Montmartre se uzdiže kao umjetnička duša Pariza, smješten na najvišoj prirodnoj točki grada s 130 metara nadmorske visine. Ova četvrt na brežuljku u 18. arondismanu predstavlja jedinstven spoj povijesti, umjetnosti, mistike i zabave – mjesto gdje su se rađale revolucije u slikarstvu, a noći oživljavale uz zvuke kabareta Belle Époque.
Kako doći do Montmartrea
Montmartre je izvrsno povezan pariškim javnim prijevozom putem dviju glavnih metro linija. Metro linija 2 prolazi duž Boulevard de Clichy u donjem dijelu Montmartrea, sa stanicama Anvers, Pigalle i Blanche. Metro linija 12 vodi prema gornjem dijelu četvrti sa stanicama Abbesses, Lamarck-Caulaincourt (proslavljenom u filmu "Amélie") i Jules Joffrin. Za one koji žele izbjeći 300 stepenica do bazilike Sacré-Cœur, dostupna je Funiculaire de Montmartre – uspinjača koja za manje od 2 minute preveze posjetitelje do platoa ispred bazilike. Uspinjača koristi obične metro karte, što je praktično rješenje za turiste.
Bazilika Sacré-Cœur: Bijeli raj iznad Pariza
Bazilika Presvetog Srca Isusova dominira panoramom Pariza svojim prepoznatljivim bijelim kupolama. Gradnja je započela 1875. godine nakon poraza Francuske u Francusko-pruskom ratu kao simbol duhovne obnove i okajanja, a posvećena je tek 1919. godine nakon Prvog svjetskog rata.
Pogled koji oduzima dah
S platoa ispred bazilike pruža se najljepši panoramski pogled na Pariz. Grad se prostire pod nogama sa svim svojim znamenitostima – Eiffelovim tornjem, kupolama Invalidesa i meandrima Seine.
Place du Tertre: Trg umjetnika
Samo nekoliko koraka od bazilike nalazi se Place du Tertre, povijesno središte umjetničke aktivnosti na Montmartreu. Ovaj šarmantni trg bio je dom nekih od najvećih umjetnika početkom 20. stoljeća – Picassa, Degasa, Modiglianija, Mira, Maneta, Toulouse-Lautreca i Van Gogha. Vrhunac popularnosti trg je doživio krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada su se ovdje okupljali slikari, kipari, pjesnici i ostali umjetnici.
Danas Place du Tertre zadržava taj umjetnički duh – trg je pun karikaturista, portretista i slikara koji postavljaju svoje stalke svaki dan za turiste. Ova tradicija podsjeća na vrijeme kada je Montmartre bio meka moderne umjetnosti, a atmosfera blijede Pariza iz drugog kuta – onog boemskog i zaljubljenog u život.
Le Bateau-Lavoir: Kolijevka moderne umjetnosti
Na adresi 13 Rue Ravignan na Place Émile Goudeau nalazi se mjesto gdje je rođena moderna umjetnost. Le Bateau-Lavoir (Čamac za pranje rublja) bio je kompleks jeftinih umjetničkih radionica podijeljenih drvenim i gipsanim pregradama. Pablo Picasso je ovdje iznajmio radionicu 1904. godine i upravo tu naslikao revolucionarno djelo "Les Demoiselles d'Avignon" 1907. godine, koje označava početak moderne umjetnosti.
Naziv je dao Max Jacob jer je struktura podsjetila na plovne praonice na Seini koje su se ljuljale tijekom oluja. Izvorna zgrada je izgorjela 12. svibnja 1970. godine, a današnja rekonstrukcija i dalje služi kao umjetničke radionice, iako nisu otvorene za javnost osim za posebne događaje poput Dana europske baštine.
Moulin Rouge
Moulin Rouge otvoren je 1889. godine u podnožju Montmartrea i odmah postao hram francuskog kankana i simbol Belle Époque. Osnivači Joseph Oller i Charles Zidler stvorili su prvo popularno plesno mjesto u Francuskoj gdje su ljudi svih društvenih slojeva mogli jesti, piti, plesati i gledati operete. Prepoznatljiva arhitektura s gigantskim crvenim vjetrenjačem iznad dvorane predstavlja pokloniku tradicionalnim vjetrenjačama Butte Montmartre.
U burnoj atmosferi Belle Époque, kabaret je nudio stalne spektakle koji su kombinirali plesne revije (uključujući slavni French Cancan), humorističke točke i sumptuozne dekoracije. Nakon razornog požara 1915. godine, Moulin Rouge je obnovljen 1920-ih uz modernizirani dizajn koji je ostao vjeran izvornoj estetici. Danas kabaret nastavlja tradiciju s predstavom "Féerie" koja uključuje 60 izvođača, Doriss Girls i spektakularne kostime.
