma, Budimpešta ima – mačku. Legenda kaže da je u prošlosti jedna od primadona, usamljena i ekscentrična, u kazalište kriomice donosila svoju sivu mačku koja joj je bila jedino društvo. Mačka je tragično stradala negdje u labirintima podruma (neki kažu da ju je zgnječila kulisa), a pjevačica je od tuge izgubila glas.
Osoblje i noćni čuvari i danas tvrde da ponekad vide sivu sjenu kako promiče iza teških zastora ili čuju tiho mijaukanje u praznom auditoriju. Smatra se lošim znakom ako "vidite mačku" prije premijere.
Najintrigantniji detalj su "Kraljevske stube" (danas ulaz iz ulice Dalszínház). Te stube nisu vodile samo do njezine lože, već su bile dizajnirane tako da ona može ući i izaći iz zgrade bez susreta s ijednim članom dvora ili publike. Šuškalo se da je to koristila kako bi se, navodno, diskretno sastajala s grofom Gyulom Andrássyjem, čovjekom po kojem avenija nosi ime i za kojeg se govorkalo da je njezina istinska ljubav. Iako povjesničari dvoje o fizičkoj aferi, njihova emocionalna povezanost bila je javna tajna Budimpešte.
Ovo nije samo kazalište; to je vremenska kapsula u kojoj još uvijek odjekuju koraci carice Sisi i dirigentski štapić Gustava Mahlera.
Povijest: "Može biti ljepša, ali ne i veća"
Priča o Operi počinje 1873. godine. Budimpešta se ujedinila i željela je opernu kuću dostojnu nove metropole. Car Franjo Josip I. pristao je financirati izgradnju, ali uz jedan, pomalo ljubomoran uvjet: zgrada ne smije biti veća od Bečke državne opere.
Mađari su pristali, ali su dodali "fusnotu": Nećemo je napraviti većom, ali ćemo je napraviti ljepšom. I u tome su uspjeli. Arhitekt Miklós Ybl, vodeća figura mađarske arhitekture 19. stoljeća, dizajnirao je neorenesansnu palaču koja je otvorena 27. rujna 1884. godine.
Priča o Operi počinje 1873. godine. Budimpešta se ujedinila i željela je opernu kuću dostojnu nove metropole. Car Franjo Josip I. pristao je financirati izgradnju, ali uz jedan, pomalo ljubomoran uvjet: zgrada ne smije biti veća od Bečke državne opere.
Mađari su pristali, ali su dodali "fusnotu": Nećemo je napraviti većom, ali ćemo je napraviti ljepšom. I u tome su uspjeli. Arhitekt Miklós Ybl, vodeća figura mađarske arhitekture 19. stoljeća, dizajnirao je neorenesansnu palaču koja je otvorena 27. rujna 1884. godine.
Otvaranje je bilo sve samo ne mirno. Umjesto elitnog bala, dogodio se skandal. Mnoštvo znatiželjnih građana, željnih da vide unutrašnjost "svoje" opere, probilo je kordone i policiju, te doslovno upalo u predvorje dok je car Franjo Josip pokušavao ući. Kaos je bio toliki da je car navodno izjavio kako se u Budimpeštu više neće vraćati na premijere.
Arhitektura i interijer: 7 kilograma zlata
Kada prođete kroz teška hrastova vrata, ulazite u svijet čistog luksuza. Unutrašnjost je optočena s navodno više od 7 kilograma 24-karatnog zlata (listići) koji prekrivaju ornamenate i štukature.
Arhitektura i interijer: 7 kilograma zlata
Kada prođete kroz teška hrastova vrata, ulazite u svijet čistog luksuza. Unutrašnjost je optočena s navodno više od 7 kilograma 24-karatnog zlata (listići) koji prekrivaju ornamenate i štukature.
Auditorij: Ima oblik potkove i savršenu akustiku (treću najbolju u Europi, nakon Scale i pariške Opere Garnier).
Luster: Iznad gledališta visi kolosalni brončani luster težak više od 3 tone. Nekada se spuštao ručnim vitlom (za što je trebalo 20 snažnih radnika), a danas je taj proces automatiziran, no luster je i dalje originalan.
Freske: Strop gledališta krasi remek-djelo Károlyja Lotza pod nazivom Apoteoza glazbe, koje prikazuje 12 grčkih bogova na Olimpu. Zanimljivo je da, iako zgrada koristi tone mramora, mnogi stupovi su zapravo napravljeni od umjetnog mramora (scagliola tehnika) – ne zbog štednje, već zbog akustičkih svojstava koje pravi kamen nema.
Freske: Strop gledališta krasi remek-djelo Károlyja Lotza pod nazivom Apoteoza glazbe, koje prikazuje 12 grčkih bogova na Olimpu. Zanimljivo je da, iako zgrada koristi tone mramora, mnogi stupovi su zapravo napravljeni od umjetnog mramora (scagliola tehnika) – ne zbog štednje, već zbog akustičkih svojstava koje pravi kamen nema.
Poznati stanari i intrige: Sisi i Mahler
Opera je bila dom najvećim imenima, ali dva se posebno ističu svojom aurom i dramom.
Poznati stanari i intrige: Sisi i Mahler
Opera je bila dom najvećim imenima, ali dva se posebno ističu svojom aurom i dramom.
Carica Sisi: Bijeg u Budimpeštu
Carica Elizabeta (Sisi) obožavala je Mađarsku operu više od bečke. Imala je svoju privatnu ložu (Kraljevska loža, koja se nalazi u sredini, te proscenijsku ložu lijevo do pozornice). Priča se da je Sisi voljela proscenijsku ložu jer joj je omogućavala da gleda predstavu, ali da bude skrivena od pogleda publike ako to poželi. Imala je i vlastiti, tajni ulaz s Dalszínház ulice (tzv. Kraljevske stube), kako bi izbjegla susret s protokolom i plemstvom koje ju je gušilo.
Gustav Mahler: "Željezni direktor"
Slavni skladatelj Gustav Mahler bio je direktor Opere od 1888. do 1891. godine. Iako je podigao umjetničku razinu do neslućenih visina (inzistirao je da se opere izvode na mađarskom, a ne njemačkom, što je bio politički potez), njegov mandat bio je ispunjen intrigama. Sukobljavao se s orkestrom zbog svog diktatorskog stila, a na kraju je "otjeran" spletkama novog intendanta grofa Géze Zichyja. Mahler je na kraju sam isprovocirao svoj otkaz kako bi uzeo ogromnu otpremninu (25.000 forinti) i otišao u Hamburg.
Gustav Mahler: "Željezni direktor"
Slavni skladatelj Gustav Mahler bio je direktor Opere od 1888. do 1891. godine. Iako je podigao umjetničku razinu do neslućenih visina (inzistirao je da se opere izvode na mađarskom, a ne njemačkom, što je bio politički potez), njegov mandat bio je ispunjen intrigama. Sukobljavao se s orkestrom zbog svog diktatorskog stila, a na kraju je "otjeran" spletkama novog intendanta grofa Géze Zichyja. Mahler je na kraju sam isprovocirao svoj otkaz kako bi uzeo ogromnu otpremninu (25.000 forinti) i otišao u Hamburg.
Iza blještave fasade na Andrássyjevoj aveniji, Opera je oduvijek bila pozornica za drame koje su nadmašivale one u libretima.
1. Legenda o Sivoj mački (Fantom Opere na mađarski način)
Dok Pariz ima svog Fantoma, Budimpešta ima – mačku. Legenda kaže da je u prošlosti jedna od primadona, usamljena i ekscentrična, u kazalište kriomice donosila svoju sivu mačku koja joj je bila jedino društvo. Mačka je tragično stradala negdje u labirintima podruma (neki kažu da ju je zgnječila kulisa), a pjevačica je od tuge izgubila glas.
Osoblje i noćni čuvari i danas tvrde da ponekad vide sivu sjenu kako promiče iza teških zastora ili čuju tiho mijaukanje u praznom auditoriju. Smatra se lošim znakom ako "vidite mačku" prije premijere.
2. Skandal "Nemoralnog Mozarta" i bijeg Otta Klemperera
Slavni dirigent Otto Klemperer došao je u Budimpeštu 1947. kako bi obnovio Operu nakon rata. No, njegov temperament i komunistička cenzura bili su eksplozivna kombinacija.
Skandal je kulminirao 1950. godine kada su komunističke vlasti napale njegovu izvedbu Mozartovog Don Giovannija, proglasivši je "feudalnom i nemoralnom" te neprikladnom za socijalistički narod. Klemperer, bijesan zbog miješanja politike u umjetnost, napustio je probu, spakirao kofere i zauvijek pobjegao iz Mađarske, ostavivši orkestar u šoku. Postoji čak i arhivska snimka pod nazivom "Skandal: Klemperer napušta pult", koja svjedoči o jednoj od njegovih legendarnih svađa usred izvedbe.
2. Skandal "Nemoralnog Mozarta" i bijeg Otta Klemperera
Slavni dirigent Otto Klemperer došao je u Budimpeštu 1947. kako bi obnovio Operu nakon rata. No, njegov temperament i komunistička cenzura bili su eksplozivna kombinacija.
Skandal je kulminirao 1950. godine kada su komunističke vlasti napale njegovu izvedbu Mozartovog Don Giovannija, proglasivši je "feudalnom i nemoralnom" te neprikladnom za socijalistički narod. Klemperer, bijesan zbog miješanja politike u umjetnost, napustio je probu, spakirao kofere i zauvijek pobjegao iz Mađarske, ostavivši orkestar u šoku. Postoji čak i arhivska snimka pod nazivom "Skandal: Klemperer napušta pult", koja svjedoči o jednoj od njegovih legendarnih svađa usred izvedbe.
3. Sisine tajne stube i "afera" Andrássy
Carica Sisi nije samo voljela operu; ona je koristila zgradu kao svoj sigurni prostor. Njezina loža (proscenijska loža s lijeve strane) bila je strateški odabrana: ona je mogla vidjeti sve, a nju nitko – osim ako bi se nagnula.
3. Sisine tajne stube i "afera" Andrássy
Carica Sisi nije samo voljela operu; ona je koristila zgradu kao svoj sigurni prostor. Njezina loža (proscenijska loža s lijeve strane) bila je strateški odabrana: ona je mogla vidjeti sve, a nju nitko – osim ako bi se nagnula.
Najintrigantniji detalj su "Kraljevske stube" (danas ulaz iz ulice Dalszínház). Te stube nisu vodile samo do njezine lože, već su bile dizajnirane tako da ona može ući i izaći iz zgrade bez susreta s ijednim članom dvora ili publike. Šuškalo se da je to koristila kako bi se, navodno, diskretno sastajala s grofom Gyulom Andrássyjem, čovjekom po kojem avenija nosi ime i za kojeg se govorkalo da je njezina istinska ljubav. Iako povjesničari dvoje o fizičkoj aferi, njihova emocionalna povezanost bila je javna tajna Budimpešte.
4. Čudo iz Drugog svjetskog rata
Zgrada je preživjela opsadu Budimpešte 1945. uz nevjerojatnu sreću. Jedna granata probila je krov i pala točno u gledalište, tik do neprocjenjive Lotzove freske na stropu – ali nije eksplodirala. Druga granata uletjela je ravno u kraljevsku ložu, ali je prouzročila samo manju štetu. Mnogi su to smatrali božanskom intervencijom koja je sačuvala "hram nacije".
4. Čudo iz Drugog svjetskog rata
Zgrada je preživjela opsadu Budimpešte 1945. uz nevjerojatnu sreću. Jedna granata probila je krov i pala točno u gledalište, tik do neprocjenjive Lotzove freske na stropu – ali nije eksplodirala. Druga granata uletjela je ravno u kraljevsku ložu, ali je prouzročila samo manju štetu. Mnogi su to smatrali božanskom intervencijom koja je sačuvala "hram nacije".
5. Stolpersteine: Tragični podsjetnik na ulazu
Ako pažljivo pogledate pločnik ispred glavnog ulaza, vidjet ćete male mjedene pločice ugrađene u beton – to su Stolpersteine (kamenovi spoticanja). Postavljeni su 2024. godine u sjećanje na članove Opere (poput pjevačice Róze Kohlberg i dirigenta Emila Lichtenberga) koji su odvedeni izravno iz kazališta i ubijeni u Holokaustu. To je mračan, ali važan podsjetnik da ljepota zgrade skriva i duboku tugu.
