U srcu političke moći Ujedinjenog Kraljevstva, usred vreve i prometa ulice Whitehall, stoji jedan naizgled jednostavan, ali neizmjerno snažan kameni spomenik – Cenotaph. Okružen monumentalnim zdanjima ministarstava, on nije turistička atrakcija u klasičnom smislu; nema ulaza, nema radnog vremena, nema suvenirnice. On je nijemi svjedok, nacionalna grobnica bez tijela i vječno srce britanskog sjećanja na žrtve rata. Posjetili smo ovo mjesto kako bismo istražili njegovu povijest, simboliku i duboko značenje koje nosi.
Povijest: Od prolaznog pozdrava do vječnog spomena
Priča o Cenotaphu započinje s krajem Prvog svjetskog rata. Godine 1919., britanski premijer David Lloyd George, pripremajući veliku paradu mira u Londonu, želio je da vojnici na povratku imaju priliku pozdraviti svoje pale suborce. Angažirao je slavnog arhitekta Sir Edwina Lutyensa da dizajnira privremenu strukturu pokraj koje bi marširali. Lutyens je predložio "cenotaf" – termin izveden iz grčkih riječi kenos (prazan) i taphos (grob).
Foto:Getyimages
U samo dva tjedna, od drveta i gipsa izgrađen je privremeni spomenik. Tijekom parade 19. srpnja 1919., dogodilo se nešto neočekivano. Javnost je spontano počela ostavljati vijence i cvijeće u podnožju spomenika. U danima koji su slijedili, procjenjuje se da je više od milijun ljudi posjetilo Cenotaph, pretvarajući ga u mjesto nacionalnog hodočašća i kolektivnog tugovanja. Mnogima je to bila jedina grobnica koju su njihovi sinovi, očevi i muževi, pokopani u neoznačenim grobovima diljem Europe, ikada imali.
Dirnuta ovakvom reakcijom javnosti, Vlada je odlučila da se privremena struktura zamijeni identičnom, ali trajnom, isklesanom od portlandskog kamena. Trajni Cenotaph otkrio je kralj George V. 11. studenog 1920., na drugu godišnjicu primirja. Od tog trenutka, on je postao središnje mjesto svih nacionalnih komemoracija.
Umjetnost u Tišini: Genijalnost Arhitektonskog Dizajna
Na prvi pogled, Cenotaph je zapanjujuće jednostavan – pravokutni kameni pilon bez ikakvih ukrasa, skulptura ili religijskih simbola. Upravo u toj jednostavnosti leži njegova genijalnost i univerzalna snaga.
Prazna Grobnica: Sama ideja cenotafa predstavlja sve one čija tijela nikada nisu vraćena kući, dajući naciji zajedničko mjesto za žalovanje.
Namjerna Univerzalnost: Lutyens je svjesno izbjegao bilo kakve kršćanske simbole, poput križa, kako bi spomenik bio mjesto sjećanja za ljude svih vjera i one bez nje. To ga je učinilo istinski nacionalnim simbolom.
Arhitektonska Optička Iluzija: Iako se čini da su sve linije spomenika ravne, one to nisu. Lutyens je primijenio princip entazisa, preuzet iz arhitekture grčkih hramova. Sve naizgled ravne površine su zapravo suptilno zakrivljene. Da su linije bile savršeno ravne i paralelne, ljudskom oku bi se činilo da se sužavaju prema vrhu. Ovako, zahvaljujući zakrivljenosti, one se čine savršeno ravnima, dajući spomeniku osjećaj statičnosti i vječnosti. Čak i horizontalne linije su dijelovi kruga čiji je centar 270 metara ispod zemlje.
Natpis: Na spomeniku su uklesane samo riječi "The Glorious Dead" (Slavni Mrtvi). Ovaj jednostavan, ali moćan izraz obuhvaća sve žrtve, bez obzira na čin, status ili ulogu.Mogli bih malo i mi naučiti nešto iz toga.
Priče i značaj: Srce nacionalnog sjećanja
Cenotaph nije samo kamen; on je živi spomenik koji i danas igra ključnu ulogu u životu nacije.
Nedjelja sjećanja (Remembrance Sunday): Svake godine, u nedjelju najbližu 11. studenom, kod Cenotapha se održava Nacionalna služba sjećanja. Događaju prisustvuju kraljevska obitelj, premijer, politički čelnici, veterani i predstavnici Commonwealtha. Točno u 11 sati, zvuk Big Bena označava početak dvije minute šutnje koje se poštuju diljem zemlje. Monarh polaže prvi vijenac crvenih makova u podnožje spomenika.
Pozdrav Spomeniku: Postoji nepisano pravilo i tradicija da svi uniformirani pripadnici oružanih snaga, policije i drugih službi, kada prolaze pokraj Cenotapha, bilo pješice, u vozilu ili na konju, odaju počast pozdravom.
Prošireno značenje: Iako je prvotno podignut u spomen na žrtve Prvog svjetskog rata, njegova posveta je proširena i danas uključuje sve britanske i Commonwealth vojnike poginule u Drugom svjetskom ratu i svim kasnijim sukobima.
Turističke informacije: Kako posjetiti i odati počast
Lokacija: Whitehall, London, SW1A 2ET. Spomenik se nalazi nasred ceste, otprilike na pola puta između Parliament Squarea i Trafalgar Squarea, u neposrednoj blizini Downing Streeta.
Kako doći:
Podzemnom željeznicom (Tube): Najbliže postaje su Westminster (linije Jubilee, District i Circle) i Charing Cross (linije Bakerloo i Northern). Obje su udaljene 5-10 minuta hoda.