Au Lapin Agile
Na sjevernoj strani Montmartrea nalazi se Au Lapin Agile, legendarni kabaret star gotovo 150 godina. Zgrada je izvorno oko 1795. godine bila jednostavna gostiona nazvana "Au Rendez-vous des voleurs" (Gdje se susreću lopovi), a krajem 19. stoljeća preimenovana u "Cabaret des Assassins" zbog gravura kriminalaca koje su visjele na zidovima.
Prekretnicu je označila 1875. godina kada je karikaturist André Gill naslikao znak s zecom koji iskače iz lonca – namigovanje koje je brzo postalo "Lapin à Gill", a zatim igra riječi "Lapin Agile" (okretni zec). Aristide Bruant kupio je lokal i dao ga u zakup Frédéricu Gérardu zvanom "Père Frédé", koji mu je dao trenutnu namjenu kao mjesto gdje su umjetnici, pjesnici i glazbenici mogli pjevati, recitirati ili improvizirati. Picasso, Modigliani, Apollinaire i Utrillo bili su stalni gosti koji su često plaćali piće svojima slikama. Danas kabaret i dalje nudi večeri francuske chanson i poezije, održavajući autentičnog duha Montmartrea.
Musée de Montmartre: Čuvar umjetničke baštine
Musée de Montmartre osnovan je 1960. godine u jednoj od najstarijih zgrada na Butte, sagrađenoj u 17. stoljeću i nazvanoj "La Maison du Bel Air". Zgrada okružena vrtovima bila je mjesto stvaranja mnogih umjetnika uključujući Augusta Renoira, Émilea Bernarda, Raoula Dufyja, Suzanne Valadon i Mauricea Utrilla.
Stalne zbirke muzeja pripadaju udruzi Le Vieux Montmartre osnovanoj 1886. godine i sadrže slike, fotografije, plakate i rukopise koji prikazuju povijest četvrti, njezinu uzavrelost, boemu i kabarete iz 19. i 20. stoljeća. Kolekcija uključuje "Le Cabaret du Chat Noir" od Steinlena, "Bruant au Mirliton", "Le Divan Japonais" i "Le Moulin Rouge" od Toulouse-Lautreca, te "L'enseigne du Lapin Agile".
Montmartre kroz povijest i legende
Samo ime Montmartre okruženo je mističnom aurom s dvije suprotstavljene etimologije. Prva ga veže uz Mount of Mars (rimski bog rata), a druga uz Mount of the Martyr – brdo mučenika, prema legendi o Svetom Dioniziju Pariškom, prvom biskupu Pariza koji je tamo dekapitiran 250. godine.
Četvrt je tijekom stoljeća privlačila umjetnike zbog svog posebnog karaktera i položaja izvan glavnog Pariza. Danas Montmartre ima čak 38 stubišta različite duljine, što svjedoči o njegovom strmom terenu. U prošlosti je ovdje stajalo više od 30 vjetrenjača; danas su preostale samo dvije, od kojih je najpoznatija Moulin Radet, danas ulaz u restoran Moulin de la Galette na Rue Lepic.
Povijesne priče o umjetnicima koji su živjeli u Montmartreu
Montmartre je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio epicentar umjetničke revolucije, gdje su neki od najvećih majstora moderne umjetnosti živjeli u siromaštvu, stvarali remek-djela i izgrađivali prijateljstva koja su promijenila tijek umjetnosti.
Pablo Picasso: Rođenje u siromaštvu Bateau-Lavoira
Pablo Picasso doselio se u Bateau-Lavoir 1904. godine kada je imao samo 23 godine i bio iznimno siromašan. Radionicu je dijelio s prijateljima u zgradi podijeljenim nestabilnim drvenim i gipsanim pregradama, bez grijanja i sa samo jednim slavinom vode za sve stanare. Unatoč kontroverzama o točnoj mjeri njegova siromaštva, Picasso je često plaćao piće i obroke svojim slikama u lokalnim kabaretima.
U toj skromnoj radionici 1907. godine naslikao je "Les Demoiselles d'Avignon", djelo koje povjesničari umjetnosti smatraju prvom slikom moderne umjetnosti. U Bateau-Lavoiru je također razvio svoju ružičastu razdoblje (1904-1906), naslikavši remek-djela poput "Dječak s lulom" i "Djevojka s košarom cvijeća". Picasso je ostao u zgradi do 1909., premda je zadržao radionicu do 1912. godine.
Kroz cijeli svoj život Picasso je ostao nostalgičan za tim periodom, izjavivši: "Svi ćemo se vratiti u Bateau-Lavoir, jedino mjesto gdje smo bili doista sretni". Sjećao se ruralnog Montmartrea svoje mladosti s farmama, voćnjacima i šarenim kabaretima kao najsretnijeg razdoblja svog života.
Van Gogh je preferirao pastoralne scene umjesto urbanih pejzaža. Vjetrenjače Montmartrea postale su opsesija - naslikao je brojne verzije Moulin de la Galette i Moulin Debray, koje su bile izvor inspiracije za cijelu seriju krajolika. Vjetrenjača Moulin Debray, također poznata kao Moulin à Poivre, bila je jedna od najpoznatijih lokacija Montmartrea, izgrađena oko 1865. godine, a srušena 1911. prilikom izgradnje Avenue Junot.
U Montmartreu je Van Gogh pohađao atelje Fernanda Cormona gdje se upoznao s Toulouse-Lautrecom. Njihovo prijateljstvo obilježit će obojicu umjetnika. Van Gogh je također redovno posjećivao Café du Tambourin na Boulevard de Clichy, gdje je imao ljubavnu vezu s vlasnicom Agostinom Segatori, koju je naslikao u čuvenom portretu.
Henri de Toulouse-Lautrec: Kroničar noćnog života
Henri de Toulouse-Lautrec živio je od 1884. do 1893/1894. na tri susjedne adrese u Rue Pierre Fontaine (19, 19 bis i 21) u četvrti Pigalle. Svoja najveća remek-djela slikao je u atelju u Rue Caulaincourt. Bio je potomak aristokratske obitelji, ali je njegova invalidnost zbog nasljedne bolesti kostiju rezultirala visinom od samo 152 cm.
Toulouse-Lautrec je postao kroničar boemskog života Montmartrea, dokumentirajući kabarete, prostitutke i plesače. Njegova veza s Moulin Rouge započela je 1891. godine kada je stvorio legendarni plakat "Moulin Rouge: La Goulue" koji ga je preko noći katapultirao iz anonimnosti u slavu. Plakat je bio postavljen širom Pariza i postao je najpoznatija slika Montmartrea tog razdoblja.
Između 1891. i 1893. stvorio je tri dodatna remek-djela: "Caudieux", "Jane Avril - Jardin de Paris" i "Divan Japonais". U Montmartreu se sprijateljio s Vincentom van Goghom - njihovo prijateljstvo ostavilo je trajna tragova na radovima obojice umjetnika. Godine 1922. u Albiju je otvoren Musée Toulouse-Lautrec s najvećom javnom kolekcijom njegovih djela na svijetu: 219 slika, 563 crteža i 183 litografije.
Auguste Renoir: Svjetlo u vrtu
Auguste Renoir iznajmio je mali atelje u Rue Cortot na Montmartreu 1876. godine. Cijelo ljeto te godine nosio je svoj stalak od atelja do svog omiljenog plesnog vrta Moulin de la Galette. Tamo je naslikao jedno od najvažnijih djela impresionizma - "Bal du moulin de la Galette".
Slika prikazuje nedjeljna poslijepodneva kada se cijeli boemski pariški svijet okupljao u tom vrtu pod drvećem da pleše, jede i pije među prijateljima. Renoir je uhvatio svjetlo blistavog poslijepodneva i šuštanje povjetarca kroz platane, sa snopovima sunčeve svjetlosti koja plešu po leđima likova. Premda su neki njegovi prijatelji pozirali na slici, Renoirov glavni cilj bio je prenijeti živahnu i radosnu atmosferu tog popularnog plesnog vrta na Butte Montmartre.
Slika je prikazana na impresionističkoj izložbi 1877. godine i izazvala je negativne reakcije tadašnjih kritičara zbog "zamućenog dojma" scene. Danas se "Bal du moulin de la Galette" čuva u Musée d'Orsay i smatra se jednim od definitivnih simbola Montmartrea.
Amedeo Modigliani: Princ skitnica
Amedeo Modigliani rodio se u Livornu u Italiji 1884. godine u nekad bogatoj židovskoj obitelji koja je pala u financijsku propast. Godine 1906. stigao je u Pariz i neko vrijeme živio je u ekstremnom siromaštvu u zgradi Le Bateau-Lavoir zajedno s Picassoom.
Tijekom boravka u Parizu Modigliani je neumjereno pio, konzumirao drogu i bio poznat po brojnim aferama. Godine 1907. pronašao je svog prvog mecenu - Paula Alexandrea, koji ga je upoznao s vajarem Brancusijem. Pod Brancusijevim utjecajem, Modigliani je do Prvog svjetskog rata uglavnom izrađivao kamene skulpture inspirirane afričkom umjetnošću.
Njegova ljubavna veza s ruskom pjesnikinjom Anom Ahmatovom 1910-1911. postala je legendarna, premda je ona bila udata i naposljetku se vratila svom mužu. Modigliani je često plaćao piće i hranu svojim slikama, zapravo se nije mogao priuštiti ni osnovne životne potrebe.
Suzanne Valadon i Maurice Utrillo: Majka i sin umjetnici
Suzanne Valadon (rođena Marie Clémentine Valadon) bila je kći pralje iz Bessinesa. Godine 1880. postala je cirkuska akrobatica, ali je pad prerano okončao tu karijeru. Okrenula se modeliranju za umjetnike i pozirala za Pierre-Augusta Renoira i Henrija de Toulouse-Lautreca.
Touluse-Lautrec joj je savjetovao da promijeni ime u Suzanne i upoznao ju je s majstorom Edgarom Degasom, koji ju je potaknuo da slika, učio je tehnikama i kupio tri njezina djela 1893. godine. Godine 1894. Suzanne Valadon postala je prva žena koja je izlagala svoja djela na prestižnoj izložbi Société Nationale des Beaux-Arts - ogroman uspjeh za francusku umjetnicu, a posebno za ženu.
Njen sin Maurice Utrillo (rođen 1883.) nije bio dobar učenik niti uspješan bankovni službenik. Do svoje osamnaeste godine postao je alkoholičar i morao biti smješten u azil. Njegova majka Suzanne poticala ga je da slika kao terapiju - otkrio je skriven talent i proizveo tisuće ulja, akvarela i olovnih skica, posebno Montmartrea kako je izgledao prije Prvog svjetskog rata. Iz odanosti majci, potpisivao je većinu svojih platna Maurice Utrillo V. - za Valadon.
Suzanne, Maurice i njezin mladi suprug André Utter živjeli su zajedno u kući na adresi 12 Rue Cortot. Suzanne se udala za Uttera 1914. godine, a sva trojica su radila i stvarala brojna djela. Kada je Suzanne Valadon umrla 1938. godine, umrla je jednako nekonvencionalno kao što je i živjela - posljednje godine provevši slikajući u Château Beaujolais, srednjovjekovnoj utvrdi koju su izgradili vitezovi templari.
Max Jacob: Mistik Bateau-Lavoira
Max Jacob rođen je 1876. u nenaboženoj židovskoj obitelji u Quimperu u Bretanji. Upoznao je Picassa 1901. godine i njihovo intenzivno prijateljstvo postalo je jezgra moderne umjetnosti u Bateau-Lavoiru. Jacob je doživio mistično viđenje Krista 1909. godine i formalno se preobatio na rimokatoličanstvo 1915..
Najpoznatiji je po svojoj revolucionarnoj zbirci proznih pjesama "Le Cornet à dés" (Kockica s kockama) iz 1917., ali je objavio i brojne druge zbirke poezije u stihu i prozi, romane, kratke priče i drame. Zajedno s Picassoom stvorio je zajednicu moderne umjetnosti koja je zauvijek promijenila tijek svjetske umjetnosti.
Kako doći do Montmartrea
Montmartre je izvrsno povezan pariškim javnim prijevozom putem dviju glavnih metro linija. Metro linija 2 prolazi duž Boulevard de Clichy u donjem dijelu Montmartrea, sa stanicama Anvers, Pigalle i Blanche. Metro linija 12 vodi prema gornjem dijelu četvrti sa stanicama Abbesses, Lamarck-Caulaincourt (proslavljenom u filmu "Amélie") i Jules Joffrin. Za one koji žele izbjeći 300 stepenica do bazilike Sacré-Cœur, dostupna je Funiculaire de Montmartre – uspinjača koja za manje od 2 minute preveze posjetitelje do platoa ispred bazilike. Uspinjača koristi obične metro karte, što je praktično rješenje za turiste.
Bazilika Sacré-Cœur: Bijeli raj iznad Pariza
Bazilika Presvetog Srca Isusova dominira panoramom Pariza svojim prepoznatljivim bijelim kupolama. Gradnja je započela 1875. godine nakon poraza Francuske u Francusko-pruskom ratu kao simbol duhovne obnove i okajanja, a posvećena je tek 1919. godine nakon Prvog svjetskog rata.
Arhitekt Paul Abadie zamislio ju je u rimsko-bizantskom stilu, a njena besprijekorno bijela boja rezultat je posebnog kamena travertina iz Château-Landona koji sadrži kalcit – mineral koji pri dodiru s kišom otpušta vapno i tako održava baziliku uvijek bijelom.