5. Stolpersteine: Tragični podsjetnik na ulazu
Ako pažljivo pogledate pločnik ispred glavnog ulaza, vidjet ćete male mjedene pločice ugrađene u beton – to su Stolpersteine (kamenovi spoticanja). Postavljeni su 2024. godine u sjećanje na članove Opere (poput pjevačice Róze Kohlberg i dirigenta Emila Lichtenberga) koji su odvedeni izravno iz kazališta i ubijeni u Holokaustu. To je mračan, ali važan podsjetnik da ljepota zgrade skriva i duboku tugu.
6. Arhitektonska prevara
Možda najveća "laž" Opere je njezin mramor. Iako izgleda kao da je cijela unutrašnjost isklesana od najskupljeg kamena, većina stupova u foajeu zapravo je napravljena od scagliole – smjese gipsa, ljepila i pigmenta koja imitira mramor. Arhitekt Miklós Ybl to nije učinio (samo) zbog štednje, već zato što pravi mramor hladno odbija zvuk, dok ova smjesa stvara topliju akustiku. Dakle, ono što vidite kao kamen, zapravo služi kao ogroman rezonantni instrument.
6. Arhitektonska prevara
Možda najveća "laž" Opere je njezin mramor. Iako izgleda kao da je cijela unutrašnjost isklesana od najskupljeg kamena, većina stupova u foajeu zapravo je napravljena od scagliole – smjese gipsa, ljepila i pigmenta koja imitira mramor. Arhitekt Miklós Ybl to nije učinio (samo) zbog štednje, već zato što pravi mramor hladno odbija zvuk, dok ova smjesa stvara topliju akustiku. Dakle, ono što vidite kao kamen, zapravo služi kao ogroman rezonantni instrument.
7. Prokletstvo "Lohengrina"
Među glazbenicima se šapće da Wagnerove opere u Budimpešti nose posebnu težinu. Osim Klempererovog skandala, zabilježeno je više slučajeva padanja kulisa i neobjašnjivih tehničkih kvarova upravo tijekom izvođenja Wagnerovih djela, što je dovelo do praznovjerja da duhovi starih mađarskih nacionalista (koji su preferirali talijanske i mađarske opere) sabotiraju "njemačku dominaciju" na pozornici.
Turističke informacije (Stanje za kraj 2025.)
Doći do Opere je iskustvo samo po sebi.
Kako doći?
Najbolji način je korištenje Millennium Undergrounda (Metro linija M1). To je najstariji metro u kontinentalnoj Europi (izgrađen 1896.). Izađite na stanici "Opera". Stanica je točno ispred ulaza.
Adresa: Andrássy út 22, 1061 Budimpešta.
Obilasci (Guided Tours)
Opera nudi vođene ture svaki dan, što je idealno jer su večernje karte često rasprodane mjesecima unaprijed.
Vrijeme tura: Obično u 13:30, 15:00 i 16:30 sati na engleskom jeziku.
Cijena (cca. 2025.): Očekujte cijenu od oko 10.500 HUF (cca 26 €) za strance, dok su ture na mađarskom jeftinije (oko 5.800 HUF). Postoje i opcije "mini-koncerta" na kraju ture (dva pjevača izvedu ariju na glavnom stepeništu ili u foajeu), što toplo preporučujem.
Kupovina karata: Karte za ture mogu se kupiti online na službenoj stranici (opera.hu) ili u blagajni muzeja s lijeve strane zgrade.
Dress Code
Za turistički obilazak nema strogih pravila (smart casual je u redu). Ako idete na večernju predstavu, Mađari to i dalje shvaćaju ozbiljno – odijelo i elegantna haljina su standard, posebno u parteru i ložama.
Savjet za kraj: Ako ne stignete na turu, prošećite ulicom Hajós utca iza Opere. Tamo se nalazi kip "Sfinge" i ulaz za umjetnike, mjesto gdje se osjeća ona prava, radna atmosfera teatra, daleko od bljeskalica turista.
7. Prokletstvo "Lohengrina"
Među glazbenicima se šapće da Wagnerove opere u Budimpešti nose posebnu težinu. Osim Klempererovog skandala, zabilježeno je više slučajeva padanja kulisa i neobjašnjivih tehničkih kvarova upravo tijekom izvođenja Wagnerovih djela, što je dovelo do praznovjerja da duhovi starih mađarskih nacionalista (koji su preferirali talijanske i mađarske opere) sabotiraju "njemačku dominaciju" na pozornici.
Eksponati i što ne smijete propustiti
Tijekom turističkog obilaska, koji je odvojen od večernjih predstava, možete vidjeti prostore inače zatvorene za javnost:
Crveni salon (Vörös Szalon): Salon presvučen crvenim baršunom i svilom, namijenjen kraljevskoj obitelji. Ovdje se nalazi i portret Franje Josipa, iako je on rijetko dolazio.
Salon Bertalana Székelyja: Predivna drvena dvorana koja služi za manje prijeme, poznata po svom ogromnom kaminu i mirisu starog drva.
Memorijalna soba: Često se izlažu predmeti poput dirigentskih palica Ferenca Erkela (skladatelja mađarske himne i prvog direktora) ili kostimi iz slavnih izvedbi.
Opera Café: Čak i ako ne idete na turu, možete popiti kavu u elegantnom kafiću koji je ponovno otvoren nakon renovacije 2022. godine.
Eksponati i što ne smijete propustiti
Tijekom turističkog obilaska, koji je odvojen od večernjih predstava, možete vidjeti prostore inače zatvorene za javnost:
Crveni salon (Vörös Szalon): Salon presvučen crvenim baršunom i svilom, namijenjen kraljevskoj obitelji. Ovdje se nalazi i portret Franje Josipa, iako je on rijetko dolazio.
Salon Bertalana Székelyja: Predivna drvena dvorana koja služi za manje prijeme, poznata po svom ogromnom kaminu i mirisu starog drva.
Memorijalna soba: Često se izlažu predmeti poput dirigentskih palica Ferenca Erkela (skladatelja mađarske himne i prvog direktora) ili kostimi iz slavnih izvedbi.
Opera Café: Čak i ako ne idete na turu, možete popiti kavu u elegantnom kafiću koji je ponovno otvoren nakon renovacije 2022. godine.
Turističke informacije (Stanje za kraj 2025.)
Doći do Opere je iskustvo samo po sebi.
Kako doći?
Najbolji način je korištenje Millennium Undergrounda (Metro linija M1). To je najstariji metro u kontinentalnoj Europi (izgrađen 1896.). Izađite na stanici "Opera". Stanica je točno ispred ulaza.
Adresa: Andrássy út 22, 1061 Budimpešta.
Obilasci (Guided Tours)
Opera nudi vođene ture svaki dan, što je idealno jer su večernje karte često rasprodane mjesecima unaprijed.
Vrijeme tura: Obično u 13:30, 15:00 i 16:30 sati na engleskom jeziku.
Cijena (cca. 2025.): Očekujte cijenu od oko 10.500 HUF (cca 26 €) za strance, dok su ture na mađarskom jeftinije (oko 5.800 HUF). Postoje i opcije "mini-koncerta" na kraju ture (dva pjevača izvedu ariju na glavnom stepeništu ili u foajeu), što toplo preporučujem.
Kupovina karata: Karte za ture mogu se kupiti online na službenoj stranici (opera.hu) ili u blagajni muzeja s lijeve strane zgrade.
Dress Code
Za turistički obilazak nema strogih pravila (smart casual je u redu). Ako idete na večernju predstavu, Mađari to i dalje shvaćaju ozbiljno – odijelo i elegantna haljina su standard, posebno u parteru i ložama.
Savjet za kraj: Ako ne stignete na turu, prošećite ulicom Hajós utca iza Opere. Tamo se nalazi kip "Sfinge" i ulaz za umjetnike, mjesto gdje se osjeća ona prava, radna atmosfera teatra, daleko od bljeskalica turista.
