Hram Veste, jedno od najstarijih i najvažnijih svetišta u Rimu, čuvao je „svetu vatru“, simbol zajednice i države, te je bio usko povezan s Kućom Vestalki , s kojima je činio jedinstveni kompleks nazvan „ Atrijum Veste “.
Kada je Neronski požar 64. godine uništio, zajedno s većim dijelom grada, hram i Kuću Vestalki , dvije zgrade su zamijenjene, na višoj razini, zgradama koje su danas vidljive. Hram je, unatoč brojnim preinakama, zadržao oblik i dimenzije utvrđene u to vrijeme, zajedno s novom orijentacijom, temeljenom na prevladavajućoj orijentaciji Rimskog foruma .
Hram Veste vjerojatno je podignut u 4. stoljeću prije Krista i sastojao se od podija od cementitnog materijala prekrivenog mramorom, na koji su postavljene baze koje su podupirale prsten od 20 korintskih stupova s žljebljenicama koji su zatvarali ćeliju, također kružnu, unutar koje se neprestano gorjela „sveta vatra“: stožasti krov imao je središnji otvor koji je omogućavao izlazak dima.
Treba napomenuti da ovdje nije čuvan simulakrum božice, dok se pretpostavlja da se kip božanstva čuvao u edikuli koja se nalazila na ulazu u Kuću Vestalki . U trapezoidnoj šupljini koja se otvarala prema podiju, a kojoj se moglo pristupiti samo iz ćelije, vjerojatno moramo prepoznati „ penus Vestae “, mjesto zabranjeno za pogled svima osim Vestalkama, gdje su se čuvale „ pignora civitatis “, odnosno predmeti sveti sudbini Rima i „zalog“ njegove sreće, koje je Eneja, prema legendi, prenio iz Troje: najvažniji od svih bio je Paladij, arhaični simulakrum Minerve.
Nakon neronske faze uslijedila je potpuna rekonstrukcija tijekom Trajanova razdoblja, a zatim i naknadna restauracija koja se pripisuje supruzi Septimija Severa, Juliji Domni, nakon požara 191. godine, najvjerojatnije zadržavajući isti oblik koji mu je dala neronska rekonstrukcija 64. godine.
Sadašnji izgled dugujemo obnovi iz 1930. godine, tijekom koje su korišteni brojni originalni fragmenti, a dovršeni su restauracijama od travertina.
Powered by GetYourGuide