Pogled koji oduzima dah
S platoa ispred bazilike pruža se najljepši panoramski pogled na Pariz. Grad se prostire pod nogama sa svim svojim znamenitostima – Eiffelovim tornjem, kupolama Invalidesa i meandrima Seine.
Za one spremne na dodatnih 300 stepenica, uspon na kupolu bazilike nagraditi će spektakularnim 360-stupanjskim pogledom na Grad svjetlosti.
Najbolje vrijeme za posjet je kasno poslijepodne ili zalazak sunca, kada se grad zapali svjetlima, a Montmartre postaje najromantičnije mjesto na svijetu.
Place du Tertre: Trg umjetnika
Samo nekoliko koraka od bazilike nalazi se Place du Tertre, povijesno središte umjetničke aktivnosti na Montmartreu. Ovaj šarmantni trg bio je dom nekih od najvećih umjetnika početkom 20. stoljeća – Picassa, Degasa, Modiglianija, Mira, Maneta, Toulouse-Lautreca i Van Gogha. Vrhunac popularnosti trg je doživio krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada su se ovdje okupljali slikari, kipari, pjesnici i ostali umjetnici.
Danas Place du Tertre zadržava taj umjetnički duh – trg je pun karikaturista, portretista i slikara koji postavljaju svoje stalke svaki dan za turiste. Ova tradicija podsjeća na vrijeme kada je Montmartre bio meka moderne umjetnosti, a atmosfera blijede Pariza iz drugog kuta – onog boemskog i zaljubljenog u život.
Le Bateau-Lavoir: Kolijevka moderne umjetnosti
Na adresi 13 Rue Ravignan na Place Émile Goudeau nalazi se mjesto gdje je rođena moderna umjetnost. Le Bateau-Lavoir (Čamac za pranje rublja) bio je kompleks jeftinih umjetničkih radionica podijeljenih drvenim i gipsanim pregradama. Pablo Picasso je ovdje iznajmio radionicu 1904. godine i upravo tu naslikao revolucionarno djelo "Les Demoiselles d'Avignon" 1907. godine, koje označava početak moderne umjetnosti.
Naziv je dao Max Jacob jer je struktura podsjetila na plovne praonice na Seini koje su se ljuljale tijekom oluja. Izvorna zgrada je izgorjela 12. svibnja 1970. godine, a današnja rekonstrukcija i dalje služi kao umjetničke radionice, iako nisu otvorene za javnost osim za posebne događaje poput Dana europske baštine.
Moulin Rouge
Moulin Rouge otvoren je 1889. godine u podnožju Montmartrea i odmah postao hram francuskog kankana i simbol Belle Époque. Osnivači Joseph Oller i Charles Zidler stvorili su prvo popularno plesno mjesto u Francuskoj gdje su ljudi svih društvenih slojeva mogli jesti, piti, plesati i gledati operete. Prepoznatljiva arhitektura s gigantskim crvenim vjetrenjačem iznad dvorane predstavlja pokloniku tradicionalnim vjetrenjačama Butte Montmartre.
U burnoj atmosferi Belle Époque, kabaret je nudio stalne spektakle koji su kombinirali plesne revije (uključujući slavni French Cancan), humorističke točke i sumptuozne dekoracije. Nakon razornog požara 1915. godine, Moulin Rouge je obnovljen 1920-ih uz modernizirani dizajn koji je ostao vjeran izvornoj estetici. Danas kabaret nastavlja tradiciju s predstavom "Féerie" koja uključuje 60 izvođača, Doriss Girls i spektakularne kostime.
Au Lapin Agile
Na sjevernoj strani Montmartrea nalazi se Au Lapin Agile, legendarni kabaret star gotovo 150 godina. Zgrada je izvorno oko 1795. godine bila jednostavna gostiona nazvana "Au Rendez-vous des voleurs" (Gdje se susreću lopovi), a krajem 19. stoljeća preimenovana u "Cabaret des Assassins" zbog gravura kriminalaca koje su visjele na zidovima.
Prekretnicu je označila 1875. godina kada je karikaturist André Gill naslikao znak s zecom koji iskače iz lonca – namigovanje koje je brzo postalo "Lapin à Gill", a zatim igra riječi "Lapin Agile" (okretni zec). Aristide Bruant kupio je lokal i dao ga u zakup Frédéricu Gérardu zvanom "Père Frédé", koji mu je dao trenutnu namjenu kao mjesto gdje su umjetnici, pjesnici i glazbenici mogli pjevati, recitirati ili improvizirati. Picasso, Modigliani, Apollinaire i Utrillo bili su stalni gosti koji su često plaćali piće svojima slikama. Danas kabaret i dalje nudi večeri francuske chanson i poezije, održavajući autentičnog duha Montmartrea.
