Dnevnik sa putovanja

Portal o putovanjima, zanimljivostima,tehnologiji i životnom stilu.


Home Archive for 2025
Kada u studenom prvi snijeg zabijeli krovove Hofburga, a zrakom se počne širiti onaj specifični miris pečenih badema, karameliziranog šećera i kuhanog vina, Beč prestaje biti samo glavni grad Austrije. On postaje teatar. Advent u Beču nije samo turistička atrakcija; to je stanje uma, povratak u doba kada je ovaj grad bio centar svijeta, a vrijeme je teklo sporije, mjereno otkucajima satova na tornju katedrale sv. Stjepana.


Iz perspektive putnika koji dolazi s juga, Beč u prosincu nudi rijetku kombinaciju: carsku raskoš koja se ne srami svoje povijesti i modernu, živu metropolu koja zna kako proslaviti zimu.

Adventska čarolija 2025.: Gdje ići i što kušati?

Iako većina turista hrli pred Gradsku vijećnicu (Rathausplatz), pravi poznavatelji znaju da se duša bečkog Adventa krije u nijansama.

Rathausplatz (Christkindlmarkt): Ovo je srce spektakla. Golemo drvce, klizalište Eistraum (Ledeni san) koje vijuga kroz park i poznato "Drvo srdaca" (Herzerlbaum). Ovdje se dolazi zbog fotografije, ali gužve su goleme.​

Spittelberg: Ako tražite autentičnost, otiđite u kvart Spittelberg. Uske uličice s bidermajer kućama skrivaju štandove s umjetninama, ručnim radom i najboljim domaćim punčem. Ovdje nema plastičnih igračaka, samo prava bečka atmosfera.


Schönbrunn: Ispred ljetne rezidencije Habsburgovaca sajam je elegantniji, tiši, s naglaskom na tradiciju. Savršeno mjesto za kupnju staklenih ukrasa.

Karlsplatz: "Art Advent" gdje su svi proizvodi certificirano organski i rukotvorine su visoke kvalitete. Tu su i atrakcije za djecu u slami, što daje rustikalni štih usred grada.


Cijene i okusi (2025.): Budite spremni – Beč nije jeftin. Šalica kuhanog vina (Glühwein) ili punča stoji između 5,00 i 6,00 €, no na to morate dodati 4,00 do 5,00 € kaucije za keramičku šalicu (tzv. Pfand), koju dobijete natrag ako vratite šalicu. Mnogi ih zadrže kao suvenir. Kobasice (Käsekrainer – sa sirom) su oko 10,90 €, a pečeni kesteni oko 5,00 €.
​
Povijest, Mistika i Carske Intrige

Beč je grad duhova, u najboljem smislu te riječi. Dok šetate Ringom, pratite stope dinastije koja je vladala 640 godina – Habsburgovaca.
​
Sisi: Ljepota, depresija i mit

Ne možete izbjeći lik carice Elizabete (Sisi). No, zaboravite slatke filmove s Romy Schneider. Prava Sisi bila je tragična figura, opsjednuta ljepotom i vitkošću (navodno je bolovala od anoreksije), koja je prezirala dvorski protokol. Njezin suprug, car Franjo Josip, obožavao ju je, ali ona je bježala iz Beča kad god je mogla. Ubijena je u Ženevi turpijom, a njezina smrt označila je početak kraja Monarhije. Posjetite Sisi Muzej u Hofburgu za pravu priču, mi vam ju donosimo.
​
Mračne tajne i slobodni zidari

Beč ima i svoju mističnu stranu. Ispod crkve Kapuzinerkirche nalazi se Kaisergruft (Carska kripta). Tamo, u metalnim sarkofazima, leže ostaci 150 Habsburgovaca. Atmosfera je makabrična, ali veličanstvena. Posebno je jeziv kontrast između jednostavnog lijesa Josipa II. i raskošnog sarkofaga njegovih roditelja, Marije Terezije i Franje I. Stjepana.​

Zanimljivost koju malo tko zna: Beč je bio centar slobodnih zidara (masona). Mozart i Haydn bili su članovi loža. Mozartova "Čarobna frula" prepuna je masonske simbolike. Iako je Marija Terezija bila sumnjičava prema njima, njezin suprug Franjo bio je mason, što je stvaralo neviđene intrige na dvoru.
​
Poznati stanari i kavane

Bečka kavana (Kaffeehaus) je institucija pod zaštitom UNESCO-a. To nije mjesto gdje se kava pije s nogu. To je "javni dnevni boravak". U Café Centralu (Herrengasse 14) sjedili su Sigmund Freud, Lav Trocki pa čak i mladi Hitler i Staljin (u isto vrijeme, 1913. godine!). Legenda kaže da su konobari u Centralu znali više državnih tajni od ministara. Naručite Melange (slično cappuccinu) i Sachertorte te upijajte povijest.


Ako tražite autentičnost, a ne samo turističku konfekciju, bečka blagdanska gastronomija ima svoja stroga pravila. Evo vodiča kroz prave okuse i mjesta gdje ih Bečani jedu, uz cijene koje te očekuju u sezoni 2025.

1. Kralj slatkiša: Kaiserschmarrn (Carski drobljenac)

Iako ga ima na svakom štandu, kvaliteta drastično varira. Pravi Kaiserschmarrn mora biti karameliziran, pahuljast i poslužen s kompotom od šljiva (Zwetschkenröster).

Najbolji omjer cijene i iskustva ("Insider Tip"):

Slastičarnica Demel (Kohlmarkt 14): Nemojte čekati u redu za stol. Demel ima "Show window" (prozor prema ulici) gdje kuhari uživo pripremaju Kaiserschmarrn u golemim tavama.

Cijena: Porcija za van košta oko 8,00 – 9,50 €. To je jeftinije nego unutra, a dobivate vrhunsku dvorsku kvalitetu u kutiji koju možete jesti šećući prema Hofburgu.​

Na sajmovima: Očekujte cijene od 10,00 do 12,00 €. Najbolji je na sajmu ispred dvorca Schönbrunn jer tamo drže do carske tradicije.
​
2. Slani klasici: Od kobasica do "Gröstla"

Zaboravite hot-dog. Bečka ulična hrana je institucija.

Käsekrainer (Kobasica sa sirom):

Ovo je svetinja. Debela kobasica punjena sirom koji curi dok je režu. Jede se s Hamerlom (okrajkom kruha) i senfom.

Gdje: Bitzinger Würstelstand kod Albertine (odmah pored Opere). To je najpoznatiji štand u gradu gdje ljudi u večernjim toaletama jedu kobasice nakon opere uz čašu šampanjca.
Cijena: Kobasica je oko 6,00 – 7,00 €, a pivo/šampanjac dodatno.​

Bauerngröstl:

Nama već teška kategorija. Prženi krumpir, luk, slanina/meso i jaje na oko, sve pečeno u golemoj tavi.
Cijena: Na sajmovima (Rathausplatz ili Karlsplatz) porcija je oko 12,00 – 15,00 €.​

Juha u kruhu (Gulaschsuppe im Brotlaib):

Gusta gulaš juha servirana u izdubljenom okruglom kruhu koji služi kao zdjelica.
Cijena: Oko 9,00 – 12,00 €.

3. Autentični zalogaji koje turisti često propuste

Bauernkrapfen (Seljačka krafna):
Veliko tijesto prženo u dubokom ulju, ali nije zatvorena krafna. Sredina je tanka i hrskava, rubovi debeli.
Verzije: Slatka (s pekmezom od marelice) ili slana (sa Sauerkrautom - kiselim kupusom).
Gdje: Sajam na Karlsplatzu (tamo su štandovi certificirano organski/bio).​
Cijena: Oko 5,00 – 7,00 €.

Schaumbecher:

Kornet punjen pjenom (bjelanjak/šećer) preliven čokoladom. Izgleda kao sladoled, ali se ne topi.
Cijena: 4,00 – 5,00 €.​

Leberkäse Semmel:

Za brzi i jeftini obrok, uđi u bilo koju Billa ili Spar trgovinu na odjel delikatesa i traži "Leberkäse Semmel". To je topla mesna štruca u pecivu.
Cijena: Oko 3,00 – 4,00 €.

4. Večera u pravom "Beislu" (Gostionici)

Ako se želite maknuti s hladnoće i sjesti negdje gdje nema bijelih stolnjaka, tražite Beisl. To su tradicionalne bečke gostionice s drvenim oplatama.
Gasthaus Pöschl (Weihburggasse 17): U samom centru, ali zadržao dušu. Njihov Wiener Schnitzel je legendaran.
Cijene: Bečki odrezak (teletina) oko 27,00 €, Gulaš oko 16,00 €, Tafelspitz (kuhana govedina) oko 22,00 €. Rezervacija obavezna!​

Glacis Beisl (Museumsquartier): Skriven u zidinama muzejske četvrti, spoj modernog i starog. Imaju odlične tjedne menije za ručak (oko 15,00 €).​

Reinthalers Beisl: Poznat kao pristupačnija opcija u prvom okrugu.
​
Praktični savjet za piće:

Kuhano vino (Glühwein) je standard, ali probajte Jägertee (čaj s rumom/rakijom – jako je!) ili Orangenpunsch. Na štandovima se plaća kaucija za šalicu (cca 5,00 €). Ako se šalica sviđa, samo se  odšetate s njom kući – to se smatra kupnjom suvenira. Ako ne, vratite je i dobijete novac natrag.

Kako doći: Logistika za putnika iz Baranje,postoje dvije glavne opcije.

Opcija 1: Preko Mađarske (Često brža i jeftinija)
S obzirom na tvoju lokaciju, put preko Mohača i Budimpešte (autocesta M1 prema Beču) može biti vrlo isplativ, pogotovo ako su gužve na slovenskoj granici.

Ruta: Beli Manastir -> Udvar/Mohač -> Budimpešta -> Győr -> Beč.

Trošak: Mađarska vinjeta (10 dana) je oko 16 € (cca 6400 HUF). Austrijska vinjeta je potrebna čim prijeđete granicu kod Hegyeshaloma.​

Opcija 2: Klasična ruta (Preko Zagreba/Slovenije)

Ruta: Beli Manastir -> Osijek -> Zagreb -> Macelj -> Maribor -> Graz -> Beč.

Troškovi vinjeta (2025.):

Slovenija: 7-dnevna vinjeta stoji 16 € (za osobna vozila, razred 2A).​

Austrija: 1-dnevna vinjeta (nova opcija, samo digitalna) stoji 8,60 € (prema nekim izvorima za 2025. raste na 9,30 €), dok je 10-dnevna oko 11,50 - 12,40 €.
​
Zlatni savjet za parking:
P+R (Park and Ride)

Nipošto ne ulazite automobilom u centar (Innere Stadt). Parking je preskup, a gužve su nesnosne.

