Danas možete čitati i pogledati kako izgleda jedna od tri najzanimljive zgrade na Passeig de Gracia od kojih je jedna obnovljena po projektu Antonia Gaudia što se vidi po prepoznatljivom i izuzetnom izgledu koji imaju svi njegovi projekti. Više o Gaudiju čitajte na linku o Gaudiju . Pošto smo Casu Milu već pogledali više na Casa Mila ,pogledali smo i Park Guel Pa počnimo sa slijedećom a to je Casa Batlló. A pošto smo to sve uredno i lijepo prošetali i danju ali i noći, nekako mi se čini da je Casa Batllo ljepša u noćnom okružju. Ono ima nešto ,ono. Pa krenimo onda mi malo o njoj. Zgrada je građena od 1904. do 1906. godine Casa Batlló je izgrađena 1877. godine za obitelj iz srednje klase, a tijekom 1905. – 1907. godine, Gaudi i Josep Maria Jujol napravili su projekt za njenu obnovu. Većinom ju je preuredio sam Gaudí u svom ekstremnom osobnom stilu. Što se i danas vidi. Kući je obnovio fasadu, interijer, ali i namještaj. Salvador Dalí je nazvao njegovu fasadu: "snažan i besmislen sjaj raznobojnog mozaika koji isijava iz neobičnih vodenih oblika.
A zapravo toranj s križnim cvijetom simbolično predstavlja svetog Jurja, zaštitnika Barcelone, koji ubija zmaja (simbol kraljevske Španjolske) prikazanog krljuštima krovnog crijepa, dok su balkoni oblikovani kao lubanje njegovih žrtava, a stupovi njihove kosti. Nalazi se u dijelu grada znanom kao "Jabuka nesklada" (katalonski: Manzana de la discordia) jer je prepuna primjera katalonske modernističke arhitekture (Art Nouveau). Kako "manzana" znači i "jabuka", ali i "stambena četvrt", radi se zapravo i o igri riječi. Lokalni naziv zgrade je Casa del Ossos (Kuća kostiju) i njena fasada ima u sebi nešto kostursko u balkonskim potpornjima i lukovima. One već spomenute lubanje.
Takvom izgledu doprinosi i činjenica da na cijeloj zgradi ne postoji ni jedna jedina ravna površina što je posebno naglašeno na fasadi prizemlja koja je išarana nepravilnim ovalnim prozorima u kamenu isklesanom poput vala.
Teško je dobro opisati tekući izgled, teško je i zamisliti zgradu koja djeluje kao tok rijeke; na slikama to možete vidjeti...
U Gaudievom stilu, velik dio fasade je pokriven mozaicima lomljenih keramičkih pločica (ono kao, čovjek je popločavao podove, šeprtljavo porazbijao gomilu pločica, pa da se ne baci...) koji se prelijevaju od zlatnonarančaste do plavozelenih nijansi. Krov je zaobljen pa podsjeća na leđa zmaja ili dinosaura. Postoji teorija po kojoj zaobljeno pročelje s lijeve strane koje na vrhu završava izdignutom kupolom i križem, predstavlja mač katalonskog zaštitnika zaboden u zmajeva leđa. Na kraju priče o fluidnoj kući, moram se osvrnuti na poteškoće prilikom fotografiranja cijele fasade zbog nemogućnosti da se odmaknem dovoljno daleko; pomogao bih svakako širokokutni objektiv koji je u Hotelu ostao, pa se morate zadovoljiti samo fotografijama mnogobrojnih detalja sa teleobjektivom... Treba napomenuti da je ulaz 23,50 EU a za djecu 20,50 EU, puno ili malo procijenite sami.No svakako treba ju pogledati bar iz vana a unutra je neka druga priča i neki drugi doživljaj. Pa svakak preporučam posjetu.A i prethodnu on line kupovinu karata da ne morate čekati. Dakle, vidjeli ste barem donekle kako treba graditi, pa sad krenite u akciju stvaranja svojih bar šeststotinjak kvadrata za svakog člana obitelji. Samo da ipak pripazite uskoro je porez na sve to. I da mali savjet, ako žbuku nabacate kuhačom, dobit ćete grbe i obline, čista apstrakcija. A ako u sve to pozabadate dna razbijenih staklenih boca, svjetlosni efekt će biti čudesan. Obiđite prodavaonice građevinskog materijala, pokupujte oštećene pločice za trećinu cijene i ostatke različitih boja pa lijepite, nabacujte, bez smisla i reda... I eto vam kućica iz snova... A možda i postane atrakcija i u vašem mjestu i vjetar u leđa turističkoj ponudi. Naravno, javite mi kako radovi napreduju i šaljite slike obavezno..