Musée de Montmartre: Čuvar umjetničke baštine
Musée de Montmartre osnovan je 1960. godine u jednoj od najstarijih zgrada na Butte, sagrađenoj u 17. stoljeću i nazvanoj "La Maison du Bel Air". Zgrada okružena vrtovima bila je mjesto stvaranja mnogih umjetnika uključujući Augusta Renoira, Émilea Bernarda, Raoula Dufyja, Suzanne Valadon i Mauricea Utrilla.
Stalne zbirke muzeja pripadaju udruzi Le Vieux Montmartre osnovanoj 1886. godine i sadrže slike, fotografije, plakate i rukopise koji prikazuju povijest četvrti, njezinu uzavrelost, boemu i kabarete iz 19. i 20. stoljeća. Kolekcija uključuje "Le Cabaret du Chat Noir" od Steinlena, "Bruant au Mirliton", "Le Divan Japonais" i "Le Moulin Rouge" od Toulouse-Lautreca, te "L'enseigne du Lapin Agile".
Montmartre kroz povijest i legende
Samo ime Montmartre okruženo je mističnom aurom s dvije suprotstavljene etimologije. Prva ga veže uz Mount of Mars (rimski bog rata), a druga uz Mount of the Martyr – brdo mučenika, prema legendi o Svetom Dioniziju Pariškom, prvom biskupu Pariza koji je tamo dekapitiran 250. godine.
Četvrt je tijekom stoljeća privlačila umjetnike zbog svog posebnog karaktera i položaja izvan glavnog Pariza. Danas Montmartre ima čak 38 stubišta različite duljine, što svjedoči o njegovom strmom terenu. U prošlosti je ovdje stajalo više od 30 vjetrenjača; danas su preostale samo dvije, od kojih je najpoznatija Moulin Radet, danas ulaz u restoran Moulin de la Galette na Rue Lepic.
Povijesne priče o umjetnicima koji su živjeli u Montmartreu
Montmartre je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio epicentar umjetničke revolucije, gdje su neki od najvećih majstora moderne umjetnosti živjeli u siromaštvu, stvarali remek-djela i izgrađivali prijateljstva koja su promijenila tijek umjetnosti.
Pablo Picasso: Rođenje u siromaštvu Bateau-Lavoira
Pablo Picasso doselio se u Bateau-Lavoir 1904. godine kada je imao samo 23 godine i bio iznimno siromašan. Radionicu je dijelio s prijateljima u zgradi podijeljenim nestabilnim drvenim i gipsanim pregradama, bez grijanja i sa samo jednim slavinom vode za sve stanare. Unatoč kontroverzama o točnoj mjeri njegova siromaštva, Picasso je često plaćao piće i obroke svojim slikama u lokalnim kabaretima.
U toj skromnoj radionici 1907. godine naslikao je "Les Demoiselles d'Avignon", djelo koje povjesničari umjetnosti smatraju prvom slikom moderne umjetnosti. U Bateau-Lavoiru je također razvio svoju ružičastu razdoblje (1904-1906), naslikavši remek-djela poput "Dječak s lulom" i "Djevojka s košarom cvijeća". Picasso je ostao u zgradi do 1909., premda je zadržao radionicu do 1912. godine.
Kroz cijeli svoj život Picasso je ostao nostalgičan za tim periodom, izjavivši: "Svi ćemo se vratiti u Bateau-Lavoir, jedino mjesto gdje smo bili doista sretni". Sjećao se ruralnog Montmartrea svoje mladosti s farmama, voćnjacima i šarenim kabaretima kao najsretnijeg razdoblja svog života.
Vincent van Gogh: Montmartre kao bijeg od tame
Vincent van Gogh živio je na Montmartreu od 1886. do 1887. godine na adresi Rue Lepic 54, dijeleći stan sa svojim bratom Theom. Za razliku od svog poznatog tamnog nizozemskog razdoblja, na Montmartreu je Van Gogh doživio umjetničku transformaciju - počeo je slikati svjetlijim bojama pod utjecajem impresionista.
Vincent van Gogh: Montmartre kao bijeg od tame
Vincent van Gogh živio je na Montmartreu od 1886. do 1887. godine na adresi Rue Lepic 54, dijeleći stan sa svojim bratom Theom. Za razliku od svog poznatog tamnog nizozemskog razdoblja, na Montmartreu je Van Gogh doživio umjetničku transformaciju - počeo je slikati svjetlijim bojama pod utjecajem impresionista.
