Dnevnik sa putovanja

Prikazani su postovi s oznakom Antika. Prikaži sve postove

Taj se slavoluk spomen na Konstantinovu pobjedu nad Maksencijem 312.godine na Milvijskom mostu.Ujedno je i najočuvaniji slavoluk u Rimu.Ipak ne spominje samo Konstantina koji je i kršćanima dao 313. slobodu ispovijedanja vjere,već i vojne te političke uspijehe njegovih predšasnika i to Trajana,Hadrijana,Marka Aurelija.Jedna od teza kojima se to objašnjava jest to da se Konstantina, koji je vladao u kriznim vremenima, htjelo povezati s carevima koji su uspješno vladali u doba prosperiteta. No, neki tvrde da su onodobni umjetnici bili manje vješti od ranijih te su posegnuli za tim rješenjem kako bi se 'podigla kvaliteta'. Po trećoj pak teoriji za izradu više reljefa jednostavno nije bilo vremena, pa se 'popunilo praznine' starim i dokazanim djelima.

Konstantinov slavoluk podignut je 315.godine po Kristu,a kako se može pročitati,izgradio ga je rimski senat i puk,o čemu nam govori vjerojatno svima najpoznatija kratica S.P.Q.R.-Senatus populusque romanus.

Preporuka smještaja u Rimu

Premda natpisi ne spominju poznato Konstantinovo viđenje križa,u kojemu mu je prema legendi bilo rečeno da je njegova pobijeda u tome znaku,natpis spominje da je "potaknut božanstvom" križu vratio dostojanstvo.
Naime povijesničar Eusebije kaže u svojim spisima,da se caru Konstantinu uoči bitke protiv Maksencija ukazao križ i oko njega grčki natpis Touto nika!,što bih u prijevodu značilo Time pobjeđuj! a koji se danas obično navodi na latinskome : In hoc signo vinces.

Reljefi slavoluka
Reljefi koji prikazuju borbe s Dačanima prvotno su bili ukras Trajanova foruma dovršenog 113. godine gdje su tvorili znatno duži niz od onog koji bi se mogao sastaviti iz dijelova na Konstantinovom slavoluku i iz drugih sačuvanih fragmenata.

Ratni prizori izmjenjuju se s scenama alegorijskog karaktera. Stil ovih reljefa na kojima su likovi tijesno zbijeni jedan uz drugog i na kojima ima više diferencijalnih slojeva nadovezuje se na flavijsku umjetnost.

Reljef koji je nekad ukrašavao slavoluk Marka Aurelija predstavlja „congiarium“,dijeljenje novca rimskom puku u povodu pobjede nad Markomanima. U dvjema zonama što su jedna nad drugom prikazan je car sa svojim pratiocima. Stupovi iza njih vjerojatno predstavljaju Faustin hram.Osam okruglih reljefa s Konstantinovog slavoluka prvotno je bilo smješteno u parovima na tetrapilonu, četverovratnom spomeniku kojim je Hadrijan ovjekovječio svoje lovačke uspjehe. Svakom lovačkom prizoru odgovara i žrtva, dva reljefa opisuju polazak u lov i žrtvovanje pri povratku.

Iz doba samog Konstantina potječu impresivni „tondi“ na užim stranama koji su prikazivali Selenu, božicu mjeseca kako zalazi, i Sola, boga sunca koje se rađa.

Vodoravni reljefni friz koji se nalazi ispod Hadrijanovih medaljona prikazuje Konstantinov govor na Forumu. Konstantin, danas bez glave, stoji na „rostri“, javnoj platformi, i drži govor. Na obja kraja platforme nalaze se skulpture Hadrijana i Marka Aurelija, careva koji su oživjeli grčki stil u rimskoj umjetnosti. Poredani u nizu s obje strane platforme su figure iza kojih su nizovi arkada i stupova. U usporedbi sa starijim reljefima, odmah se uočava manjak realizma na Konstantinovim: proporcije individualnih figura su zdepaste, njihove glave su uvećane, njihove poze se ponavljaju i klesane su mnogo pliće, tj. plošnije.

