Dnevnik sa putovanja

Portal o putovanjima, zanimljivostima,tehnologiji i životnom stilu.


Home All post
Na samo dvadesetak kilometara od Pariza, iza pozlaćenih vrata koja blistaju na suncu, leži svijet za sebe – Dvorac Versailles. Ovo nije samo palača; ovo je monumentalni spomenik jednoj eri, opipljivi dokaz neograničene moći i ambicije jednog čovjeka, Kralja Sunca Luja XIV. 


Zakoračiti u Versailles znači uroniti u epicentar francuske povijesti, u labirint blještavila, intriga, umjetnosti i revolucije koji i danas, stoljećima kasnije, ostavlja bez daha. Posjetili smo ovaj UNESCO-ov spomenik svjetske baštine kako bismo istražili njegove priče, od raskošnih dvorana do skrivenih kutaka njegovih legendarnih vrtova.

Povijest: Od lovačke kolibe do političkog svemira

Priča o Versaillesu ne počinje s glamurom. Na njegovom mjestu se u ranom 17. stoljeću nalazila tek skromna lovačka koliba od cigle i kamena, koju je sagradio Luj XIII. Njegov sin, Luj XIV., imao je daleko veće vizije. Duboko potresen pobunom plemstva (Fronda) tijekom svoje mladosti, Luj XIV. je odlučio stvoriti sjedište moći izvan Pariza – mjesto gdje bi mogao centralizirati francusku vladu i, što je još važnije, držati plemiće pod stalnim nadzorom.


Godine 1682., Versailles je i službeno postao sjedište dvora i vlade. Luj XIV. je započeo megalomanski projekt proširenja, pretvarajući očevu kolibu u najraskošniju palaču u Europi. Najveći arhitekti, umjetnici i dizajneri tog doba, poput Louisa Le Vaua, Julesa Hardouin-Mansarta i slikara Charlesa Le Bruna, radili su na ostvarenju kraljeve vizije. 


Versailles je postao zlatni kavez: plemići su se morali natjecati za kraljevu naklonost kroz složene rituale i ceremonije, gubeći pritom svoju neovisnost i moć. Dvorac je bio pozornica na kojoj je Kralj Sunce bio glavni redatelj i glumac.

Arhitektonsko i umjetničko čudo: Put kroz raskoš

Unutrašnjost dvorca je simfonija mramora, zlata, baršuna i umjetnosti koja slavi kralja i Francusku. Svaka prostorija priča svoju priču.


Dvorana ogledala (Galerie des Glaces): Apsolutno srce dvorca i jedno od najimpresivnijih mjesta na svijetu. Ova 73 metra dugačka dvorana ukrašena je sa 357 ogledala postavljenih nasuprot sedamnaest velikih prozora koji gledaju na vrtove. Ogledala su u to vrijeme bila luksuz bez presedana, a njihov broj i veličina demonstrirali su francusku ekonomsku i tehnološku nadmoć nad Venecijom, tadašnjim centrom proizvodnje. Svod dvorane oslikao je Charles Le Brun, prikazujući vojne i političke uspjehe Luja XIV. Ovdje je 1919. godine potpisan i Versajski ugovor, čime je i službeno okončan Prvi svjetski rat.

Niz od sedam salona koji su služili kao javni prostori za ceremonije i primanja. Svaki salon nosi ime po jednom od antičkih božanstava (Venera, Mars, Merkur), a vrhunac je Salon Apolona, boga Sunca, koji je služio kao prijestolna dvorana.



Kraljevska opera i Kraljevska kapela: Dva arhitektonska bisera. Opera, izgrađena u potpunosti od drveta (koje je oslikano da izgleda kao mramor radi akustike), bila je jedna od najmodernijih u Europi. Kapela, s visokim svodovima i raskošnim orguljama, bila je mjesto gdje je dvor svakodnevno prisustvovao misi.


Vrtovi – Gdje priroda sluša kralja


Ako je dvorac bio simbol političke moći, njegovi vrtovi su simbol čovjekove dominacije nad prirodom. Dizajnirao ih je genijalni André Le Nôtre, a prostiru se na 800 hektara.


Formalni vrtovi: Savršeno podšišane živice, geometrijski raspoređene cvjetne gredice (parteri), kipovi i staze stvaraju iluziju reda i beskonačne perspektive.


Fontane i Grand Canal: Više od 50 fontana s mitološkim temama predstavlja tehnološko čudo svog vremena. Grand Canal, dugačak 1.6 kilometara, služio je za kraljevske zabave i vožnje gondolama koje je Luj XIV. dobio na poklon od Mletačke Republike.


Veliki i Mali Trianon: Udaljeni od glavne palače, ovi manji dvorci služili su kao privatna utočišta za kraljeve. Veliki Trianon, s prepoznatljivom ružičastom mramornom fasadom, bio je bijeg za Luja XIV.


