Dnevnik sa putovanja

Home All post

U mirnoj ruralnoj okolici Modene, daleko od gradske vreve, nalazi se dom koji i danas odjekuje arijama i smijehom jednog od najvećih opernih pjevača svih vremena. Casa Museo Luciano Pavarotti, posljednje utočište legendarnog tenora, danas je muzej koji posjetiteljima otvara vrata u intiman svijet umjetnika čiji je glas dirnuo milijune. Ovo nije samo zbirka predmeta; ovo je putovanje kroz život, umjetnost i strasti čovjeka koji je operu približio masama.

Povijest ispisana u cigli i notama

Vila od žute fasade, koju je Maestro osobno projektirao i čija je gradnja završena 2005. godine, bila je ostvarenje njegovog sna. Izgrađena na imanju koje je kupio još sredinom osamdesetih, prvenstveno zbog svoje velike ljubavi prema konjima, ova kuća postala je njegovo utočište.

Ovdje je podučavao mlade pjevače, ugošćivao prijatelje i provodio dragocjene trenutke s obitelji. Svaki kutak odiše njegovom osobnošću – od prostranog dnevnog boravka sa Steinway klavirom, za kojim je često pratio audicije svojih učenika, do svijetlih soba ispunjenih suncem koje je toliko volio.

Nakon njegove smrti 2007. godine, obitelj je odlučila njegov dom otvoriti javnosti kako bi sačuvala uspomenu na velikog umjetnika, ali i otkrila čovjeka iza legende. Muzej je službeno otvoren 2015. godine i od tada privlači rijeke obožavatelja i znatiželjnika iz cijelog svijeta.

Zanimljivosti i priče iz Maestra života

Ulaskom u kuću, posjetitelja ne dočekuje hladna muzejska atmosfera, već toplina doma koji je i dalje živ. Kroz audio vodič, koji je uključen u cijenu ulaznice, priče o Pavarottijevom životu i anegdote oživljavaju predmete i prostore.

Jedna od najzanimljivijih priča vezana je uz njegovu malu, ali važnu praznovjerje. Pavarotti je, naime, prije svakog nastupa tražio savijeni čavao koji bi stavio u džep za sreću. Ova tradicija započela je slučajno, a prerasla je u ritual bez kojeg nije izlazio na pozornicu.

Osim glazbe, Pavarotti je gajio i veliku strast prema slikarstvu. Potaknut ulogom slikara Marija Cavaradossija u operi "Tosca", počeo je i sam slikati.

Njegovi radovi, potpisani s "LUPA" (Luciano Pavarotti), izloženi su u prizemlju i otkrivaju umjetnika vedrih boja i spontanog stila, preslikavajući tako njegov vlastiti karakter. Kuća je također bila pozornica za njegovu ljubav prema konjima; ovdje je od 1991. do 2002. godine organizirao prestižni konjički turnir.

Umjetnost i uspomene u svakoj sobi

Svaka od dvanaest soba u muzeju posvećena je različitom aspektu Pavarottijevog života i karijere. Posjetitelji mogu vidjeti njegove raskošne scenske kostime, uključujući onaj iz Verdijevog "Rigoletta" i Puccinijeve "La Bohème", koji svjedoče o njegovim trijumfima na najvećim svjetskim pozornicama.

Vitríne su ispunjene nebrojenim nagradama, uključujući šest Grammyja i dva Emmyja, te počasnim doktoratima i ključevima gradova.

No, ono što najviše dira su osobni predmeti: pisma koja su mu pisali prijatelji poput Franka Sinatre, Bona Voxa i princeze Diane, njegove prepoznatljive šarene marame i havajske košulje, te fotografije s obitelji i prijateljima koje otkrivaju njegovu toplu i duhovitu stranu.

Kuhinja, srce svakog talijanskog doma, ostavljena je gotovo netaknuta, svjedočeći o njegovoj ljubavi prema dobroj hrani i druženju.

Turističke informacije: Kako doći do Pavarottijevog doma

Casa Museo Luciano Pavarotti nalazi se na adresi Stradello Nava 6, oko 8 kilometara od centra Modene.

Kako doći:

Automobilom: Najjednostavniji način dolaska je automobilom. Iz Modene pratite putokaze za jug grada. Od Bologne, koja je udaljena oko 50 km, vožnja autocestom A1 traje otprilike 45-60 minuta. Izađite na izlazu Modena Sud i pratite daljnje upute.

Taksijem: Iz centra Modene, vožnja taksijem traje oko 10-15 minuta, a cijena se kreće između 15 i 20 eura.

Autobusom: Iz Modene vozi autobusna linija 731 (SETA) sa stanice "Modena - Largo Garibaldi" prema stajalištu "Cantone di Mugnano". Od stajališta do muzeja ima oko 20 minuta hoda (približno 1.6 km). Provjerite vozni red jer autobusi ne voze često.

Radno vrijeme i ulaznice:

Radno vrijeme: Muzej je otvoren svaki dan od 10:00 do 18:00 sati (posljednji ulaz u 17:00).

Ulaznice:

Odrasli: €12

Snižena cijena (mladi od 12 do 18 godina, stariji od 65): €10

Djeca do 12 godina: Besplatno

Ulaznica uključuje audio vodič dostupan na više jezika.

Posjet Casa Museo Luciano Pavarotti nije samo obilazak muzeja, već duboko osobno iskustvo koje slavi život i nasljeđe čovjeka čiji je glas bio dar čovječanstvu. To je prilika da se, barem na trenutak, osjeti duh Maestra u domu koji je toliko volio.

U samom srcu povijesnog središta Napulja, na istoimenom trgu, stoji građevina koja na prvi pogled zbunjuje. Njezino pročelje, grubo i prijeteće, izrađeno od tamnog kamena u obliku dijamantnih šiljaka, više podsjeća na neosvojivu tvrđavu nego na sveto mjesto. No, iza te stroge fasade krije se jedan od najspektakularnijih primjera barokne umjetnosti i duhovnosti u Italiji – crkva Gesù Nuovo (Nova Isusova crkva). Ovo nije samo crkva; to je palača koja je postala svetište, riznica umjetnosti i mjesto čuda koje i danas privlači hodočasnike i turiste iz cijelog svijeta.

Od Palače Ponosa do Isusovačkog Doma: Transformacija Kroz Stoljeća

Povijest ovog mjesta seže u 1470. godinu, kada je moćni princ od Salerna, Roberto Sanseverino, dao izgraditi raskošnu palaču koja je trebala zasjeniti sve ostale u gradu. Veličanstvena Palazzo Sanseverino postala je centar renesansnog života, poznata po svojim vrtovima, umjetničkoj zbirci i uglednim gostima. Međutim, političke spletke i sukob obitelji Sanseverino s aragonskim dvorom doveli su do konfiskacije njihove imovine.

Krajem 16. stoljeća, isusovci su kupili palaču kako bi na njenom mjestu izgradili svoju glavnu crkvu u Napulju. Umjesto da sruše postojeću strukturu, donijeli su genijalnu odluku: sačuvali su jedinstveno kameno pročelje i ugradili ga u novu crkvu, koja je posvećena 1601. godine. Tako je rođena Gesù Nuovo, crkva s dušom palače. Unutrašnjost je potpuno preuređena u raskošnom baroknom stilu, stvarajući dramatičan kontrast s vanjštinom i simbolizirajući transformaciju svjetovne moći u duhovno bogatstvo.

Misterij Pročelja i Glazba Uklesana u Kamen

Najveća zagonetka crkve krije se na njenom pročelju. Dijamantni šiljci (poznati kao bugnato) nisu samo dekorativni. Na mnogima od njih uklesani su misteriozni simboli koji stoljećima intrigiraju povjesničare i ezoteričare. Tek je 2010. godine otkriveno da ovi aramejski znakovi predstavljaju note. Kada se čitaju s desna na lijevo i odozdo prema gore, tvore glazbenu partituru u trajanju od gotovo 45 minuta – svojevrsnu kamenu simfoniju za gudačke instrumente. Vjeruje se da je to renesansni koncert, posveta vječnoj harmoniji, sakrivena naočigled svih.

Eksplozija Barokne Umjetnosti

Ulazak u Gesù Nuovo je kao korak u drugi svijet. Pogled odmah bježi prema gore, na stropove prekrivene monumentalnim freskama koje prikazuju biblijske priče, djelo Massima Stanzionea. Svaki kutak crkve ispunjen je remek-djelima najvećih majstora napuljske škole:

Glavni oltar: Monumentalno djelo ukrašeno poludragim kamenjem poput ahata, jaspisa i lapis lazulija.

Izgon Heliodora iz hrama: Veličanstvena freska Francesca Solimene koja dominira unutrašnjim pročeljem i prikazuje dramatičnu scenu božanske intervencije.

Kapele: Svaka od bočnih kapela je zasebna umjetnička galerija. Posebno se ističe kapela sv. Franje Ksaverskog s djelima Luce Giordana i kapela posvećena sv. Ignaciju Loyoli.

Mjesto Čuda: Sveti Liječnik i Neeksplodirana Bomba

Gesù Nuovo nije samo muzej, već živo mjesto vjere, neraskidivo povezano s dva velika čuda. Ovdje se nalazi grob svetog Giuseppea Moscatija (1880.-1927.), "svetog liječnika Napulja". Bio je cijenjeni profesor i liječnik koji je svoj život posvetio besplatnom liječenju siromašnih, spajajući znanost i vjeru. Njegova soba, s originalnim namještajem i medicinskim instrumentima, vjerno je rekonstruirana unutar crkve. Tisuće vjernika ostavljaju zavjetne darove (ex-voto) u obliku srebrnih organa, zahvaljujući za ozdravljenja po njegovom zagovoru.

Drugo čudo dogodilo se tijekom Drugog svjetskog rata. Dana 4. kolovoza 1943., tijekom savezničkog bombardiranja, bomba teška 225 kg probila je krov crkve i pala točno u središnji brod, ali – nije eksplodirala. Vjernici su to pripisali božanskoj zaštiti. Replika te bombe danas stoji u crkvi kao podsjetnik na čudo koje je spasilo ovaj dragulj od uništenja.

Turističke Informacije

Kako doći do crkve? Crkva se nalazi na trgu Piazza del Gesù Nuovo, u srcu povijesne jezgre (Centro Storico).

Metro: Linija 1, stanica Dante ili Toledo. Od obje stanice potrebno je 5-10 minuta hoda.

Pješice: Crkva je lako dostupna šetnjom iz glavnih turističkih točaka poput ulice Spaccanapoli ili samostanskog kompleksa Santa Chiara koji se nalazi prekoputa.

Radno vrijeme i ulaznice:

Crkva je otvorena svakog dana, obično od 7:30 do 13:00 sati i od 16:00 do 19:30 sati. Vrijeme se može mijenjati, pa je dobro provjeriti.

Ulaz u crkvu je besplatan. Posjet sobi sv. Giuseppea Moscatija također je besplatan, ali donacije su dobrodošle.

Posjet crkvi Gesù Nuovo je esencijalno napuljsko iskustvo. To je putovanje kroz povijest, umjetnost i duboku duhovnost, gdje se misteriji uklesani u kamenu susreću s eksplozijom baroknog sjaja i pričama o vjeri koje i danas žive.

U srcu Napulja, u otmjenoj četvrti Chiaia, krije se jedan od najljepših primjera talijanske neoklasične arhitekture i ujedno jedinstveni muzej - Museo Pignatelli. Iako ga često zasjenjuju poznatiji napuljski muzeji, ova vila-muzej nudi poseban uvid u život visokog napuljskog plemstva 19. stoljeća, pretvarajući posjetitelje u privremene goste u raskošnoj aristokratskoj rezidenciji.

Povijest prožeta promjenama

Povijest Vile Pignatelli započinje 1826. godine, kada ju je za britanskog plemića sir Ferdinanda Richarda Actona projektirao arhitekt Pietro Valente. Vila je zamišljena kao elegantna neoklasična građevina s pompoznom kolonadom, u duhu tadašnjeg povratka klasičnim idealima. Nakon Actonove smrti, palača je 1841. godine prodana bogatoj njemačkoj bankarskoj obitelji Rothschild, koja je dodatno obogatila imanje, gradeći zgradu koja danas služi kao Muzej kočija.

