Dok stojite na suncem okupanoj Promenadi des Anglais i gledate prema istoku, pogled vam neizbježno zapinje za masivnu, kružnu građevinu koja se poput orlovog gnijezda nadvila nad starim gradom. To je Tour Bellanda (Toranj Bellanda), tihi svjedok burne povijesti Nice, mjesto gdje su se ispreplitali ratovi, umjetnost i osobne tragedije. Ovo nije samo vidikovac s kojeg puca onaj "razglednica" pogled na Azurnu obalu; ovo je mjesto gdje je Hector Berlioz liječio dušu i gdje povijest "Brda dvorca" (Colline du Château) još uvijek šapuće svoje tajne.
Povijest: Od neosvojive tvrđave do romantičnog utočišta
Priča o tornju Bellanda zapravo je priča o preživljavanju. Ono što danas vidimo nije originalna srednjovjekovna kula. Izvorna utvrda, poznata kao Tour du Môle ili kasnije Tour Saint-Elme (po svecu zaštitniku mornara), bila je ključni dio obrambenog sustava masivne citadele koja je dominirala brdom.
No, 1706. godine, francuski kralj Luj XIV., u želji da slomi otpor Nice, naredio je potpuno uništenje dvorca i njegovih zidina. Brdo je ogoljeno, a ponosna utvrda sravnjena sa zemljom. Ipak, temelji kule su ostali.
Više od stoljeća kasnije, 1825. godine, obitelj Clerissy (ili Clarissy) otkupila je ruševine i na njima podigla današnju strukturu, ali ne kao ratnu utvrdu, već kao dio hotela/pansiona. Tada je toranj dobio svoj prepoznatljivi neoklasicistički, romantični izgled s keramičkim mozaicima i velikom terasom, postavši omiljeno boravište europske aristokracije.
Za Berlioza, toranj je bio više od smještaja; bio je to izolirani studio lebdeći između neba i mora. Upravo je ovdje, u kružnoj sobi ispod kupole, skladao uvertiru za "Kralja Leara". Berlioz je kasnije pisao kako su mu to bili "najsretniji dani života", opisujući mir i inspiraciju koju mu je pružao pogled na Mediteran.
Međutim, priča ima i svoju mračnu stranu, dodajući notu mistike i tragedije. Iako mu je Nica 1831. "spasila život" (odvrativši ga od suicidalnih misli), njegov kasniji pad na stijenama u Monaku i moždani udar 1868. (godinu dana prije smrti) stvorili su legendu o cikličkoj sudbini – Nica mu je dala život i inspiraciju, ali je na kraju svjedočila i početku njegovog kraja. Danas mnogi posjetitelji tvrde da vjetar oko tornja nosi melankoliju njegovih simfonija.
Danas je unutrašnjost ponovno otvorena pod nazivom "Le Bellandarium". Riječ je o malom, ali fascinantnom izložbenom prostoru koji kroz diorame i panele priča "tisućljetnu povijest Brda dvorca". Posebno su zanimljive povremene izložbe; primjerice, 2025. godine spominje se izložba "Nissa Briqua" koja povijest Nice prikazuje kroz LEGO kockice – moderan "twist" koji privlači mlađe generacije.
Ipak, najveći "eksponat" ostaje terasa tornja. S visine od 90-ak metara pruža se vjerojatno najljepši pogled na Baie des Anges (Zaljev anđela) koji postoji.
Mistika i intrige: Ime koje zbunjuje
Samo ime "Bellanda" obavijeno je velom tajne. Dok neki povjesničari tvrde da ime potječe iz srednjeg vijeka, drugi sugeriraju da je to iskrivljenica talijanskog/provansalskog izraza za "lijep pogled" (Bella landa ili slično), što je bio marketinški trik obitelji Clerissy kako bi privukli turiste u 19. stoljeću. Toranj je kroz povijest mijenjao imena (Môle, St-Elme, Clerissi), kao da je svaki put pokušavao sakriti svoju vojnu prošlost i postati nešto novo.
Toranj se nalazi na zapadnom rubu brda Colline du Château, točno iznad istočnog kraja ulice Quai des États-Unis.