Van Gogh je preferirao pastoralne scene umjesto urbanih pejzaža. Vjetrenjače Montmartrea postale su opsesija - naslikao je brojne verzije Moulin de la Galette i Moulin Debray, koje su bile izvor inspiracije za cijelu seriju krajolika. Vjetrenjača Moulin Debray, također poznata kao Moulin à Poivre, bila je jedna od najpoznatijih lokacija Montmartrea, izgrađena oko 1865. godine, a srušena 1911. prilikom izgradnje Avenue Junot.
U Montmartreu je Van Gogh pohađao atelje Fernanda Cormona gdje se upoznao s Toulouse-Lautrecom. Njihovo prijateljstvo obilježit će obojicu umjetnika. Van Gogh je također redovno posjećivao Café du Tambourin na Boulevard de Clichy, gdje je imao ljubavnu vezu s vlasnicom Agostinom Segatori, koju je naslikao u čuvenom portretu.
Henri de Toulouse-Lautrec: Kroničar noćnog života
Henri de Toulouse-Lautrec živio je od 1884. do 1893/1894. na tri susjedne adrese u Rue Pierre Fontaine (19, 19 bis i 21) u četvrti Pigalle. Svoja najveća remek-djela slikao je u atelju u Rue Caulaincourt. Bio je potomak aristokratske obitelji, ali je njegova invalidnost zbog nasljedne bolesti kostiju rezultirala visinom od samo 152 cm.
Toulouse-Lautrec je postao kroničar boemskog života Montmartrea, dokumentirajući kabarete, prostitutke i plesače. Njegova veza s Moulin Rouge započela je 1891. godine kada je stvorio legendarni plakat "Moulin Rouge: La Goulue" koji ga je preko noći katapultirao iz anonimnosti u slavu. Plakat je bio postavljen širom Pariza i postao je najpoznatija slika Montmartrea tog razdoblja.
Između 1891. i 1893. stvorio je tri dodatna remek-djela: "Caudieux", "Jane Avril - Jardin de Paris" i "Divan Japonais". U Montmartreu se sprijateljio s Vincentom van Goghom - njihovo prijateljstvo ostavilo je trajna tragova na radovima obojice umjetnika. Godine 1922. u Albiju je otvoren Musée Toulouse-Lautrec s najvećom javnom kolekcijom njegovih djela na svijetu: 219 slika, 563 crteža i 183 litografije.
Auguste Renoir: Svjetlo u vrtu
Auguste Renoir iznajmio je mali atelje u Rue Cortot na Montmartreu 1876. godine. Cijelo ljeto te godine nosio je svoj stalak od atelja do svog omiljenog plesnog vrta Moulin de la Galette. Tamo je naslikao jedno od najvažnijih djela impresionizma - "Bal du moulin de la Galette".
Slika prikazuje nedjeljna poslijepodneva kada se cijeli boemski pariški svijet okupljao u tom vrtu pod drvećem da pleše, jede i pije među prijateljima. Renoir je uhvatio svjetlo blistavog poslijepodneva i šuštanje povjetarca kroz platane, sa snopovima sunčeve svjetlosti koja plešu po leđima likova. Premda su neki njegovi prijatelji pozirali na slici, Renoirov glavni cilj bio je prenijeti živahnu i radosnu atmosferu tog popularnog plesnog vrta na Butte Montmartre.
Slika je prikazana na impresionističkoj izložbi 1877. godine i izazvala je negativne reakcije tadašnjih kritičara zbog "zamućenog dojma" scene. Danas se "Bal du moulin de la Galette" čuva u Musée d'Orsay i smatra se jednim od definitivnih simbola Montmartrea.
Amedeo Modigliani: Princ skitnica
Amedeo Modigliani rodio se u Livornu u Italiji 1884. godine u nekad bogatoj židovskoj obitelji koja je pala u financijsku propast. Godine 1906. stigao je u Pariz i neko vrijeme živio je u ekstremnom siromaštvu u zgradi Le Bateau-Lavoir zajedno s Picassoom.
Tijekom boravka u Parizu Modigliani je neumjereno pio, konzumirao drogu i bio poznat po brojnim aferama. Godine 1907. pronašao je svog prvog mecenu - Paula Alexandrea, koji ga je upoznao s vajarem Brancusijem. Pod Brancusijevim utjecajem, Modigliani je do Prvog svjetskog rata uglavnom izrađivao kamene skulpture inspirirane afričkom umjetnošću.
Njegova ljubavna veza s ruskom pjesnikinjom Anom Ahmatovom 1910-1911. postala je legendarna, premda je ona bila udata i naposljetku se vratila svom mužu. Modigliani je često plaćao piće i hranu svojim slikama, zapravo se nije mogao priuštiti ni osnovne životne potrebe.