Prošavši slavoluk tzv.Svetim putem (Via Sacra) slijeva,sugestivno smo popratili ulaz u Forum,no brzo smo se ispravili i krenuli prema ostatcima Venerina hrama,koji su i poznati po tome da Sveti Otac obično završava pobožnost Križnog puta na Veliki Petak.

Karakaline terme (lat. Terme di Caracalla) je naziv za kompleks javnih kupki ili termi u Rimu, koje su počele graditi se između otprilike 212. i 216. godine za vrijeme vladavine tada cara Karakale po kojemu su dobile ime. Dovršio ih je 225.godine Septimije Sever. Površina kompleksa je iznosila oko 25 hektara, a sama zgrada je bila duga 228 m, široka 116 i visoka 38,5 m, te mogla istovremeno primati 1.600 kupača.dimenzije su i danas iste samo što nisu u stanju za upotrebu osim dijela gdje se i danas koriste i kao pozornica za scensko glazbena zbivanja,opere. Osobito je poznata izvedba Verdijeve Aide.Osim kupanja, posjetiocima su na rasploganju bile i dvije javne knjižnice, jedna s latinskim, druga s grčkim tekstovima.

Sastojale su se od frigidarija (frigidarium, tj. hladna prostorija) veličine 55,7 x 24 m, ispod bačvastog svoda visine 32,9 m, te dvostrukog bazena tepidarija (tepidarium, topla prostorija) i kružnog kaldarija (caldarium, vruća prostorija) promjera 35 m, kao i dvije dvorane za tjelovježbu (palaestras).

Prostorije su organizirane u dvije osi sa sjecištem u frigidariumu. Iznutra je, kao i kod rimskih bazilika, svjetlost ulazila kroz prozore gornje galerije i osvjetljavala bogate uzorke šarenog mramora, stakla, oslikanih dekoracija i mozaika koji su se zrcalili na površini vode.

Na sjevernoj strani kompleksa su bila dva otvorena bazena za plivanje (natatio) koji su grijani sunčevom energijom pomoću dva divovska brončana ogledala. Cijeli kompleks je bio ograđene zidinama u kojima su bile smještene prodavaonice, dok su knjižnice smještene u eksedre na istoku i zapadu. Voda za kompleks je doopremana Marcijanovim akveduktom (Acqua Marcia Antoniniana) a na južnoj strani obzida, a cijeli kompleks je bio uzdignut na 6 m visoku platformu kako bi se unutra smjestile peći za podno grijanje.

Terme su u upotrebi ostale sve do 6. stoljeća kada su ih uništili Ostrogoti tijekom Gotskog rata u 6. stoljeća.

Ruševine su, međutim, dugo vremena ostale kao značajna rimska znamenitost, i po njima su oblikovane mnoge klasicističke građevine kao što su primjerice poznata St George's Hall u Liverpoolu a kao i Pennsylvania Station u New Yorku.

Zanimljivost je i da su se za vrijeme održavanja Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu u njima su održana natjecanja u gimnastici, a danas se održavaju glazbeni koncerti kako rekoh najpoznatija je izvedba Verdijeve Aide.

Plan je bio nakon Vatikanskih muzeja Anđeoska tvrđava no promijenili smo plan u hodu i polako prošetali do tvrđave a pošto je bilo rano za ulazak u Muzeje, sa agencijom smo dogovorili jedan termin i tako rezervirali karte za ulazak , oni su to promijenili za njihovu grupu pa smo imali malo slobodnoga koji smo pozitivno iskoristili jer ispred tvrđave u 9.20 nije bilo nikoga.Tko su uputi u posjet mora i na to računati da je poslije 10 sati cca,poprilična gužva i čeka se u redu bar 1 h.

No vratimo se mi tvrđavi.

Anđeoska tvrđava (po talijanski Castel Sant' Angelo ili Mausoleo di Adriano) je zapravo mauzolej rimskog cara Hadrijana u Rimu, a na obali rijeke Tiber, koji je sagrađen po njegovoj osobnoj naredbi a kao grobnica za njega i članove njegove obitelji.

Anđeoska tvrđava je sagrađena na mjestu tadašnjih Domicijanovih vrtova (Horti Domitiani).
Ona je cilindrična građevina na kvadratnoj osnovi.Građena je četiri godine i to od 135. do 139. god. A nekoć je izvana bila sva obložena mramornim pločama.

Njezin vrh krasila je pozlaćena kočija kojom upravlja Hadrijan prerušen u boga sunca Apolona.

Careve se pokapalo pod lukove mauzoleja približno do 271.Kada je pod prijetnjom najezde germanskih pljačkaša postao tvrđavom i vojnom utvrdom. Zbog toga je priključen gradskim zidinama u svrhu obrane grada od napada i pljački.

Sadašnje ime ustanovljeno je god. 590., pošto se po legendi Grguru Velikom, dok je predvodio procesiju Rimom moleći se za zaustavljanje tada kuge, navodno ukazao anđeo kako uvlači mač u korice, što je bio čin za koji se tada vjerovalo da simbolizira kraj pošasti.
Na vrhu tvrđave se od tada nalazi spomenik anđela.
Godine 847. papa Lav IV. preuredio je tvrđavu u papinsku utvrdu, a 1277. pap Nikola III. povezao ju je s Vatikanom dugim, još uvijek vidljivim, podzemnim hodnikom, passettom.

1527. godine prolaz je iskorišten za spaktakularni i poznati bijeg pape Klementa VII. pred vojskom Karla V.

Taj događaj je upisan i u povijest Švicarske garde jer je papa bježeći, a braneći papu veliki dio Švicarske garde, tj. papinske vojske, izginuo je braneći papu. Zbog toga događaja i danas članovi Švicarske garde polažu prisegu papi na isti datum kada se to dogodilo, 6. svibnja svake godine, a spominjući se ovog tragičnog događaja.

U doba renesanse tvrđava je služila kao zatvor, a nakon toga kratko je bila opet vojarna.

Zanimljivost iz vremena dok je bio zatvor je i to što su u njoj su bile zatočene čuvene i poznate osobe tadašnjeg vremena a kao što su Giordano Bruno i Alessandro Cagliostro.

Godine 1933. tvrđava je restaurirana i pretvorena u muzej sa 58 soba koji čuva drevne željezne blagajne (nekoć su sadržavale crkvena blaga koja su pape sklanjali na sigurno u unutrašnjosti tvrđave), freske i različitu građu koja se odnosi na izgradnju tvrđave.

Ondje se nalaze apartmani papa i zatvorske ćelije.

Izlošci su raštrkani po sva četiri kata i razbacani uokolo po zbunjujuće, ali očaravajuće raspoređenim sobama i hodnicima.

Najljepša je ipak Sala Paolina, ukrašena štukaturom, freskama i iluzionističkim slikama.

Najdojmljiviji pak prizor pruža pogled na sve strane s terase dvorca, mjesta gdje se podsjetimo se odigrava posljednji čin Puccinijeve Tosce.
A pogled pruža prema Anđeoskom most (Ponte Sant' Angelo), nekoć Elijev most (Pons Aelius),koji je povezivao je mauzolej sa središtem Rima.

Nakon tvrđave smo se uputili prema Vatikanu i Muzejima jer je polako vrijeme bilo za unaprijed dogovoren ulazak prilikom kupovine karata preko interneta,što je svakako nešto što bih preporučio.

Jedno od 7 novih svjetskih čuda zapravo se zove Flavijev amfiteatar, zato što je radove na njemu započeo Vespazijan iz porodice Flavijevaca 72. godine, a završio ih njegov sin Tit, osam godina kasnije.