Njezin današnji naziv duguje posljednjim vlasnicima, obitelji Aragona Pignatelli Cortés. Princ Diego Pignatelli Cortés kupio ju je 1867. godine i pretvorio u jedan od najprestižnijih salona Napulja, okupljajući elitu i intelektualce tog vremena. Konačno, 1952. godine, njegova udovica, princeza Rosina Pignatelli, darovala je vilu i sav njezin sadržaj talijanskoj državi, pod uvjetom da bude pretvorena u muzej, čime je sačuvala njezinu autentičnost za buduće generacije.

Umjetnost, kočije i fotografija

Museo Pignatelli nije samo zgrada, već "kuća-muzej" (casa-museo) koja je sačuvala originalni raspored i bogato uređenje. Posjetitelji prolaze kroz salone, blagovaonice i radne sobe kao da su dio obitelji Pignatelli. Unutrašnjost je ukrašena raskošnim namještajem, porculanom, srebrom i drugim dragocjenim predmetima iz 19. stoljeća. Posebnu pažnju privlači zbirka porculana iz kraljevske tvornice Capodimonte te djela poznatih napuljskih kipara.

No, muzej se sastoji od tri dijela:

Vila-muzej Pignatelli: Glavna zgrada s originalnim interijerom i umjetninama.

Muzej kočija (Museo delle Carrozze): Smješten u bivšim konjušnicama, ovaj muzej prikazuje impresivnu zbirku od 34 kočije i fijakera iz 19. i 20. stoljeća, doniranu od markiza Maria d'Alessandro di Civitanova. Prava je poslastica za ljubitelje povijesnih vozila.

Kuća fotografije (Casa della Fotografia): Na gornjem katu vile nalazi se prostor posvećen fotografiji, koji redovito ugošćuje privremene izložbe suvremenih umjetnika, dajući muzeju dinamičnu, modernu dimenziju.

Praktične informacije za posjetitelje

Adresa: Riviera di Chiaia, 200, 80121 Napulj.

Radno vrijeme: Muzej je obično otvoren od 9:30 do 16:00, s posljednjim ulaskom u 15:00. Zatvoren je utorkom. Svakako točno radno vrijeme provjerite prije posjeta jer je podložno promjeni.

Ulaznica: Cijena ulaznice iznosi otprilike 5 eura, no ulaz je često besplatan za mlade ili s određenim turističkim karticama poput Artecard.

Kako doći do muzeja: Muzej je smješten u blizini obale i lako je dostupan pješice ako se nalazite u četvrti Chiaia. Najpraktičniji način javnim prijevozom je:

Metro linijom 2 do stanice Piazza Amedeo. Od stanice je do muzeja potrebno samo nekoliko minuta hoda.

Daleko od vreve najpoznatijih turističkih ruta, u miru Piazze Monteoliveto, smjestio se jedan od najvrjednijih, a često i zanemarenih, umjetničkih bisera Napulja. Complesso Monumentale Sant'Anna dei Lombardi, izvorno poznata kao Santa Maria di Monteoliveto, crkva je koja čuva nevjerojatnu riznicu toskanske renesanse, prenesenu u srce južne Italije. Ući u nju znači zakoračiti u muzej gdje djela velikana poput Giorgia Vasarija, Guida Mazzonija i Antonija Rossellina pričaju priču o bogatstvu, vjeri i umjetničkoj revoluciji.

Od gotike do renesansnog sjaja

Povijest crkve započinje 1411. godine, kada je osnovana kao crkva olivetanskog samostana, Santa Maria di Monteoliveto. Izgrađena u gotičkom stilu, tijekom 15. stoljeća doživljava potpunu transformaciju zahvaljujući pokroviteljstvu aragonskog dvora i napuljskog plemstva. Alfons II. Aragonski, tadašnji vojvoda od Kalabrije, pozvao je u Napulj najbolje umjetnike iz Firence i Toskane kako bi ukrasili kapelice crkve, stvarajući tako jedinstvenu enklavu toskanske renesanse koja i danas ostavlja bez daha. Crkva je današnji naziv, Sant'Anna dei Lombardi, dobila tek početkom 19. stoljeća, kada je istoimena bratovština preuzela brigu o njoj.