Koristite P+R garaže. Najbolje opcije za dolazak s juga/istoka:

P+R Erdberg (na A4/A23): Direktno na liniji metroa U3. Za 10 minuta ste na Stephansplatzu.

Cijena: Dnevna karta je iznimno povoljna, oko 4,10 € za cijeli dan (neki izvori navode i niže cijene oko 3,60 € uz posebne uvjete, ali računajte na 4,10 €).​

P+R Hütteldorf (na A1): Ako dolazite sa zapadne strane, povezan s linijom U4.
​
Turističke informacije i savjeti

Odjeća: Beč puše. Vjetar s Dunava zna biti nemilosrdan. Obucite se slojevito ("na luk"), kapa i rukavice su obavezne.

Gotovina (Bargeld): Iako je 2025., na mnogim adventskim štandovima i dalje preferiraju gotovinu ("Cash is King" u Austriji).

Voda: Bečka voda iz slavine dolazi direktno iz Alpa i jedna je od najkvalitetnijih na svijetu. Slobodno je pijte.

Jezik: Većina Bečana odlično govori engleski, ali "Grüß Gott" (Pozdrav) otvara sva vrata ljubaznosti.

Beč u vrijeme Adventa je kičast, bučan i skup – ali je istovremeno veličanstven i neodoljiv. To je grad koji pleše valcer s poviješću, a vi ste pozvani na ples.
Powered by GetYourGuide
Crkva Svete Elizabete, poznata kao Plava crkva (Modrý kostolík), predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera mađarskog secesijskog stila u Srednjoj Europi. Smještena u istočnom dijelu Starog grada Bratislave na adresi Bezručova 2, ova katolička crkva zavodi posjetitelje svojom nevjerojatnom plavom bojom koja podsjeća na bajku. Građevina je posvećena Svetoj Elizabeti Ugarskoj, srednjovjekovnoj princezi koja je, prema predaji, rođena u Bratislavi i koja je postala pozната po svojoj dobrotvoriteljskoj djelatnosti prema siromasima.


Arhitektonsko remek-djelo Ödöna Lechnera

Crkva je izgrađena između 1907. i 1913. godine prema planovima čuvenog mađarskog arhitekta Ödöna Lechnera, koji se smatra ocem mađarskog Art Nouveaua. Lechner je dizajnirao ne samo crkvu, već i susjedni gimnazij na ulici Grösslingová 18 te župni stan, sve u istom mađarskom secesijskom stilu. Crkva je posvećena 11. listopada 1913. godine i prvotno je služila kao školska kapela gimnazije. Građevina je nastala u povodu obilježavanja 700. obljetnice rođenja Svete Elizabete.​

Jednonavljna crkva ovalne tlocrtne osnove podiže se s cilindričnim tornjem koji dominira okolinom. Eksterijer je u potpunosti obložen svijetloplavim majolika pločicama, tradicionalnim slovačkim keramičkim materijalima proizvedenim u gradu Modra. Čak i krov je pokriven plavim keramičkim pločicama, što crkvi daje jedinstveni izgled vidljiv iz svih kutova grada. Zanimljivo je da crkva nije izvorno bila baš tako plava - prvotno je bila oslikana u pastelnim bojama sličnim susjednoj gimnaziji, no kasnije je promijenjena u intenzivnu plavu boju koja ju je učinila prepoznatljivom.​
Legenda o Svetoj Elizabeti i mozaik čuda


Iznad glavnog ulaza nalazi se prekrasan okrugli mozaik talijanskog porijekla koji prikazuje Svetu Elizabetu dok dijeli milostinju siromasima. U ruci drži buket ruža, što se odnosi na poznatu legendu o čudu ruža. Prema ovoj legendi, Elizabeta je jednom prigodom nosila hranu siromasima, a kada su je uhvatili u tome, hrana se čudesno pretvorila u ruže. Ovaj prikaz "čuda ruža" predstavlja najpoznatiji ikonografski motiv vezan uz sveticu, koja je unatoč svom visokom društvenom položaju pomagala gladnima i bolesnicima.


Unutrašnjost crkve nastavlja plavu temu s klupama, zidovima i stropovima oslikani u svijetloplavim i bijelim tonovima. Interijer je ukrašen intrikatnim mozaicima, majolika pločicama s floralnim i geometrijskim uzorcima te statuama. Na glavnom oltaru nalazi se relikvij Svete Elizabete, čineći crkvu ne samo arhitektonskim, već i duhovnim središtem.
​
Kako doći do Plave crkve

Plava crkva smještena je u samom centru Bratislave, samo kratkom šetnjom od Starog grada. S Glavnog trga Bratislave do crkve je oko 10 minuta hoda. Crkva je lako dostupna javnim prijevozom, s obližnjim tramvajskim i autobusnim stajalištima. Za one koji dolaze iz glavnog željezničkog kolodvora, šetnja do crkve traje 10-15 minuta. Vanjski dio crkve možete fotografirati bilo kada jer nema ograda ili vrata koja bi ograničavala pristup.
​
Informacije za posjetitelje

Ulaz u crkvu je besplatan, no radno vrijeme je vrlo ograničeno i vezano uz službe. Crkva je otvorena ponedjeljkom do subotom od 6:30 do 7:30 ujutro te od 17:30 do 19:30 navečer. Nedjeljom je otvorena od 7:30 do 12:00 te od 17:30 do 19:30. Mise se održavaju ponedjeljkom do subotom u 7:00 i 18:00 sati, a nedjeljom u 8:00, 9:30, 11:00 i 18:00 sati. Preporučuje se provjeriti trenutna radna vremena prije posjeta jer se mogu promijeniti tijekom blagdana.​

Za fotografe i ljubitelje arhitekture, najbolje vrijeme za posjet je jutro između 9:00 i 11:30 ili kasno poslijepodne od 15:00 do 17:00 kada nema službi. Crkva je toliko jedinstvena da je njena replika izložena u Mini-Europe u Bruxellesu kao predstavnik Slovačke.
Jedanaesti WineOS by Graševina Croatica 16. i 17. siječnja ponovno pretvara Osijek u vinsko središte regije.

Foto:WineOsa 2026.

Nova godina na domaćoj vinskoj sceni već tradicionalno počinje u Osijeku. U vrijeme kada enološka i gastronomska industrija sređuje dojmove iz prethodne sezone i najavljuju nove trendove, WineOS by Graševina Croatica otvara prostor za kušanje najboljih vina i gastro delicija, stručno promišljanje, edukacije i prezentacije najboljeg što regija nudi. Jedanaesto izdanje, 16. i 17. siječnja 2026., ponovno će okupiti vinare, ugostitelje, hotelijere, distributere i sve ljubitelje dobre vinske kapljice u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije, gdje WineOS tradicionalno otvara sezonu manifestacija.

Foto:WineOsa 2026.

Na više od 2.800 m² izložbenog prostora rasporedit će se 125 izlagačkih mjesta gdje posjetitelje očekuju stotine etiketa i destilata, izbor delicija te pažljivo osmišljena gastronomska ponuda koja prati okuse i mirise vinske manifestacije. Publika će u posebnoj aplikaciji moći glasati za najbolje etikete sajma, čime se izlagačima osigurava povratna informacija izravno od tisuća posjetitelja.

Uz kušanja, WineOS donosi i prepoznatljiv segment za sve one koji žele znati više: masterclass radionice, cooking show te programske sadržaje posvećene enološkim stilovima i suvremenim pristupima sljubljivanja vina i hrane.

- Iako istok Hrvatske ima dugu tradiciju vinarstva, WineOS je nastao kao potreba da se ispriča priča o regiji, ali i da se domaćim vinarima otvori prostor koji je usporediv s najboljim regionalnim sajmovima. Danas je WineOS manifestacija s jasnim identitetom i rastućim međunarodnim značenjem - rekao je Vinko Ručević, direktor WineOS by Graševina Croatica.

Foto:WineOsa 2026.

Gospodarski centar ponovno se oblikuje u vinski dnevni boravak istoka Hrvatske s definiranim zonama za vinare, destilerije, gourmet sadržaje i edukativni segment.

Program na glavnoj pozornici uključuje kuhanje uživo i razgovore o suvremenim trendovima u enogastronomiji dok će chefovi i sommelieri interpretirati graševinu, frankovku i kupaže vina u modernom gastronomskom kontekstu. Posjetitelji će imati priliku pokazati svoje znanje o vinskom svijetu sudjelujući u kvizu koji za WineOS vodi Dean Kotiga.

- Za brendiranje graševine ključna je upravo ovakva vrsta suvremene prezentacije, u profesionalnom, relevantnom okruženju, uz publiku koja razumije sortni potencijal i prati razvoj vinarske scene. WineOS daje graševini kontekst koji ona zaslužuje, a vinarima platformu za predstavljanje u najboljem svjetlu - istaknuo je Tomislav Panenić, direktor Udruge Graševina Croatica.

WineOS ostaje spoj B2B i B2C segmenta: mjesto na kojem se vinari susreću s distributerima, restoraterima i trgovcima, kao i sajam koji publici nudi vrhunski pregled vinskih trendova i autentično iskustvo regije.

Sastavni dio identiteta sajma čine kumovi WineOS-a, čija prisutnost simbolizira njegovu neformalnu, živu dimenziju, one spontane vinske razgovore, kušanja i susrete zbog kojih se WineOS razlikuje od klasičnih prezentacijskih sajmova.

WineOS by Graševina Croatica 2026., u organizaciji Udruge Dekanter te uz potporu Udruge Graševina Croatica, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, održat će se 16. i 17. siječnja u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije. Program, satnica radionica i više informacija o sajmu dostupno je na stranici WineOs-a, a ulaznice će se osim na ulazu, uskoro moći kupiti i na stranici Eventima.

Zabilježite datume jer nova vinska godina u Hrvatskoj počinje u Osijeku. Vidimo se na WineOS-u.
U srcu budimpeštanskog VIII. okruga, na Trgu Ludovika, ne stoji samo zgrada, već spomenik dviju povijesti: vojne i prirodne. Velebno zdanje bivše Mađarske kraljevske vojne akademije "Ludovika" danas je dom Mađarskog prirodoslovnog muzeja (Magyar Természettudományi Múzeum), mjesta gdje se duhovi kadeta susreću s kosturima dinosaura, a znanstvena čuda isprepliću s nacionalnim tragedijama i suvremenim intrigama.


Ulaskom u muzej, posjetitelja ne dočekuje kustos, već div. S stropa ulazne dvorane visi impozantni, 22 metra dug kostur kita perajara (Balaenoptera physalus), težak dvije tone. Ovaj div, ulovljen u Atlantiku davne 1896. godine, postavlja scenu za veličanstveno putovanje kroz povijest života na Zemlji.