Imate dvije glavne opcije:
Pješice (za avanturiste): Potražite stube Montée Lesage na kraju Promenade (kod hotela Suisse). Iako se čini visoko, uspon nije pretežak, a toranj je na otprilike pola puta do vrha brda.
Liftom (Ascenseur du Château): Postoji dizalo u stijeni (ulaz je označen neonskim natpisom "Ascenseur du Château" blizu hotela Suisse). Oprez: Dizalo vas obično vozi skroz na vrh brda (u park). Da biste došli do tornja, morate se s vrha spustiti pješice uređenim stazama prema dolje (pratite putokaze za Tour Bellanda). To je zapravo lakša varijanta – liftom gore, pješice dolje do tornja.
Radno vrijeme i cijene (Stanje 2024/2025)
Ulaz na terasu: Često je slobodan ili dio ulaznice za Bellandarium.
Le Bellandarium (Unutrašnjost):
Cijena: Puna cijena oko 5 €, snižena 3 €. Djeca mlađa od 18 godina često imaju besplatan ulaz.
Radno vrijeme: Otvoreno uglavnom od utorka do subote (zatvoreno nedjeljom i ponedjeljkom).
Sati: Obično dvokratno, 09:00 – 13:00 i 14:00 – 17:00. Ljeti se radno vrijeme može produžiti.
Savjet plus:
Najbolje vrijeme za posjet je kasno poslijepodne. Tada sunce polako zalazi iza zračne luke u daljini, a cijela Promenada des Anglais poprima zlatnu boju. To je trenutak kada ćete, baš poput Berlioza, možda osjetiti onaj trenutak savršenog mira iznad gradske vreve.
Povijest: Od neosvojive tvrđave do romantičnog utočišta
Priča o tornju Bellanda zapravo je priča o preživljavanju. Ono što danas vidimo nije originalna srednjovjekovna kula. Izvorna utvrda, poznata kao Tour du Môle ili kasnije Tour Saint-Elme (po svecu zaštitniku mornara), bila je ključni dio obrambenog sustava masivne citadele koja je dominirala brdom.
No, 1706. godine, francuski kralj Luj XIV., u želji da slomi otpor Nice, naredio je potpuno uništenje dvorca i njegovih zidina. Brdo je ogoljeno, a ponosna utvrda sravnjena sa zemljom. Ipak, temelji kule su ostali.
Više od stoljeća kasnije, 1825. godine, obitelj Clerissy (ili Clarissy) otkupila je ruševine i na njima podigla današnju strukturu, ali ne kao ratnu utvrdu, već kao dio hotela/pansiona. Tada je toranj dobio svoj prepoznatljivi neoklasicistički, romantični izgled s keramičkim mozaicima i velikom terasom, postavši omiljeno boravište europske aristokracije.
Poznati stanari: Duh Hectora Berlioza
Najslavniji i najintrigantniji stanar tornja bio je francuski skladatelj Hector Berlioz. On je u Nicu stigao prvi put 1831., bježeći od kaosa u Parizu, ali je u tornju Bellanda (koji je on zvao Tour des Ponchettes) boravio tijekom svog povratka 1844. godine.
Poznati stanari: Duh Hectora Berlioza
Najslavniji i najintrigantniji stanar tornja bio je francuski skladatelj Hector Berlioz. On je u Nicu stigao prvi put 1831., bježeći od kaosa u Parizu, ali je u tornju Bellanda (koji je on zvao Tour des Ponchettes) boravio tijekom svog povratka 1844. godine.
Za Berlioza, toranj je bio više od smještaja; bio je to izolirani studio lebdeći između neba i mora. Upravo je ovdje, u kružnoj sobi ispod kupole, skladao uvertiru za "Kralja Leara". Berlioz je kasnije pisao kako su mu to bili "najsretniji dani života", opisujući mir i inspiraciju koju mu je pružao pogled na Mediteran.
Međutim, priča ima i svoju mračnu stranu, dodajući notu mistike i tragedije. Iako mu je Nica 1831. "spasila život" (odvrativši ga od suicidalnih misli), njegov kasniji pad na stijenama u Monaku i moždani udar 1868. (godinu dana prije smrti) stvorili su legendu o cikličkoj sudbini – Nica mu je dala život i inspiraciju, ali je na kraju svjedočila i početku njegovog kraja. Danas mnogi posjetitelji tvrde da vjetar oko tornja nosi melankoliju njegovih simfonija.