Umjetnost koja priča priče

Iako izvana možda ne odaje svu svoju raskoš, unutrašnjost crkve je galerija remek-djela. Svaka kapela je svijet za sebe, no dva se prostora ističu kao apsolutni vrhunci.

Sakristija Vasari (Sagrestia Vasari): Ono što je nekoć bila samostanska blagovaonica (refektorij), slavni slikar i arhitekt Giorgio Vasari pretvorio je 1544. godine u jedno od najljepših djela talijanske manire. Svodovi su oslikani zapanjujućim freskama koje prikazuju alegorije Vjere, Religije i Vječnosti, uokvirene složenim grotesknim ukrasima. Prostorom dominiraju i veličanstvene drvene intarzije Fra Giovannija da Verona, koje stvaraju iluziju dubine i prikazuju prizore iz života olivetanskog reda. Boravak u ovoj prostoriji je uranjanje u harmoniju, boju i intelektualnu igru kasne renesanse.

Poklonstvo pastira jednog Vasarijevog sljedbenika premješteno je na današnji položaj iznad vrata u kontrapročelju tijekom 17. stoljeća. Dvije bočne lunete sadrže skulpture arkanđela Gabriela i Djevice Marije, koje se pripisuju Giovanu Battisti Cavagni i počivaju na dva mramorna lavaboa naslonjena na zidove.

Središnji brodski svod podijeljen je u tri kvadranta, prikazujući personifikacije Vjere, Religije i Vječnosti.Uzduž zidova ga prati namještaj iz 17. stoljeća ukrašen ciklusom dragocjenih drvenih intarzija Fra Giovannija da Verone koji datira iz 1506. (treći ciklus nakon onih Santa Maria in Organo u Veroni i Teritorijalne opatije Monte Oliveto Maggiore kod Asciana) s prikazima grada i scenama života u Olivetanskom redu. Između intarzija su niše s drvenim kipovima koji prikazuju svece koji se odnose na Olivete. Iza oltara nalazi se slika Carla Borromea koju je izradio Girolamo d'Arena, koja je visjela u izvornoj crkvi Sant'Anna dei Lombardi (koja je također bila posvećena sv. Carlu Borromeu), ali je premještena na sadašnju lokaciju nakon što je ta crkva podignuta. srušena u potresu 1805. godine. S obje strane nalaze se dvije slike Arkanđela Mihaela i Djevice Marije.

Oplakivanje Krista (Compianto sul Cristo morto): U dnu crkve, u jednoj od kapela, nalazi se djelo koje posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Grupa od osam skulptura u terakoti u prirodnoj veličini, djelo modenskog umjetnika Guida Mazzonija iz 1492. godine, prikazuje Oplakivanje Krista s nevjerojatnim realizmom i emocionalnim nabojem. Svaki lik – od slomljene Djevice Marije do očajne Marije Magdalene – prikazuje bol na gotovo opipljiv način. Zanimljivost leži u činjenici da su likovi Josipa iz Arimateje i Nikodema zapravo portreti aragonskih vladara, Ferdinanda I. i njegova sina Alfonsa II., koji su se tako upisali u svetu scenu.

Uz ova dva remek-djela, posjetitelji se mogu diviti i kapelama koje su projektirali i ukrasili velikani poput Benedetta da Maiana i Antonija Rossellina, čija je Kapela Piccolomini savršen primjer firentinske arhitektonske čistoće i sklada.

Turističke informacije za posjetitelje

Lokacija: Complesso Monumentale Sant'Anna dei Lombardi nalazi se na trgu Piazza Monteoliveto, nedaleko od glavne ulice Via Toledo i Piazze del Gesù Nuovo.

Kako doći: Do crkve je najlakše doći pješice iz povijesnog centra. Najbliže stanice metroa su "Toledo" (Linija 1), poznata kao jedna od najljepših u Europi, ili "Dante" (Linija 1), od kojih je potrebno 5-10 minuta hoda.

Radno vrijeme:

Ponedjeljak - petak: 09:30 – 18:30
Subota: 09:30 – 18:00
Nedjelja: 12:30 – 17:30

Posljednji ulaz je 30 minuta prije zatvaranja. Preporučuje se provjeriti službenu web stranicu za moguće izmjene.

Ulaznice:

Standardna ulaznica: oko 6 €

Postoje popusti za mlađe od 26 godina, studente, novinare i grupe.

Dostupne su i kombinirane ulaznice koje uključuju posjet Hipogeju (podzemnoj kripti).

Posjet crkvi Sant'Anna dei Lombardi je poput otkrivanja tajne koju Napulj ljubomorno čuva. To je putovanje u zlatno doba renesanse i prilika da se izbliza dožive djela koja su oblikovala tijek zapadne umjetnosti, daleko od gužvi, u miru i tišini ovog posvećenog mjesta.

U vrevi jedne od najživljih ulica napuljskog povijesnog centra, Via Duomo, uzdiže se zdanje koje je više od crkve. Napuljska katedrala, službeno Prvostolnica Uznesenja Marijina (Duomo di Santa Maria Assunta), srce je i duša grada, mjesto gdje se isprepliću gotovo tri tisućljeća povijesti, neprocjenjiva umjetnost i živa vjera koja graniči s čudom. Ovo nije samo turistička atrakcija; ovo je dnevni boravak Napolitanaca i pozornica najvažnijeg gradskog rituala – čuda krvi svetog Januarija.

Zdanje izraslo na temeljima prošlosti

Priča o katedrali je priča o samom Napulju – slojevita i izgrađena na ostacima prethodnih epoha. Današnja monumentalna građevina, čiju je gradnju u 13. stoljeću započeo Karlo I. Anžuvinski, leži na temeljima dviju ranokršćanskih bazilika, Santa Restituta i Stefanija. No, korijeni sežu još dublje; arheološka istraživanja ispod katedrale otkrila su ostatke grčkih i rimskih hramova, svjedočeći o svetosti ovog mjesta kroz stoljeća.

Iako je fasada, djelo Enrica Alvina iz kasnog 19. stoljeća, veličanstven primjer neogotike, unutrašnjost otkriva fascinantnu mješavinu stilova. Dominira anžuvinski gotički stil, no brojni potresi i stoljetne obnove ostavili su tragove baroka i renesanse, stvarajući jedinstven arhitektonski i umjetnički mozaik.

Unutar katedrale, posjetitelj može istražiti Baziliku Santa Restituta, ranokršćansku crkvu iz 4. stoljeća s najstarijom krstionicom na Zapadu, Krstionicom sv. Ivana u Izvoru, čiji mozaici oduzimaju dah. S druge strane, blještava barokna Kraljevska kapela Riznice čuva neprocjenjivo blago darovano svecu. Ipak, najintimniji i duhovno najsnažniji dio katedrale skriven je od pogleda, ispod prezbiterija a o tome ćemo na kraju.

Umjetničko blago i skriveni dragulji

Ulaskom u prostranu unutrašnjost s tri lađe, posjetitelja dočekuje bogatstvo umjetničkih djela. Strop glavne lađe krase impresivna platna s prikazima biblijskih scena, dok se u bočnim kapelama kriju djela velikana poput Luce Giordana i Pietra Perugina.

Ipak, pravi dragulji katedrale nalaze se sa strane glavnog oltara:

Basilica di Santa Restituta: S lijeve strane glavne lađe ulazi se u najstariji dio kompleksa. Ova ranokršćanska bazilika iz 4. stoljeća odiše mirom i poviješću.

Unutar nje se nalazi apsolutni biser – Krstionica sv. Ivana u Izvoru (Battistero di San Giovanni in Fonte). Smatra se najstarijom krstionicom na Zapadu, a njena kupola ukrašena je zadivljujućim mozaicima iz 4. stoljeća koji prikazuju scene iz Kristovog života na pozadini dubokog plavetnila, podsjećajući na zvjezdano nebo.

Kraljevska kapela Riznice sv. Januarija: S desne strane, ova kapela je svijet za sebe. Vrhunac barokne umjetnosti, dom je neprocjenjivog blaga svetog Januarija, sveca zaštitnika grada. Ovdje se čuvaju relikvije i darovi kraljeva, papa i naroda prikupljani stoljećima. No, najvažniji predmet je ampula koja sadrži zgrušanu krv sveca.

