Crkva se nalazi na sjevernom vrhu Kapitola (" Arx "), gdje se nekoć nalazio drevni hram Junone Monete (što znači "upozoriteljica"). Hram datira iz 343. godine prije Krista, a osnovao ga je Kamil nakon pobjede nad Auruncima.
Rimska kovnica novca kasnije je izgrađena u blizini i nazvana je „Moneta“ jer je izgrađena pored hrama: otuda i naziv „moneta“ koji i danas dajemo novcu. Pretpostavlja se da je kovnica novca nakon požara 80. godine i obnovljena na obroncima Celia a njezini ostaci pronađeni su ispod današnje bazilike S. Clemente.
Na vrhu stubišta postavljen je stup s korintskim kapitelom i križem 1703. godine (na fotografiji dolje) kako bi zahvalili Djevici Mariji za ograničenu štetu koju je potres prouzročio okolnim zgradama.
Rehabilitirana je krajem Napoleonskog Rima, ali nakon 1870. našla se u središtu rušenja zbog izgradnje Vittorianoa i jedva se uspjela spasiti, dok su drevna sakristija, samostan i toranj Pavla III. koji je stajao iza nje srušeni. Pročelje, s velikom površinom gole opeke, bilo je prekriveno mozaicima i freskama, koje su nažalost nestale; Iznad portala nalazila su se i tri rozeta, ali središnji, u obliku jeruzalemskog križa, uklonjen je za vrijeme pontifikata Urbana VIII. (1623.-1644.) kako bi se napravilo mjesta za prozor s obojenim staklom, s Barberinijevim pčelama, kakve i danas možemo vidjeti.
U sedamnaestom stoljeću, poljoprivrednici koji su dolazili u grad prodavati svoje proizvode imali su običaj noću kampirati na stepenicama stubišta, sve dok se jedne noći odozgo nisu spustile bačve pune kamenja i preplavile spavače: kako bi se izbjegle daljnje nesreće, stubište je zatvoreno velikim vratima, koja su ostala na mjestu do kraja devetnaestog stoljeća. Stubište se također smatralo pravim „svetim stubištem“: čudesnim se smatralo penjanje njime na koljenima za usidjelice koje traže muža, za žene koje žele djecu, za majke koje traže mlijeko za prehranu djece, pa čak i za one koje traže dobitke na lutriji.
Crkva je, međutim, najpoznatija po „Svetom djetetu“ ( na fotografiji iznad), za koje predaja kaže da ga je izrezbario franjevački fratar od maslinovog drveta Getsemani (poznatijeg kao Maslinski vrt) i krstio u rijeci Jordan. Od 1591. godine pobožna legenda rasplamsava oduševljenje ljudi, jer se kaže da je Dijete obdareno čudesnim moćima, uključujući i onu uskrsavanja mrtvih i liječenja teško bolesnih: ako može izvršiti milost, usne mu postaju crvene, inače ostaju blijede. Nažalost, originalni kip je ukraden 1994. godine i onaj kojem se danas možemo diviti je kopija, čak i ako se, s obzirom na brojne zavjetne darove koji ga okružuju, za vjernike ništa nije promijenilo. Za Božić se Sveto Djetešce postavlja u središte slikovitih jaslica, ali obično je u sakristiji, zajedno s pločom „Svete Obitelji“, koja potječe iz radionice Giulija Romana. Na oltaru je svežanj pisama poslanih njemu iz cijelog svijeta.
God. 1250. papa Inocent IV., daruje franjevačkom redu u Rimu baziliku Santa Maria in Aracoeli, sa starim samostanom. 1444. godine poslije reforme franjevačkog reda u njoj stoluje generalni ministar opservantske grane reda (O. F. M. de opservantie) do 1886. godine kada je samostan srušen radi izgradnje „Oltara domovine“ (Spomenik Viktoru Emanuelu II.).
S Piazza del Campidoglio dva stubišta izgrađena prema Vignolinom nacrtu između 1547. i 1552. vode, redom, do „ Kapitola “ i do crkve S. Maria in Aracoeli: na fotografiji iznad možemo se diviti onome koje vodi do samostana S. Maria in Aracoeli franjevaca i do bočnog ulaza u crkvu, iako je nekoć bio glavni ulaz.(fotografija dolje).
Na vrhu stubišta postavljen je stup s korintskim kapitelom i križem 1703. godine (na fotografiji dolje) kako bi zahvalili Djevici Mariji za ograničenu štetu koju je potres prouzročio okolnim zgradama.
