Bazilika Svetog Ivana Lateranskog (talijanski: Basilica di San Giovanni in Laterano) rimska je katedrala, službeno crkveno sjedište rimskog biskupa, tj.pape.
On line ulaznica za Baziliku :
Službeni naziv na latinskome glasi: Archibasilica Sanctissimi Salvatoris et sancti et Iohannes Baptista Evangelista in Laterano (hrvatski: Arhibazilika Presvetog Spasitelja,Svetog Ivana Krstitelja i Svetog Ivana Evanđelista na Lateranu.)
Pošto je to najstarija i prva po važnosti (kao rimska katedrala) među četiri velike (papinske) bazilike u Rimu, posjetili smo je slijedom toga prvu.Bazilka nosi i počasni naslov Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput (lat., majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu).
Zanimljivost vezana uz sama baziliku je to da je smještena u skoro pa centru Rima, ali je i izvan granica Vatikanskog grada.Stoga je Lateranskim ugovorom što su ih sklopile tada Kraljevina Italije i Sveta Stolica 11.veljače.1929 godine bazilici je dodjeljen poseban eksteritorijalni status kao vlasništvo Svete Stolice i Vatikanskog grada te je time zapravo rješeno tzv.rimsko pitanje talijanski : La Questione romana.
A zapravo naziv za politički spor između Talijanske vlade i pape između 1861.godine do 1929.godine.Spomenuto Rimsko pitanje pojavilo se proglašenjem grada Rima glavnim gradom novoosnovane Kraljevine Italije 27.ožujka 1861.godine, a konačno je riješeno potpisivanjem kako sam već rekao Lateranskih ugovora.
Zanimljivo iz tog perioda je što su od zauzimanja Rima 20.rujna 1870.godine pa do konačnog rješenja, pape sebe smatrali "zatočenicima Vatikana" a sve prema riječima pape Pija IX.
Do bazilike smo došli Metrom te nakon izlaska prolazeći kroz poznatu Rimsku portu, Porta Sian Giovanni.
Do bazilike smo došli Metrom te nakon izlaska prolazeći kroz poznatu Rimsku portu, Porta Sian Giovanni.
Pokraj vrata se mogu vidjeti skulpture koje prikazuju sv.Franju Asiškog sa njegovom subraćom Franjevcima.
To je zapravo spomenik dolasku "asiškog siromaha" papi Inocentu III. koji mu je odobrio redovnička pravila.
Nakon prolaska proz vrata pred očima vam se ukaže veliki trg i Bazilika sv.Ivana Lateranskog.
Najdojmljiviji je ulaz kroz glavni ulaz.Kada se prijeđe cesta na drugu stranu i produži pokraj zgrade u kojoj boravi rimski vikar(to je kardinal koji papi pomaže u upravljanju Rimskom biskupijom), te se otvori još širi pogledna prekrasni trg.
To je zapravo spomenik dolasku "asiškog siromaha" papi Inocentu III. koji mu je odobrio redovnička pravila.
Nakon prolaska proz vrata pred očima vam se ukaže veliki trg i Bazilika sv.Ivana Lateranskog.
Najdojmljiviji je ulaz kroz glavni ulaz.Kada se prijeđe cesta na drugu stranu i produži pokraj zgrade u kojoj boravi rimski vikar(to je kardinal koji papi pomaže u upravljanju Rimskom biskupijom), te se otvori još širi pogledna prekrasni trg.
Također se i vide zidine koje su opasivale Rim i veličanstvena vrata kroz koja smo došli.Zadnja obnova vrata je bila za pape Grgura XIII.
Sa lijeve strane trga nalazi se zgrada koja je tek ostatak palače pape Lava III.iz IX stoljeća.
Sa lijeve strane trga nalazi se zgrada koja je tek ostatak palače pape Lava III.iz IX stoljeća.
Papinsko je sjedište naime u početku bilo u Lateranu,a ne u Vatikanu. U toj se zgradi nalazi i sveto stubište ( Scala Sancta).
Ovakav renesansni izgeld zgrada je dobila u vrijeme pape Siksta V.a u sebi čuva privatnu papinu kapelicu (Sancta sanctorum-Sveto svetih) u kojoj je bilo svojevremeno pohranjeno mnoštvo moći svetaca.Jedna od zanimljivosti svakako je i Kristova ikona iz VI/VII.st.za koju je prošlost zapisala da nije naslikana ljudskom rukom.
Ona je vjerojatno najstarija crkva na Zapadu i prva tzv.patrijahalna crkva.Nakon rigorozne sigurnosne kontrole ušli smo predio pred bazilike i ušli u nju.
Na ulasku smo vidjeli natpis da je to majka i glava( mater et caput) svih crkava grada Rima i čitava svijeta što je dakako bio i razlog posjeta.