Kripta Sv. Januarija: Renesansni dragulj podzemlja

Spuštanjem stepenicama ulazi se u Kapelu Carafa, poznatiju kao Kripta sv. Januarija (Succorpo). Ovaj zadivljujući prostor, remek-djelo rane renesanse, potpuno odudara od gotičke strukture iznad. Naručio ju je kardinal Oliviero Carafa kako bi dostojno pohranio relikvije sv. Januarija, koje su konačno vraćene u Napulj 1497. godine nakon stoljeća izbivanja.

Prostor je dizajnirao i izveo lombardski kipar i arhitekt Tommaso Malvito. Posjetitelja dočekuje prizor koji ostavlja bez daha: strop podijeljen u mramorne kasete s reljefima anđela i svetaca, te 24 elegantna mramorna stupa koji dijele prostor u tri lađe.

Svjetlost koja se odbija od poliranog mramora stvara atmosferu spokoja i svetosti.

U središtu kripte, ispred oltara, nalazi se klečeći kip kardinala Carafe, djelo koje se također pripisuje Malvitu. Kardinal je prikazan u vječnoj molitvi pred relikvijama sveca koje je vratio u grad. Ispod glavnog oltara kripte, u jednostavnoj urni, počivaju kosti sv. Januarija. Ovo je najsvetije mjesto u katedrali, točka kojoj hodočaste vjernici tražeći utjehu i zagovor.

Čudo krvi: Veza neba i grada,čudo koje Napulj čeka bez daha

Naravno, priča o katedrali i kripti nije potpuna bez spomena čuvenog čuda krvi sv. Januarija. Tri puta godišnje (prve subote u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca), katedrala postaje epicentar globalne pažnje. Tijekom svečane ceremonije, nadbiskup iznosi ampulu s krvlju sv. Januarija i moli se zajedno s vjernicima. U trenutku kada se zgrušana, tamna masa pretvori u tekućinu, katedralom se prolomi pljesak i olakšanje. Za Napolitance, ovo "čudo likvefakcije" je božanski znak da svetac i dalje čuva njihov grad. Ako se čudo ne dogodi, to se smatra zlokobnim predznakom, a povijest pamti da su se neke od najvećih katastrofa u gradu poklopile upravo s izostankom ovog fenomena.

Ovaj ritual, zapravo koji prkosi svakom logičnom znanstvenom objašnjenju, najvidljiviji je dokaz neraskidive veze između Napulja i njegovog nebeskog zaštitnika.

Turističke informacije: Planiranje posjeta

Posjet Napuljskoj katedrali nezaobilazan je dio svakog putovanja u ovaj grad.

Lokacija: Katedrala se nalazi na adresi Via Duomo 149, u samom srcu povijesne jezgre (Centro Storico).

Kako doći: Najlakši način je pješice, jer se nalazi na pješačkoj udaljenosti od glavnih znamenitosti poput ulice Spaccanapoli. Od glavnog kolodvora (Napoli Centrale/Piazza Garibaldi) udaljena je oko 15-20 minuta hoda. Najbliže stanice metroa su "Museo" (Linija 1) i "Cavour" (Linija 2), od kojih je potrebno desetak minuta hoda.

Radno vrijeme: Katedrala je otvorena svakodnevno. Uobičajeno radno vrijeme je od 8:30 do 13:30 i od 16:30 do 19:30. Nedjeljom i blagdanima radno vrijeme može varirati zbog misa. Uvijek je preporučljivo provjeriti aktualne informacije prije posjeta.

Ulaznice: Ulaz u samu katedralu je besplatan. Međutim, naplaćuje se ulaz u arheološko područje ispod crkve te u Krstionicu sv. Ivana (ulaz kroz Baziliku Santa Restituta), a cijena je simbolična (oko 2 eura). Za posjet Muzeju riznice sv. Januarija kupuje se posebna ulaznica.

Napuljska katedrala nije samo građevina; ona je živi organizam koji diše s gradom, čuvarica njegove povijesti, umjetnosti i, ponajviše, njegove nesalomljive nade utjelovljene u malenoj ampuli svečeve krvi.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Follow

Pages

Support donation