Suzanne Valadon i Maurice Utrillo: Majka i sin umjetnici
Suzanne Valadon (rođena Marie Clémentine Valadon) bila je kći pralje iz Bessinesa. Godine 1880. postala je cirkuska akrobatica, ali je pad prerano okončao tu karijeru. Okrenula se modeliranju za umjetnike i pozirala za Pierre-Augusta Renoira i Henrija de Toulouse-Lautreca.
Touluse-Lautrec joj je savjetovao da promijeni ime u Suzanne i upoznao ju je s majstorom Edgarom Degasom, koji ju je potaknuo da slika, učio je tehnikama i kupio tri njezina djela 1893. godine. Godine 1894. Suzanne Valadon postala je prva žena koja je izlagala svoja djela na prestižnoj izložbi Société Nationale des Beaux-Arts - ogroman uspjeh za francusku umjetnicu, a posebno za ženu.
Njen sin Maurice Utrillo (rođen 1883.) nije bio dobar učenik niti uspješan bankovni službenik. Do svoje osamnaeste godine postao je alkoholičar i morao biti smješten u azil. Njegova majka Suzanne poticala ga je da slika kao terapiju - otkrio je skriven talent i proizveo tisuće ulja, akvarela i olovnih skica, posebno Montmartrea kako je izgledao prije Prvog svjetskog rata. Iz odanosti majci, potpisivao je većinu svojih platna Maurice Utrillo V. - za Valadon.
Suzanne, Maurice i njezin mladi suprug André Utter živjeli su zajedno u kući na adresi 12 Rue Cortot. Suzanne se udala za Uttera 1914. godine, a sva trojica su radila i stvarala brojna djela. Kada je Suzanne Valadon umrla 1938. godine, umrla je jednako nekonvencionalno kao što je i živjela - posljednje godine provevši slikajući u Château Beaujolais, srednjovjekovnoj utvrdi koju su izgradili vitezovi templari.
Max Jacob: Mistik Bateau-Lavoira
Max Jacob rođen je 1876. u nenaboženoj židovskoj obitelji u Quimperu u Bretanji. Upoznao je Picassa 1901. godine i njihovo intenzivno prijateljstvo postalo je jezgra moderne umjetnosti u Bateau-Lavoiru. Jacob je doživio mistično viđenje Krista 1909. godine i formalno se preobatio na rimokatoličanstvo 1915..
Najpoznatiji je po svojoj revolucionarnoj zbirci proznih pjesama "Le Cornet à dés" (Kockica s kockama) iz 1917., ali je objavio i brojne druge zbirke poezije u stihu i prozi, romane, kratke priče i drame. Zajedno s Picassoom stvorio je zajednicu moderne umjetnosti koja je zauvijek promijenila tijek svjetske umjetnosti.
Montmartre je tako bio ne samo geografska lokacija već i stanje duha - mjesto gdje su siromaštvo, genij, prijateljstvo i revolucionarna vizija stvorili nezaboravne priče koje i danas inspiriraju umjetnike diljem svijeta.
Praktični savjeti za posjetitelje
Ulaz u baziliku Sacré-Cœur je besplatan, dok je uspon na kupolu moguć uz malu naknadu. Za doživljavanje autentičnog Montmartrea preporučuje se šetnja vijugavim ulicama, zaustavljanje u brojnim bistroima i kafićima, te posjet tržnicama gdje lokalni umjetnici nastavljaju tradiciju koju su započeli veliki majstori. Večernji posjet nudi drugačiju perspektivu – živu atmosferu s glazbenicima na ulicama i romantičnim pogledima na osvijetljeni Pariz.
Praktični savjeti za posjetitelje
Ulaz u baziliku Sacré-Cœur je besplatan, dok je uspon na kupolu moguć uz malu naknadu. Za doživljavanje autentičnog Montmartrea preporučuje se šetnja vijugavim ulicama, zaustavljanje u brojnim bistroima i kafićima, te posjet tržnicama gdje lokalni umjetnici nastavljaju tradiciju koju su započeli veliki majstori. Večernji posjet nudi drugačiju perspektivu – živu atmosferu s glazbenicima na ulicama i romantičnim pogledima na osvijetljeni Pariz.
Montmartre ostaje utočište koje diše umjetnošću, poviješću i boemskim duhom – mjesto gdje se prošlost i sadašnjost stapaju u jedinstvenu četvrt koja nastavlja očaravati posjetitelje iz cijelog svijeta.Kao što je i nas od prvog posjeta do dana današnjeg ,kada mu se kod svakog posjeta vječnom gradu uvjek vratimo,kao što će mo se i vraćati.