Dnevnik sa putovanja

Prikazani su postovi s oznakom Notre Dame de Paris. Prikaži sve postove

Stojimo na prepunom trgu ispred Notre-Damea, a pogled prema nebu izaziva osjećaje koje je teško opisati. Tamo, gdje su do prije nekoliko godina Parižani i cijeli svijet u nevjerici gledali gusti dim i plamen, sada stoji obnovljeni toranj Eugènea Viollet-le-Duca, s novim zlatnim pijetlom na vrhu koji blista na jesenskom suncu. Manje od godinu dana nakon što je ponovno otvorila svoja vrata svijetu u prosincu 2024., katedrala Notre-Dame de Paris nije samo obnovljena; ona je uskrsnula. Posjet "Našoj Gospi" danas više nije samo turistički obilazak, već hodočašće do spomenika ljudskoj otpornosti, vještini i nadi.

Povratak iz pepela – Čudo restauracije

Slike od 15. travnja 2019. urezane su u kolektivno pamćenje: urušavanje tornja, plamteće drveno krovište staro 800 godina poznato kao "Šuma", i strah da će se srušiti kameni svodovi. No, ispod čađe i pepela, čudo se već događalo.Glavna struktura je izdržala, a većina neprocjenjivih relikvija i umjetnina, uključujući i Kristovu trnovu krunu, spašena je zahvaljujući hrabrosti vatrogasaca.

Ono što je uslijedilo bio je petogodišnji maraton restauracije, projekt stoljeća. Tisuće majstora, inženjera i povjesničara iz cijele Francuske udružilo je snage. "Šuma" je obnovljena identičnim tehnikama srednjovjekovnih majstora, koristeći goleme hrastove trupce.

Toranj je rekreiran do najsitnijeg detalja prema originalnim nacrtima. Cijela unutrašnjost katedrale, pocrnjela od dima, pažljivo je očišćena, otkrivajući izvornu, svijetlu, medenu boju kamena kakvu posjetitelji nisu vidjeli stoljećima. Obnovljene su i velebne orgulje s 8000 cijevi, a vitraji, iako prašnjavi ali neoštećeni, ponovno sjaje punim sjajem.

Kamena knjiga povijesti stara 860 Godina

Notre-Dame je oduvijek bila više od crkve; ona je kameni svjedok francuske povijesti. Gradnja je započela 1163.godine na poticaj biskupa Mauricea de Sullyja i trajala je gotovo dva stoljeća. Unutar njezinih zidova okrunjen je Henrik VI. za kralja Francuske tijekom Stogodišnjeg rata, a 1804. godine Napoleon Bonaparte je sam sebi stavio carsku krunu na glavu.

Ovdje su se održavala kraljevska vjenčanja, nacionalni sprovodi poput onog Charlesa de Gaullea, a zvona su zvonila kako bi objavila kraj svjetskih ratova i oslobođenje Pariza 1944. godine. Katedrala je preživjela ratove, revolucije i zanemarivanje, da bi na kraju gotovo podlegla slučajnoj vatri.

Umjetnost koja teži nebu: Gotičko remek-djelo

Notre-Dame je jedan od najljepših primjera francuske gotičke arhitekture. Njezini graditelji koristili su revolucionarne tehnike kako bi stvorili dojam lakoće i visine, te kako bi unutrašnjost ispunili božanskim svjetlom.

Potporni lukovi (leteći kontrafori): Ovaj vanjski sustav lukova bio je ključna inovacija koja je omogućila gradnju tanjih i viših zidova, oslobađajući prostor za goleme prozore.

Vitraji i Rozete: Tri masivne rozete (ružičasta prozora) na zapadnom, sjevernom i južnom pročelju prava su remek-djela. Nakon čišćenja, njihove boje – plava, crvena, ljubičasta i zlatna – sada su življe no ikad, stvarajući mističnu igru svjetla u unutrašnjosti.

Gargulji i Himere: S vrhova katedrale, Pariz nadgledaju kamena stvorenja. Gargulji (gargouilles) su funkcionalni odvodi za kišnicu, oblikovani kao groteskne životinje, dok su himere (chimères), dodane tijekom restauracije u 19. stoljeću, isključivo dekorativne, zamišljene demonske i fantastične figure.

Priče i legende: Od Quasimoda do Svetih Relikvija

Popularnost Notre-Damea neraskidivo je vezana uz roman "Zvonar crkve Notre-Dame" Victora Hugoa iz 1831.godine. U vrijeme kada je katedrala bila zapuštena i prijetilo joj je rušenje, Hugoova priča o Quasimodu i Esmeraldi potaknula je javni interes i pokrenula veliku kampanju za njezinu restauraciju u 19. stoljeću.

Katedrala je i čuvarica nekih od najvažnijih relikvija kršćanstva.

U njezinoj riznici čuvaju se Trnova kruna, fragment Istinskog križa i jedan od svetih čavala, koji su spašeni iz plamena i sada su ponovno dostupni za štovanje. Na trgu ispred ulaza nalazi se i brončana zvijezda koja označava "Point Zéro", nultu točku od koje se mjere sve udaljenosti u Francuskoj.

Turističke informacije: Vaš posjet ponovno rođenoj katedrali

Lokacija: Île de la Cité, 75004 Pariz. Katedrala se nalazi na otoku u samom srcu Pariza.

Kako doći:

Metro: Linija 4, postaja Cité,postaja Saint-Michel Notre-Dame

RER (vlak): Linije B i C, postaja Saint-Michel Notre-Dame, s koje se kratkom šetnjom prelazi most do katedrale.

Ulaznice i cijena po danu:

Cijena po danu: Ulaz u glavnu lađu katedrale, u skladu s dugogodišnjom tradicijom, i nakon obnove je besplatan.

Međutim, naplaćuju se posebni dijelovi: pristup arheološkoj kripti ispod trga, posjet riznici s relikvijama te dugo očekivani uspon na tornjeve s kojih se pruža spektakularan pogled na Pariz.

Očekujte cijene od 10 do 17 € po pojedinoj atrakciji.

Preporučuje se provjera cijena i online rezervacija na službenoj stranici.

Radno vrijeme i pravila: Katedrala je otvorena svakog dana, obično od jutra do večeri. Zbog golemog interesa,uvedene su nove sigurnosne mjere i sustavi upravljanja redovima. Apsolutno je nužno provjeriti službenu web stranicu (notredamedeparis.fr) za točno radno vrijeme, pravila odijevanja i sigurnosne protokole prije posjeta.

Notre-Dame de Paris danas stoji ne samo kao svjedok prošlosti, već kao snažan simbol budućnosti. Njezino ponovno otvaranje nije samo trijumf arhitekture, već pobjeda nade i dokaz da se i iz najdubljeg pepela može uzdići ljepota. Srce Pariza doista ponovno kuca,jaća nego ikada prije.

5. travnja 2019. cijeli je svijet bespomoćno gledao kako razorni požar prijeti uništiti jedan od najdragocjenijih simbola Francuske: katedralu Notre-Dame u Parizu. Danas pet godina nakon tragedije, zgrada je podignuta iz pepela, spremna ponovno dočekati vjernike i posjetitelje.

Ovo uskrsnuće je prilika da se osvrnemo na drugo vrijeme kada je Notre-Dame gotovo nestao: 19. stoljeće. Prijetilo joj je napuštanje i rušenje, ali je spašena zahvaljujući genijalnosti Victora Hugoa i njegovom romanu “Notre-Dame de Paris” , djelu koje je katedrali vratilo mjesto koje joj pripada u srcima Parižana i Francuza.

Katedrala u opasnosti u 19. stoljeću

Notre-Dame de Paris jedan je od najpoznatijih romana Victora Hugoa . Iako se radnja događa u 15. stoljeću, Hugo ju je objavio 1836. godine, u vrijeme kada je katedrala bila u vrlo derutnom stanju. Tijekom revolucije Notre-Dame je postao žrtva nekoliko vandalskih djela: uništeni su kipovi u portalima, kao i poznata Galerija judejskih kraljeva - na žalost uslijed neznanje revolucionari su mislili da su kraljevi Francuske. U toj strci srušen je i toranj.

Do kraja 1793. situacija se nije popravila. Kao dio politike dekristijanizacije, tada nova revolucionarna vlast je naredila da se zatvore sve crkve u Parizu. Notre-Dame nije bila iznimka, a jedno je vrijeme čak pretvorena i u... skladište!

Tek 1802. godine katedrala je vraćena za bogoslužje i obavljeni su neki hitni radovi, ali Notre-Dame je bio u tako lošem stanju da je čak bilo razmatrano i njeno rušenje. Svojim romanom Victor Hugo želi prenijeti svoja politička razmišljanja, a posebno svoju borbu za očuvanje baštine. Notre-Dame de Paris doživio je veliki uspjeh kod publike i pomogao svojim čitateljima da postanu svjesni vrijednosti katedrale, koja će na kraju biti pošteđena. Arhitekt Viollet-le-Duc je sredinom 19. stoljeća izveo veliki projekt obnove .

Quasimodo, duša Notre-Dame de Paris?

No, vratimo se romanu. Prvo izdanje je bio tada prilično pozamašan komad od čak 733 stranice u izdanju Pochea – a opet je imao ono nešto: romantika, spletke, povijest… sve je tu da očara čitatelja, uključujući likove koji su toliko simpatični da je jedan od njih – Quasimodo – postao i danas neodvojiv od Katedrale.Čuveni grbavac koji zvoni je naravno izmišljen lik, ali Hugo ga tako dobro opisuje da vjerujemo da je stvaran, kao u ovom odlomku:

” Ponekad biste se susreli s nekom vrstom žive himere u mračnom kutu crkve, koja čuči i mršti se: Quasimodo je to mislio. Ponekad biste pod zvonikom vidjeli ogromnu glavu i snop neurednih udova kako se bijesno njišu na kraju užeta: bio je to Quasimodo kako zvoni Večernju ili Angelus. Često se noću moglo vidjeti odvratno obličje kako luta po krhkoj, čipkastoj balustradi koja kruni tornjeve i obrubljuje apsidalni perimetar: bio je to grbavac Notre-Damea. Tada je,” pričali su susjedi, “cijela crkva poprimila nešto fantastično, nadnaravno, užasno; tu i tamo otvorene oči i usta; mogli ste čuti lavež pasa, guivere, kamene taraske koji dan i noć bdiju, ispruženih vratova i raširenih čeljusti oko monstruozne katedrale. A ako je bila božićna noć, dok je veliko zvono, koje kao da ječi, pozivalo vjernike na vatrenu polnoćku, tamnim pročeljem širio se takav zrak da se činilo kao da veliki portal proždire mnoštvo i ružičasti prozor gledao ih je odozgo. A sve je to došlo od Quasimoda. Egipat bi ga uzeo za boga ovog hrama; Srednji vijek vjerovao je da je on demon: on je bio njegova duša.

Quasimodo koji je nacrtao Victor Hugo

Toliko da je, za one koji znaju da je Quasimodo postojao, Notre-Dame danas napušten, beživotan, mrtav. Osjećate da je nešto nestalo. Ovo golemo, prazno tijelo; to je kostur; duh ga je napustio, vidi se njegovo mjesto i to je to. To je poput lubanje u kojoj još uvijek postoje rupe za oči, ali nema više pogleda. ”

I istina je da kada pročitate roman Notre-Dame de Paris, bacite novi pogled na katedralu, tražeći tračak Quasimoda kako se vrti u njezinim tornjevima. Dakle, Quasimodo, je zapravo duša Notre-Damea? Možda, jer iako je lik izmišljen, on je uvelike pridonio spašavanju spomenika – i zahvaljujemo mu na tome!

A danas gledamo Notre-Dame de Paris u njenom najsjajnijoj Gotičkom sjaju i neka to potraje još do vječnosti!

Jer Gotička se umjetnost pojavila iznenada, poput bljeska svjetlosti nakon višestoljetnog mraka srednjeg vijeka i u samo nekoliko godina dosegla vrhunac u mnoštvu novih elemenata bez prethodnih razvojnih etapa. Intrigantno je kako su graditelji, za koje se još uvijek ne zna odakle su sakupili svoja znanja, tijekom samo jednog stoljeća podigli stotinjak savršeno zamišljenih i zadivljujuće izvedenih katedrala a jedna je i Notre Dame de Paris.

Gotičke su katedrale jedinstvena sinteza matematičkih i astronomskih spoznaja, graditeljskih, umjetničkih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Od samih početaka one izmiču pokušajima da ih se u potpunosti rastumači. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, veličanstvenim portalima, stupovima i svodovima obasjanim magičnom svjetlošću vitraja, omogućavaju susret čovjeka sa samim sobom, usmjeravajući ga prema vječnosti.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Follow

Pages