Autobusom: Gotovo sve autobusne linije koje voze kroz centar Londona prolaze ulicom Whitehall i staju u neposrednoj blizini Cenotapha (npr. 3, 11, 12, 24, 87, 88, 159, 453).
Pristup i Cijena:
Trošak posjeta / Cijena po danu: Cenotaph je javni spomenik na otvorenom. Pristup je potpuno besplatan i dostupan za gledanje 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.
Povijest: Od prolaznog pozdrava do vječnog spomena
Priča o Cenotaphu započinje s krajem Prvog svjetskog rata. Godine 1919., britanski premijer David Lloyd George, pripremajući veliku paradu mira u Londonu, želio je da vojnici na povratku imaju priliku pozdraviti svoje pale suborce. Angažirao je slavnog arhitekta Sir Edwina Lutyensa da dizajnira privremenu strukturu pokraj koje bi marširali. Lutyens je predložio "cenotaf" – termin izveden iz grčkih riječi kenos (prazan) i taphos (grob).
U samo dva tjedna, od drveta i gipsa izgrađen je privremeni spomenik. Tijekom parade 19. srpnja 1919., dogodilo se nešto neočekivano. Javnost je spontano počela ostavljati vijence i cvijeće u podnožju spomenika. U danima koji su slijedili, procjenjuje se da je više od milijun ljudi posjetilo Cenotaph, pretvarajući ga u mjesto nacionalnog hodočašća i kolektivnog tugovanja. Mnogima je to bila jedina grobnica koju su njihovi sinovi, očevi i muževi, pokopani u neoznačenim grobovima diljem Europe, ikada imali.
Dirnuta ovakvom reakcijom javnosti, Vlada je odlučila da se privremena struktura zamijeni identičnom, ali trajnom, isklesanom od portlandskog kamena. Trajni Cenotaph otkrio je kralj George V. 11. studenog 1920., na drugu godišnjicu primirja. Od tog trenutka, on je postao središnje mjesto svih nacionalnih komemoracija.
Umjetnost u Tišini: Genijalnost Arhitektonskog Dizajna
Na prvi pogled, Cenotaph je zapanjujuće jednostavan – pravokutni kameni pilon bez ikakvih ukrasa, skulptura ili religijskih simbola. Upravo u toj jednostavnosti leži njegova genijalnost i univerzalna snaga.
Prazna Grobnica: Sama ideja cenotafa predstavlja sve one čija tijela nikada nisu vraćena kući, dajući naciji zajedničko mjesto za žalovanje.
Namjerna Univerzalnost: Lutyens je svjesno izbjegao bilo kakve kršćanske simbole, poput križa, kako bi spomenik bio mjesto sjećanja za ljude svih vjera i one bez nje. To ga je učinilo istinski nacionalnim simbolom.
Arhitektonska Optička Iluzija: Iako se čini da su sve linije spomenika ravne, one to nisu. Lutyens je primijenio princip entazisa, preuzet iz arhitekture grčkih hramova. Sve naizgled ravne površine su zapravo suptilno zakrivljene. Da su linije bile savršeno ravne i paralelne, ljudskom oku bi se činilo da se sužavaju prema vrhu. Ovako, zahvaljujući zakrivljenosti, one se čine savršeno ravnima, dajući spomeniku osjećaj statičnosti i vječnosti. Čak i horizontalne linije su dijelovi kruga čiji je centar 270 metara ispod zemlje.
Natpis: Na spomeniku su uklesane samo riječi "The Glorious Dead" (Slavni Mrtvi). Ovaj jednostavan, ali moćan izraz obuhvaća sve žrtve, bez obzira na čin, status ili ulogu.Mogli bih malo i mi naučiti nešto iz toga.
Priče i značaj: Srce nacionalnog sjećanja
Cenotaph nije samo kamen; on je živi spomenik koji i danas igra ključnu ulogu u životu nacije.
Nedjelja sjećanja (Remembrance Sunday): Svake godine, u nedjelju najbližu 11. studenom, kod Cenotapha se održava Nacionalna služba sjećanja. Događaju prisustvuju kraljevska obitelj, premijer, politički čelnici, veterani i predstavnici Commonwealtha. Točno u 11 sati, zvuk Big Bena označava početak dvije minute šutnje koje se poštuju diljem zemlje. Monarh polaže prvi vijenac crvenih makova u podnožje spomenika.
Pozdrav Spomeniku: Postoji nepisano pravilo i tradicija da svi uniformirani pripadnici oružanih snaga, policije i drugih službi, kada prolaze pokraj Cenotapha, bilo pješice, u vozilu ili na konju, odaju počast pozdravom.
Prošireno značenje: Iako je prvotno podignut u spomen na žrtve Prvog svjetskog rata, njegova posveta je proširena i danas uključuje sve britanske i Commonwealth vojnike poginule u Drugom svjetskom ratu i svim kasnijim sukobima.
Turističke informacije: Kako posjetiti i odati počast
Lokacija: Whitehall, London, SW1A 2ET. Spomenik se nalazi nasred ceste, otprilike na pola puta između Parliament Squarea i Trafalgar Squarea, u neposrednoj blizini Downing Streeta.
Kako doći:
Podzemnom željeznicom (Tube): Najbliže postaje su Westminster (linije Jubilee, District i Circle) i Charing Cross (linije Bakerloo i Northern). Obje su udaljene 5-10 minuta hoda.
Autobusom: Gotovo sve autobusne linije koje voze kroz centar Londona prolaze ulicom Whitehall i staju u neposrednoj blizini Cenotapha (npr. 3, 11, 12, 24, 87, 88, 159, 453).
Pristup i Cijena:
Trošak posjeta / Cijena po danu: Cenotaph je javni spomenik na otvorenom. Pristup je potpuno besplatan i dostupan za gledanje 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.