Kraljičino selo (Hameau de la Reine): Najšarmantniji dio imanja, izgrađen za Mariju Antoanetu. Ona je ovdje stvorila idealizirano, rustikalno selo s mlinom, farmom i jezerom, bježeći od krute etikecije glavnog dvorca u privid jednostavnog seoskog života.


Priče iza Zlatne fasade

Revolucija kuca na vrata: 5. listopada 1789., gomila od nekoliko tisuća žena marširala je iz Pariza do Versaillesa, zahtijevajući kruh. Sljedećeg dana, provalile su u dvorac, prisilivši kralja Luja XVI. i Mariju Antoanetu da se s njima vrate u Pariz. Nikada se više nisu vratili u Versailles.


Život na dvoru: U dvorcu je živjelo i radilo i do 10,000 ljudi – od kraljevske obitelji do slugu. Život je bio reguliran strogom etiketom koja je diktirala svaki aspekt dana, od kraljevog buđenja do odlaska na spavanje.


Turističke informacije: Planirajte vaše putovanje

Lokacija: Place d'Armes, 78000 Versailles, Francuska.


Kako doći: Najlakši i najpopularniji način dolaska iz Pariza je regionalnim vlakom RER, linija C. Vlak vozi do postaje Versailles-Château – Rive Gauche, koja je udaljena samo 10 minuta hoda od ulaza u dvorac.

Ulaznice i radno vrijeme:

Cijena po danu (ulaznica 'Passport'): Preporučuje se kupnja ulaznice "Passport" koja omogućuje ulaz u cijelo imanje (Dvorac, vrtovi, imanje Trianon i Kraljičino selo). Cijena se kreće oko 32 € po osobi pri online kupnji. Cijene mogu varirati. Online kupnja unaprijed je gotovo obavezna kako biste rezervirali točno vrijeme ulaska i izbjegli višesatne redove.

Radno vrijeme: Dvorac je otvoren svakog dana osim ponedjeljka, od 9:00 do 18:30 (visoka sezona). Vrtovi i park su otvoreni svaki dan i ulaz u njih je često besplatan, osim u dane kada se održavaju glazbeni showovi fontana (obično vikendom od proljeća do jeseni).

Savjet: Odvojite cijeli dan za posjet. Versailles je ogroman i nemoguće ga je doživjeti u žurbi.


Posjet Versaillesu je putovanje u drugo vrijeme. To je lekcija iz povijesti, umjetnosti i ljudske ambicije. Dok šetate Dvoranom ogledala ili se divite savršenoj simetriji vrtova, ne možete se ne osjećati kao statist u jednoj od najvećih drama svjetske povijesti, čiji odjeci i danas oblikuju naš svijet
Powered by GetYourGuide
Na vrhu brežuljka Montmartre, nedaleko od blistavo bijele bazilike Sacré-Cœur, kuca umjetničko srce Pariza – Place du Tertre. Ovaj maleni trg, prepun života i boje, već stoljećima privlači umjetnike, boeme i turiste iz cijelog svijeta, nudeći jedinstven uvid u pariški kreativni duh.


Povijest ispisana bojama Povijest Place du Tertrea usko je vezana uz povijest Montmartrea, nekadašnjeg sela izvan pariških gradskih zidina koje je u 19. stoljeću postalo utočište siromašnim umjetnicima. Niska najamnina, obilje svjetla i inspirativan ruralni krajolik privukli su imena poput Picassa, Van Gogha, Toulouse-Lautreca i Renoira. Iako su mnogi od njih svoje ateljee imali u okolnim ulicama, trg je služio kao mjesto susreta i izlaganja radova. U to vrijeme Montmartre je bio epicentar avangarde i boemskog života, a Place du Tertre je bio pozornica na kojoj se stvarala povijest moderne umjetnosti
.


Danas, duh tih slavnih vremena i dalje živi na trgu. Iako su originalni boemi otišli, njihovo mjesto zauzeli su suvremeni umjetnici koji nastavljaju tradiciju slikanja na otvorenom.

Umjetnici, portreti i karikature Trg je dom za oko 300 umjetnika, no samo njih 140 ima dozvolu za rad u bilo kojem trenutku. Licenca je izuzetno cijenjena i prenosi se s generacije na generaciju ili se dodjeljuje putem natječaja, što osigurava visoku kvalitetu i ekskluzivnost. 


Umjetnici na trgu specijalizirani su za izradu brzih portreta, karikatura, pejzaža Montmartrea i apstraktnih djela. Dok šetate trgom, možete promatrati kako se platna pretvaraju u živopisne prikaze pariških ulica ili kako se nečije lice u samo nekoliko minuta transformira u duhovitu karikaturu. Cijene portreta i karikatura obično se kreću od 30 do 100 eura, ovisno o umjetniku i složenosti rada.