​
Stanari Muzeja: Od dinosuara do kadeta

Muzej, čiji korijeni sežu u 1802. godinu, danas čuva preko 10 milijuna predmeta. Njegovi najpoznatiji "stanari" nedvojbeno su jedinstveni mađarski dinosauri. U izložbi "Izgubljeni svjetovi" posjetitelji se susreću licem u lice s replikama oklopljenog Hungarosaurusa tormai, dugog četiri metra, i njegovog manjeg rođaka, Ajkaceratopsa kozmai, čiji su ostaci pronađeni u Mađarskoj.​

Osim prapovijesnih gmazova, muzej nudi i druge spektakularne postave:

Tajne podzemlja: Zbirka minerala vodi posjetitelje na putovanje od svakodnevnih minerala u kućanstvu do kamenja s Mjeseca.​


Čudesni svijet koraljnih grebena: Ispod staklenog poda na 122 četvorna metra prostire se magični svijet tropskih mora.​


Noina arka: Simbolična izložba koja predstavlja najugroženije životinjske vrste, služeći kao snažan podsjetnik na krhkost bioraznolikosti i potrebu za njezinim očuvanjem.​
Zidovi Koji Pamte: Tragedije i Intrige

Zgrada muzeja, Ludovika, prožeta je vlastitom mistikom. Izvorno izgrađena kao vojna akademija, njeni su zidovi svjedočili generacijama kadeta koji su ovdje živjeli pod strogom disciplinom. Nakon Drugog svjetskog rata, u pokušaju brisanja "buržoaske" prošlosti, fasada je uništena i pojednostavljena, no duh akademije ostao je prisutan.​

Najveća tragedija zadesila je muzej tijekom Mađarske revolucije 1956. godine. U sovjetskom granatiranju, zgradu je zahvatio katastrofalan požar. Uništena je svjetski poznata Afrička izložba, veći dio zbirke minerala i paleontologije, te stotine tisuća zooloških primjeraka, uključujući 36.000 prepariranih ptica i 22.000 jaja. Ova "kristalna noć" muzeja ostavila je neizbrisiv ožiljak i postala izvorom legendi o izgubljenom blagu.
​

Današnje intrige nisu ništa manje dramatične. Vlada Mađarske je 2019. godine donijela kontroverznu odluku o preseljenju cjelokupnog muzeja iz Budimpešte u Debrecen, kao dio razvojnog plana "Debrecen 2030". Plan je izazvao oštro protivljenje znanstvene zajednice, koja upozorava na ogroman rizik od oštećenja neprocjenjive zbirke tijekom transporta i dugoročnu štetu za istraživački rad. Iako je pobjednički arhitektonski nacrt za novu zgradu u Debrecenu predstavljen u ožujku 2025. godine, rasprava i otpor i dalje traju, ostavljajući sudbinu "Noine arke" neizvjesnom.


Mađarski prirodoslovni muzej čuva neprocjenjivo blago, no neki eksponati imaju priče koje nadilaze samu biologiju ili geologiju. Ovdje su "zvijezde" muzeja i njihove skrivene povijesti.

1. "Noa" i div s Atlantika: Kostur kita perajara

Apsolutni vladar glavne dvorane je kostur kita perajara, dugog 22 metra i teškog 2 tone.

Priča: Ovaj div ulovljen je u Atlantskom oceanu 1896. godine. Njegov dolazak u Budimpeštu bio je dio grandiozne proslave Milenija (1000 godina mađarske države). Bio je to logistički podvig tog doba – prevesti takvog kolosa željeznicom u zemlju bez izlaza na more bilo je ravno čudu. Danas visi iznad glava posjetitelja kao podsjetnik na vrijeme kada su se prirodna čuda otkrivala s dozom strahopoštovanja.
​
2. Šuma koja je prevarila vrijeme: Bükkábrányi ősfák (Prastara stabla)

Ovo je možda najveća svjetska senzacija u muzeju. U atriju stoje panjevi močvarnih čempresa (taksodija) starih 7 do 8 milijuna godina.


Misterij očuvanja: Ova stabla nisu okamijenjena (nisu se pretvorila u kamen), već je njihovo drvo ostalo drvo! Otkrivena su 2007. godine u rudniku lignita Bükkábrány na dubini od 60 metara.​

Vremenska kapsula: Prije 7 milijuna godina, iznenadna pješčana oluja ili mulj naglo su prekrili donje dijelove šume visoke 30-40 metara, hermetički ih zatvarajući. To je spriječilo truljenje. Znanstvenici su morali razviti posebnu metodu konzervacije šećernom otopinom kako bi spriječili da se stabla raspadnu u dodiru s današnjim zrakom. Danas stojite pred drvetom koje je disalo zrak miocena, ere kada je Panonsko more prekrivalo Mađarsku.
​
3. Mračne tajne kripte: Váci múmiák (Vacke mumije)

Jedan od najjezivijih i najfascinantnijih dijelova zbirke (često prikazan u odvojenim ili putujućim postavima "Svijet mumija").

Otkriće: Godine 1994., tijekom obnove Crkve bijelih (Fehérek temploma) u gradu Vácu, radnici su udarili u zid koji je zvučao šuplje. Iza njega su pronašli zaboravljenu kriptu s 265 lijesova naslaganih jedan na drugi.


Priča: Zbog specifične mikroklime kripte i borovih lijesova, tijela pokojnika iz 18. i 19. stoljeća nisu se raspala, već su se prirodno mumificirala. Ove mumije nisu anonimne – znamo njihova imena, zanimanja i životne priče. One su "vremenski putnici" koji nam otkrivaju sve o bolestima (poput tuberkuloze), prehrani i životu građanske klase tog doba. Neki su pronađeni s netaknutom odjećom i krunicama u rukama.
​
4. Prvi mađarski dinosauri: Hungarosaurus tormai

Do 2000. godine vjerovalo se da u Mađarskoj nema dinosaura. A onda je paleontolog Attila Ősi u rudniku boksita Iharkút u planini Bakony pronašao nešto nevjerojatno.


Rekonstrukcija oklopljenog dinosaura, Hungarosaurusa tormai, dugog 4 metra.

Zanimljivost: Ovo je bio otočni patuljak! U doba krede, Bakony je bio otok u oceanu Tethys. Zbog ograničenog prostora i resursa, ovi dinosauri su evoluirali u manje verzije svojih kontinentalnih rođaka. Uz njega je pronađen i Ajkaceratops, prvi rogati dinosaur (ceratopsid) otkriven u Europi, što je bila svjetska senzacija jer se smatralo da žive samo u Aziji i Americi.
​
5. Mjesečevo kamenje i "Izgubljeni" meteorit

Muzej posjeduje jednu od najvećih zbirki meteorita u srednjoj Europi.


Kamen s Mjeseca: Muzej čuva male, ali neprocjenjive uzorke Mjesečevog tla koje su donijele misije Apollo 11 i Apollo 17. Ovi "kamenčići dobre volje" (Goodwill Moon Rocks) poklon su američkog naroda Mađarskoj.​

Legenda o Kaba meteoritu: Iako se glavni dio čuvenog meteorita Kaba (koji je pao 1857. i sadrži organske tvari) čuva u Reformatskom kolegiju u Debrecenu, muzej u Budimpešti posjeduje replike i opsežnu dokumentaciju o ovom "svemirskom putniku" koji je pao pred noge mađarskog seljaka koji je isprva mislio da je našao grumen zlata.
​
6. Tragedija iz 1956.: Ono čega nema

Možda "najtužniji" eksponat je sama priča o onome što nedostaje.



Tijekom revolucije 1956., sovjetski tenk pogodio je tadašnju zgradu muzeja. U požaru je nestalo 36.000 ptica, 22.000 jaja, 13.000 riba i stotine tisuća insekata. Izgorjele su i rijetke vrste koje su u međuvremenu izumrle, poput kvage (vrsta zebre). Današnje zbirke su rezultat herojskog napora znanstvenika da ponovno izgrade ono što je vatra progutala u jednoj noći.
​
Kako doći do muzeja?

Unatoč neizvjesnoj budućnosti, Mađarski prirodoslovni muzej i dalje je nezaobilazna postaja u Budimpešti.

Lokacija: Nalazi se na adresi Ludovika tér 2-6, u VIII. okrugu.​

Javni prijevoz: Najlakše je doći plavom linijom metroa M3 do stanice Nagyvárad tér ili Klinikák, od kojih je muzej udaljen nekoliko minuta hoda.

Radno vrijeme: Muzej je otvoren svakog dana od 10:00 do 18:00 sati, osim utorkom, kada je zatvoren.​

Cijene ulaznica: Cijena pune ulaznice za odrasle iznosi 3000 HUF (oko 7.5 EUR). Popusti su dostupni za mlade (6-26 godina) i umirovljenike (62-70 godina), čija ulaznica stoji 1500 HUF. Obiteljska ulaznica (2 odraslih + 1 dijete) košta 6000 HUF.
Dok stojite u redu koji se poput zmije proteže uz Viale Vaticano, okruženi masivnim zidinama koje dijele Rim od najmanje države na svijetu, osjećaj je uvijek isti: čekate ulazak u trezor zapadne civilizacije. Ovo nije samo muzej; ovo je 7 kilometara hodnika u kojima se sudaraju božansko nadahnuće, ljudska genijalnost i stoljetne političke intrige.


S preko 70.000 djela (od kojih je "samo" 20.000 izloženo), Vatikanski muzeji nisu mjesto koje se obilazi – oni se preživljavaju. Vodimo vas kroz njihovu mistiku, skrivene priče i ključne savjete za preživljavanje u Svetoj godini 2025.

1506: Godina kada je sve počelo u vinogradu

Malo tko zna da je cijeli ovaj kompleks, koji danas godišnje posjeti preko 6 milijuna ljudi, nastao zbog jednog jedinog kipa nađenog u zemlji.

Priča nas vraća u siječanj 1506. godine. U jednom rimskom vinogradu blizu Koloseuma, radnici su otkopali mramornu grupu nevjerojatne dramatičnosti. Bio je to Laokont sa sinovima, antički prikaz trojanskog svećenika kojeg dave morske zmije. Papa Julije II., poznat kao "Papa Ratnik", odmah je poslao Michelangela da procijeni nalaz. Michelangelo je ostao zapanjen. Na njegovu preporuku, Papa je kupio kip i izložio ga u vrtu Belvedere.


