U starom Egiptu mačke su bile svetinja – ubojstvo mačke kažnjavalo se smrću

Stari Egipćani bili su veliki „mačkoljupci“, smatrali su mačke svetima i štovali su ih kao „savršena bića“. Egipćani su ih zvali „Mau“, prema zvuku mjakunja. Posebno su ih poštovali zbog sposobnosti rješavanja štetočina, poput miševa i ostalih glodavaca, te zmija.

Prema DNA istraživanjima, mačke su prvi put udomaćene prije otprilike 10.000 godina od bliskoistočne podvrste divlje mačke. Mnogo kasnije, ljudi na području Donjeg i Gornjeg Egipta počeli su štovati mačke. Mačka je simbolizirala ravnotežu i uzvišenost.

Egipat je prije ujedinjenja bio područje s više regionalnih plemenskih zajednica. Zajednička im je bila totemska religija, u kojoj je središte kulta bila određena životinja kao duhovni simbol. Životinje su birane prema atributima i divljenja vrijednim karakteristikama, od njihovih vještina do primjerice straha kojeg su ulijevale ljudima.

Egipćani su bogove doživljavali kao „višu inteligenciju“ koja se može materijalizirati u tijelu. Najranije poznato povezivanje grabežljive mačke s božanstvom otkriveno je na dekoraciji kristalne posude s likom Mafdet, božice s lavljom glavom, iz 3100. godine p.n.e.

Poštovanje s kojim su Egipćani mumificirali i sahranjivali mačke, odraz je poštovanja koje su im ukazivali tijekom svakodnevnog života. Grčki povjesničar Herodot pisao je da u svakoj prilici paljenja vatre, ljudi moraju posebno paziti da plamen slučajno ne zahvati neku mačku. Također je zabilježio da u slučaju smrti mačke, kućanstvo žaluje kao za članom porodice, a često briju obrve u znak tugovanja.

Čak i slučajno ubojstvo mačke oštro se kažnjavalo, čemu je svjedočio drugi grčki povjesničar, Diodorus Siculus. Godine 60. p.n.e., rimski je vojnik nenamjerno pregazio kolima egipatsku mačku, zbog čega ga je faraon Ptolomej XII. dao pogubiti.

Kult mačke je bio značajan od razdoblja Novog carstva (od oko 1555. godine p.n.e.), no veću je važnost dobio razvojem grada Bubastisa, vjerskog središta božice Bast.

Bubastis, smješten istočno od delte rijeke Nil, postao je prijestolnica oko 950. godine p.n.e. Time se Bast razvila u nacionalno božanstvo, vrhunac kulta bio je oko 500. godine p.n.e. Bast je postala vrlo popularno i važno božanstvo, kao predstavnica majčinstva i plodnosti te zaštitnica pozitivnih aspekata sunca. Kult mačke rezultirao je mnogim sljedbenicima i tisućama hodočasnika koji su svake godine dolazili u Bubastis slaviti Bast.

Značaj kulta možda se najbolje pokazao u kolosalnoj grobnici hrama božice Bast blizu Beni Hasana, koja je slučajno otkrivena 1888. godine. Ova je grobnica sadržavala više od 19 tona mumija i ostataka životinja , večinom mačaka ali i drugih životinja poput mungosa, pasa i lisica.

Zemljoradnik koji je otkrio grobnicu prodao je velik dio sadržaja grobnice, prah mumija bio je cijenjeni afrodizijak i lijek za neplodnost. Jedan broj uzoraka ipak je dospio u ruke znanstvenicima koji su ih potom proučavali i istraživali. Neki od tih primjeraka danas su dio zbirke British Museuma u Londonu i Pariškog Louvre a, kojega svakako treba posjetiti