Malo se zna o podrijetlu crkve S. Maria in Aracoeli, ali već 880. godine spominje se „S. Maria in Capitolio“, a čak se kaže da ju je osnovao Grgur Veliki 590. godine. Podrijetlo toponima „ Aracoeli “ (što znači „ara ili oltar neba“) u potpunosti je u latinskom izrazu „ arx “, prvo vulgariziranom u „arce“, a zatim, rimskom korupcijom oko 14. stoljeća, postao „arceli“: latinski pravopis „aracoeli“ nastao je kasnije, vjerojatno od strane slavnih književnika koji su vjerovali da podrijetlo toponima leži u legendi koja je pripovijedala kako je car August sagradio oltar neba nakon što mu se ukazala Djevica s Djetetom u naručju i čuo glas koji govori „ Ecce ara primogeniti Dei “.
Crkva je izgrađena u romaničkom stilu sredinom 12. stoljeća s ulazom okrenutim prema azilu , što dokazuje portal na fotografiji dolje , na kojem se nalazi luneta s mozaikom koji prikazuje „ Madonu s malim Isusom između dva anđela “, pripisan Jacopu Torritiju ili umjetniku škole Cavallini, ulaz koji se danas smatra bočnim i dostupan preko gore spomenutog stubišta.
Nova orijentacija bila je djelo franjevaca, a nova crkva, u gotičkom stilu, otvorena je 1348. godine zajedno sa stubištem. U srednjem vijeku Crkva je postala gotovo novi forum Rima: Cola di Rienzo je govorio ljudima tamo; Karlo Anžuvinski je ondje održao parlament s Rimljanima; rimski gvelfi su se ondje branili od cara Henrika VII.; tamo su održani i izbori gradskih čelnika. Civilni i vjerski karakter crkve oskrnavljen je tijekom francuske okupacije i Republike 1797., kada je crkva dekonsekrirana i korištena kao štala.
Rehabilitirana je krajem Napoleonskog Rima, ali nakon 1870. našla se u središtu rušenja zbog izgradnje Vittorianoa i jedva se uspjela spasiti, dok su drevna sakristija, samostan i toranj Pavla III. koji je stajao iza nje srušeni. Pročelje, s velikom površinom gole opeke, bilo je prekriveno mozaicima i freskama, koje su nažalost nestale; Iznad portala nalazila su se i tri rozeta, ali središnji, u obliku jeruzalemskog križa, uklonjen je za vrijeme pontifikata Urbana VIII. (1623.-1644.) kako bi se napravilo mjesta za prozor s obojenim staklom, s Barberinijevim pčelama, kakve i danas možemo vidjeti.
Nema čak ni sata, prvog koji je u Rimu postavljen u prosincu 1412. godine, a izradili su ga majstor Ludovico da Firenze, koji je izradio mehanizam, i majstor Pietro da Milano, koji je tamo postavio zvono. Stvar je bila toliko važna da je osnovan poseban ured, „ moderatores horologii “, povjeren braći Domenicu i Fabiju della Pedacchia. Izvorno je bio postavljen na lijevoj strani pročelja, zatim u sredini, a konačno je 1806. premješten na pročelje Palazzo Senatorio : izložba je ostala otvorena do 1886., ali danas postoji samo otvor. 122 stupa koji dijele unutrašnjost crkve na tri broda pronađeni su u raznim antičkim građevinama: natpis na trećem stupu s lijeva, „ a cubicolo Augustorum “, naveo bi na pomisao da potječe iz careve spavaće sobe na Palatinu , gdje se nalazila carska kuća.
Strop, ukrašen pomorskim motivima, obilježava pobjedu Marcantonija Colonne u bitci kod Lepanta 1571. godine, a nastao je za vrijeme papinstva Grgura XIII. Boncompagnija, čiji se obiteljski grb, zmaj, vidi na kraju oltara. Do crkve se dolazi stubištem od 124 stepenice (122 ako se penjete s desne strane), koje je, prema legendi, otvorio tribun Cola di Rienzo 1348. godine, a sagradio Lorenzo di Simone Andreozzi o trošku rimskog naroda, kao zahvalu Djevici što je spasila grad od kuge: kaže se da je koštala 5000 florina.
U sedamnaestom stoljeću, poljoprivrednici koji su dolazili u grad prodavati svoje proizvode imali su običaj noću kampirati na stepenicama stubišta, sve dok se jedne noći odozgo nisu spustile bačve pune kamenja i preplavile spavače: kako bi se izbjegle daljnje nesreće, stubište je zatvoreno velikim vratima, koja su ostala na mjestu do kraja devetnaestog stoljeća. Stubište se također smatralo pravim „svetim stubištem“: čudesnim se smatralo penjanje njime na koljenima za usidjelice koje traže muža, za žene koje žele djecu, za majke koje traže mlijeko za prehranu djece, pa čak i za one koje traže dobitke na lutriji.
Unutar samostana je djelovalo visoko učilište franjevačkog reda u kojem su se školovali mnogi hrvatski franjevci.
Za nas je zanimljivo da se u bazilici nalazi i grob bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić(fotografija iznad) koja je preminula u Rimu 1478. kao izbjeglica zbog provale Osmanlija u Bosnu tu se nalazi i gorb pjesnika Giulija Salvadorija.
Powered by GetYourGuide