​
To je bio trenutak rođenja Vatikanskih muzeja. Laokont i danas stoji tamo, u Oktogonalnom dvorištu, s istim onim grčem na licu koji je inspirirao renesansne majstore da proučavaju anatomiju patnje.
Titani pod istim krovom: Michelangelo protiv Rafaela

Šetnja muzejima je kronika jednog od najvećih rivalstava u povijesti umjetnosti. Dok hodate prema Sikstinskoj kapeli, prolazite kroz Rafaelove sobe (Stanze). Papa Julije II. toliko je prezirao svog prethodnika (Borgiu) da je odbio živjeti u njegovim odajama i preselio se na kat iznad, zaposlivši mladog Rafaela da ih oslika.​

Najpoznatija freska, Atenska škola, nije samo slika – to je intelektualna igra. Ako dobro pogledate lik mrzovoljnog filozofa Heraklita koji sjedi sam na stepenicama, prepoznat ćete crte lica Michelangela. Rafael ga je naslikao kao posvetu (ili blagu provokaciju) dok je ovaj, samo nekoliko metara dalje, u agoniji oslikavao svod Sikstinske kapele.


A onda, Sikstinska kapela. Mjesto gdje se biraju pape i gdje se povijest stvara dimnim signalima. Kada uđete, čuvari neprestano viču "Silenzio!", ali tišina je ovdje prirodna reakcija. Michelangelov Posljednji sud na oltarnom zidu je zastrašujuć – to nije slika nade, već kaosa i straha, nastala u doba kada je Rim bio opljačkan, a Crkva uzdrmana reformacijom. Zanimljiv detalj: Sveti Bartolomej drži svoju oderanu kožu, a lice na toj koži je autoportret samog Michelangela – njegov jezivi potpis i priznanje vlastite duhovne muke.

Mračne tajne: Borgie, smokvini listovi i "Velika kastracija"

Vatikanski muzeji nisu samo ljepota; oni su i mjesto cenzure i intriga.
Stanovi Borgia

Ispod Rafaelovih soba nalaze se odaje pape Aleksandra VI. (Rodriga Borgie), najkontroverznijeg pape u povijesti. Freske pinturicchia ovdje su prepune poganskih simbola i prikaza Borgiine djece (Cesarea i Lucrezije). Nakon Aleksandrove smrti, novi pape su te sobe zapečatili, smatrajući ih "okuženima" nemoralom. Stoljećima su bile zatvorene, prekrivene crnim krepom, skrivajući tajne jedne od najozloglašenijih obitelji renesanse.
​
Velika kastracija

Svakako najzanimljivije za  primijetiti je  koliko antičkih kipova ima strateški postavljene smokvine listove od gipsa? Za to možete "zahvaliti" papi Piju IX. Sredinom 19. stoljeća, u onome što povjesničari umjetnosti zovu "Velika kastracija" (1857.), Papa je odlučio da su muški spolni organi na kipovima previše lascivni. Naredio je da se oni odsklešu čekićima i prekriju listovima. Priča se da u nekom zaboravljenom sanduku u vatikanskim podrumima još uvijek leži "kolekcija" odlomljenih dijelova.
​
Passetto di Borgo: Put za bijeg

Iako tehnički nije dio standardne rute, zidine koje vidite iz muzeja kriju Passetto di Borgo – tajni hodnik dug 800 metara koji spaja Vatikan s tvrđavom Castel Sant'Angelo. Tim je putem papa Klement VII. 1527. godine doslovno trčao spašavajući živu glavu dok su plaćenici Karla V. pljačkali Rim i masakrirali Švicarsku gardu. Danas se Passetto otvara samo za posebne ture, ali njegova prisutnost podsjeća da je Vatikan stoljećima bio tvrđava, a ne samo svetište.

Dok se divite Rafaelovim anđelima i Michelangelovim prorocima, lako je zaboraviti da Vatikanski muzeji nisu samo hram umjetnosti, već i institucija od krvi i mesa, podložna ljudskim pogreškama, političkim pritiscima i modernim skandalima. Iza pozlaćenih okvira krije se druga strana priče – ona o kojoj se u službenim audio-vodičima ne govori.

Evo pregleda ključnih kontroverzi i skandala koji prate ovu instituciju, od renesansnih cenzura do današnjih sudskih tužbi.


1. Pobuna čuvara: Povijesna tužba iz 2024.

Iako Vatikan često poziva na socijalnu pravdu, Vatikanski muzeji našli su se u središtu ironičnog skandala kada je u svibnju 2024. godine 49 zaposlenika (većinom čuvara) podnijelo nezapamćenu kolektivnu tužbu protiv Uprave Grada Vatikana.​​

Optužbe: Radnici su tvrdili da ih se tretira kao "robu", a ne ljude. Žalili su se na neplaćene prekovremene sate, nedostatak sigurnosnih protokola i drakonske mjere tijekom pandemije COVID-19 (kada su morali vraćati plaće isplaćene tijekom lockdowna kroz "dugove u satima").
Zašto je to bitno: U Vatikanu ne postoje sindikati. Ovo je bio prvi put da su zaposlenici javno ustali protiv Pape kao poslodavca, razbijajući mit o "velikoj vatikanskoj obitelji".

​
2. "Anima Mundi" i povrat ukradenog: Slučaj Kanada

Etnološki muzej Anima Mundi, dio Vatikanskih muzeja, sadrži tisuće artefakata iz cijelog svijeta, od kojih su mnogi stigli u Rim tijekom kolonijalnog razdoblja kao "pokloni" misionara. No, granica između poklona i plijena često je tanka.

Skandal: Domorodačke zajednice iz Kanade (First Nations, Inuiti i Métisi) godinama su tražile povrat svojih svetih predmeta, uključujući rijedak inuitski kajak i wampum pojaseve. Tvrdili su da ti predmeti nisu dani dobrovoljno, već su oduzeti u doba kada je Katolička crkva upravljala rezidencijalnim školama koje su provodile kulturni genocid.​

Rasplet 2025.: Pritisak je urodio plodom. U studenom 2025., Vatikan je vratio 62 ključna artefakta domorodačkim narodima, priznajući moralnu, ako ne i pravnu, obvezu restitucije. Ovaj potez otvorio je Pandorinu kutiju zahtjeva iz drugih zemalja Afrike i Južne Amerike.​

3. "Velika kastracija": Opsesija smokvinim listom

Jedan od najbizarnijih "zločina protiv umjetnosti" dogodio se 1857. godine pod palicom pape Pija IX. Smatrajući da su antički kipovi previše lascivni za oči vjernika, naredio je tzv. "Veliku kastraciju".

Čin: Čekićem i dlijetom uništeni su penisi na stotinama mramornih kipova, a preko "sramotnih" dijelova nalijepljeni su smokvini listovi od gipsa.

Mit: Iako se priča da Vatikan negdje u tajnim ladicama čuva "odrezane dijelove", povjesničari umjetnosti vjeruju da su oni nepovratno uništeni i pretvoreni u prah.

​
4. Rat restauratora: Je li Michelangelo "okupan" previše agresivno?

Restauracija Sikstinske kapele (1980. – 1994.) smatra se jednim od najvažnijih, ali i najkontroverznijih zahvata 20. stoljeća.

Kritika: Prije čišćenja, freske su bile tamne i "mistične". Nakon čišćenja, postale su jarke, gotovo fluorescentne. Kritičari, predvođeni profesorom Jamesom Beckom, tvrdili su da su restauratori uklonili završni sloj (secco) koji je Michelangelo nanosio na suhu žbuku kako bi stvorio sjene i dubinu.

Rezultat: Beck je tvrdio da su likovi sada "ravni" i da su im oči na nekim mjestima doslovno izbrisane. Vatikan je to oštro demantirao, tvrdeći da je tamni sloj bio samo stoljetna prljavština i čađa svijeća, a ne Michelangelova ruka.

​
5. Turistička stupica: Sigurnosni rizik

Osim umjetničkih, Muzeji imaju i vrlo prizeman problem: pohlepu. Kritičari i vodiči godinama upozoravaju da Vatikan prodaje više ulaznica nego što prostor može podnijeti.

Problem: Kroz muzeje dnevno prođe do 30.000 ljudi. U uskim hodnicima i galerijama (poput Galerije tapiserija) nastaju opasni čepovi gdje se posjetitelji ne mogu pomaknuti. U slučaju požara ili panike, posljedice bi mogle biti katastrofalne.

Posljedica: Čuvari su prisiljeni djelovati kao "goniči stoke", vičući na turiste da se kreću, što uništava duhovni i kulturni doživljaj mjesta. Unatoč pritužbama, broj prodanih ulaznica se ne smanjuje jer su Muzeji glavni izvor prihoda za Svetu Stolicu.

​
6. Nacističko zlato i umjetnine?

Iako Vatikanski muzeji nisu izravno optuženi za masovno skrivanje nacističkog blaga, pitanje provenijencije (podrijetla) određenih djela kupljenih tijekom 1930-ih i 40-ih ostaje siva zona. Za razliku od mnogih svjetskih muzeja koji su proveli detaljne istrage o umjetninama otetim Židovima tijekom Holokausta, Vatikan je po tom pitanju tradicionalno zatvoreniji i sporiji u otvaranju arhiva, iako su nedavna otkrića u dnevnicima bivših direktora pokazala da su neki zaposlenici aktivno skrivali djela od nacista, a ne za njih.
​

Jubilarna 2025. godina: Što trebate znati?

Budući da je 2025. proglašena Svetom godinom (Jubilej), situacija u Rimu je specifična.

Sveta vrata: Otvorena su Sveta vrata na Bazilici sv. Petra. To znači da Vatikan očekuje milijune hodočasnika više nego inače.​

Gužve: Očekujte da će "normalne" gužve biti utrostručene. Ako planirate posjet, improvizacija nije opcija. Karte se moraju kupiti tjednima, ako ne i mjesecima unaprijed.

Sigurnost:
Kontrole su pojačane, slične onima na aerodromima.
Vodič za posjetitelje: Kako preživjeti Vatikanske muzeje

Ovdje su ključne, provjerene informacije za vaš posjet:

1. Kako doći?

Metro: Najlakši način. Uzmite Liniju A (crvena) i izađite na stanici Ottaviano ili Cipro. Od tamo imate oko 10 minuta hoda do ulaza (slijedite masu ljudi ili znakove "Musei Vaticani", ne idite prema Bazilici sv. Petra, to je drugi ulaz).

Bus: Linija 49 staje točno ispred ulaza.

2. Ulaznice i cijene (Stanje 2025.)

Nikada, ali baš nikada, ne kupujte karte od preprodavača na ulici koji vas vuku za rukav.

Službena cijena: Osnovna karta je oko 20-25 € (uključujući online naknadu).

Gdje kupiti: Isključivo na službenoj stranici museivaticani.va.

Jubilej faktor: Zbog Svete godine, službene karte nestaju u sekundi. Ako ih nema, morat ćete se osloniti na agencijekoje naplaćuju više (30-45 €), ali nude "Skip-the-line" ulaz, što je u 2025. godini neophodno.Ili na link na kraju teksta koji omogućuje brzi ulaz.
​
3. Dress Code

Vatikan je strog. Nema kratkih hlačica iznad koljena, nema majica bez rukava (topića). Ramena i koljena moraju biti pokrivena. Ako niste prikladno odjeveni, vratit će vas s ulaza, bez obzira na kupljenu kartu.

4. Taktika obilaska


Rano ujutro ili kasno popodne: Pokušajte rezervirati prvi termin (8:00 ili 8:30).
Noćni posjeti: Ako putujete između travnja i listopada, provjerite "Venerdì ai Musei" (Petkom u muzejima). To su noćni obilasci koji su manje gužvoviti i imaju posebnu atmosferu.

Prečac (urbana legenda?): Postoji mala vrata u stražnjem desnom kutu Sikstinske kapele koja vode direktno u Baziliku sv. Petra. Službeno su samo za grupe s vodičem, ali ako se uspijete provući (bez ruksaka!), uštedjet ćete 20 minuta hoda i ponovno čekanje sigurnosne provjere za Baziliku.

5. Što ne smijete propustiti (Top 5)

Sikstinska kapela:
(Očito).

Laokont: Oktogonalno dvorište.

Galerija geografskih karata: 120 metara dug hodnik oslikan kartama Italije iz 16. stoljeća. Strop je toliko blistav da izgleda kao da je od zlata.

Rafaelove sobe: Posebno Atenska škola.

Pinakoteka: Često zanemarena, a sadrži jedinu Da Vincijevu sliku u Vatikanu (Sveti Jeronim) i Caravaggiovo Polaganje u grob.

Vatikanski muzeji su test izdržljivosti, ali trenutak kada izađete na Trg sv. Petra, zaslijepljeni rimskim suncem nakon sati provedenih u polutami renesanse, shvatit ćete zašto svi ti ljudi čekaju u redu. To nije samo turizam; to je hodočašće ljepoti.
Powered by GetYourGuide
Kada se popnete na aristokratsko brdo Cimiez, daleko od vreve Promenade des Anglais i blještavila luksuznih hotela, dočekat će vas tišina koja se čini gotovo opipljivom. Ovdje, među stoljetnim maslinama i mirisom mediteranskog bora, krije se zgrada koja nije samo muzej. To je duhovna utvrda, "Dom" koji je Marc Chagall, jedan od najvećih sanjara 20. stoljeća, sagradio za svoje biblijske vizije.


Ovo nije mjesto gdje se slike samo gledaju; ovo je mjesto gdje se slike osjećaju. Dobrodošli u Musée National Marc Chagall, jedini nacionalni muzej u Francuskoj posvećen živućem umjetniku u trenutku njegova otvaranja, i vjerojatno najintimnije svetište moderne umjetnosti na svijetu.

Postanak: Pakt genija i ministra

Povijest ovog muzeja priča je o dubokom prijateljstvu između umjetnika i države. Godine 1966. Marc Chagall odlučio je Francuskoj pokloniti svoj monumentalni ciklus "Biblijska poruka" (Message Biblique). No, postojao je uvjet: slike se nisu smjele "izgubiti" u nekom krilu Louvrea. Chagall je želio zaseban dom, kapelu modernog doba otvorenu za ljude svih vjera i nevjera.

Tadašnji ministar kulture, slavni pisac André Malraux, prepoznao je veličinu dara i dao zeleno svjetlo za izgradnju muzeja u Nici. Arhitekt André Hermant projektirao je zgradu, no Chagall je bio "de facto" ko-arhitekt. Inzistirao je na prirodnom svjetlu, ali ne direktnom – želio je svjetlost koja miluje, a ne prži. Odbio je grandioznost; zgrada je niska, skromna, gotovo stopljena s vrtom, kako bi sva slava pripala onome što je unutra. Muzej je svečano otvoren 7. srpnja 1973., na Chagallov 86. rođendan.
​
Stanari muzeja: Proroci, ljubavnici i leteće koze

Iako u muzeju nitko fizički ne živi, on je dom najživopisnijim "stanarima" u povijesti umjetnosti. Kada uđete u glavnu dvoranu, ne ulazite u sobu, već u Knjigu Postanka i Izlaska.


Dvanaest golemih platana u ovoj dvorani pulsiraju Chagallovim prepoznatljivim bojama – smaragdno zelenom, kobaltno plavom i žutom. 
Ovdje "žive":
Noa i njegova arka, okruženi dugom koja simbolizira savez Boga i čovjeka.
Mojsije, koji prima ploče zakona dok se narod dolje klanja zlatnom teletu.
Abraham i tri anđela, prikazani u crvenim tonovima koji nagovještavaju žrtvu.

No, prava se "intriga" krije u manjoj, šesterokutnoj dvorani – Svetištu Pjesme nad pjesmama. Ovdje je atmosfera potpuno drugačija. Pet slika posvećenih biblijskoj ljubavnoj poeziji okupano je u krvavo crvenoj i ružičastoj boji. 


Ovdje Chagall slavi zemaljsku ljubav kao odraz božanske. Njegovi vječni "stanari" ovdje su nevjeste i mladoženje (često s licem njegove voljene Vave), koji lebde iznad krovova Vitebska ili Nice, prkoseći gravitaciji baš kao što ljubav prkosi logici.
​
Mistika, tajne i svjetlosne igre

Ono što ovaj muzej čini mističnim nije samo religijska tematika, već način na koji je Chagall manipulirao prostorom da ispriča priču.

Tajna svjetla: Chagall je dizajnirao tri velika vitraja u koncertnoj dvorani ("Stvaranje svijeta") koji bacaju plavičastu, eteričnu svjetlost na publiku. Kaže se da je plava boja za Chagalla bila boja molitve i mira.



Misterij vanjskog mozaika: Ako pogledate vanjski zid, vidjet ćete golemi mozaik "Prorok Ilija" koji se reflektira u bazenu ispred muzeja. Chagall je pozicionirao mozaik tako da se najbolje vidi upravo – u odrazu vode. To je poziv posjetitelju da spusti pogled i kontemplira, umjesto da samo promatra.​

Univerzalna poruka: Iako duboko ukorijenjen u hasidskom judaizmu svog djetinjstva, Chagall je zabranio da se muzej nazove "židovskim". Inzistirao je na nazivu "Biblijska poruka" jer je želio da to bude mjesto pomirenja nakon užasa Drugog svjetskog rata. Njegovi Kristovi na križu često nose židovski molitveni šal (talit), spajajući dvije tradicije u simbolu univerzalne patnje.
​
Vodič za posjetitelje (Ažurirano za 2025.)

Ako planirate hodočašće u ovaj hram umjetnosti, evo ključnih informacija kako biste izbjegli neugodna iznenađenja.

Kako doći?

Muzej se nalazi na adresi 36 Avenue Docteur Ménard.

Autobusom: Najlakši način. Iz centra Nice (blizu Promenade des Anglais ili stanice Jean Médecin) uhvatite liniju br. 5 (smjer "Rimiez") ili liniju br. 33. Siđite na stanici "Musée Chagall". Vožnja traje 15-ak minuta, ali vas iskrcava točno pred vratima.

Pješice: Moguće je, ali budite spremni na uspon. Od željezničkog kolodvora Nice-Ville treba oko 20 minuta hoda uzbrdo.

Radno vrijeme i ulaznice:

Pazite na "zimsku pauzu" – ovo je česta zamka za turiste!

Svibanj – Listopad: Otvoreno od 10:00 do 18:00 sati (kontinuirano).

Studeni – Travanj: Otvoreno od 10:00 do 17:00 sati, ALI muzej je često zatvoren za vrijeme ručka (od 13:00 do 14:30).​

Zatvoreno: Utorkom (svaki tjedan!), 1. siječnja, 1. svibnja i 25. prosinca.

Cijene:

Ulaznica stoji oko 10-12 €. Postoji i kombinirana karta s muzejom Fernanda Légera u biotu. Mlađi od 18 godina (i EU građani mlađi od 26) često imaju besplatan ulaz, što Francusku čini sjajnom destinacijom za mlade ljubitelje kulture.​

Savjet za kraj:
Nemojte žuriti. Sjednite u vrtu okruženom lavandom i čempresima. Tamo se nalazi mala kantina ("buvette") gdje možete popiti kavu s pogledom na mozaik. To je trenutak kada, kako je Chagall želio, "snovi postaju stvarnost".
Powered by GetYourGuide
Powered by GetYourGuide
Kada stanete na glatki asfalt Promenade des Anglais u Nici, ne stojite samo na ulici. Stojite na pozornici dugoj sedam kilometara gdje se već dva stoljeća izmjenjuju aristokracija, tragedije, brzina i umjetnost. S jedne strane beskrajno plavetnilo Zaljeva anđela (Baie des Anges), a s druge fasade Belle Époque koje kriju tajne ruskih careva i američkih plesačica.


Ovo nije obična turistička razglednica; ovo je mjesto gdje su izmišljeni moderni turizam i ulične utrke.

Povijest: Od blatnog puta do "Ceste Engleza"

Teško je zamisliti, ali početkom 19. stoljeća ova glamurozna avenija bila je tek neprohodna, blatnjava staza uz more. Priča počinje hladne zime 1820. godine, koja je u Nicu donijela neobičan mraz, ali i veliki broj prosjaka sa sjevera. Engleska aristokracija, koja je već tada "okupirala" Nicu zimi bježeći od britanske magle, odlučila je intervenirati.​

Velečasni Lewis Way pokrenuo je prikupljanje donacija među svojim bogatim sunarodnjacima kako bi financirao izgradnju šetnice i time zaposlio lokalno stanovništvo koje je ostalo bez posla zbog loše žetve. Lokalni stanovnici su tu stazu, pomalo cinično, na lokalnom dijalektu (Nissart) nazvali Camin dei Anglès (Put Engleza). Kada je Nica 1860. pripojena Francuskoj, ime je samo prevedeno u danas slavni Promenade des Anglais.
​
Le Negresco: Ružičasta kupola i špijunske priče

Najsjajniji dragulj Promenade svakako je Hotel Negresco (broj 37). Izgradio ga je 1912. Henri Negrescu, sin rumunjskog gostioničara, s ciljem da privuče najbogatije ljude svijeta.​



Legenda o kupoli: Ružičasta kupola hotela navodno je modelirana prema dojci Negrescuove ljubavnice, iako povijesni nacrti arhitekta Édouarda-Jeana Niermansa sugeriraju prozaičnije arhitektonske razloge.​

Carski luster: U Kraljevskom salonu visi spektakularni Baccarat luster od 16.309 kristala. Naručio ga je ruski car Nikola II. za svoju palaču, ali zbog Oktobarske revolucije nikada nije isporučen te je završio u Nici.​

Ekscentrična vlasnica: Desetljećima je hotelom vladala karizmatična Jeanne Augier, koja je u njemu živjela sa svojim psima i mačkama, pretvorivši hotel u muzej s više od 6000 umjetnina. Odbila je prodati hotel Billu Gatesu rekavši da "on nije dovoljno bogat" za njezino nasljeđe.


​
Fantomski dvorac: Casino de la Jetée-Promenade

Gledajući prema moru ispred Jardin Albert 1er, možda ćete osjetiti da nešto nedostaje. Tu je nekada stajao Casino de la Jetée-Promenade, "fantomski dvorac" na vodi. Izgrađen na pilonima iznad mora 1880-ih, izgledao je kao orijentalna palača lebdeća na valovima.


Njegova sudbina bila je tragična: prvo je izgorio odmah nakon otvaranja, obnovljen je, da bi ga 1944. godine njemačka vojska demontirala i ogolila kako bi iskoristila bakar i metal za ratne potrebe. Danas, za mirnih dana, ronioci ponekad mogu vidjeti ostatke pilona pod vodom — jedini trag građevine koja je definirala vizuru Nice.
​
Mjesto gdje je rođen ulični utrkivanje

Svatko tko ima imali interes za motosport, Promenade des Anglais je sveto tlo. Prije Monte Carla, postojala je Nica.

Prvi "F1" Grand Prix: Upravo ovdje, 1946. godine, održan je Grand Prix de Nice, koji mnogi povjesničari smatraju prvom utrkom po pravilima onoga što će postati Formula 1. Bolidi poput Maseratija i Alfa Romea jurili su promenadom, uz oštar zavoj ispred hotela Negresco.


Brzinski rekord: Godine 1902., Leon Serpollet je na Promenadi svojim parnim automobilom "Uskršnje jaje" probio granicu od 120 km/h, postavivši svjetski brzinski rekord.
​
Tragedije i intrige: Šal Isadore Duncan

Promenada pamti i mračne trenutke. Najpoznatija tragična priča vezana je uz slavnu američku plesačicu Isadoru Duncan.
U rujnu 1927., ispred hotela (često se navodi blizina Negresca ili hotela Bella Vista na broju 239), Isadora je sjela u sportski automobil Amilcar (u legendama često pogrešno navođen kao Bugatti). Njezin dugi svileni šal, njezin zaštitni znak, zapleo se u žbice stražnjeg kotača. Kada je automobil krenuo, šal ju je trenutno ugušio i slomio joj vrat. To je postao jedan od najbizarnijih i najtragičnijih krajeva u povijesti slavnih osoba na rivijeri.
​
Zanimljivosti i eksponati na otvorenom

1. La Chaise Bleue (Plava stolica)

Plave stolice su simbol Nice. Izvorno su bile pletene, a sjediti na njima se naplaćivalo (karte su se kupovale kod tzv. chaisière). Danas su metalne i besplatne.

Eksponat: Na Quai des États-Unis (produžetku Promenade) nalazi se 2D skulptura "La Chaise de SAB" umjetnice Sabine Géraudie. To je golema, stilizirana verzija stolice koja je postala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu.
​
2. Neuf Lignes Obliques (Devet kosih linija)

Masivna skulptura od crnog čelika visoka 30 metara, djelo Bernara Veneta, postavljena je povodom 150. obljetnice pripojenja Nice Francuskoj. 


Iako apstraktna, često se tumači da devet linija predstavlja devet dolina bivše Grofovije Nice koje se spuštaju prema moru.
​
3. Top u podne (Lou Canoun de Miejour)

Ako se zateknete na Promenadi točno u 12:00, čut ćete snažan prasak. Ne brinite, to je tradicija.
Škotski lord Sir Thomas Coventry (ili Coventry-More), koji je živio u Nici 1860-ih, bio je frustriran što njegova žena stalno kasni na ručak zbog dugih šetnji promenadom. Dogovorio je s gradom da svakog dana točno u podne ispali top s brda Colline du Château kako bi je podsjetio da je vrijeme za jelo. Tradicija je ostala do danas (iako se danas koristi pirotehnika, a ne topovska kugla).
​
Turističke informacije: Kako doći i što znati

Kako doći do Promenade?

Zahvaljujući modernizaciji, dolazak je izuzetno jednostavan, posebno s obzirom na vaš interes za logistiku i infrastrukturu.

Tramvajem iz zračne luke: Linija T2 vozi izravno od Terminala 1 i 2 do centra grada. Vožnja traje oko 25 minuta.

Najbolje stanice za Promenadu: Izađite na stanici Magnan ili Centre Universitaire Méditerranéen. One su na aveniji paralelnoj s morem; samo prošetate jedan blok južno i na Promenadi ste.​

Cijena karte je standardna gradska (oko 1,70 € ili 2 € za povratnu karticu Lignes d'Azur), a kupuje se na automatu na stanici.
​
Savjeti za posjet

Najbolje vrijeme: Rano jutro (izlazak sunca) pripada trkačima i lokalnim ribarima. Zalazak sunca je spektakularan, kada nebo poprimi boje po kojima je Azurna obala dobila ime.

Biciklizam: Promenada ima jasno odvojenu biciklističku stazu. Možete unajmiti "Vélo Bleu" (javni bicikli) i odvesti cijelu rutu od zračne luke do luke (Port Lympia).

Kupanje: Plaže uz Promenadu su šljunčane (galets). Ako želite udobnost, ponesite posebne cipele za vodu ili unajmite ležaljku na jednoj od privatnih plaža (npr. ispred Negresca ili Beau Rivage).

Powered by GetYourGuide
Dok stojite na suncem okupanoj Promenadi des Anglais i gledate prema istoku, pogled vam neizbježno zapinje za masivnu, kružnu građevinu koja se poput orlovog gnijezda nadvila nad starim gradom. To je Tour Bellanda (Toranj Bellanda), tihi svjedok burne povijesti Nice, mjesto gdje su se ispreplitali ratovi, umjetnost i osobne tragedije. Ovo nije samo vidikovac s kojeg puca onaj "razglednica" pogled na Azurnu obalu; ovo je mjesto gdje je Hector Berlioz liječio dušu i gdje povijest "Brda dvorca" (Colline du Château) još uvijek šapuće svoje tajne.


Povijest: Od neosvojive tvrđave do romantičnog utočišta

Priča o tornju Bellanda zapravo je priča o preživljavanju. Ono što danas vidimo nije originalna srednjovjekovna kula. Izvorna utvrda, poznata kao Tour du Môle ili kasnije Tour Saint-Elme (po svecu zaštitniku mornara), bila je ključni dio obrambenog sustava masivne citadele koja je dominirala brdom.

No, 1706. godine, francuski kralj Luj XIV., u želji da slomi otpor Nice, naredio je potpuno uništenje dvorca i njegovih zidina. Brdo je ogoljeno, a ponosna utvrda sravnjena sa zemljom. Ipak, temelji kule su ostali.


Više od stoljeća kasnije, 1825. godine, obitelj Clerissy (ili Clarissy) otkupila je ruševine i na njima podigla današnju strukturu, ali ne kao ratnu utvrdu, već kao dio hotela/pansiona. Tada je toranj dobio svoj prepoznatljivi neoklasicistički, romantični izgled s keramičkim mozaicima i velikom terasom, postavši omiljeno boravište europske aristokracije.
​
Poznati stanari: Duh Hectora Berlioza

Najslavniji i najintrigantniji stanar tornja bio je francuski skladatelj Hector Berlioz. On je u Nicu stigao prvi put 1831., bježeći od kaosa u Parizu, ali je u tornju Bellanda (koji je on zvao Tour des Ponchettes) boravio tijekom svog povratka 1844. godine.



Za Berlioza, toranj je bio više od smještaja; bio je to izolirani studio lebdeći između neba i mora. Upravo je ovdje, u kružnoj sobi ispod kupole, skladao uvertiru za "Kralja Leara". Berlioz je kasnije pisao kako su mu to bili "najsretniji dani života", opisujući mir i inspiraciju koju mu je pružao pogled na Mediteran.

Međutim, priča ima i svoju mračnu stranu, dodajući notu mistike i tragedije. Iako mu je Nica 1831. "spasila život" (odvrativši ga od suicidalnih misli), njegov kasniji pad na stijenama u Monaku i moždani udar 1868. (godinu dana prije smrti) stvorili su legendu o cikličkoj sudbini – Nica mu je dala život i inspiraciju, ali je na kraju svjedočila i početku njegovog kraja. Danas mnogi posjetitelji tvrde da vjetar oko tornja nosi melankoliju njegovih simfonija.
​
Unutrašnjost: Bellandarium i izgubljeni Pomorski muzej

Dugo godina (od 1963. do 2002.) u tornju se nalazio Pomorski muzej (Musée Naval) s bogatom zbirkom oružja i modela brodova. Nakon njegova zatvaranja, toranj je godinama bio zatvoren za javnost, služeći samo kao vidikovac.


Danas je unutrašnjost ponovno otvorena pod nazivom "Le Bellandarium". Riječ je o malom, ali fascinantnom izložbenom prostoru koji kroz diorame i panele priča "tisućljetnu povijest Brda dvorca". Posebno su zanimljive povremene izložbe; primjerice, 2025. godine spominje se izložba "Nissa Briqua" koja povijest Nice prikazuje kroz LEGO kockice – moderan "twist" koji privlači mlađe generacije.​

Ipak, najveći "eksponat" ostaje terasa tornja. S visine od 90-ak metara pruža se vjerojatno najljepši pogled na Baie des Anges (Zaljev anđela) koji postoji.

Mistika i intrige: Ime koje zbunjuje

Samo ime "Bellanda" obavijeno je velom tajne. Dok neki povjesničari tvrde da ime potječe iz srednjeg vijeka, drugi sugeriraju da je to iskrivljenica talijanskog/provansalskog izraza za "lijep pogled" (Bella landa ili slično), što je bio marketinški trik obitelji Clerissy kako bi privukli turiste u 19. stoljeću. Toranj je kroz povijest mijenjao imena (Môle, St-Elme, Clerissi), kao da je svaki put pokušavao sakriti svoju vojnu prošlost i postati nešto novo.
​
VODIČ ZA POSJETITELJE: Kako doći i što trebate znati

Ako planirate posjetiti Bellanda Tower, evo ključnih informacija za snalaženje.

Kako doći do tornja?

Toranj se nalazi na zapadnom rubu brda Colline du Château, točno iznad istočnog kraja ulice Quai des États-Unis.

Imate dvije glavne opcije:

Pješice (za avanturiste): Potražite stube Montée Lesage na kraju Promenade (kod hotela Suisse). Iako se čini visoko, uspon nije pretežak, a toranj je na otprilike pola puta do vrha brda.



Liftom (Ascenseur du Château): Postoji dizalo u stijeni (ulaz je označen neonskim natpisom "Ascenseur du Château" blizu hotela Suisse). Oprez: Dizalo vas obično vozi skroz na vrh brda (u park). Da biste došli do tornja, morate se s vrha spustiti pješice uređenim stazama prema dolje (pratite putokaze za Tour Bellanda). To je zapravo lakša varijanta – liftom gore, pješice dolje do tornja.

