Na najmonumentalnijem trgu u Napulju, Piazza del Plebiscito, stoji građevina koja je stoljećima bila epicentar moći i sjaja južne Italije – kraljevska palača (Palazzo Reale). Za turiste koji danas prolaze njenim masivnim vratima, to je putovanje kroz vrijeme, u raskošne dvorane gdje su odjekivali koraci burbonskih kraljeva, gdje se krojila sudbina kraljevstva i gdje umjetnost svjedoči o zlatnom dobu Napulja.
Francuski Interludij, Požar i Preporod (19. stoljeće)
Početak 19. stoljeća donio je nove dramatične promjene. Napoleonove vojske osvojile su Napulj, a na prijestolje je sjeo njegov slavni general i zet, Joachim Murat. On i njegova supruga Caroline Bonaparte unijeli su u palaču dašak francuskog carstva (ampir stil), preuređujući apartmane s elegantnim neoklasičnim namještajem i dekoracijama koje i danas dominiraju interijerom.
Nakon povratka Bourbona na vlast, palaču je zadesila katastrofa. U noći 1837. godine izbio je razoran požar koji je progutao velik dio zgrade. Kralj Ferdinand II. odmah je naredio obnovu, povjerivši je arhitektu Gaetanu Genoveseu. Genoveseov rad bio je toliko opsežan da je uvelike definirao današnji izgled palače. Ne samo da je obnovio uništene dijelove, već je i proširio i ujedinio krila zgrade, stvorivši veličanstveno "Stubište časti" i raskošnu plesnu dvoranu, poznatu kao "Ala delle Feste" (Svečano krilo).
Od Ujedinjenja Italije do Muzeja Naroda
Nakon ujedinjenja Italije 1861. godine, Napulj je izgubio status prijestolnice, a palača je postala jedna od talijanskih kraljevskih rezidencija dinastije Savoj. Upravo je kralj Umberto I. krajem 19. stoljeća naručio postavljanje osam kipova kraljeva na pročelje, kao vizualni prikaz povijesnog legitimiteta nove nacije.
Konačna transformacija dogodila se nakon Prvog svjetskog rata. Godine 1919., kralj Viktor Emanuel III. predao je palaču državi, čime je ona prestala biti isključivo simbol monarhije i postala javno dobro. U njene prostore smještena je Nacionalna knjižnica, a Kraljevski apartman otvoren je javnosti kao muzej. Palača je pretrpjela oštećenja tijekom savezničkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, no pažljivo je obnovljena, čuvajući svoje neprocjenjivo umjetničko blago.
Šetnja Kroz Povijest i Raskoš
Ulaskom u palaču, posjetitelje dočekuje monumentalno Mramorno stubište časti (Scalone d'Onore), koje vodi do srca palače – Kraljevskog apartmana.
Prolazak kroz tridesetak raskošno uređenih soba je poput listanja slikovnice europske aristokracije. Svaka dvorana ima svoju priču. Posjetitelji ostaju bez daha u Prijestolnoj dvorani (Sala del Trono), s baršunastim purpurom i zlatnim detaljima, gdje su kraljevi primali uglednike, te u Dvorani Herkula (Sala d'Ercole), koja je služila kao plesna dvorana.
Namještaj u stilu carstva, ogromni lusteri od muranskog stakla, neprocjenjive tapiserije i slike majstora poput Tiziana i Guida Renija svjedoče o bogatstvu i ukusu njenih bivših stanara. Nezaobilazan je i dvorski teatar (Teatrino di Corte), minijaturno remek-djelo akustike i dekoracije, koje i danas odiše atmosferom ekskluzivnih kraljevskih izvedbi.
"Možete gotovo zamisliti dvorske dame kako šapuću iza lepeza i čuti glazbu koja dopire iz plesne dvorane. To nije samo gledanje predmeta, to je doživljaj povijesti."
U jednom krilu palače smještena je i Nacionalna knjižnica, jedna od najvažnijih u Italiji, koja čuva neprocjenjive rukopise, uključujući papiruse pronađene u Herkulaneju.
Vodič za Turiste
Lokacija i kako doći:
Adresa: Piazza del Plebiscito, 1, 80132 Napoli NA, Italija.
Javni prijevoz: Palača je lako dostupna.
Metro (Linija 1): Stanica "Municipio" ili "Toledo". Obje su na otprilike 10 minuta hoda.
Kraljevska palača nije samo muzej; ona je živi spomenik burne napuljske povijesti. Njena gradnja započela je u 17. stoljeću, a tijekom iduća dva stoljeća nadograđivali su je i ukrašavali najmoćniji vladari, od španjolskih potkraljeva do dinastije Bourbon i, nakratko, Joachima Murata, slavnog Napoleonovog generala.
Palača je trebala biti simboličan dom španjolskom kralju Filipu III. tijekom njegovog nikad ostvarenog posjeta, no s vremenom je postala službena rezidencija napuljskih monarha.
Njeno pročelje koje dominira trgom, s osam kipova najvažnijih vladara napuljskih dinastija, služi kao kameni uvod u povijest Kraljevstva Obiju Sicilija. No, prava čarolija krije se unutra.
Od Španjolaca do Savojaca: Burna Povijest Zidova Koji Su Oblikovali Napulj
Pročelje Kraljevske palače u Napulju, koje poput kamenog stražara nadgleda veličanstveni Trg Plebiscita, nije samo arhitektonsko remek-djelo. Osam kipova u nišama pročelja – od normanskog kralja Rogera II. do Viktora Emanuela II. – služe kao kameni sažetak burne, slojevite i često kontradiktorne povijesti. Ovo nije priča o jednoj zgradi, već o epicentru moći koji je svjedočio usponu i padu dinastija, razornim požarima, stranim osvajanjima i kulturnom zlatnom dobu, utjelovljujući samu dušu Napulja.
Palača za Kralja koji nikad nije Stigao (17. stoljeće)
Priča o Palazzo Reale započinje početkom 17. stoljeća, u vrijeme kada je Napulj bio dragulj u kruni Španjolskog Carstva, kojim su upravljali potkraljevi. Godine 1600., moćni potkralj Fernando Ruiz de Castro, grof od Lemosa, odlučio je da gradu treba rezidencija dostojna njegova suverena. Povod je bio planirani posjet španjolskog kralja Filipa III. i njegove supruge. Posao je povjeren najuglednijem arhitektu tog vremena, Domenicu Fontani, koji je zamislio grandioznu građevinu u kasnorenesansnom stilu.
Fontana je brzo radio i palača je ugrubo dovršena u samo dvije godine. Ironično, kraljevski posjet, koji je bio pokretač cijelog projekta, nikada se nije dogodio. Unatoč tome, palača je postala nova rezidencija španjolskih potkraljeva i trajni simbol španjolske dominacije.
Palača je trebala biti simboličan dom španjolskom kralju Filipu III. tijekom njegovog nikad ostvarenog posjeta, no s vremenom je postala službena rezidencija napuljskih monarha.
Njeno pročelje koje dominira trgom, s osam kipova najvažnijih vladara napuljskih dinastija, služi kao kameni uvod u povijest Kraljevstva Obiju Sicilija. No, prava čarolija krije se unutra.
Od Španjolaca do Savojaca: Burna Povijest Zidova Koji Su Oblikovali Napulj
Pročelje Kraljevske palače u Napulju, koje poput kamenog stražara nadgleda veličanstveni Trg Plebiscita, nije samo arhitektonsko remek-djelo. Osam kipova u nišama pročelja – od normanskog kralja Rogera II. do Viktora Emanuela II. – služe kao kameni sažetak burne, slojevite i često kontradiktorne povijesti. Ovo nije priča o jednoj zgradi, već o epicentru moći koji je svjedočio usponu i padu dinastija, razornim požarima, stranim osvajanjima i kulturnom zlatnom dobu, utjelovljujući samu dušu Napulja.
Palača za Kralja koji nikad nije Stigao (17. stoljeće)
Priča o Palazzo Reale započinje početkom 17. stoljeća, u vrijeme kada je Napulj bio dragulj u kruni Španjolskog Carstva, kojim su upravljali potkraljevi. Godine 1600., moćni potkralj Fernando Ruiz de Castro, grof od Lemosa, odlučio je da gradu treba rezidencija dostojna njegova suverena. Povod je bio planirani posjet španjolskog kralja Filipa III. i njegove supruge. Posao je povjeren najuglednijem arhitektu tog vremena, Domenicu Fontani, koji je zamislio grandioznu građevinu u kasnorenesansnom stilu.
Fontana je brzo radio i palača je ugrubo dovršena u samo dvije godine. Ironično, kraljevski posjet, koji je bio pokretač cijelog projekta, nikada se nije dogodio. Unatoč tome, palača je postala nova rezidencija španjolskih potkraljeva i trajni simbol španjolske dominacije.
Zlatno doba bourbona i sjaj prijestolnice (18. stoljeće)
Prava transformacija palače započela je 1734. godine dolaskom dinastije Bourbon na prijestolje Kraljevstva Obiju Sicilija.
Mladi kralj Karlo III. Burbonski pretvorio je Napulj u jednu od najsofisticiranijih i najživljih prijestolnica Europe. Palača je postala središte njegova dvora. Iako je njegova glavna arhitektonska ambicija bila izgradnja još veće palače u Caserti, Kraljevska palača u Napulju prošla je značajnu modernizaciju i unutarnje preuređenje. Dodane su joj nove dvorane, a postojeće su ukrašene u skladu s tada modernim rokoko stilom. U tom razdoblju, palača je izravno povezana sa susjednim Teatrom di San Carlo, omogućavajući monarsima da iz svojih odaja izravno uđu u kraljevsku ložu.
Prava transformacija palače započela je 1734. godine dolaskom dinastije Bourbon na prijestolje Kraljevstva Obiju Sicilija.
Mladi kralj Karlo III. Burbonski pretvorio je Napulj u jednu od najsofisticiranijih i najživljih prijestolnica Europe. Palača je postala središte njegova dvora. Iako je njegova glavna arhitektonska ambicija bila izgradnja još veće palače u Caserti, Kraljevska palača u Napulju prošla je značajnu modernizaciju i unutarnje preuređenje. Dodane su joj nove dvorane, a postojeće su ukrašene u skladu s tada modernim rokoko stilom. U tom razdoblju, palača je izravno povezana sa susjednim Teatrom di San Carlo, omogućavajući monarsima da iz svojih odaja izravno uđu u kraljevsku ložu.
Francuski Interludij, Požar i Preporod (19. stoljeće)
Početak 19. stoljeća donio je nove dramatične promjene. Napoleonove vojske osvojile su Napulj, a na prijestolje je sjeo njegov slavni general i zet, Joachim Murat. On i njegova supruga Caroline Bonaparte unijeli su u palaču dašak francuskog carstva (ampir stil), preuređujući apartmane s elegantnim neoklasičnim namještajem i dekoracijama koje i danas dominiraju interijerom.
Nakon povratka Bourbona na vlast, palaču je zadesila katastrofa. U noći 1837. godine izbio je razoran požar koji je progutao velik dio zgrade. Kralj Ferdinand II. odmah je naredio obnovu, povjerivši je arhitektu Gaetanu Genoveseu. Genoveseov rad bio je toliko opsežan da je uvelike definirao današnji izgled palače. Ne samo da je obnovio uništene dijelove, već je i proširio i ujedinio krila zgrade, stvorivši veličanstveno "Stubište časti" i raskošnu plesnu dvoranu, poznatu kao "Ala delle Feste" (Svečano krilo).
Od Ujedinjenja Italije do Muzeja Naroda
Nakon ujedinjenja Italije 1861. godine, Napulj je izgubio status prijestolnice, a palača je postala jedna od talijanskih kraljevskih rezidencija dinastije Savoj. Upravo je kralj Umberto I. krajem 19. stoljeća naručio postavljanje osam kipova kraljeva na pročelje, kao vizualni prikaz povijesnog legitimiteta nove nacije.
Konačna transformacija dogodila se nakon Prvog svjetskog rata. Godine 1919., kralj Viktor Emanuel III. predao je palaču državi, čime je ona prestala biti isključivo simbol monarhije i postala javno dobro. U njene prostore smještena je Nacionalna knjižnica, a Kraljevski apartman otvoren je javnosti kao muzej. Palača je pretrpjela oštećenja tijekom savezničkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, no pažljivo je obnovljena, čuvajući svoje neprocjenjivo umjetničko blago.
Šetnja Kroz Povijest i Raskoš
Ulaskom u palaču, posjetitelje dočekuje monumentalno Mramorno stubište časti (Scalone d'Onore), koje vodi do srca palače – Kraljevskog apartmana.
Prolazak kroz tridesetak raskošno uređenih soba je poput listanja slikovnice europske aristokracije. Svaka dvorana ima svoju priču. Posjetitelji ostaju bez daha u Prijestolnoj dvorani (Sala del Trono), s baršunastim purpurom i zlatnim detaljima, gdje su kraljevi primali uglednike, te u Dvorani Herkula (Sala d'Ercole), koja je služila kao plesna dvorana.
Namještaj u stilu carstva, ogromni lusteri od muranskog stakla, neprocjenjive tapiserije i slike majstora poput Tiziana i Guida Renija svjedoče o bogatstvu i ukusu njenih bivših stanara. Nezaobilazan je i dvorski teatar (Teatrino di Corte), minijaturno remek-djelo akustike i dekoracije, koje i danas odiše atmosferom ekskluzivnih kraljevskih izvedbi.
"Možete gotovo zamisliti dvorske dame kako šapuću iza lepeza i čuti glazbu koja dopire iz plesne dvorane. To nije samo gledanje predmeta, to je doživljaj povijesti."
U jednom krilu palače smještena je i Nacionalna knjižnica, jedna od najvažnijih u Italiji, koja čuva neprocjenjive rukopise, uključujući papiruse pronađene u Herkulaneju.
Vodič za Turiste
Lokacija i kako doći:
Adresa: Piazza del Plebiscito, 1, 80132 Napoli NA, Italija.
Javni prijevoz: Palača je lako dostupna.
Metro (Linija 1): Stanica "Municipio" ili "Toledo". Obje su na otprilike 10 minuta hoda.
Autobus: Brojne linije staju u blizini trga (npr. R2, C25, 140).
Funicular (uspinjača): Ako dolazite s brda Vomero, spustite se uspinjačom "Centrale" do stanice "Augusteo".
Radno Vrijeme:
Radno vrijeme: Palača je otvorena svakog dana osim srijede, od 9:00 do 20:00 (zadnji ulaz u 19:00). Preporučuje se provjera službenih stranica za moguće izmjene.
Funicular (uspinjača): Ako dolazite s brda Vomero, spustite se uspinjačom "Centrale" do stanice "Augusteo".
Radno Vrijeme:
Radno vrijeme: Palača je otvorena svakog dana osim srijede, od 9:00 do 20:00 (zadnji ulaz u 19:00). Preporučuje se provjera službenih stranica za moguće izmjene.
Cijene ulaznica:
Puna cijena: €10
Snižena cijena: €2 (za građane EU između 18 i 25 godina).
Besplatan ulaz: Za mlađe od 18 godina i prve nedjelje u mjesecu.
Okvirni trošak posjeta: Posjet palači s ulaznicom i kavom u nekom od povijesnih kafića u blizini (npr. Gran Caffè Gambrinus) koštat će vas otprilike 15-20 eura po osobi.
Što ne propustiti unutar Palače
Mramorno stubište časti (Scalone d'Onore): Savršen uvod u grandioznost palače.
Kraljevski apartman: Prošećite kroz Prijestolnu dvoranu, Dvoranu veleposlanika i privatne odaje kraljeva.
Dvorski teatar (Teatrino di Corte): Dragulj barokne arhitekture.
Viseći vrtovi: S pogledom na Napuljski zaljev, Vezuv i otok Capri, pružaju trenutak mira i spektakularne fotografske prilike.
Obližnje atrakcije
Kraljevska palača je savršeno polazište za istraživanje najpoznatijeg dijela Napulja:
Piazza del Plebiscito: Sam trg je ogromna atrakcija.
Teatro di San Carlo: Odmah do palače, jedna od najstarijih i najljepših opernih kuća na svijetu. Moguće su turističke posjete.
Galleria Umberto I: Elegantna staklena galerija nasuprot operne kuće.
Gran Caffè Gambrinus: Povijesna kavana gdje su kavu ispijali Oscar Wilde i Ernest Hemingway.
Lungomare: Šetnica uz more udaljena je samo nekoliko minuta hoda i nudi predivan pogled na Castel dell'Ovo.
Posjet Kraljevskoj palači nudi jedinstven uvid u Napulj kao prijestolnicu jednog od najvažnijih europskih kraljevstava, pružajući posjetiteljima doživljaj raskoši, umjetnosti i povijesti koji se pamti.
Puna cijena: €10
Snižena cijena: €2 (za građane EU između 18 i 25 godina).
Besplatan ulaz: Za mlađe od 18 godina i prve nedjelje u mjesecu.
Okvirni trošak posjeta: Posjet palači s ulaznicom i kavom u nekom od povijesnih kafića u blizini (npr. Gran Caffè Gambrinus) koštat će vas otprilike 15-20 eura po osobi.
Što ne propustiti unutar Palače
Mramorno stubište časti (Scalone d'Onore): Savršen uvod u grandioznost palače.
Kraljevski apartman: Prošećite kroz Prijestolnu dvoranu, Dvoranu veleposlanika i privatne odaje kraljeva.
Dvorski teatar (Teatrino di Corte): Dragulj barokne arhitekture.
Viseći vrtovi: S pogledom na Napuljski zaljev, Vezuv i otok Capri, pružaju trenutak mira i spektakularne fotografske prilike.
Obližnje atrakcije
Kraljevska palača je savršeno polazište za istraživanje najpoznatijeg dijela Napulja:
Piazza del Plebiscito: Sam trg je ogromna atrakcija.
Teatro di San Carlo: Odmah do palače, jedna od najstarijih i najljepših opernih kuća na svijetu. Moguće su turističke posjete.
Galleria Umberto I: Elegantna staklena galerija nasuprot operne kuće.
Gran Caffè Gambrinus: Povijesna kavana gdje su kavu ispijali Oscar Wilde i Ernest Hemingway.
Lungomare: Šetnica uz more udaljena je samo nekoliko minuta hoda i nudi predivan pogled na Castel dell'Ovo.
Posjet Kraljevskoj palači nudi jedinstven uvid u Napulj kao prijestolnicu jednog od najvažnijih europskih kraljevstava, pružajući posjetiteljima doživljaj raskoši, umjetnosti i povijesti koji se pamti.
Powered by GetYourGuide
Powered by GetYourGuide