Osim portretista, na trgu ćete pronaći i pejzažiste koji slikaju uživo, kao i umjetnike koji prodaju svoje gotove radove. Iako su cijene često visoke, kupnjom direktno od umjetnika dobivate unikatno djelo i podržavate lokalnu scenu.

Turističke informacije i savjeti Najbolje vrijeme za posjet trgu je rano ujutro, prije dolaska gužve, kada možete u miru promatrati umjetnike dok se pripremaju za radni dan. Slikari počinju dolaziti oko 10 sati ujutro, a najživlje je sredinom dana i poslijepodne.

Place du Tertre je savršeno mjesto za kupnju autentičnog pariškog suvenira. Bilo da se radi o portretu ili karikaturi, to je uspomena koja nadilazi uobičajene turističke drangulije. Uz trg se nalaze i brojni kafići i restorani, gdje možete sjesti, uživati u francuskoj kuhinji i promatrati život koji se odvija pred vama.

Kako doći do Place du Tertrea najjednostavniji način dolaska do trga je pariškim metroom. 

Najbliže stanice su:

Anvers (linija 2) i Abbesses (linija 12) – od ovih stanica se možete popeti Montmartreom pješice ili koristiti uspinjaču (funiculaire) koja vozi direktno do bazilike Sacré-Cœur, a od tamo je trg udaljen samo nekoliko minuta hoda.

Lamarck – Caulaincourt (linija 12) – ova stanica vas ostavlja u srcu Montmartrea, a odatle je šetnja do trga ugodna i pruža priliku za istraživanje skrivenih uličica.


Posjet Place du Tertreu nije samo razgledavanje trga, već putovanje kroz povijest, umjetnost i boemski duh Pariza. To je mjesto gdje se na svakom koraku osjeća energija kreativnosti i gdje se na trenutak možete osjećati kao dio slavne pariške umjetničke scene.
Powered by GetYourGuide

Ugniježđena na slikovitom uglu ulica Rue de l'Abreuvoir i Rue des Saules, na pariškom brežuljku Montmartre, stoji La Maison Rose, zgrada čija ružičasta fasada sa zelenim prozorima desetljećima privlači poglede i objektive turista, umjetnika i filmaša. Iako je mnogi u prolazu pogrešno smatraju malim muzejom posvećenim boemskom životu, istina je mnogo ukusnija. La Maison Rose je restoran, ali i živi spomenik jedne umjetničke ere, mjesto gdje se povijest, umjetnost i gastronomija spajaju u jedinstveno pariško iskustvo.


Od Slikarskog ateljea do Instagram zvijezde

Povijest ove šarmantne kuće seže na početak 20. stoljeća. Godine 1905. kupio ju je katalonski slikar Ramon Pichot, prijatelj Pabla Picassa i Salvadora Dalíja. U to vrijeme, Montmartre je bio epicentar umjetničke avangarde, a Pichotova kuća, tada još neobojena u svoju prepoznatljivu ružičastu, postala je njegovo utočište i atelje, ali i mjesto susreta umjetničke elite. Legenda kaže da su upravo ovdje Picasso i njegovi prijatelji raspravljali o novim umjetničkim pravcima koji će zauvijek promijeniti tijek povijesti umjetnosti.


Svoju ikoničnu boju kuća dobiva nešto kasnije, a za nju je zaslužna Germaine Gargallo, Pichotova supruga i poznata muza tadašnjih slikara. Upravo je ta boja postala inspiracija za Mauricea Utrilla, slikara koji je i sam bio dijete Montmartrea. Njegova slika "La Petite Maison Rose" ovjekovječila je ovaj prizor i zauvijek upisala ružičastu kuću u anale pariške umjetnosti.

Tijekom godina, La Maison Rose mijenjala je vlasnike i namjene. Bila je i mali kabare, a od 1948. godine, kada ju je kupila Beatrice Miolano, postaje restoran. Danas, pod vodstvom njezine unuke, La Maison Rose nastavlja obiteljsku tradiciju, nudeći jelovnik koji spaja francusku i talijansku kuhinju, s naglaskom na sezonske i ekološki osviještene namirnice.


Više od lijepog lica: Priče iza ružičaste fasade

Osim neosporne fotogeničnosti koja je u eri društvenih mreža doživjela puni procvat, La Maison Rose čuva brojne priče. Kaže se da je i slavna pjevačica Édith Piaf, koja je odrasla na ulicama Montmartrea, ovdje često pronalazila inspiraciju. Zidovi ovog restorana svjedočili su nebrojenim razgovorima, sklapanju prijateljstava i rađanju umjetničkih ideja koje su oblikovale 20. stoljeće.

Današnji posjetitelji, dok uživaju u specijalitetima kuće, mogu gotovo osjetiti duh prošlih vremena. Interijer je uređen s ukusom, zadržavajući rustikalni šarm koji odražava boemsku prošlost, dok jelovnik nudi moderna, kreativna jela. Restoran je postao i popularna lokacija za snimanje, a pojavljuje se i u poznatoj seriji "Emily u Parizu", što je dodatno pojačalo njegovu globalnu prepoznatljivost.


Turističke informacije: Kako doživjeti komadić povijesti

Iako La Maison Rose nije muzej u klasičnom smislu, posjet ovom restoranu je svojevrsno putovanje kroz povijest umjetnosti. Evo ključnih informacija za sve koji žele posjetiti ovu ikonu Montmartrea:

Adresa: 2 Rue de l'Abreuvoir, 75018 Pariz, Francuska.

Kako doći:

Metro: Najbliže metro stanice su Lamarck – Caulaincourt (linija 12) i Abbesses (linija 12). Od obje stanice slijedi ugodna, ali strma šetnja uzbrdo kroz šarmantne ulice Montmartrea.

Autobus: Linija 40 vozi kroz Montmartre i ima stanicu u blizini.

Radno vrijeme: La Maison Rose je obično otvorena od srijede do nedjelje za ručak i večeru. Preporučljivo je provjeriti točno radno vrijeme na njihovoj službenoj web stranici ili društvenim mrežama, jer se može mijenjati ovisno o sezoni. Ponedjeljkom i utorkom restoran je zatvoren.

Rezervacije: Zbog velike popularnosti, rezervacija je gotovo obavezna, pogotovo ako želite večerati ili doći tijekom vikenda. Rezervirati se može putem njihove web stranice.

Što očekivati: Ovo nije muzej, već funkcionalan i vrlo popularan restoran. Iako je fotografiranje ispred zgrade nezaobilazan ritual, za doživljaj atmosfere i podršku očuvanju ovog povijesnog mjesta, preporučuje se sjesti na piće, ručak ili večeru.

U konačnici, La Maison Rose je mnogo više od samo lijepe zgrade. To je podsjetnik na zlatno doba Montmartrea, mjesto gdje se umjetnost živjela i stvarala na svakom koraku. Posjet ovom ružičastom dragulju nije samo turistička aktivnost, već prilika da se udahne djelić pariške duše i, barem na trenutak, postane dio njegove bogate i živopisne povijesti.
Powered by GetYourGuide
U sjeni veličanstvene katedrale Notre-Dame, s pogledom na rijeku Seinu, smjestila se institucija koja je za svjetsku književnost mnogo više od obične trgovine knjigama. Shakespeare and Company nije samo knjižara; to je živi spomenik, utočište za pisce, sanjare i ljubitelje pisane riječi, čiji su zidovi ispunjeni ne samo knjigama, već i duhovima književnih velikana prošlog stoljeća.


Dva života jedne legende: Od "Izgubljene generacije" do danas

Priča o ovoj knjižari ima dva, gotovo mitska poglavlja. Prvo započinje 1919. godine kada je Amerikanka Sylvia Beachotvorila originalnu knjižaru na adresi rue Dupuytren, a kasnije je preselila u slavnu rue de l'Odéon. U ludim dvadesetima, njena je knjižara postala neslužbeni dom "Izgubljene generacije" – američkih pisaca u Parizu poput Ernesta Hemingwaya, F. Scotta Fitzgeralda i Ezre Pounda. Vrhunac njene ostavštine je hrabra odluka da 1922. godine objavi kontroverzni roman "Uliks" Jamesa Joycea, kada to nitko drugi u engleskom govornom području nije smio. Nažalost, ova prva inkarnacija knjižare zatvorena je 1941. tijekom nacističke okupacije Pariza i nikada više nije otvorena.


Drugo, današnje poglavlje, započinje 1951. godine. Ekscentrični Amerikanac George Whitman otvara knjižaru pod imenom "Le Mistral" na današnjoj adresi, 37 rue de la Bûcherie. Whitman je stvorio boemsko utočište, vodeći se motom: "Budi dobar prema strancima, možda su to anđeli prerušeni u ljude." U čast Sylvije Beach i na 400. godišnjicu Shakespeareovog rođenja, 1964. godine mijenja ime knjižare u Shakespeare and Company, nastavljajući tako njenu duhovnu ostavštinu.

"Tumbleweeds": Krevet u zamjenu za priču

Ono što ovu knjižaru čini jedinstvenom je Whitmanova "Tumbleweeds" filozofija. Od samog početka, on je nudio smještaj mladim piscima i umjetnicima putnicima. U zamjenu za krevet među policama knjiga, od "Tumbleweedsa" se tražilo samo tri stvari: da pročitaju jednu knjigu dnevno, da pomognu u knjižari nekoliko sati i da napišu autobiografiju na jednoj stranici. 