Radno vrijeme i cijene (Stanje 2024/2025)

Ulaz na terasu:
Često je slobodan ili dio ulaznice za Bellandarium.

Le Bellandarium (Unutrašnjost):

Cijena: Puna cijena oko 5 €, snižena 3 €. Djeca mlađa od 18 godina često imaju besplatan ulaz.

Radno vrijeme: Otvoreno uglavnom od utorka do subote (zatvoreno nedjeljom i ponedjeljkom).

Sati: Obično dvokratno, 09:00 – 13:00 i 14:00 – 17:00. Ljeti se radno vrijeme može produžiti.


Savjet plus:

Najbolje vrijeme za posjet je kasno poslijepodne. Tada sunce polako zalazi iza zračne luke u daljini, a cijela Promenada des Anglais poprima zlatnu boju. To je trenutak kada ćete, baš poput Berlioza, možda osjetiti onaj trenutak savršenog mira iznad gradske vreve.


Powered by GetYourGuide
Ako zatvorite oči na vrhu brežuljka koji dijeli staru Nicu od luke Lympia, čut ćete zvuk koji ne pripada Mediteranu. To nije šum valova, već grmljavina planinske bujice. Kada otvorite oči, pred vama se ne nalazi divlja priroda Alpa, već inženjersko remek-djelo iz 19. stoljeća – Cascade du Château.


Ovo nije samo priča o jednom vodopadu; to je priča o "dvorcu bez dvorca", o duhovima koji spavaju u najljepšem groblju Europe i o brdu koje čuva tajne stare 2500 godina. Dobrodošli na Colline du Château.

Iluzija vode: Cascade du Château

Mnogi turisti vjeruju da je veličanstveni vodopad prirodni fenomen, no istina je puno zanimljivija. Cascade du Château je zapravo umjetna tvorevina izgrađena 1885. godine.


U 19. stoljeću, Nica je rasla, ali je bila žedna. Voda je bila luksuz. Izgradnja kanala Vésubie, dugog 32 kilometra, bila je povijesni poduhvat dovođenja pitke vode iz planina u grad. Vodopad na vrhu brijega nije sagrađen samo zbog estetike; on je služio kao preljevni ventil (odušak) za taj novi sustav vodoopskrbe. Danas, on je simbol života i pobjede inženjerstva nad sušom, a pruža jedan od najfotogeničnijih prizora na Azurnoj obali s pogledom na krovove starog grada.
​
Duhovi prošlosti: Tvrđava koja je nestala

Zašto se ovo mjesto zove "Castle Hill" (Brdo dvorca), a dvorca nema?

Ovdje leži srce antičke Nikaie, grčkog naselja iz 3. stoljeća pr. Kr. Stoljećima je na ovom brdu stajala navodno neosvojiva citadela. Bila je ponos Savojskog vojvodstva. No, kralj Luj XIV., poznat kao Kralj Sunce, nije trpio otpor. Njegove su trupe 1706. godine, pod zapovjedništvom vojvode od Berwicka, ne samo osvojile tvrđavu, već su je sustavno sravnile sa zemljom.
​


Kraljeva naredba bila je jasna: niti jedan kamen ne smije ostati na kamenu kako se Nica više nikada ne bi mogla pobuniti. Danas su vidljivi samo fragmenti zidina i arheološki ostaci katedrale koja je nekada stajala uz dvorac, pretvarajući park u melankolični muzej na otvorenom.

Tihi stanari: Cimetière du Château

Na sjevernoj strani brda nalazi se jedno od najfascinantnijih groblja u Francuskoj. Cimetière du Château je mjesto vječnog počinka mnogih slavnih ličnosti, a podijeljeno je na katolički, protestantski i židovski dio.


Ovdje počivaju ljudi čije su priče oblikovale moderni svijet:

Emil Jellinek-Mercedes: Čovjek koji je stvorio moderni automobil i nazvao ga po svojoj kćeri, Mercedes. Ovdje leži tvorac najpoznatijeg njemačkog brenda.​

René Goscinny: Otac "Asterixa i Obelixa". Scenarist koji je nasmijao generacije rođen je u Parizu, ali počiva u Nici.​

Gaston Leroux: Autor "Fantoma u operi". Njegov grob je mjesto hodočašća ljubitelja književnosti i misterija.​

Léon Gambetta: Slavni francuski državnik i republikanac.


Groblje nudi spektakularan pogled na luku i grad, stvarajući neobičan mir – "groblje s najljepšim pogledom na svijetu", kako ga mještani zovu.

Mistik, intrige i legende

Brdo dvorca nije samo povijest; to je i pozornica za najpoznatije niške legende.

1. Legenda o Katarini Ségurane

Najpoznatija priča vezana je uz opsadu 1543. godine, kada su grad napali Francuzi i osmanska flota pod Barbarossom. Legenda kaže da je Catherine Ségurane, obična pralja, vidjevši da obrana popušta, jurnula na zidine s mlatilom za rublje. Nakon što je nokautirala turskog zastavnika, okrenula se prema neprijateljskoj vojsci, podigla suknju i pokazala im svoju stražnjicu. Taj čin drskosti i hrabrosti navodno je toliko šokirao napadače da su se povukli.
​
2. Top u podne (Lou Canoun de Miejour)

Ako ste u Nici točno u 12:00 sati, čut ćete glasan pucanj. Ne brinite, to je tradicija. Godine 1861., škotski lord Sir Thomas Coventry-More, koji je živio u Nici, bio je frustriran što njegova žena stalno kasni na ručak zbog dugih šetnji. 


Dogovorio je s gradom da se svaki dan točno u podne ispali topovski hitac kako bi je podsjetio da je vrijeme za jelo. Iako lorda više nema, tradicija se održala do danas (sada se koristi pirotehnika, a ne pravi top).
​
Turistički vodič: Kako doći do Cascade du Château?

Do vodopada i parka možete doći na nekoliko načina, ovisno o vašoj kondiciji:

1. Ascenseur du Château (Lift)

Za one koji žele izbjeći znojenje, postoji besplatan lift u stilu Art Deco-a.

Gdje: Ulaz se nalazi ispod Tour Bellanda (velika okrugla kula), na kraju ulice Rue des Ponchettes, blizu Hotela Suisse.​

Savjet: Ljeti su redovi dugi, pa dođite rano ujutro.

2. Pješice (Lesage stepenice)

Najljepši način je uspon stepenicama s kraja Promenade des Anglais (Quai des États-Unis). Uspon traje oko 10-15 minuta, ali nudi vidikovce na svakom zavoju koji oduzimaju dah.

3. Turistički vlakić

Mali bijeli vlakić (Le Petit Train) koji kreće s Promenade des Anglais staje na vrhu brda na 10 minuta.​

Radno vrijeme parka:
Park se otvara u 08:30 ujutro. Zatvaranje varira ovisno o sezoni (zimi oko 17:00-18:00, ljeti do 20:00).

Najbolje vrijeme za posjet:
Predvečerje, sat vremena prije zalaska sunca. Tada sunce "zlatnim satom" obasjava vodopad, a pogled na Anđeoski zaljev (Baie des Anges) postaje magičan.


Powered by GetYourGuide
Pretplati se na: Komentari ( Atom )

Translate Page

Popular News

  • Kraljica Azurne obale: Šetnja kroz povijest, glamur i intrige Promenade des Anglais
    Kada stanete na glatki asfalt Promenade des Anglais u Nici, ne stojite samo na ulici. Stojite na pozornici dugoj sedam kilometara gdje se ve...
  • Hram svjetlosti na brdu Cimiez: Gdje anđeli lebde u plavetnilu Azurne obale,Marc Chagall National Museum
    Kada se popnete na aristokratsko brdo Cimiez, daleko od vreve Promenade des Anglais i blještavila luksuznih hotela, dočekat će vas tišina ko...
  • Labirint umjetnosti: Iza zidina Vatikanskih muzeja
    Dok stojite u redu koji se poput zmije proteže uz Viale Vaticano, okruženi masivnim zidinama koje dijele Rim od najmanje države na svijetu, ...
  • Čuvar zaljeva anđela ,tajne, povijest i magija tornja Bellanda u Nici
    Dok stojite na suncem okupanoj Promenadi des Anglais i gledate prema istoku, pogled vam neizbježno zapinje za masivnu, kružnu građevinu koja...
  • Duhovi prošlosti i znanstvena čuda pod istim krovom: Iz Magyar Természettudományi Múzeum
    U srcu budimpeštanskog VIII. okruga, na Trgu Ludovika, ne stoji samo zgrada, već spomenik dviju povijesti: vojne i prirodne. Velebno zdanje ...
  • PLAVA CRKVA - CRKVA SVETE ELIZABETE: Bajkoviti dragulj u srcu Bratislave,Art Nouveau čudo u plavim tonovima
    Crkva Svete Elizabete, poznata kao Plava crkva (Modrý kostolík), predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera mađarskog secesijskog stila...
  • Grom iznad Anđeoskog zaljeva: Cascade du Château u Nici
    Ako zatvorite oči na vrhu brežuljka koji dijeli staru Nicu od luke Lympia, čut ćete zvuk koji ne pripada Mediteranu. To nije šum valova, već...
  • WineOS 2026 – Vinski dnevni boravak na istoku Hrvatske
    Jedanaesti WineOS by Graševina Croatica 16. i 17. siječnja ponovno pretvara Osijek u vinsko središte regije. Foto:WineOsa 2026. Nova godina ...
  • Garaža snova u srcu kneževine: Unutar privatne kolekcije automobila HSH Princa od Monaka
    Zamislite garažu u kojoj se povijest ne mjeri godinama, već konjskim snagama, elegancijom karoserije i mirisom benzina koji se miješa s mors...
  • Zelena oaza na rubu litice: Tajne i ljepote vrtova Saint-Martin i Sainte-Barbe
    Zamislite mjesto gdje miris alepskih borova susreće slani zrak Mediterana, a šum valova koji udaraju o stijene stvara podlogu za tihi razgov...

