Legenda dalje kaže kako se nakon propovjedničkog života sveta Marija Magdalena povukla u jednu špilju u planinskom masivu Baume. Tu je navodno provela 30 godina života u molitvi i postu.
Po lokalnoj legendi kad je obavještena od Neba da će uskoro umrijeti spustila se da se susretne sa svetim Maximinom prvim biskupom Aixa i da od njega primi svetu Pričest. Po jednoj drugoj legendi Marija Magdalena je bila prenesena od Anđela do mjesta gdje se susrela s biskupom. Magdalena umire na rukama biskupa svetog Maximina i pokopaje se na mjestu gdje je poslije sagrađena veličanstvena katedrala.
Pećina se ugnjezdila u samoj stijeni planinskog masiva Sainte Baume. S vremenom je pećina pregrađena i sa njenih strana je podignut samostan sa gospodarskim zgradama. Na mjestu samostana isprva su stanovali anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (redovnici koje žive u zajednici). Nakon njih monaški red benediktinaca. Izričitom željom i zalaganjem Karla II Angina, benediktinci su zamjenjeni dominikancima.
Put do pećine obično počinje od Hotellerie zapravo jedne vrste hodočasničko hostela kojeg vode redovnice dominikanke kako je želio padre Lacordaire. Tu se mogu pronaći karte i vodići na stranim jezicima.
Portal na Kapelici Hotellerie
Do pećine se može doći sa dva puta i svaki od njih traje oko 45 minuta hoda. Jedan put se zove 'Chemine de Canapé', i cijelim putem vodi kroz šumu, dok se drugi zove 'Chemin des Roys' (kraljevski put). Staza je dakao označena raznim putokazima.
Putokaz do pećine
Nakon što se dođe do samog podnožja samostana započinje jedno dugo stepenište od 150 stepenica koje vodi do samog ulaza u svetište. Stepenice trebaju predstavljati Davidove psalme ili 150 Zdravo Marija.
Na ulaznim vratima se nalazi tabla na kojoj je naznačen vremenski period u kojem su pojedini redovi vršili službu čuvara svetišta. 22.07.2002 godine ovdje su se vratili dominikanici nakon što su svetište napustili 1998 godine. U ovom periodu svetište je bilo zatvoreno za posjete, zbog sigurnosnih radova na objektima unutar svetišta.
Nakon ulaza nalazi se malo dvorište koje se se grana na više razina. Na lijevu stranu od ulaza nalazi se scena razapinjanja-Klavarija.
Unutrašnji dio dvorišta
Kalvrija prikazuje raspetog Krista između dva razbojnika, dok se ispod križeva nalazi crvenokosa Marija Magdalena u društvu druge dvije Marije. Posebno je zanimljivo da samo Marija Magdalena dodiruje Kristov križ.
Kalvarija i tri Marije
Malo naprijed nalazi se jedan drugi kip koji privlači pažnju, a to je Pieta. Gospa drži mrtvog Krista u naručju dok je Marija Magdalena u podnožju. Iza ove skulpure pruža se predivan pogled s visine na ravnicu ispred svetišta.
Iz dvorišta se preko 7 stepenica ulazi se u kapelu, tj. pećinu koja je nadodavanjem pregradnog zida postala crkva. Vanjski nadograđeni zid od kamena ima 6 polukružnh vitražnih prozora i ulazna vrata sa vitrajem u luneti.
Saint Baume ulaz u Pećinu
Crkveni prostor je zadržao prvobitan prirodni oblik pećine koja je ukrašena oltarem i kipovima. Kako je napravljena u prirodnoj pećinini, crkva je veoma hladna i vlažna te se sa svodova cijedi voda.
Svakako u oči odmah upada veliki glavni oltar od bijelog mramora, koji ima stepenicama sa strane. Na oltaru je prikaz raspetog Krista sa sveticom u podnožju križa.
Oltarna menza je postavljena na 12 malih stupova, dok je pod oko oltara popločan crno-bijelim mramornim pločama.
Ako se stepenicama sa bočne strane oltara popne može se vidjeti zadnja strana oltara i kip Marije Magdalene u poluležećem položaju.
U najudaljenijem dijelu pećine nalazi se kip Marije Magdalene koji prikazuje kako sveticu anđeli prenose u dolinu do biskupa Mximina. Dok se na lijevo od oltara nalazi kip anđela Mihajela i Gospin kip.
Pećina je podjeljena na dva dijela, donji i gornji. Za posjetit donji dio može se spustiti kamenim stepeništem što se nalazi na desnoj strani špilje. U donjem dijelu se nalazi oltar gdje se nalazi urna, nalik na svetohranište. U niši oltara se nalazi kip Marije Magdalene u ležećem položaju, zasigurno je predstavlja mrtvu.
Po lokalnoj legendi kad je obavještena od Neba da će uskoro umrijeti spustila se da se susretne sa svetim Maximinom prvim biskupom Aixa i da od njega primi svetu Pričest. Po jednoj drugoj legendi Marija Magdalena je bila prenesena od Anđela do mjesta gdje se susrela s biskupom. Magdalena umire na rukama biskupa svetog Maximina i pokopaje se na mjestu gdje je poslije sagrađena veličanstvena katedrala.
Pećina se ugnjezdila u samoj stijeni planinskog masiva Sainte Baume. S vremenom je pećina pregrađena i sa njenih strana je podignut samostan sa gospodarskim zgradama. Na mjestu samostana isprva su stanovali anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (redovnici koje žive u zajednici). Nakon njih monaški red benediktinaca. Izričitom željom i zalaganjem Karla II Angina, benediktinci su zamjenjeni dominikancima.
Put do pećine obično počinje od Hotellerie zapravo jedne vrste hodočasničko hostela kojeg vode redovnice dominikanke kako je želio padre Lacordaire. Tu se mogu pronaći karte i vodići na stranim jezicima.
Portal na Kapelici Hotellerie
Do pećine se može doći sa dva puta i svaki od njih traje oko 45 minuta hoda. Jedan put se zove 'Chemine de Canapé', i cijelim putem vodi kroz šumu, dok se drugi zove 'Chemin des Roys' (kraljevski put). Staza je dakao označena raznim putokazima.
Putokaz do pećine
Nakon što se dođe do samog podnožja samostana započinje jedno dugo stepenište od 150 stepenica koje vodi do samog ulaza u svetište. Stepenice trebaju predstavljati Davidove psalme ili 150 Zdravo Marija.
Na ulaznim vratima se nalazi tabla na kojoj je naznačen vremenski period u kojem su pojedini redovi vršili službu čuvara svetišta. 22.07.2002 godine ovdje su se vratili dominikanici nakon što su svetište napustili 1998 godine. U ovom periodu svetište je bilo zatvoreno za posjete, zbog sigurnosnih radova na objektima unutar svetišta.
Nakon ulaza nalazi se malo dvorište koje se se grana na više razina. Na lijevu stranu od ulaza nalazi se scena razapinjanja-Klavarija.
Unutrašnji dio dvorišta
Kalvrija prikazuje raspetog Krista između dva razbojnika, dok se ispod križeva nalazi crvenokosa Marija Magdalena u društvu druge dvije Marije. Posebno je zanimljivo da samo Marija Magdalena dodiruje Kristov križ.
Kalvarija i tri Marije
Malo naprijed nalazi se jedan drugi kip koji privlači pažnju, a to je Pieta. Gospa drži mrtvog Krista u naručju dok je Marija Magdalena u podnožju. Iza ove skulpure pruža se predivan pogled s visine na ravnicu ispred svetišta.
Iz dvorišta se preko 7 stepenica ulazi se u kapelu, tj. pećinu koja je nadodavanjem pregradnog zida postala crkva. Vanjski nadograđeni zid od kamena ima 6 polukružnh vitražnih prozora i ulazna vrata sa vitrajem u luneti.
Saint Baume ulaz u Pećinu
Crkveni prostor je zadržao prvobitan prirodni oblik pećine koja je ukrašena oltarem i kipovima. Kako je napravljena u prirodnoj pećinini, crkva je veoma hladna i vlažna te se sa svodova cijedi voda.
Svakako u oči odmah upada veliki glavni oltar od bijelog mramora, koji ima stepenicama sa strane. Na oltaru je prikaz raspetog Krista sa sveticom u podnožju križa.
Oltarna menza je postavljena na 12 malih stupova, dok je pod oko oltara popločan crno-bijelim mramornim pločama.
Ako se stepenicama sa bočne strane oltara popne može se vidjeti zadnja strana oltara i kip Marije Magdalene u poluležećem položaju.
U najudaljenijem dijelu pećine nalazi se kip Marije Magdalene koji prikazuje kako sveticu anđeli prenose u dolinu do biskupa Mximina. Dok se na lijevo od oltara nalazi kip anđela Mihajela i Gospin kip.
Pećina je podjeljena na dva dijela, donji i gornji. Za posjetit donji dio može se spustiti kamenim stepeništem što se nalazi na desnoj strani špilje. U donjem dijelu se nalazi oltar gdje se nalazi urna, nalik na svetohranište. U niši oltara se nalazi kip Marije Magdalene u ležećem položaju, zasigurno je predstavlja mrtvu.
Kad govorimo o svetištu Maximin la Sainte Baume podrazumijevamo katedralu svetog Maximina sa kriptom, gdje se nalazi relikvija svete Marije Magdalene i špilju saint Baume udaljene nekih 20 kilometara od katedrale.
Uz katedralu saint Maximina nalazi se predivni kraljevski dominikanski samostan. Nakon što je stoljećima bi sjedište visoke teološke škole, 50-tih godina XX. stoljeća dominikanci su veliki dio samostana prodali, te se u njemu danas u nalazi hotel.
Navodno prvo mjesto štovanja Marije Magdalene bilo je u Efezu. Prema predaji na Istoku, pokopana je u Efezu, a njezini ostaci kao relikvije preneseni u Carigrad u 9. stoljeću. Uslijed povjesnih zbivanja njene relikvije su prenesene u svetište Maximin la Sainte Baume, veliku gotičku katedralu koja se drži jednom od najljepših na jugu Francuske.
Uz katedralu saint Maximina nalazi se predivni kraljevski dominikanski samostan. Nakon što je stoljećima bi sjedište visoke teološke škole, 50-tih godina XX. stoljeća dominikanci su veliki dio samostana prodali, te se u njemu danas u nalazi hotel.
Navodno prvo mjesto štovanja Marije Magdalene bilo je u Efezu. Prema predaji na Istoku, pokopana je u Efezu, a njezini ostaci kao relikvije preneseni u Carigrad u 9. stoljeću. Uslijed povjesnih zbivanja njene relikvije su prenesene u svetište Maximin la Sainte Baume, veliku gotičku katedralu koja se drži jednom od najljepših na jugu Francuske.
Bazilika Saint Maximin la sainte Baume, pročelje crkve
Pobožna Legenda na kršćanskom zapadu kaže, kako je za vrijeme prvih kršćanskih progona, Marija Magdalena doplovila iz Palestine do Francuske obale na brodu koji nije imao ni jedra ni vesla. Upravo tamo gdje su barku dovele morske struje danas se nalazi grad Saintes Maries de la Mer koji je ime dobio zahvaljujući tom događaju.
Pobožna Legenda na kršćanskom zapadu kaže, kako je za vrijeme prvih kršćanskih progona, Marija Magdalena doplovila iz Palestine do Francuske obale na brodu koji nije imao ni jedra ni vesla. Upravo tamo gdje su barku dovele morske struje danas se nalazi grad Saintes Maries de la Mer koji je ime dobio zahvaljujući tom događaju.
Naravno da Marija Magdalena nije bila sama na toj barci, društvo su joj pravili poznate osobe iz Isusova vremena kao što su: Marta, Lazar, Marija Jakovljeva, Marija Saloma, Maximin i Sidoniusu (dvojica učenika od 70-orice iz Evanđelja), sa slugama Marcelom i Suzanom, sveto Sara crnom.
Izbjeglice iz rodne Palestine, veliki navjestitelji Kristove poruke navještali su Radosnu Vijest po cijelom jugu Francuske, koja ih i dan danas slavi preko svetišta i mističnih mjesta.
Kip Marije Magdalene u bazilici Saint Maximin la sainte Baume
Tijelo Marije Magdalene je nakon smrti bilo svečano ukopano točno na mjesto gdje se danas nalazi katedrala svetog Maxima biskupa.
Od davnine je Marija Magdalena privlačila hodočasnike na svoj grob tako su se uskoro uz njen grob naselili monasi anakoreti (monasi pustinjaci), što su u samoći i konteplaciji čuvali svetičin grob.
415. godine dolazi Ivan Cassien, iz male Azije i osniva priorat Saint Baume u koji ulaze i anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (monasi što žive u zajednici).
U VIII stoljeću Arapski napadi u tom djelu zaustavljaju normalni vjerski život. Od straha da bi se relikvije Marije Magdalene i njenih pratilaca oskrvnule, čuvari svetišta (monasi priorata), odlučuju da tijelo svetice prebace u skromniji grob, te da sarkofage zatrpaju zemljom.
Tjekom arapske okupacije vjernici su znali da su relikvije svetice zatrpane. ali su izgubili traga njenom grobu. Tek oko 1056. ponovo se budi kult prema Mariji Magdaleni.
Izbjeglice iz rodne Palestine, veliki navjestitelji Kristove poruke navještali su Radosnu Vijest po cijelom jugu Francuske, koja ih i dan danas slavi preko svetišta i mističnih mjesta.
Kip Marije Magdalene u bazilici Saint Maximin la sainte Baume
Tijelo Marije Magdalene je nakon smrti bilo svečano ukopano točno na mjesto gdje se danas nalazi katedrala svetog Maxima biskupa.
Od davnine je Marija Magdalena privlačila hodočasnike na svoj grob tako su se uskoro uz njen grob naselili monasi anakoreti (monasi pustinjaci), što su u samoći i konteplaciji čuvali svetičin grob.
415. godine dolazi Ivan Cassien, iz male Azije i osniva priorat Saint Baume u koji ulaze i anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (monasi što žive u zajednici).
U VIII stoljeću Arapski napadi u tom djelu zaustavljaju normalni vjerski život. Od straha da bi se relikvije Marije Magdalene i njenih pratilaca oskrvnule, čuvari svetišta (monasi priorata), odlučuju da tijelo svetice prebace u skromniji grob, te da sarkofage zatrpaju zemljom.
Tjekom arapske okupacije vjernici su znali da su relikvije svetice zatrpane. ali su izgubili traga njenom grobu. Tek oko 1056. ponovo se budi kult prema Mariji Magdaleni.
Karlo II knez Provanse čuvši za legendu o Mariji Magdaleni započima tražiti njezin grob. U snu mu biva otkriveno mjesto gdje se nalazi svetičino tijelo, te on uz pomoć seljaka otkopava sarkofage. Sarkofazi su se nalazili u ostacima prijašnje crkve.
Kripta s oltarom u bazilici svete Marije Magdalene
Odmah se krenilo u gradnju veće i doličnije crkve (1295 - 1296) gdje bi se moglo dostojanstveno štovat svece i primit veći broj hodočasnika. Uz crkvu se gradi i Kraljevski dominikanski samostan, koji se ne uzdržava od prosjačenja kako je običaj u prosjačkim redovima, nego je dobivao godišnju rentu od kneza.
I dan danas se u kripti katedrale nalaze se četiri predivna sarkofaga svetog Maximina, svetog Sidonia, jedan u kojem su pokopane Marcela i Suzana i onaj od Marije Magdalene.
Relikvijar svete Marije Magdalene u kojem se nalazi svetična lubanja
Veliki dio njezinih tjelesnih ostataka izgubljeni su u Francuskoj revoluciji, dok je lubanja ostala sačuvana. Dio stopala svetice koji se nalazi u jednom vrijednom relikvijaru stoljećima je čašćen u Rimu u jednoj kapeli koja se nalazila na ulazu na Most svetog Anđela kao zadnja relikvija koja se časti prije dolaska na grob svetog Petra. Stopalo se danas čuva u bazilici Svetog Ivana Fjorentinca u Rimu.
Kripta s oltarom u bazilici svete Marije Magdalene
Odmah se krenilo u gradnju veće i doličnije crkve (1295 - 1296) gdje bi se moglo dostojanstveno štovat svece i primit veći broj hodočasnika. Uz crkvu se gradi i Kraljevski dominikanski samostan, koji se ne uzdržava od prosjačenja kako je običaj u prosjačkim redovima, nego je dobivao godišnju rentu od kneza.
I dan danas se u kripti katedrale nalaze se četiri predivna sarkofaga svetog Maximina, svetog Sidonia, jedan u kojem su pokopane Marcela i Suzana i onaj od Marije Magdalene.
Relikvijar svete Marije Magdalene u kojem se nalazi svetična lubanja
Veliki dio njezinih tjelesnih ostataka izgubljeni su u Francuskoj revoluciji, dok je lubanja ostala sačuvana. Dio stopala svetice koji se nalazi u jednom vrijednom relikvijaru stoljećima je čašćen u Rimu u jednoj kapeli koja se nalazila na ulazu na Most svetog Anđela kao zadnja relikvija koja se časti prije dolaska na grob svetog Petra. Stopalo se danas čuva u bazilici Svetog Ivana Fjorentinca u Rimu.
There is a widely recognized, time-honored alliance between Mary Magdalene and Provence—South of France. Two significant sites of pilgrimage bear witness to this claim: the Basilica of Saint Mary Magdalene in St.-Maximin-la-Sainte-Baume and La Sainte-Baume, a mountain cave on the plain of the Plan d’Aups, overlooking the Massif de la Sainte-Baume.
Tradition has it that, after the execution of St. James in Jerusalem (son of Zebedee and Mary Salome), Mary Magdalene, her sister Martha and brother Lazarus were persecuted by the Jews of Jerusalem and imprisoned. The Jews were afraid of the crowd if they were to execute the prisoners so they towed them off the shores of Palestine in a boat without sails or oars or supplies and abandoned them to the open sea. Others in the boat included Mary Jacobe, mother of James and the sister of the Virgin Mary, Mary Salome, mother of the apostles James and John, Maximin, one of the seventy two disciples of Christ, Cedonius, the blind man who was miraculously healed by Jesus, Marcelle, Martha’s servant, and Sara, maid of the two Marys.
After narrowly escaping death during a storm at sea the boat finally came to shore on the coast of Gaul in a town now called Saintes-Maries-de-la-Mer in Camargue.
Low relief, in gold-leafed wood, from the altar of the Rosary in the Basilica of Saint Mary Magdalene, depicts Mary Magdalene and her companions being sent off to sea.
Mary Jacobe, Mary Salome and Sara remained in Camargue. Martha traveled towards Avignon and ended up in Tarascon. Mary Magdalene, Lazarus, Maximin and Cedonius traveled on to Marseille where Mary Magdalene began to preach. They ended up converting the whole of Provence. Lazarus became the first bishop of Marseille. Mary Magdalene then went on to Aix where Maximin had already gone, some twenty miles north of Marseille.
Maximin became the first bishop of Aix and Mary Magdalene retreated to a mountain cave on the plain of the Plan d’Aups known as La Sainte Baume (47 AD) where she remained alone for the last thirty years of her life in contemplation, prayer and penance. She is said to have been lifted up by the angels seven times each day at the canonical hours and fed heavenly nourishment. The tiny chapel of Saint Pilon on the crest above La Sainte Baume was built in memory of Mary Magdalene being raised by angels.
When the time of Mary Magdalene’s death arrived she was carried by angels to the oratory of Maximin, where she received viaticum. She died in Maximin’s arms and her body was laid in an alabaster sarcophagus in an oratory he constructed in the Gallo Roman town of Villa Latta or Tégulata, which after Maximin’s death became St. Maximin.
Maximin, Cedonius and Marcelle are buried at St. Maximin. Mary Jacobe, Mary Salome and Sara are buried in the parish church in Saintes-Maries-de-la-Mer. Martha is buried in St. Martha’s Church in Tarascon and the skull of Lazarus is in a reliquary at Cathedral of Saint Mary Major in Marseille.
Dominicans appointed as Guards of the Relics of Saint Mary Magdalene
In 1254, returning from the seventh Crusade, Saint Louis, king of France, on hearing of La Sainte Baume, greatly desired to visit it with his knights; this royal pilgrimage ended up having great repercussions.
Mary Magdalene Relics Unearthed in 1279
In 1279, St. Louis’ nephew, Charles II (Prince of Salerno and Count of Provence) acquired knowledge that the relics were buried in the town of St. Maximin in the church with the same name, so he ordered excavations in Saint Maximin to search for them.
On December 10, 1279, deep in the earth, he found the marble tomb. When he tried to open it a wonderful smell of perfume filled the air. Inside lay her entire body except her jaw bone. In the dust inside the tomb was a wooden tablet wrapped in wax:
“Here lies the body of Mary Magdalene” and a parchment which explained that in 710 her remains had been secretly transferred during the night into the marble tomb of Cedonius and hidden so that the Saracens wouldn’t find them.
On April 6, 1295 the skull was reunited with its jaw bone at St. John Lateran in Rome where it had been venerated for centuries, thanks to Pope Boniface VIII, who then published the pontifical bull for the establishment of the Dominicans at La Sainte Baume and St. Maximin. Some years later the Basilica of Saint Mary Magdalene was built over the spot where Charles II found her remains. A Dominican priory was built in St. Maximin as well as a little priory at La Sainte Baume.
Since then hundreds of thousands of pilgrims, including many kings and popes and saints, have continued to journey to La Sainte Baume and St. Maximin to pray to and to give thanks for the intercession of Saint Mary Magdalene.
Mary Magdalene Relics – Her Skull
Tradition has it that, after the execution of St. James in Jerusalem (son of Zebedee and Mary Salome), Mary Magdalene, her sister Martha and brother Lazarus were persecuted by the Jews of Jerusalem and imprisoned. The Jews were afraid of the crowd if they were to execute the prisoners so they towed them off the shores of Palestine in a boat without sails or oars or supplies and abandoned them to the open sea. Others in the boat included Mary Jacobe, mother of James and the sister of the Virgin Mary, Mary Salome, mother of the apostles James and John, Maximin, one of the seventy two disciples of Christ, Cedonius, the blind man who was miraculously healed by Jesus, Marcelle, Martha’s servant, and Sara, maid of the two Marys.
After narrowly escaping death during a storm at sea the boat finally came to shore on the coast of Gaul in a town now called Saintes-Maries-de-la-Mer in Camargue.
Low relief, in gold-leafed wood, from the altar of the Rosary in the Basilica of Saint Mary Magdalene, depicts Mary Magdalene and her companions being sent off to sea.
Mary Jacobe, Mary Salome and Sara remained in Camargue. Martha traveled towards Avignon and ended up in Tarascon. Mary Magdalene, Lazarus, Maximin and Cedonius traveled on to Marseille where Mary Magdalene began to preach. They ended up converting the whole of Provence. Lazarus became the first bishop of Marseille. Mary Magdalene then went on to Aix where Maximin had already gone, some twenty miles north of Marseille.
Mary Magdalene Preaching in Marseille (c. 1518), Philadelphia, Museum of Art, Johnson Collection.
Maximin became the first bishop of Aix and Mary Magdalene retreated to a mountain cave on the plain of the Plan d’Aups known as La Sainte Baume (47 AD) where she remained alone for the last thirty years of her life in contemplation, prayer and penance. She is said to have been lifted up by the angels seven times each day at the canonical hours and fed heavenly nourishment. The tiny chapel of Saint Pilon on the crest above La Sainte Baume was built in memory of Mary Magdalene being raised by angels.
When the time of Mary Magdalene’s death arrived she was carried by angels to the oratory of Maximin, where she received viaticum. She died in Maximin’s arms and her body was laid in an alabaster sarcophagus in an oratory he constructed in the Gallo Roman town of Villa Latta or Tégulata, which after Maximin’s death became St. Maximin.
Scene from the Legend of Mary Magdalene, Mary Magdalene Receiving Viaticum by Sandro Botticelli (c. 1484-9), Philadelphia, Museum of Art, Johnson Collection.
Maximin, Cedonius and Marcelle are buried at St. Maximin. Mary Jacobe, Mary Salome and Sara are buried in the parish church in Saintes-Maries-de-la-Mer. Martha is buried in St. Martha’s Church in Tarascon and the skull of Lazarus is in a reliquary at Cathedral of Saint Mary Major in Marseille.
Dominicans appointed as Guards of the Relics of Saint Mary Magdalene
In 1254, returning from the seventh Crusade, Saint Louis, king of France, on hearing of La Sainte Baume, greatly desired to visit it with his knights; this royal pilgrimage ended up having great repercussions.
Mary Magdalene Relics Unearthed in 1279
In 1279, St. Louis’ nephew, Charles II (Prince of Salerno and Count of Provence) acquired knowledge that the relics were buried in the town of St. Maximin in the church with the same name, so he ordered excavations in Saint Maximin to search for them.
On December 10, 1279, deep in the earth, he found the marble tomb. When he tried to open it a wonderful smell of perfume filled the air. Inside lay her entire body except her jaw bone. In the dust inside the tomb was a wooden tablet wrapped in wax:
Here lies the body of Mary Magdalene
“Here lies the body of Mary Magdalene” and a parchment which explained that in 710 her remains had been secretly transferred during the night into the marble tomb of Cedonius and hidden so that the Saracens wouldn’t find them.
On April 6, 1295 the skull was reunited with its jaw bone at St. John Lateran in Rome where it had been venerated for centuries, thanks to Pope Boniface VIII, who then published the pontifical bull for the establishment of the Dominicans at La Sainte Baume and St. Maximin. Some years later the Basilica of Saint Mary Magdalene was built over the spot where Charles II found her remains. A Dominican priory was built in St. Maximin as well as a little priory at La Sainte Baume.
Since then hundreds of thousands of pilgrims, including many kings and popes and saints, have continued to journey to La Sainte Baume and St. Maximin to pray to and to give thanks for the intercession of Saint Mary Magdalene.
Mary Magdalene Relics – Her Skull
Today the skull of Saint Mary Magdalene along with her jaw bone are in a gold reliquary in the Basilica of Saint Mary Magdalene in St. Maximin-la-Sainte-Baume.