Procjenjuje se da je kroz knjižaru na ovaj način prošlo preko 30.000 ljudi, ostavljajući iza sebe arhivu jedinstvenih životnih priča. Ta tradicija živi i danas pod vodstvom Whitmanove kćeri, Sylvije Whitman, koja je preuzela vođenje nakon očeve smrti 2011. godine.

Umjetnost knjižarskog kaosa

Unutrašnjost knjižare je labirint uskih prolaza, pretrpanih polica koje sežu do stropa, skrivenih kutaka za čitanje i starih drvenih greda. To nije moderno i sterilno mjesto; ono odiše mirisom starog papira i povijesti. Svaki centimetar prostora ispunjen je knjigama, od najnovijih izdanja do rijetkih, rabljenih primjeraka. Na zidovima vise stare fotografije, poruke posjetitelja i citati, a na katu se nalazi i klavir koji svatko može zasvirati. To je prostor koji ne prodaje samo knjige, već nudi iskustvo – osjećaj pripadnosti jednoj velikoj, globalnoj književnoj obitelji.

Praktične Informacije za posjetitelje

Lokacija: Knjižara se nalazi na adresi 37 rue de la Bûcherie, 75005 Pariz, u Latinskoj četvrti, točno preko puta katedrale Notre-Dame.

Kako doći?

Podzemna željeznica (Métro): Najbliža stanica je Saint-Michel (linija 4 i RER linije B i C), odakle imate svega nekoliko minuta hoda. Također su blizu i stanice Cluny–La Sorbonne (linija 10) i Maubert–Mutualité (linija 10).

Autobus: Brojne autobusne linije staju u blizini, uključujući 21, 27, 38, 47, 85, 96.

Turističke informacije:

Radno vrijeme: Knjižara je otvorena svakog dana. Glavni dio knjižare obično radi od 10:00 do 20:00 sati. Antikvarijat, koji se nalazi u susjednoj prostoriji, može imati malo drugačije radno vrijeme.

Što očekivati: Budite spremni na gužvu, pogotovo tijekom turističke sezone. Zbog uskog prostora, ponekad se stvori red za ulazak. Fotografiranje unutar knjižare je uglavnom zabranjeno kako bi se očuvala mirna atmosfera za čitatelje.

Događanja: Knjižara je i dalje vrlo aktivno kulturno središte. Redovito organizira čitanja poezije, predstavljanja knjiga s autorima i druge književne večeri. Vrijedi provjeriti njihov web portal za raspored događanja.

Posjet knjižari Shakespeare and Company nije tipična turistička aktivnost; to je hodočašće. To je prilika da zakoračite u prostor gdje su se rađale velike ideje, gdje je pruženo utočište tisućama kreativnih duša i gdje ljubav prema pisanoj riječi ispunjava svaki atom zraka. U svijetu koji se sve više digitalizira, ovo mjesto stoji kao ponosni, pomalo kaotični podsjetnik na trajnu moć i magiju knjiga.
Powered by GetYourGuide
U jugozapadnom dijelu Pariza, u elegantnom 16. arondismanu, uzdiže se betonska tvrđava koja je mnogo više od sportskog borilišta. Parc des Princes (Park prinčeva) nije samo stadion; to je pulsirajuće srce nogometnog Pariza, hram kluba Paris Saint-Germain (PSG) i pozornica na kojoj su ispisane neke od najvažnijih stranica francuskog i europskog sporta. Njegova prepoznatljiva akustika i vatrena atmosfera čine ga jednim od najlegendarnijih stadiona na kontinentu.


Od Velodroma do nogometnog hrama: Više od stoljeća povijesti

Priča o Parku prinčeva seže puno dalje od osnutka PSG-a. Prvi stadion na ovoj lokaciji, koja je u 18. stoljeću doista bila kraljevski park za lov, otvoren je još 1897. godine kao velodrom. Upravo je ovdje, sve do 1967. godine, bio cilj najprestižnije biciklističke utrke na svijetu, Tour de Francea. Stadion je kroz povijest doživio dvije velike transformacije.

Današnja, treća verzija stadiona, otvorena je 1972. godine. Dizajnirao ju je arhitekt Roger Taillibert, koji je kasnije projektirao i Olimpijski stadion u Montrealu. Njegova avangardna vizija stvorila je stadion ispred svog vremena – bez atletske staze, s tribinama blizu terena, što je jamčilo izvanrednu vidljivost i akustiku. Upravo je ta intimnost i strmina tribina stvorila efekt "zvučnog zida" (mur du son) po kojem je stadion poznat. Prije izgradnje Stade de Francea 1998. godine, Parc des Princes bio je nacionalni stadion, dom francuske nogometne i ragbijaške reprezentacije.


Umjetnost betona i svjetla

Arhitektonski, Parc des Princes je remek-djelo svog doba. Njegova najupečatljivija karakteristika je vanjski prsten od 50 betonskih stupova koji podupiru krov, dajući mu izgled rebrastog, gotovo brutalističkog oklopa. 


Taillibertova inovacija bila je i integracija sustava rasvjete u sam krov, čime je eliminirao potrebu za velikim reflektorskim stupovima i osigurao ravnomjerno osvjetljenje terena, što je u to vrijeme bila revolucija. Iako izvana djeluje kao monolitna betonska struktura, iznutra pruža iznenađujuće otvoren i blizak pogled na akciju.


Noći slave i zanimljive priče

Parc des Princes bio je pozornica za brojne povijesne sportske trenutke:

Finale Eura 1984: Ovdje je Francuska, predvođena Michelom Platinijem, osvojila svoj prvi veliki trofej, pobijedivši Španjolsku.


Dom PSG-a: Od 1974. godine, stadion je dom Paris Saint-Germaina. Svjedočio je erama velikana poput Safeta Sušića, Georgea Weaha, Ronaldinha, Zlatana Ibrahimovića, a donedavno i superzvijezda poput Mbappéa,Neymara, Messia.




Atmosfera: Navijači PSG-a, posebno oni s tribine "Auteuil", poznati su po stvaranju jedne od najintenzivnijih atmosfera u Europi, s impresivnim koreografijama i neprestanom pjesmom.


Koncertna Arena: Stadion je ugostio i glazbene legende poput Michaela Jacksona, The Rolling Stonesa i U2-a.

Jedna od zanimljivosti je da se ispod stadiona nalazi podzemna cesta (Périphérique), glavna pariška obilaznica, što je bio veliki inženjerski izazov prilikom izgradnje.

Praktične informacije za posjetitelje

Lokacija: Stadion se nalazi na adresi 24 Rue du Commandant Guilbaud, 75016 Pariz.

Kako doći? 

Dolazak na stadion javnim prijevozom je najjednostavnija opcija, pogotovo na dan utakmice kada je promet ograničen.

Podzemna željeznica (Métro):

Porte de Saint-Cloud (linija 9):
Najbliža i najpopularnija stanica, udaljena 5 minuta hoda.

Porte d'Auteuil (linija 10): Također vrlo blizu, oko 10 minuta hoda do stadiona.

Autobus: Linije 22, 62 i 72 staju u blizini stadiona na stanici Porte de Saint-Cloud.

Turističke informacije:

Ture stadiona (Stadium Tour): PSG nudi organizirane ture koje posjetiteljima omogućuju da zavire iza kulisa. Tura uključuje posjet svlačionicama, tunelu za igrače, klupi za rezerve, VIP ložama i novom "History Room" muzeju koji prikazuje bogatu povijest kluba. Preporučuje se rezervirati ulaznice online.

Cijena ture: Cijene se kreću oko 25 eura za odrasle, s popustima za djecu.

Ulaznice za utakmice: Doći do ulaznica za važne utakmice PSG-a može biti teško i skupo. Najbolje je pokušati kupiti ulaznice znatno unaprijed putem službene klupske web stranice ili službene platforme za preprodaju ulaznica (Ticketplace). Cijene variraju od 40-50 eura za manje atraktivne utakmice do nekoliko stotina eura za derbije ili Ligu prvaka.

Posjet Parc des Princesu nije samo odlazak na nogometnu utakmicu; to je uranjanje u kotao buke, strasti i nogometne kulture. Bilo da ste na organiziranoj turi ili svjedočite pobjedi PSG-a pod reflektorima, osjetit ćete energiju mjesta koje je postalo sinonim za ponos i slavu pariškog sporta.
Pretplati se na: Postovi ( Atom )
Buy Me A Coffee