Popular News

  • Dvorac Cheverny: Tamo gdje se susreću aristokratska elegancija, lovački psi i Tintinove avanture
    U srcu doline Loire, poznate po svojim raskošnim dvorcima, nalazi se Cheverny – dragulj klasične francuske arhitekture koji se izdvaja po mn...
  • Arles, grad dva nasljeđa: Rimska Arena i Van Goghova inspiracija
    Arles, grad na jugu Francuske, u regiji Provansa-Alpe-Azurna obala, predstavlja jedinstveni spoj bogate antičke povijesti i umjetničke ostav...
  • Fontainebleau – kraljevska palača povijesti, legendi i mistike: Priče iza zidova dvorana francuskih monarha
    Palace of Fontainebleau (Château de Fontainebleau) jedno je od najvažnijih francuskih kraljevskih rezidencija, povijesno bogata, mistična i ...
  • Dvorac Amboise: Od kraljevske moći do vječnog doma Leonarda da Vincija
    Smješten na stjenovitoj uzvisini s koje puca veličanstven pogled na rijeku Loire i slikoviti istoimeni gradić, dvorac Amboise (Château Royal...
  • Château de Chenonceau: Dvorac dama, misterija i elegancije iznad rijeke Cher
    Dvorac Chenonceau- Château de Chenonceau – “Dvorac dama” – jedan je od najprepoznatljivijih dragulja doline Loire, a njegova povijest, eleg...
  • Dvorac Chaumont-sur-Loire: Kraljevse intrige,vrtovi iz bajke sve od Nostradamusa do suvremene umjetnosti
    U srcu doline Loare, na uzvisini s koje se pruža veličanstven pogled na najdužu francusku rijeku, smjestio se dvorac Chaumont-sur-Loire, dra...
  • Dvorac Blois: Gdje zidovi šapuću o kraljevima, urotama i povijesti Francuske
    Dvorac Blois, smješten u srcu istoimenog grada na obali rijeke Loire, predstavlja kamen temeljac francuske povijesti i arhitekture. Kao dom ...
  • Pont du Gard: Kameni div koji je utažio žeđ rimskog grada
    U srcu Provanse, nedaleko od gradova Nîmes, Uzès i Avignon, uzdiže se monumentalni svjedok rimske genijalnosti i moći – Pont du Gard. Ovaj v...
  • Dvorac Chambord: Gdje se susreću kraljevska raskoš i genij Leonarda da Vincija
    U srcu doline Loire, okružen najvećom ograđenom šumom u Europi, uzdiže se Dvorac Chambord (Château de Chambord), arhitektonsko čudo i monume...
  • Papinska palača u Avignonu: Gdje zidovi svjedoče o stoljeću papinske moći
    U srcu Provanse, na obalama rijeke Rhone, uzdiže se Avignon, grad koji odiše poviješću i kulturom. Njegov najprepoznatljiviji simbol je monu...

Popular News

  • Kako stići u Pariz iz zračne luke Charles de Gaulle ili Orly?
    Pariz ima odličan sustav javnog prijevoza , a to uključuje prijevoz putnika učinkovito i relativno jeftino od glavnih zračnih luka do centra...
  • Forum Romanum
    Rimski forum (Forum Romanum) bio je središte političkog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religioznog života drevnog Rima.Pod foru...
  • Disneyland Paris Now Allowing Guests to Remove Masks for Character Greetings and Photo-Ops
    Disneyland Paris has closed and reopened multiple times since early 2020 due to the COVID-19 pandemic.  Photo: Wikipedia Guests are required...
  • Spomenik Kolumbu,Barcelona
    Spomenik Kolumbu (Colon, po španjolskom imenu Kolumba - Cristóbal Colón) je stup visok oko 60 metara na vrhu kojeg stoji pomorac prsta uper...
  • Svetište Maximin la Sainte Baume i legenda o Mariji Magdaleni
    Kad govorimo o svetištu Maximin la Sainte Baume podrazumijevamo katedralu svetog Maximina sa kriptom, gdje se nalazi relikvija svete Marije...
  • Is it Worthy to Buy a Paris Pass (priority access, unlimited transports…)?
      Like a number of cities around the world, Paris has recently adopted the system of a City Pass for tourists.  The City Pass gives you dire...
  • Legenda o špilji Sainte Baume isposničkom boravištu svete Marije Magdalene
    Legenda dalje kaže kako se nakon propovjedničkog života sveta Marija Magdalena povukla u jednu špilju u planinskom masivu Baume. Tu je navo...
  • Tajni Rim - Bazilika sv. Pavla izvan zidina - Basilica di San Paolo fuori le Mura
    Bazilika sv. Pavla izvan zidina nalazi se na Via Ostiense, otprilike 2 km od Porta S. Paolo, na mjestu gdje je, prema predaji, Timotej, uče...
  • Bazilika sv. Ivana Lateranskog,Rim
    Bazilika Svetog Ivana Lateranskog (talijanski: Basilica di San Giovanni in Laterano) rimska je katedrala, službeno crkveno sjedište rim...
  • New Express Train from Paris to Charles de Gaulle Airport Has Been Approved
    Getting to and from Paris's Charles de Gaulle Airport can be a nightmare, but there's hope for improvement: Last week, the Fren...
Dnevnik sa putovanja

News archive

  • ▼  2025 (215)
    • ▼  prosinca (5)
      • Bečka rapsodija u doba Adventa: Od mirisa cimeta d...
      • PLAVA CRKVA - CRKVA SVETE ELIZABETE: Bajkoviti dra...
      • WineOS 2026 – Vinski dnevni boravak na istoku Hrva...
      • Duhovi prošlosti i znanstvena čuda pod istim krovo...
      • Labirint umjetnosti: Iza zidina Vatikanskih muzeja
    • ►  studenoga (34)
      • Hram svjetlosti na brdu Cimiez: Gdje anđeli lebde ...
      • Kraljica Azurne obale: Šetnja kroz povijest, glamu...
      • Čuvar zaljeva anđela ,tajne, povijest i magija tor...
      • Grom iznad Anđeoskog zaljeva: Cascade du Château u...
    • ►  listopada (36)
    • ►  rujna (34)
    • ►  kolovoza (24)
    • ►  srpnja (5)
    • ►  lipnja (14)
    • ►  svibnja (34)
    • ►  travnja (7)
    • ►  ožujka (11)
    • ►  veljače (3)
    • ►  siječnja (8)
  • ►  2024 (114)
    • ►  prosinca (4)
    • ►  studenoga (15)
    • ►  listopada (10)
    • ►  rujna (19)
    • ►  kolovoza (9)
    • ►  srpnja (11)
    • ►  lipnja (16)
    • ►  svibnja (5)
    • ►  travnja (3)
    • ►  ožujka (7)
    • ►  veljače (6)
    • ►  siječnja (9)
  • ►  2023 (103)
    • ►  prosinca (6)
    • ►  studenoga (10)
    • ►  listopada (3)
    • ►  rujna (12)
    • ►  kolovoza (3)
    • ►  srpnja (8)
    • ►  lipnja (15)
    • ►  svibnja (7)
    • ►  travnja (2)
    • ►  ožujka (15)
    • ►  veljače (6)
    • ►  siječnja (16)
  • ►  2022 (175)
    • ►  prosinca (26)
    • ►  studenoga (27)
    • ►  listopada (11)
    • ►  rujna (11)
    • ►  kolovoza (8)
    • ►  srpnja (7)
    • ►  lipnja (16)
    • ►  svibnja (14)
    • ►  travnja (9)
    • ►  ožujka (12)
    • ►  veljače (13)
    • ►  siječnja (21)
  • ►  2021 (339)
    • ►  prosinca (33)
    • ►  studenoga (16)
    • ►  listopada (15)
    • ►  rujna (9)
    • ►  kolovoza (1)
    • ►  srpnja (16)
    • ►  lipnja (15)
    • ►  svibnja (35)
    • ►  travnja (42)
    • ►  ožujka (54)
    • ►  veljače (45)
    • ►  siječnja (58)
  • ►  2020 (326)
    • ►  prosinca (49)
    • ►  studenoga (34)
    • ►  listopada (37)
    • ►  rujna (40)
    • ►  kolovoza (45)
    • ►  srpnja (22)
    • ►  lipnja (28)
    • ►  svibnja (38)
    • ►  travnja (4)
    • ►  ožujka (4)
    • ►  veljače (10)
    • ►  siječnja (15)
  • ►  2019 (150)
    • ►  prosinca (1)
    • ►  studenoga (1)
    • ►  listopada (5)
    • ►  rujna (3)
    • ►  kolovoza (4)
    • ►  srpnja (9)
    • ►  lipnja (18)
    • ►  svibnja (6)
    • ►  travnja (23)
    • ►  ožujka (13)
    • ►  veljače (35)
    • ►  siječnja (32)
  • ►  2018 (196)
    • ►  studenoga (7)
    • ►  listopada (10)
    • ►  rujna (4)
    • ►  kolovoza (2)
    • ►  srpnja (23)
    • ►  lipnja (29)
    • ►  svibnja (13)
    • ►  travnja (63)
    • ►  ožujka (37)
    • ►  veljače (2)
    • ►  siječnja (6)
  • ►  2017 (131)
    • ►  prosinca (6)
    • ►  studenoga (15)
    • ►  rujna (5)
    • ►  kolovoza (8)
    • ►  srpnja (3)
    • ►  lipnja (24)
    • ►  svibnja (50)
    • ►  travnja (2)
    • ►  ožujka (18)
  • ►  2016 (6)
    • ►  srpnja (6)
Pokreće Blogger.

Oznake

Advent (29) Ancient history (24) Austrija (54) Automobili (59) Aviokompanije (75) Barcelona (55) Budapest (20) COVID19 (536) Catalonia (22) Château Amboise (4) Château de Versailles (13) Cote d' Azur (8) D-Day (3) Danska (11) EU (26) EUEFA qualifiers (50) EURO 2020 (7) EURO 2024. (21) EasyJet (3) Egipat (6) England (3) Engleska (13) Euro 2016. (1) Europa (16) Formula 1 (41) France (153) Francuska (153) HNS (143) History (49) Hrvatska (214) Hungary (14) IRIM (5) Italija (132) Italy (37) Izrael (6) Japan (8) Lifestyle (110) Loire Valley (15) London (27) Louvre (17) Madrid (6) Maranello (2) Mađarska (16) Medieval History (23) Metro (24) Milano (5) Monaco (9) Musée D'Orsay (2) Muzej Louvre (13) Napoli (3) Napulj (15) Nizozemska (9) Njemačka (125) Nogomet (32) Normandija (9) Normandy (12) Papa (3) Paris (169) Pariz (144) Poljska (7) Portugal (8) Povijest (96) Prag (5) Provance (16) Provansa (14) Putovanja (797) Red Bull Air Race (18) Rijeka (2) Rim (66) Roma (17) Rumunjska (1) Rusija (17) Ryanair (28) SP Nogomet (4) STEM (3) Sicilija (3) Slovačka (9) Slovenija (29) Spain (41) Srednji vijek (9) Tajni Rim (12) Tourist (22) Travel (94) Turizam (226) Turska (5) UEFA EURO 2024 (34) UK (24) USA (15) Vatikan (7) Velika Britanija (3) Venecija (14) Vojni Muzej (6) Zanimljivosti (201) Zrakoplov (61) Zračnaluka (55) dvorci Loire (8) nove mjere (257) putovanje (780) Češka (13) Španjolska (30)

Follow

  • facebook

Pages

  • Uvjeti korištenja
Copyright 2014 Dnevnik sa putovanja.
Designed by OddThemes