Smatra se da naziv Koloseum potječe od kolosalne skulpture cara Nerona, koja se nalazila ispred građevine, no to je danas ipak još uvjek dvojbeno.Navodno je prvotno bio u Neronovom domu (Domus Aurea-Zlatna kuća) u samoj blizini na brdu Eskvilin(Esquiliae, kasnije mons Esquilinus ili collis Esquilinus) ,a car Hadrijan ga je preinčio u boga Heliosa i postavio pokraj Koloseja.Gradili su ga carevi Vespasijan i Tit iz Flavijeva roda te se zato i zove Flavijevski anfiteatar ili arena.Dovršen je godine 80.poslije Krista,nakon nekih 10 tak godina intenzivne gradnje.

U amfiteatru se se održavale borbe gladijatora, ali i simulacije pomorskih bitki, pri čemu bi Koloseum (Kolosej) bio ispunjen vodom. Iste je car Valentinijan II. ukinuo 438.godine po Kristu.Mogao je primiti 60 tisuća gledatelja, koji su na tribinama sjedili strogo odvojeni po statusu. Najbolja mjesta pripadala su caru i Vestalkama, svećenicama djevicama, zatim senatorima, koji su sjedili u prvim redovima i tako dalje prema vrhu, gdje je bio običan puk. U slučaju evakuacije tolikog broja ljudi, stadion se mogao isprazniti za svega desetak minuta. Čini mi se da je to nešto čega se niti mnogi današnji moderni stadioni ne bi posramili!

Borbe su se održavale tijekom približno 500 godina, a ako ih volite vizualizirati, onda će vam sigurno biti doživljaj 'baciti' pogled na podzemne sobe, bolje reći kaveze, u kojima su gladijatori čekali borbe.

Razgledavanje nije dopušteno, pa ćete se morati zadovoljiti gledanjem s tribina, ali i na taj način još dan danas možete osjetiti napetost i strah tadašnjih boraca.

U srednjem vijeku je kratko služio i kao utvrda-tvrđava.Oštetili su ga potresi 1231.godine i 1349.godine.Također je važno napomenuti da je nakon 6. stoljeća Koloseum pomalo počeo bivati sve više i više zapuštan.Što je kulminiralo u 15. i 16. stoljeću, kad je njegov kamen se počeo koristiti kao građevinski materijal za izgradnju drugih rimskih spomenika, a budući da do tada nije bio istančane arheološke osjetljivosti.

Sve dok ga papa Benedikt XIV.1780. nije proglasio svetim mjestom i posvećuje ga muci Kristovoj na spomen svih mučenika koji su đrtvovani u progonima,i sam sv.Petar je po legendi završio svoj život u Koloseumu.

Preporuka smještaja u Rimu

Danas se primjećuju još uvijek tri razine ,tri kata po 80 arkada,polustupova.Nekada su zidovi bili obloženi mramornim pločama,a u nišama su se nalazile statue poznatih osoba iz javnog života tada starog rima kao i poznatih Rimskih božanstava.

Također čovjeka zadivljuje elipsasti tlocrt 188x156 metara, te visine preko 50 metara.
Čitava se arena mogla natkriti platnom sličnim jedru i to posebnom mornarskom vještinom koju su posebno obučavani vojnici za vrlo kratko vrijeme prekrili.

Donje podzemne prostorije su bile korištene za čuvanje životinja koje su korištene u predstavama.Te je predstave i igre danas za naše poimanje malo vjerojatno teško shvatiti no tako je to bilo tada.

Iste predstave je moglo pratiti i gledati oko 60 000 gledatelja.
Kolika je zapravo važnost najpoznatije rimske znamenitosti, najbolje govori citat Venerablea Beda časnoga(672.-735.) koji je pred veličanstvenim spomenikom rekao:
"Dok Koloseum stoji, stajat će i Rim; kada Koloseum padne, past će i Rim; kada padne Rim, past će i svijet!"

Rimski forum (Forum Romanum) bio je središte političkog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religioznog života drevnog Rima.Pod forumom se podrazumjevaju sve zgrade, spomenici i ostaci drevnih ruševina.

U vrijeme Rima što republike što carstva, Forum je bio urbano mjesto što se i danas vidi.

Slavoluke su gradili carevi u slavu velikih vojnih pobjeda. Ukupno ih ima tri, od kojih jedan, Augustov, nije sačuvan, Titov slavoluk ispred velikog Koloseuma obilježava pobjedu Rimljana u sukobu s Židovima, a treći je slavoluk Septimija Severa. Najpoznatiji hram je Saturnov, a crkva San Lorenzo in Miranda.

U vrijeme cara Augusta, Forum je dobio svoj sjaj i ljepotu, popločan je mramorom i preuređen. Za vrijeme vladavine rimskih careva poslije Augusta, Forum je služio za religiozne obrede a manje u političke svrhe, pa je i s vremenom pao i u zaborav.

U vrijeme kasne rimske Republike, Forum je naime postao mali, pa su svi vladari poslije Cezara koji je također izgradio Forum Iulium, počeli graditi svoje forume i hramove.

Tek krajem 18. stoljeća izvršena su prva arheološka iskopavanja na mjestu Forum Romanuma.

Ovdje, u podnožju brežuljka Palatin, održavali su se izbori, okupljao senat, držani su neki od najslavnijih govora, ovuda su se pobjedonosno vraćale vojske sa svojih osvajačkih pohoda!

Danas od foruma nije očuvano mnogo, ili barem ne u cijelosti.

Trg je zapravo načrčkan hramovima, crkvama i brojnim slavolucima.

Rim nam je poznat po nazivu Vječni grad.

Tu je mjesto gdje se taj vječni plamen čuvao - hram Vestalki. Vestalke su rimske svećenice koje je u dobi od 6-10 godina izabirao car. Biti izabrana bila je velika čast, a i donosilo je velike privilegije, koje nisu bile dostupne drugim ženama. Ta je dužnost trajala 30 godina, u tom su razdoblju svećenice morale živjeti u djevičanstvu, a glavna im je dužnost bila čuvati vječni plamen u hramu na Forum Romanumu. Inače, legenda kaže da su roditelji Romula i Rema, osnivača Rima, vestalka Rea Silvija i bog rata Mars, koji ju je napastovao.

No vratimo se mi na početak, poslije Trjanovog trga uputili smo se na Forum Romanum preko Cezarovog trga, no morali smo se uputiti prema Koloseju i prije ulaska u crkvu sv.Kuzme i Damjena potražiti glavni ulaz.Ulaznica od Koloseja vrijedi i za Forum, čak dva dana ako se ne stigne sve u jednom danu.No na tom prostoru oko crkve ima jedna zanimljivost Mamertinska tamnica (Carcer Tullianum) smještena točno između crkve sv.Matine i Luke i s.Josipa Tesara.Tu je svakako najzanimljiviji podrum u tufu u kojega su zatvarani osiđeni na smrt,kao što su od poznatih Gaj Grahko,Tiberijev brat:Jugurtha,numidijski kralj,zavjernik Vercingetorix i mnoštvo drugih poznatih i nepoznatih čija su imena zapisana na pločama iza ulaza, to me podsjetilo na Pariški zatvor iz vremena revolucije i godina terora.Tu je navodno po predaji bio zatvoren i zam sv.Petar,a koji je baš i u zatvoru pokrstio neke ljude.Svakako je jedno a to je da se nipošto ne može uživati u tako skučenu,mračnom i vlažnom podzemlju.

Nakon izlaska iz zatvora spontano smo prišli velikomu slavoluku Semptimija Severa i tu smo stali i eto malo razmišljali.Ovaj središnji trg Rimskoga Carstva danas ostavlja poprilično tužnu sliku nekoć neizmjerne slave,mnoštvo kamenja,razrušenih hramova i bazilika.Čak mi se čini da je nekada ovdje proticao i potočić jer je čitavo područje bilo močvarno.U IX.stoljeću prije Krista tu su se nalazili grobovi.Tarqunius Priscus(616.-579. godina prije Krista ,prvi rimski kralj etrušćanskog porijekla) isušio je močvaru kanalizacijama(tzv.Cloaca Maxima)te sagradio Jupiterov hram( poznat i pod imenom Jupiter Capitolinus).

Ovaj prostor je bio središte političkih,gospodrskih i kulturnih zbivanja.

Nakon 509. godine i osnutka republike grade se svetišta Saturna i Dioskura, a 370.nakon sukoba patrijcija i plebejaca gradi se i hram sloge(Concordia).U II.stoljeću(još uvijek smo cijelo vrijeme prije Krista) gradi se bazilika Aemillia za koju Plinije Stariji kaže da je bila jedna od triju najljepših građevina svijeta.Ime je dobila po Marku Emilu Lepidu.Čini se da je služila osobito za novčene poslove,što svjedoče i zeleni tragovi ,a upučuju na požar i na novac koji je u njemu izgorio..

Gradi se i bazilika Sempronia,te 79.Tabularium(državni arhiv).

Julije Cezar 54. gradi svoj Forum, ruši Comitium, gradi Kuriju i Rostu.

Veliki slavoluk sa početka pobuđuje mnoštvo pitanja pripada Septimiju Severu i potječe iz 203. godine poslije Krista,prikazujući svojim reljefima pobjede protiv Parta.

Visok je 21,širok 23,dubok 11 metara. Načinjen je od cigle i travertina,te obložen mramorom.

Malo dalje od ovog slavoluka vide se osam velikih stupova ,a kao ostaci Saturnovog hrama,mjesta velikih slavlja tzv.saturnalija a u doba rimske republike, a izgrađen je u V.stoljeću prije Krista.

Lijevo se nalazi Rosta( riječ koja označuje zapravo kljun broda,a budući da je pozornica bila urešena brodskim kljunom iz Ancija).To je zapravo uzdignut prostor koji je služio za govornike.Pokraj ove tribine nalazi se zapravo i najmlađi spomenik na Forumu, stup sa početka VII.stoljeća, posvećen caru Foki poznat po tome da je papi Banifaciju IV.dao Panteon za kršćansko bogoštovlje.

Ispred slavoluka je vidljiv crni kamen (Lapis niger) koji upućuje na podzemne spomenike koji čuvaju vjerojatno ostatke žrtvenika.To se mjesto naziva i Romulovim grobom, a tu je sačuvan i najstariji latinski natpis.

Najcjelovitija zgrada Foruma je zasigurno Curia, sjedište rimskog Senata.Utemeljena je za kraljevstva,obnovio ju je Silla 80.prije Krista,a zatim Cezar i nakon velikog požara 283.Dioklecijan.U VII.stoljeću papa Honorije I.pretvara ju u crkvu posvećenu sv.Hadrijanu.1937.godine crkva je sasvim uništena i vrećen je izgled stare građevine.

Veliku baziliku imena Basilica Iulia(izgrađena na mjestu spomenute Sempronije) gradi Cezar,a dovršava August.Vidljivi su također ostaci Augustova slavoluka (iz 19.godine prije Krista),Vestin hram i palača.Ispod slavoluka prolazi sveti put(via Sacra) gdje se još jedamput može vidjeti pravu rimsku cestu i prisjetiti se filmova u kojima se prikazuju slavni trenuci kada rimske trupe dolaze pred cara.

Na rasrkižju Svetog puta nalazi se Cezarov hram(podigao ga je Oktavijan August , a na tome mjestu je 19.ili 20.ožujka spaljeno Cezarevo tijelo, dok je Marko Aurelije čitao slavnu oporuku)

Pored njega se nalazi hram Kastora i Poluksa(Dioskuri), izgrađen 484.prije Krista kao ispunjenje zavijeta nakon bitke protiv Latina i Tarkvina,jer su Dioskuri prema legendi su nosili vijest u Rim,nakon što su se borili na strani Rimljana.

Pokraj Augustova hrama nalazi se i crkvica s.Marija Antiqua.To je zapravo najvažnija i najstarija kršćanska crkva na Forumu.Posvećna je prije VI.stoljeća.Obnovili su je papa Ivan VII.,Zaharija i Pavao I.te je ukrasili freskama.Najzanimljivije su zidne freskarije.

Nakon potresa i oštećenja koju su joj nanjeli Saraceni papa Lav IV. prenosi prava ove crkve na crkvu Marije Nove.

Sa trga se može vidjeti i hramm Antonina i Faustine (iz 141.prije Krista) koji u XI.stoljeću postaje kršćanskom crkvom pod imenom Sv.Lovro u Mirandi.

Okrigli hram s kupolom je hram božanskoh Romula,Maksencijeva sina koji je umro kao dječak 309.godine.

Iza te gređevine nalazi se crkva sv.Kuzme i Damjana,u kojoj su najvažnije jaslice u gradu.Unutrašnjost građevine još vrijeme XVII.stoljeća.Na njoj je najviše radio Aggrigucci,Berninijev učenik,a na stropu se vidi grb Urbana VIII.No ipak su najvrijedniji mozaici u apsidi iz VI.stoljeća koji prikazuju Krista među svecima i Feliksa VI. sa modelom crkve.

U nastavku zadivljuje dalje veličina Maksencijeve(i Konstantinove) bazilike(65x100 metara).U njezinoj se apsidi nalazila velika mramorno-brončana statua cara Konstantina,čiji se danas ostaci mogu vidjeti u dvorišu palače Conservatori( samo primjerice veličina glave je 2,6 metara a dužina stopala 2 metra).Potres u IX.stoljeću potaknuo je da se od ove bazilike uzme građevinski materijal,a već je ranije Honorije I.625.uzeo broncu,dok papa Pavao V.1613. godine jedan stup postavlja na Trg Marije Velike.Izgled stopala bio je nadahnuće mnogim građevinarima i umjetnicima u doba renesanse.

Susrećemo još jednu crkvu - sv.Franciske Rimske.Ona se naziva i "nova" jer je u X.stoljeću sagrađena na mjestu stare.U nju je uključen i oratorij sv.Petra i Pavla.Ondje je pokopana sv.Franciska inače utemeljiteljica oblata a kanonizirana je 1608.goine.Inače je ona zaštitnica automobila.Na glavnom oltaru se nalazi mozaik iz XII.stoljeća.

Iza bazilike sv.Franciske Rimske nalaze se ostaci hrama božice Venere i Rome koju je sagradio Hadrijan na mjestu dvorane Neronova Domus aurea.Hram božice Rome bio je okrenut prema Forumu, dok je Venerin gledao prema Koloseju

Na samom početku uspona prema Palatinu još na Svetoj cesti(Via sacra) srećemo se sa slavolukom cara Tita.Sagradio ga je 81.godine Domicijan bratu Titu,kako bih ovjekovječio pobijedu oca Vespasijana i brata Tita nad Židovima,što je i prokazano poprilično vjerno na reljefu koji prikazuje odnošenje sedmerokrakog svijećnjaka .

Nakon slavoluka krenuli smo uz brijeg prema brežuljku Palatinu vidjeti što nam se nudi od nekadašnje stare slave.Kaže se za Palatin da čuva najstarije rimske uspomene i da je moguća njajljepša šetnja pokraj ruševina rimskih palača u ozračju posebnog zelenila.Sreća Rismke zime nisu oštre pa je sve bilo relativno u vegetaciji.Brežuljak je zapravo trapezoidna oblika i sastoji se od tri djela :

Palatin(južna strana),

Germalus(sjeverna),

i Velia,"sedlo" koje zapravo povezuje Palatin i Eskvilin.

Ime je vjerojatno dobio prema božici pastira Pales,u čiju su se čast slavila slavlja (Palilia) koja su kasnije postala slavlja utemeljenja grada.To utemeljenje rimska historiografija stavlja na datum 21.ožujka 754.ili 753.prije Krista dakako.Ostaci groblja i nastambi nekako i potvrđuju i datiraju vrijeme VIII.stoljeće.Odatle se naselje štirilo dalje na okolne brežuljke.

Osim hramova i javnih zgrada ovdje su boravišta poznatih pojedinaca,kao što su Hortenzije,Kras,Ciceron,Agripa,Druz,Katul, a tu je svakako za napomenuti rođen i August Oktavijan.

Oktavijan je kasnije sebi sagradio kuću poslije koje su kasnije pokraj nje sagrađene Tiberijeva i Flavijevska palača koja je bila Domus Augustana tj.sjedište rimskih careva.Kasnije premda je to neko vrijeme bila prijestolnica gotskih kraljeva i bizantskih egzarha i careva novog Zapadnog Carstva sve do Otona III.,ovo je mjesto zapravo sve više pustjelo u odnosu na sjaj i slavu za vrijeme Julijevaca i Flavijevaca.

Poslije 1000. nicale su samostani,crkve,vrtovi,utvrde.Obitelj Frangipani izgradila je i svoj dvorac.U XVI.stoljeću tu su i Farnezijanski vrtovi,zapravo kao prvi botanički vrt na svijetu.U XVIII.stoljeću započinju iskapanja,ali sustavno iskapanje započinje tek s Napoleonom III.,poslije 1860.godine.

Samo je područje zapravo višeslojno.Najprije se ulazi u prostor koji se i danas naziva Farnezijevim vrtovima a koji se nalaze dijelom na Kaligulnoj i Tiberijevoj palači.silazi se zatim spontano zapadnim djelom do područja gdje predaja pokazuje romulovu i Livijinu kuću.Romulova je kuća pokraj staroga Cibelina( Magna Mater) hrama, izgrađena 208.godine prije Krista,da bih se spomenuo spomenuti već crni kamen.Ta je kuća vezana uz kriptoportik,a na prijelazu iz te zgrade u Flavijevsku palaču nalazio se hram Jupitera pobjednika ili Apolona.Flavijevska kuća je u sebi imala jednu baziliku,kraljevsku aulu te lalarium,zapravo nekakvu vrstu privatnog hrama.

Od svega je zapravo najdojmljivija središnja zgrada Domus Augustana -Carska kuća,s predivnim pogledom na Circus Maximus( o njemu poslije u poslebnom tekstu).Na toj strani je i Paedogogium, neka vrsta kuće carskih paževa.

U nastavku je Antiguarium sa zbirkom različitih iskopina, a tu je i jedan grafit skinut upravo sa kuće paževa ,famozni "grafit Raspetoga".To je zapravo bila rugalica kršćanima,jer je nacrtan križ,na njemu raspet čovjek s magarećom glavom,a ispod piše Aleksamenos se klanja svom bogu.

Na tu se carsku palaču naslanja sa desne strane prema Koloseju Dominicijanov stadion za koji se ne zna da li je imao javni ili privatni karakret, dakako to nije stadion kakav možda zvuči niti je velika površina.

No unutar stadiona se nalazi tzv."Teodorikov okvir" koji je obično služio u ranom srednjem vijeku za konjaništvo.U nastavku stadiona na njega se naslanjaju palača terme Septimija Severa,a pokraj nje je terasa s koje puca izvrstan pogled na Celij i na okolni prostor koji je impresivan pred zalazak sunca( imali smo sunca ).Na izlasku s Palatina najprije se prolazi pokraj vrkve sv.Bonaventure,te crkve sv.Sebastijana i ponovno pokraj Titovog slavoluka Via Sacrom desno izađe pred Kolosej , a zatim se ulicom Fori Imperijali pođe uz vanjski zid Maksencijeve bazilike pokraj koje se nalaze zemljovidi, vrlo zanimljiv detalj jer pokazuju razvoj Rimskog carstva.Nakon toga smo se uputili prema Koloseju.

Provjerite dostupnost i kupte on line kartu:

Follow

Pages

Support donation