Translate Page

Popular News

  • Hram minijaturnih bolida: Reportaža iz Motorsport Maranella, svetišta za Ferrarijeve fanove
    U Maranellu, zrak ne vibrira samo od grmljavine V8 i V12 motora koji izlaze iz čuvene i poznate povijesne tvorničke kapije Ferrarija. On tre...
  • Hram brzine i izdržljivosti:Iz Muzeja 24 sata Le Mansa, gdje legende nikada ne spavaju
    Zrak je ovdje drugačiji. Čak i u tišini muzejskih dvorana, čini se kao da možete čuti fantomsku jeku urlajućih motora, osjetiti miris vrućeg...
  • Iz Acetaia Giusti, najstarije tvornice octa na svijetu, tekuće crno zlato staro 400 godina
    U tihoj ulici nadomak povijesnog centra Modene, u zgradi koja odiše patinom vremena, čuva se nasljeđe koje teče polako, kap po kap, već više...
  • Shakespeare and Company, više od knjižare, utočište za duše u srcu Pariza
    U sjeni veličanstvene katedrale Notre-Dame, s pogledom na rijeku Seinu, smjestila se institucija koja je za svjetsku književnost mnogo više ...
  • Disneyland Pariz: Gdje magija postaje stvarnost već više od tri desetljeća
    Na samo 32 kilometra istočno od blještavila Pariza, prostire se kraljevstvo gdje snovi postaju stvarnost, a bajke oživljavaju pred očima pos...
  • Place du Tertre: Srce Montmartrea, platno živih boja
    Na vrhu brežuljka Montmartre, nedaleko od blistavo bijele bazilike Sacré-Cœur, kuca umjetničko srce Pariza – Place du Tertre. Ovaj maleni tr...
  • Bijeg od zlatnog kaveza:Iz Hameau de la Reine, skrivenog sela Marije Antoanete u Versaillesu
    Daleko od zaglušujuće raskoši Dvorane ogledala i stroge geometrije glavnih vrtova Versaillesa, skriven iza drveća i okuženih staza, leži jed...
  • Le Procope, tamo gdje su revolucionari i filozofi ispijali kavu i mijenjali svijet
    U srcu Latinske četvrti, u kamenom popločanoj ulici Rue de l'Ancienne Comédie, nalazi se mjesto koje je mnogo više od restorana. To je v...
  • Parc des Princes,stadion strasti koji je postao kraljevstvo PSG-a
    U jugozapadnom dijelu Pariza, u elegantnom 16. arondismanu, uzdiže se betonska tvrđava koja je mnogo više od sportskog borilišta. Parc des P...
  • Iz modenskog doma Luciana Pavarottija
    U mirnoj ruralnoj okolici Modene, daleko od gradske vreve, nalazi se dom koji i danas odjekuje arijama i smijehom jednog od najvećih opernih...

News archive

  • ▼  2025 (133)
    • ▼  rujna (27)
      • Basilique Cathédrale Saint-Denis: Kraljevska nekro...
      • Kroz hodnike vremena: Iz srca Francuske vojne povi...
      • Zlatna kupola nad carstvom sjećanja: Iz pariškog D...
      • Le Procope, tamo gdje su revolucionari i filozofi ...
      • Bijeg od zlatnog kaveza:Iz Hameau de la Reine, skr...
      • Versailles: Zlatni kavez kralja sunca – iz Dvorca ...
      • Place du Tertre: Srce Montmartrea, platno živih boja
      • La Maison Rose,ružičasta ikona Montmartrea koja ni...
      • Shakespeare and Company, više od knjižare, utočišt...
      • Parc des Princes,stadion strasti koji je postao kr...
      • Hram brzine i izdržljivosti:Iz Muzeja 24 sata Le M...
      • Disneyland Pariz: Gdje magija postaje stvarnost ve...
      • U Srcu Pariza: Muzej Grévin – Tamo gdje vosak prič...
      • Skriveni dragulj Westminstera, Jewel Tower, riznic...
      • S nultog meridijana u Greenwichu
      • Kvalifikacije za SP: Hrvatska uvjerljiva protiv Cr...
      • Big Ben, Ikona Londona koja ponovno otkucava u pun...
      • Tihi Stražar Whitehalla: Cenotaph, spomeniku koji ...
      • Biser Greenwicha: Queen's House, gdje se susreću a...
      • Besmrtnici od voska iz londonskog muzeja Madame Tu...
      • Kvalifikacije za SP: Minimalna pobjeda Hrvatske
      • Nacionalni pomorski muzej: Riznica britanske pomor...
      • Cutty Sark: Div s mora usidren u srcu Londona
      • Gdje vrijeme počinje ,s nultog meridijana u Greenw...
      • Katedrala Prirode: Putovanje kroz čudesni svijet P...
      • ESTA prijava za SAD poskupljuje – evo što treba znati
      • Riznica svijeta pod jednim krovom British Museuma,...
    • ►  kolovoza (24)
    • ►  srpnja (5)
    • ►  lipnja (14)
    • ►  svibnja (34)
    • ►  travnja (7)
    • ►  ožujka (11)
    • ►  veljače (3)
    • ►  siječnja (8)
  • ►  2024 (114)
    • ►  prosinca (4)
    • ►  studenoga (15)
    • ►  listopada (10)
    • ►  rujna (19)
    • ►  kolovoza (9)
    • ►  srpnja (11)
    • ►  lipnja (16)
    • ►  svibnja (5)
    • ►  travnja (3)
    • ►  ožujka (7)
    • ►  veljače (6)
    • ►  siječnja (9)
  • ►  2023 (103)
    • ►  prosinca (6)
    • ►  studenoga (10)
    • ►  listopada (3)
    • ►  rujna (12)
    • ►  kolovoza (3)
    • ►  srpnja (8)
    • ►  lipnja (15)
    • ►  svibnja (7)
    • ►  travnja (2)
    • ►  ožujka (15)
    • ►  veljače (6)
    • ►  siječnja (16)
  • ►  2022 (175)
    • ►  prosinca (26)
    • ►  studenoga (27)
    • ►  listopada (11)
    • ►  rujna (11)
    • ►  kolovoza (8)
    • ►  srpnja (7)
    • ►  lipnja (16)
    • ►  svibnja (14)
    • ►  travnja (9)
    • ►  ožujka (12)
    • ►  veljače (13)
    • ►  siječnja (21)
  • ►  2021 (339)
    • ►  prosinca (33)
    • ►  studenoga (16)
    • ►  listopada (15)
    • ►  rujna (9)
    • ►  kolovoza (1)
    • ►  srpnja (16)
    • ►  lipnja (15)
    • ►  svibnja (35)
    • ►  travnja (42)
    • ►  ožujka (54)
    • ►  veljače (45)
    • ►  siječnja (58)
  • ►  2020 (326)
    • ►  prosinca (49)
    • ►  studenoga (34)
    • ►  listopada (37)
    • ►  rujna (40)
    • ►  kolovoza (45)
    • ►  srpnja (22)
    • ►  lipnja (28)
    • ►  svibnja (38)
    • ►  travnja (4)
    • ►  ožujka (4)
    • ►  veljače (10)
    • ►  siječnja (15)
  • ►  2019 (150)
    • ►  prosinca (1)
    • ►  studenoga (1)
    • ►  listopada (5)
    • ►  rujna (3)
    • ►  kolovoza (4)
    • ►  srpnja (9)
    • ►  lipnja (18)
    • ►  svibnja (6)
    • ►  travnja (23)
    • ►  ožujka (13)
    • ►  veljače (35)
    • ►  siječnja (32)
  • ►  2018 (196)
    • ►  studenoga (7)
    • ►  listopada (10)
    • ►  rujna (4)
    • ►  kolovoza (2)
    • ►  srpnja (23)
    • ►  lipnja (29)
    • ►  svibnja (13)
    • ►  travnja (63)
    • ►  ožujka (37)
    • ►  veljače (2)
    • ►  siječnja (6)
  • ►  2017 (131)
    • ►  prosinca (6)
    • ►  studenoga (15)
    • ►  rujna (5)
    • ►  kolovoza (8)
    • ►  srpnja (3)
    • ►  lipnja (24)
    • ►  svibnja (50)
    • ►  travnja (2)
    • ►  ožujka (18)
  • ►  2016 (6)
    • ►  srpnja (6)
Car Rental Deals 300x250
Dnevnik sa putovanja
Pokreće Blogger.