Unutrašnjost: Bellandarium i izgubljeni Pomorski muzej
Dugo godina (od 1963. do 2002.) u tornju se nalazio Pomorski muzej (Musée Naval) s bogatom zbirkom oružja i modela brodova. Nakon njegova zatvaranja, toranj je godinama bio zatvoren za javnost, služeći samo kao vidikovac.
Unutrašnjost: Bellandarium i izgubljeni Pomorski muzej
Dugo godina (od 1963. do 2002.) u tornju se nalazio Pomorski muzej (Musée Naval) s bogatom zbirkom oružja i modela brodova. Nakon njegova zatvaranja, toranj je godinama bio zatvoren za javnost, služeći samo kao vidikovac.
Danas je unutrašnjost ponovno otvorena pod nazivom "Le Bellandarium". Riječ je o malom, ali fascinantnom izložbenom prostoru koji kroz diorame i panele priča "tisućljetnu povijest Brda dvorca". Posebno su zanimljive povremene izložbe; primjerice, 2025. godine spominje se izložba "Nissa Briqua" koja povijest Nice prikazuje kroz LEGO kockice – moderan "twist" koji privlači mlađe generacije.
Ipak, najveći "eksponat" ostaje terasa tornja. S visine od 90-ak metara pruža se vjerojatno najljepši pogled na Baie des Anges (Zaljev anđela) koji postoji.
Mistika i intrige: Ime koje zbunjuje
Samo ime "Bellanda" obavijeno je velom tajne. Dok neki povjesničari tvrde da ime potječe iz srednjeg vijeka, drugi sugeriraju da je to iskrivljenica talijanskog/provansalskog izraza za "lijep pogled" (Bella landa ili slično), što je bio marketinški trik obitelji Clerissy kako bi privukli turiste u 19. stoljeću. Toranj je kroz povijest mijenjao imena (Môle, St-Elme, Clerissi), kao da je svaki put pokušavao sakriti svoju vojnu prošlost i postati nešto novo.
VODIČ ZA POSJETITELJE: Kako doći i što trebate znati
Ako planirate posjetiti Bellanda Tower, evo ključnih informacija za snalaženje.
Kako doći do tornja?
VODIČ ZA POSJETITELJE: Kako doći i što trebate znati
Ako planirate posjetiti Bellanda Tower, evo ključnih informacija za snalaženje.
Kako doći do tornja?
Toranj se nalazi na zapadnom rubu brda Colline du Château, točno iznad istočnog kraja ulice Quai des États-Unis.
Imate dvije glavne opcije:
Pješice (za avanturiste): Potražite stube Montée Lesage na kraju Promenade (kod hotela Suisse). Iako se čini visoko, uspon nije pretežak, a toranj je na otprilike pola puta do vrha brda.
Liftom (Ascenseur du Château): Postoji dizalo u stijeni (ulaz je označen neonskim natpisom "Ascenseur du Château" blizu hotela Suisse). Oprez: Dizalo vas obično vozi skroz na vrh brda (u park). Da biste došli do tornja, morate se s vrha spustiti pješice uređenim stazama prema dolje (pratite putokaze za Tour Bellanda). To je zapravo lakša varijanta – liftom gore, pješice dolje do tornja.
Radno vrijeme i cijene (Stanje 2024/2025)
Ulaz na terasu: Često je slobodan ili dio ulaznice za Bellandarium.
Le Bellandarium (Unutrašnjost):
Cijena: Puna cijena oko 5 €, snižena 3 €. Djeca mlađa od 18 godina često imaju besplatan ulaz.
Radno vrijeme: Otvoreno uglavnom od utorka do subote (zatvoreno nedjeljom i ponedjeljkom).
Sati: Obično dvokratno, 09:00 – 13:00 i 14:00 – 17:00. Ljeti se radno vrijeme može produžiti.
Savjet plus:
Najbolje vrijeme za posjet je kasno poslijepodne. Tada sunce polako zalazi iza zračne luke u daljini, a cijela Promenada des Anglais poprima zlatnu boju. To je trenutak kada ćete, baš poput Berlioza, možda osjetiti onaj trenutak savršenog mira iznad gradske vreve.
Powered by GetYourGuide