Napisah nekoliko članaka o djelima Gaudija Više na Casa Mila, Park Guell, Casa Batlo A tko je uopće bio Gaudi ? Za početak moram napisati da me njegovo ime, tj, mnogobrojna imena i prezimena, neodoljivo podsjećaju na slavnog Chicu (sjećate li se okruglog Zagorovog prijatelja?) i njegovo «ja sam Chico Gomez Martinez Lopez...», zaboravio sam ostala... Moram priznati, kada razmišljam o Chicovim ludorijama kojima sam se smijao kao klinac i genijalnoj ludosti arhitekta čija djela svojim šarenilom i razigranim oblicima vraćaju u djetinjstvo i daju dašak razigranog veselja sasvim običnim ulicama, nameće mi se misao kako strip junaku i arhitektu nije zajedničko samo ime duljine rečenice...No to je moje mišljenje. Rođen je u malom gradu Reus u španjolskoj provinciji Taragona (južna Catalonia) 25. lipnja 1852. godine. Većina biografa smatra ovaj grad mjestom njegovog rođenja, iako i Riudoms (selo 5 kilometara daleko od Reusa) prisvaja taj događaj. Bio je najmlađi od petero djece u obitelji kotlara, a reumatska groznica ga je od rane mladosti sprječavala da hoda i prisiljavala da jaše na magarcu. Te je bio prisiljen provoditi vegeterijansku dijetu i uzimati homeopatske ljekove, te puno vremena vježbati u vodi. Također, zbog bolesti je dosta vremena provodio u izolaciji i druženju s prirodom koja mu je kasnije bila vječna inspiracija. U školi je jedino volio geometriju, ostalo ga nije zanimalo. Reuma ga je vjerovatno onemogućila da čvrsto drži pločice prilikom postavljanja, pa je zbog količine porazbijane keramike morao izmisliti svoj stil ili odustati od posla... Sa 17 godina je došao u Barcelonu da bi studirao arhitekturu na La Escuela Técnica Superior de Arquitectura (Višoj tehničkoj školi arhitekture) gdje se školovao od 1873. do 1877. godine. Studij si je financirao radeći kao tehnički crtač i dizajner namještaja, a kako se u tome pokazao jako dobar, dvojica arhitekata (Josep Fontsere i Joan Martoreli) su ga primili kod sebe za različite projekte. Diplomirao je sa 26 godina (nakon završetka studija radio je još 4 godine prije diplome) kada počinje raditi kao dekorater i dizajner interijera. Dok je potpisivao diplomu, Elies Rogent je rekao "Qui sap si hem donat el diploma a un boig o a un geni: el temps ens ho dirà" (tko zna jesmo li ovu diplomu dali fićfiriću ili geniju, vrijeme će pokazati). O da, vrijeme je itekeko pokazalo...
Presudna stvar za njegovu karijeru i život bila je vitrina koju je dizajnirao za radionicu Casa Cornella i koja je izabrana za Univerzalnu svjetsku izložbu u Parizu 1878. godine. Nakon toga naprosto je počelo mijenjanje lica Barcelone, opća preobrazba grada; Gaudi je krenuo sa svojim zgradama koje su činile glavninu njegovog rada. Kao predani katolik, kasne godine je posvetio gradnji savršenog hrama, Sagradi Familii. Kratko nakon početka rada na crkvi, Gaudia pogađaju tragedije, zaredalo se nekoliko smrti njegovih prijatelja i članova obitelji. Sve to mijenja njegovo shvaćanje rada i dolazi do zastoja u gradnji. Poteškoće nastaju i zbog teške ekonomske situacije u Barceloni, a 1918. godine umire i njegov pokrovitelj, Eusebi Güel, što dodatno usporava radove. Inače, Eusebi Güel bio je bogati industrijalac koji je prvi podržao mladog ekscentričnog arhitekta iako su ga kolege u to vrijeme ismijavali. Gaudi je kao početnik počeo projektirati u gotičkom stilu kojeg je kombinirao sa elementima tradicionalne katalonske arhitekture. Naravno, arhitekt čvrsto povezan i inspiriran prirodom, nije mogao izbjeći korištenje biljnih i životinjskih motiva. Rezultat su magične halucinantne građevine koje djeluju nestvarno i pomalo futuristički. Dovoljno je reći da su njegove kuće moderne i za današnja mjerila gradnje, a zatim treba pokušati zamisliti koliko je sve to bilo revolucionarno u vrijeme kada je živio i stvarao. Neophodno je spomenuti i njegov desetogodišnji rad na projektu Sagrade Familie tijekom kojeg je razvio nov način strukturnog proračuna kojeg je utemeljio na modelu napravljenom od konopca i malih kutija olovnih kugli (za punjenje sačmarice). Vanjski rub crkve je označio na drvenoj ploči (u mjerilu 1:10) koju je zatim pričvrstio na plafon kuće nedaleko mjesta gradnje. Mjesta na koja su trebali doći stupovi, označio je obješenim kuglicama. Kutije za kuglice (koje su težile točno desettisućiti dio težine lukova koje stupovi trebaju nositi) objesio je na zamišljenoj krivulji koju su opisivale obješene kuglice. Nastalu konstrukciju bi fotografirao iz različitih kuteva, a kada bi fotografiju okrenuo, linije zategnutih konopaca i pripadajuća težina obješena na njih pokazivali bi smjer pritiska potporne strukture. Ovakav način projektiranja omogućio je Gaudiu da svoje djelo uskladi sa prirodom i njenim zakonima. Naravno, pomoglo mu je i to što je tijekom cijelog života proučavao prirodu, njene kuteve i krivulje, da bi ih mogao ukomponirati u svoje projekte i mozaike. Korištenje hiperboličnih i paraboličnih oblika kojima je kopirao okoliš, njegovim djelima daje mimikričan i bajkovit izgled. E pa kad počnete graditi svoje kućice, ispraznite sačmarice (nemojte ih kasnije ponovo napunit), kupite konac, prikucajte komad daske na plafon, i počnite projektirati.. U poznim godinama posvetio se isključivo izgradnji Sagrade Familie. Toliko ga je privlačilo njegovo remek djelo da je nekoliko zadnjih godina života čak živio u kripti crkve. Umro je zbog ozljeda tri dana nakon što ga je 7. lipnja 1926. godine pregazio tramvaj. Zbog slabih izgleda za preživljavanjem i praznih džepova, taksisti su odbili da ga odvezu u bolnicu i nitko nije prepoznao najpoznatijeg arhitekta svog vremena dok ga prijatelji nisu pronašli sutradan u bolnici za siromašne. Odbio je premještaj u bolju bolnicu rečenicom «ja pripadam ovdje, među siromašne» i umro je dva dana kasnije, 10. lipnja 1926. godine. Arhitekt čiji rad je obilježen jakom individualnošću i originalnošću, pokopan je tamo gdje je i proveo posljednje godine života posvećenog neprekidnom stvaranju čuda, u Sagradi Familii. Za kraj, evo kratak pregled svih njegovih radova od kojih ste samo mali broj mogli vidjeti u mojim prethodnim postovima. Da, svakako bih bilo zanimljivo obići sve to i malo pažljivije prostudirati rad velikog umjetnika... Možda jednom... 1878–1879: lampe na Plaça Reial at Barcelona 1878: vitrina za radionicu Comella; ovaj rad mu je omogućio da upozna Güella 1878–1882: nekoliko projekata za Obrera Mataronense at Mataró, mali broj njih je i sagrađen, a već oni pokazuju njegovo korištenje paraboličnih lukova u drvetu. 1883–1885: Casa Vicens 1883–1885: Villa "El Capricho" u Comillas (Santander) 1884: Finca Güell: ulazni paviljon i konjušnica za palaču u Pedralbes (prva završena zgrada za Eusebi Güella) 1884–1891: završetak kripte Sagrade Familie 1885–1889: Palau Güell 1887–1893: episkopalna palača u Astorgi 1888–1890: Teresianski koledž 1898–1916: kripta crkve Colònia Güell 1899–1904: Casa Calvet 1900–1914: Park Güell 1905–1907: Casa Batlló 1906–1910: Casa Milà (La Pedrera) 1884 do kraja života: Sagrada Família, fasada «Rođenje» i kripta