Oznake

Advent (28) Ancient history (22) Austrija (49) Automobili (58) Aviokompanije (75) Barcelona (55) Budapest (19) COVID19 (536) Catalonia (22) Château Amboise (4) Château de Versailles (11) Cote d' Azur (3) D-Day (3) Danska (11) EU (26) EUEFA qualifiers (43) EURO 2020 (7) EURO 2024. (21) EasyJet (3) Egipat (6) England (3) Engleska (13) Euro 2016. (1) Europa (16) Formula 1 (41) France (135) Francuska (119) HNS (137) History (38) Hrvatska (214) Hungary (14) IRIM (5) Italija (131) Italy (37) Izrael (6) Japan (8) Lifestyle (110) Loire Valley (8) London (24) Louvre (17) Madrid (6) Maranello (2) Mađarska (15) Medieval History (16) Metro (24) Milano (5) Monaco (3) Musée D'Orsay (2) Muzej Louvre (13) Napoli (3) Napulj (15) Nizozemska (9) Njemačka (125) Nogomet (32) Normandija (3) Normandy (6) Papa (3) Paris (151) Pariz (123) Poljska (7) Portugal (8) Povijest (85) Prag (5) Provance (7) Provansa (5) Putovanja (733) Red Bull Air Race (18) Rijeka (2) Rim (65) Roma (17) Rumunjska (1) Rusija (17) Ryanair (28) SP Nogomet (4) STEM (3) Sicilija (3) Slovačka (8) Slovenija (29) Spain (41) Srednji vijek (8) Tajni Rim (12) Tourist (22) Travel (94) Turizam (226) Turska (5) UEFA EURO 2024 (34) UK (20) USA (15) Vatikan (6) Velika Britanija (3) Venecija (14) Vojni Muzej (6) Zanimljivosti (201) Zrakoplov (61) Zračnaluka (55) dvorci Loire (3) nove mjere (257) putovanje (718) Češka (13) Španjolska (30)

Follow

  • facebook

Pages

  • Uvjeti korištenja

Support donation

Copyright 2014 Dnevnik sa putovanja.
Designed by OddThemes