Williams FW12C: Bolid koji je pokrenuo Renaultovu V10 revoluciju

U srcu talijanske Motor Valley, među stotinama eksponata koji slave brzinu, jedan se bolid ističe svojom upečatljivom žuto-plavom pojavom. Iako ga laici često miješaju s kasnijim modelima, pred nama je Williams FW12C iz 1989. godine. Ovaj stroj, koji ponosno nosi broj 6 Talijana Riccarda Patresea, nije samo trkaći automobil – on je simbol prekretnice koja je Williams vratila na sam vrh svjetskog motorsporta.


Daniel Taslidžić i sin Bruno uz legendarni bolid Williams FW12c Riccarda Patresea u Modeni

Povratak u 1989.: Nova era bez turbo motora

Nakon ere moćnih turbo motora, 1989. godina donijela je povratak atmosferskim agregatima. Za Williams je to bila godina "novog početka". Upravo je ovaj model, FW12C, bio prvi koji je udomio legendarni Renaultov V10 motor. Dok sam sa sinom Brunom stajao uz njega u Modeni, razmišljao sam o tome kako je upravo ovaj trenutak savršen za podsjetnik na to koliko su hrabrost i inovacija bitni za dugovječnost u ovom poslu.

Tehnička osobna iskaznica: FW12C pod povećalom

Evo što je ovaj bolid činilo konkurentnim u borbi protiv tada dominantnog McLarena i Ferrarija:

Motor: Renault RS1 – prvi uradak francuskih inženjera u V10 konfiguraciji. Proizvodio je oko 650 KS na 12.500 okr/min. Bio je to početak dominacije koja će obilježiti devedesete.

Šasija: Evolucija modela FW12, prilagođena za novi, atmosferski V10 motor. Karbonski monokok koji i danas, nakon više od 35 godina, izgleda besprijekorno.

Daniel Taslidžić i sin Bruno uz legendarni bolid Williams FW12c Riccarda Patresea u Modeni


Aerodinamika: Karakterističan po svom širokom prednjem krilu i nešto "čišćim" linijama bez elektronike koja je došla kasnije.

Mjenjač: Williams/Hewland 6-stupanjski manualni – u ovom bolidu vozači su još uvijek morali "raditi" desnom rukom, bez modernih poluga na volanu.

Usporedba: Analogni FW12C protiv modernih hibrida

Kada ovaj bolid iz 1989. usporedite s današnjim bolidima koje pratimo, razlike su fascinantne:

Masa i dimenzije: FW12C teži tek nešto više od 500 kg. Današnji bolidi su "divovi" s gotovo 800 kg.

Čistoća dizajna: Nema kompleksnih krilaca (bargeboards) niti DRS sustava. Sve je bilo podređeno mehaničkom gripu i sirovoj snazi atmosferskog motora.

Veze s vozačem: Patrese je u ovom bolidu imao samo volan, tri pedale i ručni mjenjač. Nije bilo kontrole trakcije ni aktivnog ovjesa – samo talent i instinkt.

Obiteljski dojam iz Modene

Putovanja poput ovog na Motor Valley Fest podsjećaju me zašto volim putovati. Vidjeti FW12C uživo, bolid koji je Patresea te godine doveo do sjajnih postolja u Meksiku, Kanadi i Mađarskoj, poseban je doživljaj. Za moju obitelj, koja cijeni tradiciju i povijest, ovo je bila lekcija o tome kako se gradi legenda.

Williams FW12C možda nema digitalnu inteligenciju svojih nasljednika, ali ima mehaničku dušu koja se osjeti čim mu se približite.

Share this: