Znam,znam većini kada se kaže Monserrat misli vam polete na opernu divu Montserrat Caballé koja sa Freddie Mercuryem izvodi onu pjesmu Barcelona, podno Čarobnih fontana Carlosa Buigasa u Barceloni...
Mi smo zapravo neplanski završili tamo.Nakon Teroristčkog napada na Rambili u Barceloni zbog općeg stanja u gradu odlučili smo ostati sa grupom i promijeniti plan obilazaka koji smo imali.
Taj dan je bio plan Montserrat i Camp Nou sa grupom. No istini na volju za nas sa Istoka Hrvatske navikli 91-92 na svakodnevnu kišu granata i nebrojeni broj općih opasnosti to i nije bio šok.Svakako neugodno iskustvo je.
Ali zato i pored Terorizma, napada,opasnosti kada imate za vodiča gospođu Dubravku i vozače Sašu i Željka kao mi,sigurno je jedno, ne može se dogoditi nikakav problem, držali su sve pod kontorolom i nismo ni osjetili problem.Svakako pohvala i preporuka.
Za Montserrat kažu da su planine kao od plastelina, priroda od koje zastaje dah i dječaci koji pjevaju kao anđeli.
Tako se najčešće opisuje Park prirode Montserrat među čijim se klisurama smjestio benediktinski samostan s katedralom koja je posvećena Djevici od Montserrata.
On line ulaznicu možete kupiti na liknu :
https://www.tiqets.com/en/barcelona-c66342/montserrat-experience-skip-the-line-p974580?partner=dnevniksaputovanja+
On line ulaznicu možete kupiti na liknu :
https://www.tiqets.com/en/barcelona-c66342/montserrat-experience-skip-the-line-p974580?partner=dnevniksaputovanja+
U samostanu živi 70 redovnika. Ondje je i čuvena glazbena škola za dječake, njih 50 koji pjevaju u crkvenom zboru,nisu Bečki ali pjevaju jako lijepo.
A Montserrat je zapravo kamenita planina, koja se nalazi nekih pedesetak kilometara sjeveroistočno od Barcelone.
To je svakako najpoznatija planina u Kataloniji (Cataluny), i više nego ponos svih Katalonaca.
Na Montserratu, čudesno lijepoj planini, nalazi se najpopularnije Svetište sa Crnom Gospom, jedinom u svijetu, Manastir Benedicto de Montserrat.
To je svakako najpoznatija planina u Kataloniji (Cataluny), i više nego ponos svih Katalonaca.
Na Montserratu, čudesno lijepoj planini, nalazi se najpopularnije Svetište sa Crnom Gospom, jedinom u svijetu, Manastir Benedicto de Montserrat.
E sada i danas nepoznanica Crne Gospe pitanje je koje postavljaju i svećenici modernog doba.
No izgleda da odviše »preplanula« crna boja ne potječe od plamena uporne svijeće, nego zasigurno ponire u dubinu vremena i srž religijskoga »dugog trajanja«, prefiguraciju (pra)starih božica.
O svetištima Crne Gospe i njezinu štovanju, mitološkim korijenima i religioznoj simbolici napisano je puno toga pa čitajte jer ima literature.No možda bih samo mogli reći da takvi kipovi imaju uobičajene crte lica razvidno karakteristične za pripadnike bijele rase, tako da negroidne osobine izostaju, ali su materijal i boja kipa crne boje. Latentnost simbolike crne boje možda je razlog manifestacije crnine/crnosti u tom smislu koja se očituje u boji »kože«. Manifestum non eget probatione – »Očevidna stvar ne treba dokaza«, kao što je slučaj i s očevidnošću u postojanosti vjere. Možda će netko (u šali) reći da je kip potamnio zbog sjaja i vrućine svijeća, postao njihova suprotnost – zagasit i hladan.
"U tome vremenu davnoga znanja kad je plamen uspijevao zamisliti mudre, metafore su pripadale mišljenju. ...U samome plamenu vrijeme počinje bdjeti. ...Mitolozi su nas naučili da čitamo drame svjetlosti u događajima neba. Ali, u ćeliji sanjača, bliski su predmeti postali mitovi univerzalnog. ...Stjenj se kvrči, stjenj crni. Plamen je obuhvaćen sjenom koja skriva svoj opijum. I plamen umire uspravljajući se."
No o tome ću zapravo poslije jer je svakako zanimljiva i pomalo mistična tema a koga to ne bih zaintrigiralo.
Vratimo se mi sada gorju Montserrata. A sve je počelo 808.godine bdijući kod stada jedne noći tri mlada pastira vidjeli su kako neliko svjetlo silazi sa neba i čulo se pjevanje sa glazbom.
Kako je to već i bivalo tada,obavijetili su o tome svoga gospodara grofa u Barceloni, Geoffry le Velu. On je sa biskupom Mauresa otišap sa pastirima do mjesta događaja.
Nakon pažljivog pretraživanja, otkrili su kip Blažene Djevice koja drži Djete Isusa u rukama.
Kip su ponjeli jedan dio puta. Na jednom mjestu kip je postao ne samo pretežak nego i nepomičan. To je bilo znak Neba da tu treba ostati i tu čašćen.
To čudo je potaklo grofa Barcelone da tamo opaticama sagradi samostan.
A kad je samostan bio gotov pozvao je časne sestre iz kraljevske opatije Las Puellas iz Barcelone.
Prva opatica samostana Gospe od Montserata bila je grofova kći Richilda . Samostan je uveden u posjed 895. Ova zajednica časnih sestara postojala je do oko godine 976, kada je grof od Barcelone, Borrell, uz suglasnost pape, doveo benediktince na Montserrat.
Godine 1025. osnovan je današnji benediktinski samostan, koji je sagrađen u romaničkom stilu.
Na rang opatije uzdignuo ga je 1410. protupapa Benedikt XIII.
U 1592. je sagrađena i posvećena nova katedrala izgrađena u renesansnom stilu s elementima gotičke arhitekture.
Od 15–17. st. u benediktinskom samostana na Montserratu je glasovita škola teologije, filozofije, književnosti, slikarstva i glazbe.
U 1811. samostan je spaljen od strane Napoleonove vojske.
Papa Lav XIII je 11. Rujna 1881. Proglasio Djevicu Montserrata zaštitnicom Katalonije.
No izgleda da odviše »preplanula« crna boja ne potječe od plamena uporne svijeće, nego zasigurno ponire u dubinu vremena i srž religijskoga »dugog trajanja«, prefiguraciju (pra)starih božica.
O svetištima Crne Gospe i njezinu štovanju, mitološkim korijenima i religioznoj simbolici napisano je puno toga pa čitajte jer ima literature.No možda bih samo mogli reći da takvi kipovi imaju uobičajene crte lica razvidno karakteristične za pripadnike bijele rase, tako da negroidne osobine izostaju, ali su materijal i boja kipa crne boje. Latentnost simbolike crne boje možda je razlog manifestacije crnine/crnosti u tom smislu koja se očituje u boji »kože«. Manifestum non eget probatione – »Očevidna stvar ne treba dokaza«, kao što je slučaj i s očevidnošću u postojanosti vjere. Možda će netko (u šali) reći da je kip potamnio zbog sjaja i vrućine svijeća, postao njihova suprotnost – zagasit i hladan.
"U tome vremenu davnoga znanja kad je plamen uspijevao zamisliti mudre, metafore su pripadale mišljenju. ...U samome plamenu vrijeme počinje bdjeti. ...Mitolozi su nas naučili da čitamo drame svjetlosti u događajima neba. Ali, u ćeliji sanjača, bliski su predmeti postali mitovi univerzalnog. ...Stjenj se kvrči, stjenj crni. Plamen je obuhvaćen sjenom koja skriva svoj opijum. I plamen umire uspravljajući se."
No o tome ću zapravo poslije jer je svakako zanimljiva i pomalo mistična tema a koga to ne bih zaintrigiralo.
Kako je to već i bivalo tada,obavijetili su o tome svoga gospodara grofa u Barceloni, Geoffry le Velu. On je sa biskupom Mauresa otišap sa pastirima do mjesta događaja.
Nakon pažljivog pretraživanja, otkrili su kip Blažene Djevice koja drži Djete Isusa u rukama.
Kip su ponjeli jedan dio puta. Na jednom mjestu kip je postao ne samo pretežak nego i nepomičan. To je bilo znak Neba da tu treba ostati i tu čašćen.
To čudo je potaklo grofa Barcelone da tamo opaticama sagradi samostan.
A kad je samostan bio gotov pozvao je časne sestre iz kraljevske opatije Las Puellas iz Barcelone.
Prva opatica samostana Gospe od Montserata bila je grofova kći Richilda . Samostan je uveden u posjed 895. Ova zajednica časnih sestara postojala je do oko godine 976, kada je grof od Barcelone, Borrell, uz suglasnost pape, doveo benediktince na Montserrat.
Godine 1025. osnovan je današnji benediktinski samostan, koji je sagrađen u romaničkom stilu.
Na rang opatije uzdignuo ga je 1410. protupapa Benedikt XIII.
U 1592. je sagrađena i posvećena nova katedrala izgrađena u renesansnom stilu s elementima gotičke arhitekture.
Od 15–17. st. u benediktinskom samostana na Montserratu je glasovita škola teologije, filozofije, književnosti, slikarstva i glazbe.
U 1811. samostan je spaljen od strane Napoleonove vojske.
Papa Lav XIII je 11. Rujna 1881. Proglasio Djevicu Montserrata zaštitnicom Katalonije.
Bio je pod ruševinama do 1844. kada je započela obnova i dogradnja, što je trajalo do 1948. godine.
Zanimljivost uz Montserrat je i da je nakon oporavka od rana zadobivenih u bitci, časnik Ignacije Loyola je hodočastio Crnoj Gospi u Montserrat 25. Ožujka 1522. A poslije je postao znamo tko i što i što je osnovao,da,da Isusovce.
Svakako treba naglasiti da se ovdje nalazi i knjižnica koja ima vrlo vrijedne rukopise od kojih su neki među najstarijima na svijetu. Knjižnica ima više od 250 000 knjiga.Uz to postoje i značajne pretpovijesna i egipatska zbirka.
U samostanskom Muzeju,kojega smo dakako posjetili i brojna umjetnička djela poznatih slikara i kipara, poput El Greca, Salvadora Dalija, Pabla Picassa, Francisca de Zurbarána, Jusepea de Ribere i Caravaggia.
Samostan je od 1918. godine imao čak i vlastitu tiskaru.
Ime Montserrat nastalo je od riječi mont i serrat (zatvorena planina) što u stvari i jeste.
Samo jedan mali prostor je otvoren a sve ostalo zaokruženo prstenom visokih stijena.
Priroda je oblikovala čudesne igre monilitnog kamena a vrijedna katalonska ruka obradila.
Taj mali omedjeni prostor u visovima dnevno posjeti nekoliko tisuća turista i hodočasnika.
Na tom kamenom platou dočekuju restorani, hoteli, izletišta, muzeji i svetinje...
Čari jedinstvene planine teško je opisati riječima, nadam se da će to moći bar malo fotke.
Samo jedan mali prostor je otvoren a sve ostalo zaokruženo prstenom visokih stijena.
Priroda je oblikovala čudesne igre monilitnog kamena a vrijedna katalonska ruka obradila.
Taj mali omedjeni prostor u visovima dnevno posjeti nekoliko tisuća turista i hodočasnika.
Na tom kamenom platou dočekuju restorani, hoteli, izletišta, muzeji i svetinje...
Čari jedinstvene planine teško je opisati riječima, nadam se da će to moći bar malo fotke.
Kad stignete do vrha vjerojatno ćete kao i mi prvo otići do trga gdje je bazilika i kip.
Sve je čisto, lijepo i uredno i gušt je prošetati se i pogledati sve što se nudi.
Za razliku od Barcelone koja i nije toliko čista.
Sve je čisto, lijepo i uredno i gušt je prošetati se i pogledati sve što se nudi.
Za razliku od Barcelone koja i nije toliko čista.
Za posjet kipu se napravi malo veći red, ali ako baš ne žalite dirati kip možete samo ući u baziliku. Ulaz se ne naplaćuje. U blizini je i mjesto gdje se ljudi pomole i zapale svijeću.
One su od 1€ do 2€ otprilike.
Sa trga se pruža i pogled na žičaru i put kojim ste došli.
One su od 1€ do 2€ otprilike.
Sa trga se pruža i pogled na žičaru i put kojim ste došli.
Nakon što odradite taj crkveni dio slijedi ono pravo. Posjet muzeju primjerice a možete se i kratkom vožnjom uspinjačom (koja ide svakih 20 min) prošetnja po planinskom djelu.No tamo nismo išli zbog vremena kojega nismo imali.
Iako nas je sunce fino zagrijalo gore ima vjetra pa nije tako strašno. Pogled na stijene, vrhove, podnožje, kapelicu i sl. je neprocjenjiv. Gore mogu ići i oni s kondicijom i bez nje.
Po vrhovima sam vidio i alpiniste, tako da ima za svakoga po nešto.
Mi smo se nakon obilaska Crkve i Muzeja malo odmorili u ugodnom društvu i nastavili dalje prema Barceloni i Cam Nou stadionu koji je zapravo klincima bio vrhunac posjete Barceloni i razumljivo zar ne?