Da se malo podsjetimo, gradnja je počela u Konstantiovo doba, a nije posvećena mučenicima već Kristu Spasitelju. Tada je izgrađena drvena peterobrodna bazilika,čiji je tlocrt u veličini sačuvan, no izgled danas mu je u baroknom stilu.Stara je bazilika doživjela izmjene u V.stoljeću,za vrijeme pape Lava Velikog,u VIII.stoljeću za vrijeme pape Hadrijana I,a krajem IX.stoljeća teško ju je oštetio potres.
Da bih se uopće došlo do te kapelice treba poči jednom od triju stubišta.Središnje je stubište posebno.Riječ je o 28 stuba za koje predaja drži da su iz Pilatove (da baš onaj Pilat,Poncije Pilat) palače u Jeruzalemu,a u Rim ju je donjela majka cara Konstantina.sv.Jelena. Ovdje nam je sva usredotočenost nije bila usmjerena na povijesnu danost,već i na spomen Kristove muke.Fascinantno je bilo vidjeti ljude kako seklećeći penju do vrha stuba. Lijepo je bilo na trenutak vidjeti i slavlje službu rijeći vezanu uz muku i ljude kako mole deseticu žalosne krunice onako u miru i dostojanstveno kako i doliči.
A isto tako se i sjetiti svih nepravedno osuđenih za koje je Krist bio doveden k Pilatu i čime je započeo njegov hod prema uskrsnoj pobijedi.
Sve je to ostavilo snažan dojam u vrlo kratkom vremenu i ostala su ljepa sjećanja na povratku ka bazilici koja je i bila bit posjete Lateranu.
Ona je vjerojatno najstarija crkva na Zapadu i prva tzv.patrijahalna crkva.Nakon rigorozne sigurnosne kontrole ušli smo predio pred bazilike i ušli u nju.
Na ulasku smo vidjeli natpis da je to majka i glava( mater et caput) svih crkava grada Rima i čitava svijeta što je dakako bio i razlog posjeta.
Da se malo podsjetimo, gradnja je počela u Konstantiovo doba, a nije posvećena mučenicima već Kristu Spasitelju. Tada je izgrađena drvena peterobrodna bazilika,čiji je tlocrt u veličini sačuvan, no izgled danas mu je u baroknom stilu.Stara je bazilika doživjela izmjene u V.stoljeću,za vrijeme pape Lava Velikog,u VIII.stoljeću za vrijeme pape Hadrijana I,a krajem IX.stoljeća teško ju je oštetio potres.
Papa Nikola IV.obnavlja ju 1288.,no nakon samo 20.godina doživljava veliki požar.
Do značajnih promjena dolazi krajem XVI.stoljeća(vrši ih Domenico Fontana) i polovinom XVII.stoljeća (što je Borrominijevo djelo).
Pročelje je bilo dovršeno 1736.godine.
U povijesti Crkve je značajna činjenica da je ovdje zasjedalo čak pet općih crkvenih sabora-koncila i to redom 1123.,1139.,1179.,1215.,1515.
Osim što je posvećena Spasitelju,u X.je stoljeću bila posvećena sv.Ivanu Krstitelju,kako ju i danas svi zovu,premda je ipak glavni titular Kristovo Uzašeće.
Zanimljivo je i da je papa Bonifacije VIII. ovdije otvorio Svetu jubilarnu godinu 1300.godine i tu su se otvorila prvi puta Sveta vrata 1423.godine.
Pročelje je bilo dovršeno 1736.godine.
U povijesti Crkve je značajna činjenica da je ovdje zasjedalo čak pet općih crkvenih sabora-koncila i to redom 1123.,1139.,1179.,1215.,1515.
Osim što je posvećena Spasitelju,u X.je stoljeću bila posvećena sv.Ivanu Krstitelju,kako ju i danas svi zovu,premda je ipak glavni titular Kristovo Uzašeće.
Zanimljivo je i da je papa Bonifacije VIII. ovdije otvorio Svetu jubilarnu godinu 1300.godine i tu su se otvorila prvi puta Sveta vrata 1423.godine.
To su krajnja desna vrata na ulasku u baziliku.
O prvome Jubileju govori i freska koju je naslikao Giotto,a koje je ostala sačuvana na prvome pilastru desno od ulaza.
Na samom pročelju bazilike se danas vidi najjasnije trag pape Klementa XII( 1730.-1740.) koji je ondje smjestio Krista,Ivana Krstitelja i Ivana Evangelista, te desno svece,zapadne crkvene naučitelje(Ambrozija,Jeronima,Grgura Velikoga,Bernarda iz Clairvauxa) a lijevo istočne (Bazilija,Atanzija,Ivana Zlatoustoga,Grgura Nazijanskoga,Euzebija).
U predvorju bazilike na ulazu se nalazi kip Konstantina iz IV.stoljeća.
Glavna ulazna vrata potječu sa zgrade starorimskog Senata..
Unutrašnjost je kako rekoh već Barokna no vidljivi su i drugi stilovi.
Ulazeći zapravo u ovu peterobrodnu crkvu važno je zasigurno gledati detalje ali i cjelinu.Glavna je ideja vodilja Crkva izgrađena na temelju apostola.
O prvome Jubileju govori i freska koju je naslikao Giotto,a koje je ostala sačuvana na prvome pilastru desno od ulaza.
Na samom pročelju bazilike se danas vidi najjasnije trag pape Klementa XII( 1730.-1740.) koji je ondje smjestio Krista,Ivana Krstitelja i Ivana Evangelista, te desno svece,zapadne crkvene naučitelje(Ambrozija,Jeronima,Grgura Velikoga,Bernarda iz Clairvauxa) a lijevo istočne (Bazilija,Atanzija,Ivana Zlatoustoga,Grgura Nazijanskoga,Euzebija).
U predvorju bazilike na ulazu se nalazi kip Konstantina iz IV.stoljeća.
Glavna ulazna vrata potječu sa zgrade starorimskog Senata..
Unutrašnjost je kako rekoh već Barokna no vidljivi su i drugi stilovi.
Ulazeći zapravo u ovu peterobrodnu crkvu važno je zasigurno gledati detalje ali i cjelinu.Glavna je ideja vodilja Crkva izgrađena na temelju apostola.
To potvrđuju i kipovi apostola( najzanimljiviji su kipara Legrosa),visoki su oko 4m a koji vode prema glavnom oltaru izvedenu u gotičnom stilu(1367.). Pod je izgrađen u kasnokozmatskom stilu.
Iznad kipova se nalaze freske dvanaestorice proroka i starozavijetni i novozavjetni prizori koji se zapravo međusobno tumače.
Na glavnom su oltaru relikvije apostola Petra i Pavla.
Ispod oltara vidi se nadgrobna ploča pape Martina V.
A osim njega tu su pokopani i Aleksandar III.,Sergije IV.,Silvestar II.,Klement XII.
U apsidi se nalazi mozaik sa ranokršćanskim motivima križa sa dijamantima kao slika izvora žive vode na kojemu se napajaju košute. To je zapravo slika svih nas koji smo krštenjem,potvrdom i euharistijom uronjeni u Kristovo otajstvo.Neki djelovi navodno sežu u IV.stoljeće a dok je čitava freska iz XIII.stoljeća.Osim Krista naslikani su i djevica Marija,papa Nikola IV.,sv.Petar,sv.Pavao,sv.Ivan,sv.Andrija.
Freske koje se nalaze na zidovima poprečnih lađa prikazuju i propovjedaju povijest bazilike i život cara Konstantina.
I ova bazilika ima svoj klaustar iz XIII.stoljeća. Za nas je osobito značajno to što je papa 640.godine ovdje zaredio Ivana Ravenjanina za prvog solinskog biskupa,te time zapravo je počelo sustavno pokrštavanje Hrvata.
Izlazeći iz bazilike još jednom treba izbliza promotriti hijeroglife na obelisku i ući u krstionicu koja svojim , ne uvijek otvorenim,vratima nije baš naklonjena turistima ili hodočasnicima.
Provjerite i kupite on line ulaznice:
Iznad kipova se nalaze freske dvanaestorice proroka i starozavijetni i novozavjetni prizori koji se zapravo međusobno tumače.
Na glavnom su oltaru relikvije apostola Petra i Pavla.
Ispod oltara vidi se nadgrobna ploča pape Martina V.
A osim njega tu su pokopani i Aleksandar III.,Sergije IV.,Silvestar II.,Klement XII.
U apsidi se nalazi mozaik sa ranokršćanskim motivima križa sa dijamantima kao slika izvora žive vode na kojemu se napajaju košute. To je zapravo slika svih nas koji smo krštenjem,potvrdom i euharistijom uronjeni u Kristovo otajstvo.Neki djelovi navodno sežu u IV.stoljeće a dok je čitava freska iz XIII.stoljeća.Osim Krista naslikani su i djevica Marija,papa Nikola IV.,sv.Petar,sv.Pavao,sv.Ivan,sv.Andrija.
Freske koje se nalaze na zidovima poprečnih lađa prikazuju i propovjedaju povijest bazilike i život cara Konstantina.
I ova bazilika ima svoj klaustar iz XIII.stoljeća. Za nas je osobito značajno to što je papa 640.godine ovdje zaredio Ivana Ravenjanina za prvog solinskog biskupa,te time zapravo je počelo sustavno pokrštavanje Hrvata.
Izlazeći iz bazilike još jednom treba izbliza promotriti hijeroglife na obelisku i ući u krstionicu koja svojim , ne uvijek otvorenim,vratima nije baš naklonjena turistima ili hodočasnicima.
Provjerite i kupite on line ulaznice: