Inka civilizacija je nastala u visoravnima Perua u ranom 13. stoljeću. Od 1438. godine, počeli su osvajati zemlje koje okružuju srce civilizacije, Cuzco, stvarajući najveću imperiju u prekolumbijskioj Americi.

Dolazak španjolskih osvajača u 1532. godini označio je kraj kratkotrajnog Inka Carstva. Ono što je ostalo od njihove civilizacije jesu samo stare, impresivne ruševine.

Tokom vladavine Inka Carstva, Ollantaytambo je bio kraljevski posjed cara Pachacuti koji je osvojio regiju. U njegovu čast, izgrađen je ovaj grad i centar za svečanosti. U vrijeme španjolskog osvajanja Perua, Ollantaytambo je služio kao uporište za otpor Inka.

Danas, ruševina Ollantaytambo je važna turistička atrakcija i jedan od najčešćih polazišta za turistički put pješke, poznat kao Inca Trail.

Moray je poljoprivredni laboratorij Inka koji je vjerojatno bio korišten za uzgajanje osjetljivih sorti biljaka, visoko u Andama. Lokacija sadrži nekoliko kružnih terasa, koje se mogu koristiti za proučavanje učinka uzgajanja u različitim klimatskim uslovima.

Temperature na terasama se ralikuju za čak 15 °C, od gornje terase kao najtoplije, pa sve do donje najhladnije terase, koja je duboka oko 150 metara.

Sacsayhuamán je kompleks ograđen visokim izdovima, koji se nalazi iznad grada Cusco. Carski grad Cusco sagrađen je u obliku pume, životinje koja simbolizira dinastiju Inka. Trbuh pume bio je glavni trg, rijeka Tullumayo formirala je kičmu, a brdo Sacsayhuamán, puminu glavu.

Postoje tri paralelne zidine građene na različitim nivoima sa ogromnim kamenjem. Pretpostavlja se da krivudavi zidovi predstavljaju zube Pumine glave. Zid je izgrađen na takav način da se čak niti jedan komadić papira ne može uvući između kamenja.

Písac, riječ Quechua porijekla, znači “jarebica”. Tradicija Inka diktira izgradnju gradova u obliku ptica i životinja, i zbog toga, Pisac je dobio oblik jarebice. U ovoj ruševini je nekada bila vojna tvrđava, vjerski hramovi i privatni domovi.

Smatra se da je Písac branio južni prilaz Svetoj dolini i da je kontrolirao rutu koja je povezivala Inka carstvo sa granicama prašume.

Winay Wayna je izgrađena na brdu iznad rijeke Urubamba. Ona se nalazi na na putu ka Machu Picchu i može poslužiti kao mjesto odmora za umorne putnike.

Winay Wayna se sastoji od gornjeg i donjeg kompleksa domova povezanih stubištem i strukturama fontana. Pored kuća nalazi se i područje sa poljoprivrednim terasama.

Coricancha u Cuzco-u, izvorno nazvana Inti Kancha (‘Hram Sunca’) bio je najvažniji hram Inka Ccivilizacije. Zidovi i podovi su nekada bili prekriveni listovima čistog zlata, a dvorište ispunjeno zlatnim kipovima.

Poput mnogih drugih Inka spomenika, osvajači su ga devastirali i na lokaciji izgradili kršćansku crkvu, Santo Domingo. Veliki potresi su teško oštetili crkvu, ali kameni zidovi Inka, izgrađeni od velikih, čvrsto isprepletenih kamenih blokova, još uvijek stoje zahvaljujući sofisticiranim klesarima u Inka Carstvu.

Nalazi se na granici Cuzcoa i Apurimaca, Choquequirao (značenje: Kolijevka Zlata), nalazi se 3.085 metara iznad morske razine. Na ovoj lokaciji se nalaze impresivna stubišta, sastavljena od 180 terasa.

Izgrađen u potpuno drugačijem stilu od Machu Picchu, Choquequirao zauzima mnogo veće područje. Do Choquequirao možete stići samo pješice ili na konju, i zbog toga, ima mnogo manje posjeta od ostalih ruševina. Put do Choquequiraoa iz Cachora može potrajati čak i do četiri dana.

Najljepšu i najimpresivniju ruševinu Inka, Machu Pichu, otkrio je havajski povjesničar Hiram 1911. godine,  nakon što je ležala skrivena stoljećima iznad Urubamba Doline.

“Izgubljeni Grad Inka” je nevidljiv sa tla i potpuno je okružen poljoprivrednim terasama koje se zalijevaju iz prirodnih izvora. Iako je bio poznat lokalno, ostatak svijeta nije znao za ovo nevjerovatno mjesto sve do 1911. Od tada, Machu Picchu je postala najvažnija turistička atrakcija u Peruu.